REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4476/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja ČM, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Krunoslava Vuljaka i zamjenika punomoćnika tuženika BM, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Branimira Ivekovića, 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb isplatiti tužitelju MM iznos od 1.144,52 EUR (slovima: tisuću stočetrdeset četiri eura i pedeset dva centa) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 6,69 EUR počevši od 1.12.2007.,

- na iznos od 6,66 EUR počevši od 1.1.2008.,

- na iznos od 6,78 EUR počevši od 1.2.2008.,

- na iznos od 6,85 EUR počevši od 1.3.2008.,

- na iznos od 6,96 EUR počevši od 1.4.2008.,

- na iznos od 6,79 EUR počevši od 6.5.2008.,

- na iznos od 10,17 EUR počevši od 1.6.2008.,

- na iznos od 10,29 EUR počevši od 1.7.2008.,

- na iznos od 10,11 EUR počevši od 1.8.2008.,

- na iznos od 10,12 EUR počevši od 1.9.2008.,

- na iznos od 10,23 EUR počevši od 8.10.2008.,

- na iznos od 11,06 EUR počevši od 1.11.2008.,

- na iznos od 10,50 EUR počevši od 1.12.2008.,

- na iznos od 11,21 EUR počevši od 6.1.2008.,

- na iznos od 11,32 EUR počevši od 1.2.2009.,

- na iznos od 11,37 EUR počevši od 1.3.2009.,

- na iznos od 17,22 EUR počevši od 28.4.2009.,

- na iznos od 17,26 EUR počevši od 1.5.2009.,

- na iznos od 16,94 EUR počevši od 25.6.2009.,

- na iznos od 16,70 EUR počevši od 28.7.2009.,

- na iznos od 16,77 EUR počevši od 28.8.2009.,

- na iznos od 16,89 EUR počevši od 1.9.2009.,

- na iznos od 16,88 EUR počevši od 1.10.2009.,

- na iznos od 16,75 EUR počevši od 1.11.2009.,

- na iznos od 16,99 EUR počevši od 1.12.2009.,

- na iznos od 17,18 EUR počevši od 1.1.2010.,

- na iznos od 17,44 EUR počevši od 1.2.2010.,

- na iznos od 17,38 EUR počevši od 1.3.2010.,

- na iznos od 17,74 EUR počevši od 1.4.2010.,

- na iznos od 17,68 EUR počevši od 1.5.2010.,

- na iznos od 17,81 EUR počevši od 1.6.2010.,

- na iznos od 18,97 EUR počevši od 2.7.2010.,

- na iznos od 18,73 EUR počevši od 1.8.2010.,

- na iznos od 19,46 EUR počevši od 1.9.2010.,

- na iznos od 19,21 EUR počevši od 1.10.2010.,

- na iznos od 18,80 EUR počevši od 1.11.2010.,

- na iznos od 19,66 EUR počevši od 1.12.2010.,

- na iznos od 20,75 EUR počevši od 1.1.2011.,

- na iznos od 19,98 EUR počevši od 2.2.2011.,

- na iznos od 20,25 EUR počevši od 1.3.2011.,

- na iznos od 19,90 EUR počevši od 1.4.2011.,

- na iznos od 19,96 EUR počevši od 1.5.2011.,

- na iznos od 21,42 EUR počevši od 1.6.2011.,

- na iznos od 21,56 EUR počevši od 1.7.2011.,

- na iznos od 21,78 EUR počevši od 3.8.2011.,

- na iznos od 21,18 EUR počevši od 1.9.2011.,

- na iznos od 20,53 EUR počevši od 1.10.2011.,

- na iznos od 17,93 EUR počevši od 1.11.2011.,

- na iznos od 17,89 EUR počevši od 1.12.2011.,

- na iznos od 18,16 EUR počevši od 1.1.2012.,

- na iznos od 18,40 EUR počevši od 1.2.2012.,

- na iznos od 18,43 EUR počevši od 1.3.2012.,

- na iznos od 18,27 EUR počevši od 1.4.2012.,

- na iznos od 18,38 EUR počevši od 1.5.2012.,

- na iznos od 18,46 EUR počevši od 1.6.2012.,

- na iznos od 18,33 EUR počevši od 1.7.2012.,

- na iznos od 18,36 EUR počevši od 1.8.2012.,

- na iznos od 18,27 EUR počevši od 1.9.2012.,

- na iznos od 18,06 EUR počevši od 2.10.2012.,

- na iznos od 18,28 EUR počevši od 24.11.2012.,

- na iznos od 18,38 EUR počevši od 11.1.2013.,

- na iznos od 18,31 EUR počevši od 11.1.2013.,

- na iznos od 17,89 EUR počevši od 19.3.2013.,

- na iznos od 18,25 EUR počevši od 19.3.2013.,

- na iznos od 18,28 EUR počevši od 17.4.2013.,

- na iznos od 18,14 EUR počevši od 18.5.2013.,

- na iznos od 17,71 EUR počevši od 19.6.2013.,

- na iznos od 17,69 EUR počevši od 19.7.2013.,

- na iznos od 17,80 EUR počevši od 7.8.2013.,

- na iznos od 17,97 EUR počevši od 2.9.2013.

