REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu pojedincu Željku Bilišu, uz sudjelovanje zapisničara Marije Biliš u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MH, zbog djela prekršaja iz odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pokrenutim optužnim prijedlogom PP Korčula od 26. studenog 2025., temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK: MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2001. u [adresa], od oca DH i majke pok. M rođ. D, sa prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa] kod N, državljanin RH, završene SSS, po zanimanju hotelijersko turistički tehničar, zaposlen u "Kramar" u Blatu, plaće od oko 1.300,00 EUR-a, neoženjen, bez djece, bez imovine, do sada prekršajno osuđivan iz područja propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
k r i v j e
što se dana 19. studenog 2025. oko 20,15 sati a nakon što mu je prethodno otac DH putem mobitela zbog narušenih obiteljskih odnosa poručio da mora napustiti kuću na adresi [adresa], došao pred navedenu kuću koja je bila zaključana, te oca NH pozvao na mobitel, te mu rekao da je majmun, kreten i da će razbiti sve po kući, da bi potom u namjeri ulaska u kuću za uzeti svoje stvari razbio grilje i prozor te dva para sobnih vrata, nakon čega odlazi iz kuće a potom nakon što mu je otac poslao poruku da je prijavljen policiji isti porukom odgovorio da će mu dati dvi po gubici, a što je kod njegova oca izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti,
čime je počinio djelo prekršaja iz odredbe čl.10 st.1. t.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), a kažnjivo po odr.čl.22. st.1. istog zakona,
pa se temeljem navedene odredbe naznačenog propisa,
K A Ž N J A V A
NOVČANOM KAZNOM U IZNOSU OD 900,00 EUR-a.
Okrivljenik je temeljem odr.čl.33.st.11.Prekršajnog zakona, (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje PZ-a), dužan novčanu kaznu platiti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude, te ju je dužan platiti u korist računa br: HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata novčane kazne po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1079330437, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun.
Ako okrivljenik u navedenom roku ne plati novčanu kaznu ista će se naplatiti prisilno, a u smislu odredbe čl. 34.st.1.PZ-a, a ukoliko u navedenom roku plati iznos od 2/3 izrečene ukupne novčane kazne a što iznosi 600,00 EUR-a, smatrati će se da je novčanu kaznu platio u cijelosti, sukladno odr.čl.152.st.3.PZ-a.
Temeljem odredbe čl.139. st.3. PZ-a okrivljenik je dužan naknaditi trošak vođenja prekršajnog postupka paušalno određenog u novčanom iznosu od 15,00 EUR-a, u roku kao i kaznu, u korist računa HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata troškova postupka po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1079330569, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun, jer će mu se u protivnom isti naplatiti prisilnim putem.
O b r a z l o ž e n j e
1. PP Korčula pod brojem: Kl:211-07/25-5/31289 i Ur.br:511-03-10-25-1 od 26. studenog 2025., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika MH, zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno kvalificiranog kao u izreci presude.
2. Prilikom ispitivanja na glavnoj raspravi okrivljenik navodi kako se ne osjeća krivim za djelo prekršaja za koje se tereti, te da može reći da doista sa svojim ocem DH nije bio baš u najboljim odnosima, ali da razlog tome nije bio što nije sudjelovao u kućanskim poslovima, već da je razlog taj što su brat i on a pod pritiskom oca nakon smrti njihove majke 2020. svoju trećinu sve imovine koju je posjedovala majka i koja im je pripala ostavinskim rješenjem prepisali na svog oca NH, koji im je obećao da će zauzvrat o njima voditi računa, međutim kako je nedugo nakon toga otac otišao na brod a njima je rekao da se sami snađu. Ističe kako mu je konkretne zgode tj. dana 19. studenog 2025. otac rekao putem mobitela oko 15,00 sati da više neće stanovati u njegovoj kući na adresi [adresa]., i da će ga stvari sutra čekati ispred vrata kuće, te da se pobrine gdje će stanovati, da bi potom u 20,15 sati došao do kuće kako bi uzeo svoje stvari iako ga je prije toga još par puta na mobitel obavještavao kako će doći uzeti te stvari, međutim kada je došao do kuće kako je kuća bila zaključana jer da je isti promijenio bravu, da bi potom doista oca nazvao na mobitel i rekao mu da je majmun i kreten i da će razbiti sve po kući, pa potom budući da nije imao drugog načina za ući u kuću te uzeti svoje stvari, razbio je grilje i prozor te dva para sobnih vrata, da bi nakon toga od oca dobio poziv na mobitel da će ga prijaviti policiji jer da policija dolazi, a na što mu je doista odgovorio da će mu dati dvi po gubici. Na kraju navodi kako nakon ovog događaja više ne živi i ne stanuje u [adresa], već da se preselio u [adresa] na adresu [adresa], kod gospođe N, koja mu je iznajmila stan, te da od predmetne zgode više nije imao nikakvog kontakta sa svojim ocem, osim što je jednom uz prisustvo policije na adresu [adresa] otišao uzeti još neke stvari, odnosno sve svoje stvari, te napominje da mu je i brat napustio obiteljsku kuću još prije njega.
