REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-260/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V.Jagića 33 (OIB: 26187994862), isplatiti tužitelju LP iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 412,00 € skupa s zateznim kamatama koje teku na iznos od 363,00 eura od 20. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 49,00 eura od 13. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade štete u iznosu od 23,00 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zatezne kamate na iznos od 49,00 eura za period od 20. prosinca 2024. do 13. siječnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.095,00 € od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 20. prosinca 2024. do dana isplate, tj. do 9. siječnja 2025.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.050,00 eura, skupa sa zateznom kamatom koja teče od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 25. studenog 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca VUPIK plus d.o.o., Govedarska farma Klisa. Krave su vođene na mužnju, kada se jedna životinja okliznula i pritisnula tužitelja uz metalnu ogradu boksa, uslijed čega je došlo do prijeloma prednjeg okrajka 8. rebra lijevostrano. Navodi da je obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 20. prosinca 2024., a tuženik mu je 9. siječnja 2025. isplatio naknadu štete u iznosu od 1.095,00 € koji ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu štete. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete, tužbom potražuje za pretrpljene bolove 1.200,00 €, za pretrpljeni strah 1.000,00 €, za trajno smanjenje životnih aktivnosti 300,00 €, za tuđu pomoć 100,00 €, dakle ukupno 2.600,00 €, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 1.095,00 eura, iznosi 1.505,00 €, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20. prosinca 2024. pa do isplate, kao i zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.095,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20. prosinca 2024. do dana isplate 9. siječnja 2025.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 3. srpnja 2025. na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje: za pretrpljene bolove iznos od 823,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 658,00 eura, za tuđu pomoć i njegu (14hx3,50) iznos od 49,00 eura, dakle ukupno 1.530,00 eura, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 1.095,00, iznosi 435,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20. prosinca 2024. pa do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.095,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20. prosinca 2024. do dana isplate 9. siječnja 2025. Tužitelj također potražuje da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje štetni događaj, činjenicu da je na dan štetnog događaja, tvrtka VUPIK plus d.o.o. imala kod tuženika ugovorenu policu osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti i to prema svojim djelatnicima te priznaje odgovornost svoga osiguranika za štetni događaj. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i potraživanu zakonsku zateznu kamatu. Naime, nesporno je kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku te je tuženik temeljem dostavljene medicinske dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za dosuđivanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti, utvrdio visinu štete u ukupnom iznosu od 1.095,00 EUR, koji iznos je u cijelosti isplatio. Utvrđeni i isplaćeni iznos od 1.095,00 EUR se odnosi na neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti - 1.053,00 EUR te imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege - 42,00 EUR. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u vezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom naknade štete u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije pao ni u zakašnjenje. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile spisu te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovrić, dr. med.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika od tuženika kao osiguratelja njegovog poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 25. studenog 2024. kada je tužitelj prilikom obavljanja redovnog rada za svog poslodavca, točnije prilikom vođenja krava na mužnju, kojom prilikom se jedna životinja okliznula i pritisnula tužitelja uz metalnu ogradu boksa, zadobio ozljedu prijelom prednjeg okrajka rebra lijevo.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod poslodavca VUPIK plus d.o.o., Govedarska farma Klisa, čiji je osiguravatelj tuženik. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, pa sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Među strankama je bila sporna samo visina tužbe i tužbenog zahtjeva. Stoga se smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku prof.dr.sc. Zvonimir Lovrić, dr.-med.

8. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 24. lipnja 2025. naveo da je mišljenja da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja. Tužitelj je liječen je konzervativno. Ozlijeđeni se je držao uputa liječnika. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato. Liječenje je trajalo oko 28 dana. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 5 dana te manjeg intenziteta još oko 28 dana. Tuđu pomoć i njegu je trebao po 1 sat dnevno kroz 14 dana. Naruženja nema.

9. Tužitelj nije imao primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje već je sukladno istom postavio konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 3. srpnja 2025.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši isti stručnim, logičnim, detaljnim i u skladu s pravilima struke te sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

11. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

11.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužitelj ozlijedio u životnoj dobi od 47 godine, da je tužitelj podvrgnut RTG snimanju, da je neko vrijeme morao mirovati, da je trpio bolove, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.458,00 eura, dok je dio zahtjeva za ovaj vid nematerijalne štete u iznosu od 23,00 eura odbio kao neosnovan.

12.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 800,00 eura, dok je dio zahtjeva za ovaj vid nematerijalne štete u iznosu od 23,00 eura odbio kao neosnovan.

12.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 658,00 eura.

13. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 49,00 eura je osnovan, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 14 sati. Obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 3,50 eura po satu, koju cijenu je zatražio i tužitelj u svom uređenom tužbenom zahtjevu, a koju cijenu sata tuđe pomoći i njege tuženik nije osporio te je iznos od 3,50 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 49,00 eura.

14. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 1.458,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 49,00 eura, što ukupno iznosi 1.507,00 eura. Kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen iznos od 1.095,00 eura, tužitelju sveukupno pripada iznos od 412,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavio u tužbi na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a o kojem je sud odlučivao u ovom postupku i to u iznosu od 23,00 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

15. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 20. prosinca 2024. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose. Tužitelju također pripada i pravo na zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete u iznosu od 1.095,00 eura i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 20. prosinca 2024. do dana isplate, tj. do 9. siječnja 2025. (čl. 1103. ZOO-a).

16. Tužitelj je u ovom postupka uspio 100% u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 94,71 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 97,35 % odnosno da je tužitelj uspio u sporu u pretežitom dijelu.

17. Stoga se odluka o trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

17.1. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 50 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 12. ožujka 2025. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. svibnja 2025. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 3. srpnja 2025. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 15. prosinca 2025. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove vještačenja u iznosu od 300,00 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.050,00 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

17.2. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

18. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 12. lipnja 2025. kojim obavještava o uplati predujma za vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju nadalje nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

19. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 13. siječnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. tuženiku, S-185/2025