po kamatnoj stopi određenoj u članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., nadalje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb naknaditi tužitelju MM trošak parničnog postupka u iznosu od 1.629,29 eura (slovima: tisućušestodvadeset devet eura i dvadeset devet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 13. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao potrošač sa tuženikom kao trgovcem 3. kolovoza 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 538-50-3599673, u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 28.304,83 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Istim ugovorom o kreditu u čl. 2 ugovorena je redovna kamatna stopa u iznosu od 5,30% godišnje. Nadalje, ugovorena je i promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom Odlukom tuženika, a o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Takva ugovora odredba koja omogućava tuženiku kao trgovcu da jednostranom odlukom bez jasnih i unaprijed utvrđenih parametara i metoda mijenja kamatnu stopu je nepoštena budući je imala za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a na štetu tužitelja kao potrošača. Poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/201 7 od 14. lipnja 2018. i Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Tužitelj nadalje ističe da je tuženik u više navrata jednostrano mijenjao kamatnu stopu zbog čega je bez valjane pravne osnove stekao iznos od 8.127,59 kuna. Slijedom navedenog, tužbom tužitelj potražuje iznos od 8.127,59 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i istaknuo prigovor zastare. Navodi da presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 nije utvrđena ništetnost cijele odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi već ništetnost odredbe o pravu na promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja kriterija. Ističe da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja ugovora nisu imali namjeru ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, a da promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti. Visina kamatne stope određuje se u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu. Tuženik nadalje pojašnjava značenje i učinak valutne klauzule, što nije predmet postupka, slijedom čega navode tuženika u tom dijelu sud nije posebno razmatrao. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 13. svibnja 2025. preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev za iznos od 65,80 eura te je uskladio tijek zateznih kamatama, pa tako konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 1.144,52 eura sa zateznim kamatama kako je to navedeno u točki I. izreke presude.

4. Prema odredbi čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) u svezi s odredbom čl. 191. st. 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 14. prosinca 2023., što je vidljivo iz zapisnika koji se nalazi na listovima 172. i 173. spisa, to tužitelj ne bi mogao podneskom od 13. svibnja 2025. preinačiti tužbeni zahtjev. Međutim, odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ako bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ako bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogla znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi temeljem same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Kako su u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva, to je takva preinaka dopuštena te je odlučeno kao u izreci rješenja, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

5. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

6. U tijeku postupka sud je pročitao ugovor o kreditu (list 4-8 i 180-185 spisa), ponudu Auto Šatrak (iza lista 8 spisa), izračun preplaćenih kamata s osnova Ugovora o kreditu (list 9-11 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja (list 12 spisa), otplatni plan (list 12 do 15 spisa i 186-191 spisa), odštetni zahtjev (list 16-17 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 20 spisa), opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (list 30-31 i 34-36 spisa), informacije za klijente (list 32-33 spisa), pravilnik o obračunu kamata i naknada (list 37-72 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice za sud na dan 15.10.2018. (list 80-88 spisa), dopisi tuženika (list 192-195 spisa), izračun preplaćenih kamata (list 196-198 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po DARFINU d.o.o. (list 202-209 spisa), saslušan je tužitelj (list 221-222 spisa) te je pročitana sudska praksa i stručni članci koji se nalaze u spisu.

7. Nije proveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnost kretanja tržišnih parametara za sporno razdoblje Ugovora o kreditu u kontekstu promjene kamatne stope kako to tuženik predlaže jer isti nije relevantan i svrsishodan za utvrđenje spornih činjenica, a samim time, njegovim izvođenjem ne bi došlo do drugačije odluke o glavnoj stvari.

8. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Nesporna je činjenica da su stranke 3. kolovoza 2006. sklopile ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka, kao i da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 5,20% godišnje. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja. Sporno je jesu li ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te jesu li kao takve bile u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome radi li se o ništavim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, kao i je li nastupila zastara.

10. Radi utvrđenja činjenice radi li se o potrošačkom kreditu, kao i je li tužitelj postupao u skladu s pažnjom prosječnog potrošača i je li ugovorna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i jasno uočljiva te je li se o njoj pojedinačno pregovaralo, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je u svom iskazu naveo da se 2006. godine odlučio za kupnju novog automobila. Otišao je u Koprivnicu u autokuću Opela gdje se odlučio za kupnju automobila marke Opel Astra koji mu je bio financijski prihvatljiv. U autokući su mu ponudili sklapanje ugovora sa tuženikom, a u banku tuženika nije išao već je sve vezano za realizaciju kredita obavila autokuća. U autokući su mu nudili kredit u CHF, a kredit u kunama i eurima mu nisu ponudili. Ugovor o kreditu je pročitao prije potpisivanja, ali navodi da nije pravne i ekonomske struke, pa ga nije u cijelosti razumio. Nije tražio pojašnjenja odredbi ugovora, vjerovao je u poštenje. Ugovor o kreditu ovjeren je od strane tuženika, ali ne zna razliku između soliminizacije i ovjere. Zbog proteka vremena ne sjeća se je li javni bilježnik pojašnjavao odredbe ugovora. Automobil marke Opel Astra tužitelj je kupio za osobne potrebe, to je bio jedini auto u obitelji. Tužitelj je naveo da niti u vrijeme sklapanja ugovora niti tijekom otplate kredita nije imao otvoren obrt, a nije bio osnivač niti direktor trgovačkog društva. I tada kao i danas radi kao zaposlenik u privatnoj firmi u Ludbregu, koji je od [adresa] udaljen 17 km, te mu je automobil prije svega služio za odlazak na posao. U autokući mu nisu pojašnjavali kakav ugovor o kreditu sklapa, nisu pojašnjavali ugovorne odredbe ili upozoravali na moguće rizike sklapanja ovakvog ugovora. Ugovor je bio prethodno sastavljen i sačekao ga je u autokući. Jedino o čemu je razgovarao s djelatnicima autokuće bila je visina rata i hoće li te rate moći otplaćivati. Navodi da je otplatio kredit u roku od 7 godina. Nije išao u banku nakon što je poštom zaprimao obavijesti o povećanju rate kredita, smatrao je to beskorisnim, nastavio je plaćati po povećanim iznosima. Nije se raspitivao o uvjetima kreditiranja u drugim bankama jer mu je hitno trebao automobil. U autokući su mu nudili isključivo ugovor o kreditu sa RBA bankom.

11. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, ocjenivši ga istinitim, vjerodostojnim i životno uvjerljivim. Sud je iz iskaza tužitelja i materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, a posebno uzimajući u obzir relevantnu sudsku praksu, utvrdio da je riječ o potrošačkom ugovoru, da tuženik prije sklapanja ugovora o kreditu nije bio pravovaljano obaviješten o rizicima sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom niti su mu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, već upravo suprotno, ugovor je bio unaprijed sastavljen, a u banku tužitelj nije imao potrebe ići. Slijedom navedenog, sud je mišljenja kako se u konkretnom slučaju primjenjuju (imaju direktan učinak) pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu kao i na ocjenu ništetnosti odredaba konkretnog ugovora, budući da tuženik, na kojem je bio teret dokaza da je tužitelja upoznao kakav ugovor zaključuje, tu odlučnu činjenicu nije uspio dokazati.

12. U pogledu navedenog također valja ukazati i na to da tuženik tijekom postupka nije predložio provođenje dokaza saslušanjem osobnog bankara, odnosno djelatnika banke koji je sudjelovao u pregovorima i sklapanju predmetnog ugovora. Stoga se na konkretnu pravnu situaciju ne mogu primijeniti utvrđenja Ustavnog suda RH iz presude U-III-5458/2021 od 30.06.2022., koja govori o povredi prava na jednakost oružja, jer tuženik u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu nije predložio relevantan dokaz na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a koja ne bi bila predmetom utvrđivanja u kolektivnom sporu.