3. Potom je u dokaznom postupku kao svjedok ispitan DH, otac okrivljenika.
4. Prilikom svjedočenja DH navodi vezano za odnose sa svojim sinom MH kako može reći da se isti prilikom njihova zajedničkog života u obiteljskoj kući u [adresa] a na što je više puta od njegove strane upozoravan ponašao dosta nemarno, primjerice pojeo bi a ne bi očistio stol ili bacio smeće, stavio bi prati robu u perilicu pa tu robu ne bi stavio sušiti po 2-3 dana, a na što ga je više puta upozoravao da tako ne može živjeti, međutim kako je to on ignorirao, pa obzirom da je to trajalo od smrti njegove supruge koja je preminula 2020. i obzirom da se isti u tom pogledu nije popravljao, da mu je doista rekao da više u kući neće živjeti i da se mora pobrinuti za svoj smještaj. Napominje i to da se isti kada je on bio na brodu nalazio i živio kod svoje bake, odnosno majčine majke, a kada bi se vratio iz broda obzirom da je pomorac kako bi živio s njime, a što je trajalo možda 3 godine, tako da je s njime godišnje u te tri godine živio svake godine oko pola godine. Dalje navodi kako je istina i to da je po smrti supruge, odnosno njegove majke proveden ostavinski postupak i da su istu naslijedili svi u jednakim dijelovima tj. svaki po 1/3 dijela obzirom da ima još jednog sina tj. Anđelova brata, te da je isto tako istina da im je predložio da bi bilo najbolje da svoje suvlasničke udjele po tom nasljedstvu prepišu njemu, a sve iz straha da eventualno ne bi došlo do nekakvog lošeg raspolaganja naslijeđenom imovinom. Ističe kako je konkretne zgode kada mu je rekao da više neće stanovati u kući a što mu je putem mobitela priopćio dana 19. studenog 2025. oko 15,00 sati, isti u večernjim satima tj. negdje oko 20,15 sati za vrijeme kada se on nije nalazio kod kuće došao do kuće a prethodno ga pozvao na mobitel, te obzirom da ga nije bilo kod kuće rekao mu da je majmun i kreten i da će razbiti sve po kući, da bi potom razbio grilje i prozor te dva para sobnih vrata. Dalje navodi kako je budući da mu je kamera koja se nalazi ispred i iza kuće spojena na mobitel vidio da se MH nalazi ispred kuće, te odmah pozvao policiju i to iz straha da ne ostvari svoju prijetnju, te se potom nedugo nakon toga vratio kući gdje je onda zatekao razbijene grilje i prozor te dva para sobnih vrata, pa potom MH poslao poruku na mobitel i rekao mu da je prijavio slučaj policiji, a on mu onda odgovorio isto tako u poruci na mobitel da će mu dati dvi po gubici. Na kraju izjavljuje kako je konkretne zgode taj čin njegova sina kod njega doista izazvao određeni osjećaj straha i uznemirenosti, te da od predmetne zgode odnosno dva dana nakon te zgode kada je došao uzeti sve svoje stvari koje su se nalazile u kući on sa sinom MH nije imao nikakvih problema, a niti se uopće sretali i bili u bilo kakvom kontaktu, tako da u tom smislu smatra da mu nije potrebno izreći zaštitnu mjeru zabrane približavanja njemu kao žrtvi nasilja u obitelji.
5. Okrivljenik potom izjavljuje kao primjedbu na iskaz svjedoka kako može reći da je to u smislu gdje se njegov iskaz ne podudara s navodima njegove obrane, te da nema daljnjih dokaznih prijedloga, pa u završnom govoru navodi kako nema što posebno za izjaviti, te predlaže sudu postupiti po zakonu i ukoliko je moguće da mu se izreče blaža kazna uz obećanje kako ovo više neće ponoviti, te izraženo žaljenje zbog počinjenog djela prekršaja.
6. Razmatrajući navedeno činjenično stanje, navode obrane okrivljenika, iskaz svjedoka, ovaj sud našao je za dokazanim da je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, te ga je proglasio krivim izrekavši mu kaznu kao u izreci presude.
7. Krivnja okrivljenika temelji se na navedenoj odredbi naznačenog propisa prema kojoj će za predmetno djelo prekršaja odgovarati onaj tko počini nasilje iz odredbe čl.10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
8. Naime, temeljem navoda obrane okrivljenika u kojoj isti u biti priznaje djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, iskaza svjedoka koji potvrđuje navode optužnog prijedloga protiv okrivljenika, nedvojbeno je utvrđeno kako je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, slijedom čega je trebalo postupiti na način opisan u izreci presude.
9. Okrivljenika u konkretnom slučaju ne ispričavaju navodi njegove obrane, jer je isti svoje nesuglasice i činjenicu koju navodi u svojoj obrani da nije baš u najboljim odnosima sa svojim ocem, morao i mogao riješiti na jedan kulturan i civilizirani način, a ne na način opisan u izreci presude, počinivši time predmetno djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret.
10. Odlučujući o vrsti i visini kazne, vodilo se računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima.
11. Kao olakotne okolnosti okrivljeniku su uzete u obzir činjenice što je do sada prekršajno neosuđivan za ovu vrstu prekršaja (navedeno proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o osuđivanosti okrivljenika iz koje se još utvrđuje kako je do sada pravomoćno osuđivan odlukama PP Korčula za djela prekršaja iz područja propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama), što u završnom govoru ipak izražava žaljenje zbog počinjenog djela prekršaja uz obećanje kako ga više neće ponoviti, što je skromnijih mjesečnih primanja, dok osobito otegotnih okolnosti nije ni bilo.
12. Cijeneći navedene olakotne okolnosti ovaj sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu i to umjesto alternativno propisane kazne zatvora za ovo djelo prekršaja, jer je uvjerenja da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom a bez potrebe izricanja alternativno propisane kazne zatvora postići svrha kažnjavanja, te da će se ubuduće doista kloniti činjenja ovakvih djela prekršaja, a i jer je mišljenja da bi s obzirom na sve naprijed navedeno izricanje alternativno propisane kazne zatvora za istoga bilo doista prestrogo.
13. Potrebno je istaknuti vezano za plaćanje novčane kazne da se odluka temelji na odredbi čl. 152. st.3. PZ-a, i gdje je određeno da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćena ako osuđena osoba plati 2/3 izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je novčana kazna izrečena.
14. Nadalje, prema okrivljeniku nije izreče zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, a sve ponajprije iz razloga jer žrtva nasilja u obitelji, tj. okrivljenikov otac DH prilikom svjedočenja navodi kako smatra da okrivljeniku istu mjeru nije potrebno izreći, budući da od predmetnog događaja sa okrivljenikom nije imao nikakvih problema a niti se uopće sretali i bili u bilo kakvom kontaktu, tim više ako se uzme u obzir i činjenice da ne žive u istom domaćinstvu obzirom da je okrivljenik odselio iz [adresa] gdje mu živi otac i da sada boravi u [adresa], da je do sada prekršajno neosuđivan za ovu vrstu prekršaja, da je izrazio obećanje kako više predmetno djelo prekršaja neće ponoviti, pa ovaj sud smatra da će se i samim izricanjem novčane kazne a bez potrebe izricanja naprijed navedene mjere postići svrha kažnjavanja, te da će se doista ubuduće kloniti činjenja ovakvih djela prekršaja, pa da temeljem svega naprijed navedenog proizlazi kako nije utvrđena opasnost da bi isto djelo prekršaja mogao ponoviti.
15. Odluka o troškovima vođenja prekršajnog postupka temelji se na navedenoj odredbi naznačenog propisa, a odnosi se na trošak vođenja redovnog prekršajnog postupka paušalno određenog u novčanom iznosu kao u izreci presude, a s obzirom na trajanje i složenost vođenja postupka, te materijalnu situaciju okrivljenika.
16. Nakon objave presude na zapisnik o glavnoj raspravi okrivljenik se odrekao prava žalbe i dostave prijepisa presude, a koje dostave prijepisa presude se odrekao i oštećeni-žrtva nasilja u obitelji DH.
Korčula, 13. siječnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Marija Biliš
Željko Biliš
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU.
Protiv ove presude tužitelj ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana prijema prijepisa presude, pismeno u dva istovjetna primjerka putem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli.
PRESUDU DOSTAVITI:
• tužitelju
• pismohrani