13. Sud nije usvojio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika na okolnost da je tužitelju ugovor o kreditu u dovoljnoj mjeri rastumačen jer je navedeno prije svega bila obveza tuženika u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, a kako je sud iz iskaza tužitelja utvrdio da tužitelj nije niti išao u banku tuženika već da je sve vezano za realizaciju kredita rješavao preko autokuće, sud smatra takav dokazni prijedlog tuženika nesvrsishodnim i nepotrebnim.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. -H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje ZZP) čitavo vrijeme dok se koriste.

15. Prema odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

16. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

17. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnovu tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, sve kako to traži tužitelj.

18. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed navedenim zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza.

19. U tom smislu sud i iz tog razloga nalazi nepotrebnim saslušavati javnog bilježnika, slijedom čega je taj dokazni prijedlog odbio sukladno odredbi čl. 10. i 220. u svezi sa čl. 311. st. 2. ZPP-a.

20. Naime, ovdje valja ukazati da je Ustavni sud Republike Hrvatske 10. lipnja 2020. donio odluku broj U-III-2233/19 kojom je odbio tužbu RBA banke vezano za reviziju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, broj Rev-3142/18. RBA banka tražila je da se ukine odluka Vrhovnoga suda po reviziji Rev-3142/18. Tom revizijom Vrhovni sud RH je odlučio: 1. Da se kod utvrđivanja prava potrošača koji potpadaju pod kolektivnu presudu u slučaju franak ne moraju izvoditi dokazi, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva na pojedinačni privatni sudski postupak, 2. Da nema zastare potraživanja za preplaćene anuitete u pojedinačnim postupcima koji su pokrenuti na temelju kolektivne sudske presude u slučaju franak. Ustavni sud je naveo: „Ako se vodi privatni postupak na temelju kolektivne sudske presude, i ako se kredit s valutnom klauzulom CHF potrošača koji je tužio banku odnosi na jednu od osam tuženih banaka, onda nije potrebno provoditi dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva, i jedino što je potrebno jest vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.“ Ustavni sud je dakle tom presudom dodatno potvrdio stav Vrhovnoga suda Republike Hrvatske da nije potrebno provoditi dokazni postupak, nego se uvidom u konkretni ugovor s ništetnim ugovornim odredbama utvrđuje odnosi li se taj ugovor na utvrđenja iz kolektivne presude, o čemu je u konkretnom slučaju i u ovom predmetu riječ.

21. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću sa zadatkom utvrditi je li bilo i kolika je bila preplata u mjesečnim iznosima anuiteta po Ugovoru o kreditu ako bi se smatralo da je za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa bila ugovorena kamata u visini brojčano izraženoj u tom ugovoru.

22. U svom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor kako je to naznačeno u točki 1. obrazloženja. Ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca te je promjenjiva kamatna stopa iznosila 5,20% na dan sklapanja Ugovora. Ukupna razlika između stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu iznosi 1.561,97 CHF, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju iznosi 1.144,52 eura, za anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćen iznos.

23. Nalazu i mišljenju vještaka stranke nisu prigovarale, a sud ga je u cijelosti prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s pravilima struke i dokumentacijom u spisu.

24. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. izrazio je pravno shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.

25. Slijedom navedenog, a kako je tužbeni zahtjev na isplatu po visini identičan nalazu vještaka, to je isti valjalo prihvatiti i presuditi kao u točki I. izreke.

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a i Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a, te na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

28. Imajući u vidu uspjeh stranaka u postupku, odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te je trošak u cijelosti priznat tužitelju. Tužitelju je tako priznat trošak na ime sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23., dalje u tekstu Tarifa) 75 bodova, trošak sastava podnesaka od 19. kolovoza 2019., 4. rujna 2024. i 13. svibnja 2025. Tbr. 8. toč. 1. Tarife (3x75 bodova), trošak sastava podneska od 4. rujna 2024. 18,75 bodova prema Tbr. 8.4. Tarife, zatim trošak zastupanja na ročištima održanim 16. listopada 2019., 14. prosinca 2023. i 18. prosinca 2025. Tbr. 9. toč. 1. Tarife (3x75 bodova), što sveukupno iznosi 543,75 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 1.359,38 EUR.

29. Tužitelju je valjalo priznati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura (potvrda o uplati na listu 97 spisa) sukladno Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) pa je tužitelju ukupno odmjeren trošak u iznosu od 1.629,29 eura. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151.

3. ZPP-a i teče od dana donošenja ove presude do isplate prema stopi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 4. rujna 2024. iznad dosuđenog iznosa jer se ne može smatrati obrazloženim podneskom u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku