REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-2591/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja MD Studio Projekt d.o.o. Novi Vinodolski OIB 03737220495, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Dedić Golić, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika IC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Kristian Pelc, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, 13. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I ./ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba, posl. br. Ovrv-53/2018 od 8. studenog 2018. u dijelu kojim se tuženiku KC (nominativ: TC) OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže isplatiti tužitelju MD Studio Projekt d.o.o. OIB 03737220495 iznos od 1.493,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 6. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II./ Nalaže se tuženiku KC (nominativ: TC) OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju MD Studio Projekt d.o.o. OIB 03737220495 trošak parničnog postupka u iznosu od 2.712,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 13. siječnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba, posl. br. Ovrv-53/2018 od 8. studenog 2018. u dijelu kojim se tuženiku KC (nominativ: TC) OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže tužitelju MD Studio Projekt d.o.o. OIB 03737220495 zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak ovršnog postupka isplatiti za razdoblje počevši od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. od 8. studenog 2018. pa do uključivo 12. siječnja 2026.
IV./ Odbija se zahtjev tuženika IC za naknadu troška parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba, posl. br. Ovrv- 53/2018 od 8. studenog 2018. tada ovršeniku, sada tuženiku, KC naloženo je isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju MD Studio Projekt d.o.o. iznos od1.493,13 EUR (tada 11.250,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 6. prosinca 2016. te naknaditi mu trošak ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.
2. Tuženik je podnio prigovor, u kojemu navodi da račun priložen uz prijedlog za ovrhu glasi na iznos od 18.750,00 kn, dok tužitelj potražuje isplatu iznosa od 11.250,00 kn, iz čega bi proizlazilo da je tuženik taj račun djelomično podmirio, a što tuženik osporava. Tuženik tvrdi da tužitelj ne samo da mu nije dostavio račun i poziv za plaćanje koji su priloženi uz prijedlog za ovrhu, već da tuženik za njega nije niti obavio radove koji se navode u specifikaciji priloženoj uz prijedlog za ovrhu (specifikacija radova na izgradnji bazena [adresa] – [adresa]). Tuženik predlaže da sud obveže tužitelja da dostavi ponudu s troškovnikom koju je tuženik prihvatio.
3. Po uloženom prigovoru tuženika, postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.
4. U svojem očitovanju na prigovor protiv rješenja o ovrsi (sada odgovor na tužbu), tužitelj navodi da je za tuženika izveo radove na izgradnji bazena i uređenju okoliša obiteljske kuće u [adresa], izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Vinodolski te da je tuženik izvedene radove primio i na njih nije imao nikakvih primjedbi, pa je tužitelj za urednu i prihvaćenu uslugu izdao račun, koji je tuženik djelomično platio, čime je priznao postojanje poslovnog odnosa između stranaka, kao i postojanje potraživanja, s tim da tuženik tužiteljevo potraživanje po predmetnom računu do podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi nije nikada osporio. Tužitelj je u ovaj posao obavljen za tuženika uložio nebrojene sate rada te vodio nebrojene telefonske razgovore s tuženikom, a kontinuitet i postojanje komunikacije potvrđuje e-mail korespondencija, koju tužitelj dostavlja kao dokaz. Tužitelj navodi da je prije pokretanja ovršnog postupka tuženika dopisom pozvao na plaćanje duga, no da tuženik preporučeno pismo nije podigao. Tužitelj postavlja tužbeni zahtjev (list 25, 107 spisa) kojim predlaže održati na snazi platni nalog te potražuje naknadu troška ovršnog i parničnog postupka.
5. Tijekom parničnog postupka, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, koji obrazlaže navodeći da se račun koji se tužitelj ispostavio odnosi na izradu tehničke dokumentacije uređenja okoliša bazena u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Vinodolski te da je vlasnica te nekretnine HC, a što je vidljivo i iz zk izvatka koji je priložio tužitelj. Ostaje kod prijedloga da tužitelj dostavi ugovor zaključen između parničnih stranaka ili ponudu s troškovnikom koju je tuženik prihvatio. Tijekom postupka tuženik tvrdi da nije bio naručitelj radova te da to niti ne može biti, jer je vlasnica nekretnine HC. Ističe da tužitelj nije u spis dostavio troškovnik koji je odobrila HC. Tvrdi da je neutemeljen navod tužitelja da je tuženik priznao tražbinu tužitelju s obzirom na to da je ista djelomično podmirena, budući da navedeno ne proizlazi iz stavki kupaca, već iz te isprave proizlazi da je gotovinski kupac HC, bez naznake radi li se o tuženiku ili o HC te tvrdi da navedeno upućuje na to da se radilo o uplati avansa, a ne o uplati po računu. Predlaže pozvati tužitelja da dostavi potvrdu o uplati iznosa od 7.500,00 kn, iz koje bi bilo vidljivo tko je navedenu uplatu izvršio i za koju namjenu. Tuženik navodi i da mu predmetni račun nikada nije bio dostavljen.
6. Nakon što je tuženik, zastupan po punomoćniku odvjetniku, u ranijem tijeku postupka osporavao postojanje poslovnog odnosa iz kojeg bi proizašlo utuženo potraživanje, kao i svoju pasivnu legitimaciju, tuženik je u svojem iskazu na ročištu 14. lipnja 2024. (list 105 spisa) učinio nespornim postojanje poslovnog odnosa između parničnih stranaka, kao i svoju pasivnu legitimaciju te ustvrdio da je tužitelju za izvršen posao (uređenje okoliša oko bazena pored obiteljske kuće u [adresa]) isplatio iznos od 7.500,00 kn te da je time pravni posao između stranaka završen. Tuženik je ostao kod ranijeg prigovora da mu tužitelj nije dostavio račun za izvršenu uslugu.
7. Tužitelj tijekom parničnog postupka dostavlja projektnu i tehničku dokumentaciju. Na prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj se očitovao navodeći da je naručitelj posla bio tuženik, pa da stoga nije odlučna činjenica da je nekretnina oko koje se uređivao okoliš i gradio bazen upisana kao vlasništvo HC, supruge tuženika. Tužitelj navodi da je iz prijepiske elektroničkom poštom vidljivo da je tužitelj e-mailove upućivao i tuženiku i njegovoj supruzi HC, što je životno i logično jer se radi o njihovoj obiteljskoj kući.
8. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu – račun od 28.11.2016. (list 5), specifikacija radova na izgradnji bazena Zadro – Novi Vinodolski (list 6-7 spisa), stavke kupca s povezivanjem (list 8), dopis tuženiku s pozivom na plaćanje računa od 28.11.2016. (list 9), povratnica (list 27-28), zk izvadak (list 24), izvadak iz sudskog registra (list 30-31), prepiska elektroničkom poštom od 4.05.2016., 29.05.2016., 11.06.2016., 17.06.2016., 20.06.2016., 21.06.2016., 20.06.2016., 23.05.2016., 24.05.2016., 28.06.2016., 29.05.2016., 05.05.2016., 06.06.2016., 08.06.2016. (list 32- 51 spisa), izvadak iz sudskog registra za Independent DSF d.o.o. (list 68), nacrti (list 112-167) koji se nalaze i na USB-u (list 74), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NC (list 108,109 spisa) te dokaz saslušanjem stranaka - zakonskih zastupnika tužitelja ŠC (list 95-96 spisa) i GC (list 103) te tuženika (list 104-105).
9. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na činjenično stanje koje je utvrđeno ocjenjivanjem izvedenih dokaza prema odredbi čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
10. Odredbom čl. 93. st.2. ZPP propisano je da ako je punomoćnik stranke priznao koju činjenicu, na ročištu na kojemu stranka nije prisustvovala ili u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, da će sud obje izjave cijeniti prema odredbi čl. 221. st.2. ZPP. Slijedom izloženoga u točkama 2., 5. i 6. ovog obrazloženja, u ovom parničnom predmetu tuženik (saslušan na ročištu 14. lipnja 2024.) nije izmijenio niti opozvao ranije priznanje svojeg punomoćnika, već je tuženik priznao u ovom postupku odlučne činjenice, koje je njegov punomoćnik u ranijem tijeku postupka osporio. Konkretno, tuženik je priznao činjenicu da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu, kao i svoju pasivnu legitimaciju. Odredbom čl. 221. st.1. ZPP propisano je da ne treba dokazivati činjenice koje je stranke priznala pred sudom u tijeku parnice, što znači da nije sporno postojanje poslovnog odnosa između parničnih stranaka, niti je sporna pasivna legitimacija tuženika.
11. Sporno je između stranaka je li tuženik isplatom tužitelju iznosa od 995,42 EUR (tada 7.500,00 kn) u cijelosti ispunio svoju obvezu plaćanja ugovorene cijene za izradu projektne dokumentacije za uređenje okoliša bazena pored obiteljske kuće u [adresa], koju ugovorenu obvezu je tužitelj nesporno izvršio za tuženika. Drugim riječima, sporna je visina ugovorene cijene usluge koju je tužitelj nesporno izvršio za tuženika.
12. Zakonski zastupnik tužitelja ŠC iskazao je da je s tuženikom dogovorio izradu projektne dokumentacije za okoliš bazena i kuće u [adresa]; da je 1. svibnja 2016. na tuženikov poziv došao u predmetnu nekretninu, kako bi se dogovorili oko suradnje. Kuća je u tom trenutku bila već adaptirana starina, u prvom redu do mora u [adresa] te je u tom trenutku pored kuće bio ugrubo izveden bazen, kao betonska kocka. Prema daljnjem iskazu zz tužitelja, na tom sastanku su uz njega bili prisutni tuženik i njegova supruga HC; on je saslušao njihove želje i napravio skicu te rekao da će to koštati 2.000,00 EUR. To je bila usmena ponuda, s tim da tada nije znao koliko će tu biti poziva i koliko će biti naknadnih promjena. Iako su ga tuženik i njegova supruga HC zvali u svako doba, pa i vikendom, on im kao zz tužitelja nije ispostavio veći račun, već samo u dogovorenom iznosa od 2.000,00 EUR uvećano za PDV. Tuženik i HC pristali su na ponudu, odnosno to nikada nije bilo upitno. Za te usluge tuženik mu je u lipnju 2016. na ruke isplatio iznos od 1.000,00 EUR, a potom je on taj novac uplatio na račun. Tuženik je bio zadovoljan poslom koji je za njega obavio tužitelj, odnosno nikad nije prigovarao, niti stavljao ikakve primjedbe, a kada više tužitelja nije trebao, nije više zvao zz tužitelja. Prema daljem iskazu zz tužitelja ŠC, nakon ljeta 2016. susreo je tuženika u [adresa] te mu je tada tuženik rekao da je nešto bilo neuredno izvedeno od strane izvođača. Misli da je tom prilikom tuženiku napomenuo za plaćanje, a tuženik mu je rekao da će ga pozvati da vidi koje je propuste izvođač napravio. Predmetni račun pokušao je dostaviti tuženiku, ali mu se dostava zajedno sa narančastom povratnicom vratila neizvršena. Plaćanje potražuje od tuženika, a ne od njegove supruge zato što je upravo tuženik bio glavni naručitelj i njega se sve pitalo. Nije bio sastavljen pisani ugovor iz kojega bi bilo vidljivo tko je naručitelj, odnosno zz tužitelja ne raspolaže pisanim ugovorom o izvođenju radova jer on nije bio izvođač radova, on je kao zz tužitelja s tuženikom usmeno zaključio ugovor o izvršenju usluge izrade projektne dokumentacije, koji ne mora biti u pisanom obliku.
13. Zakonski zastupnik tužitelja GC iskazao je da je suvlasnik trgovačkog društva, u ovom parničnom predmetu tužitelja, zajedno s ŠC, koji je posao iz kojeg je proisteklo potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka sam ugovorio s tuženikom te sam odradio 90% posla, dok je u izvršenju ugovorene obveze tužitelja zz tužitelja GC sudjelovao utoliko što je sa zz tužitelja ŠC razmjenjivao mišljenja i ideje, ali on nije konkretno radio nacrte. Prema daljnjem iskazu zz tužitelja GC, njemu je ŠC prenio da je s tuženikom dogovorio posao - izradu projektne dokumentacije i tehničkih rješenja za uređenje okoliša i bazena pored kuće tuženika u [adresa]. Naime, tamo je bazen već prethodno postojao, a zadatak tužitelja bio je osmisliti kako će se taj bazen uklopiti u okoliš i izraditi projektnu dokumentaciju za uređenje okoliša za izvođača, koji je tamo paralelno izvodio radove, kojima nije rukovodio tužitelj. Zz tužitelja iskazao je nadalje da nakon što je zz tužitelja ŠC s tuženikom dogovorio posao, da su potom zajednički donijeli odluku o cijeni tog posla, u iznosu od 2.000,00 EUR, uvećano za PDV. Takva ponuda je prihvaćena, jer inače tužitelj ne bi krenuo u posao. Ponudu je prihvatio tuženik, sto je zz tužitelja GC priopćio zz tužitelja ŠC. Naposljetku je zz tužitelja GC iskazao da je ŠC tužitelj na ruke uplatio određeni iznos, koji je položen na račun, ali on se ne sjeća točno o kojem se iznosu radi, ali zna da se radilo o isplati na temelju ponude za izradu projekte dokumentacije po cijeni od 2.000,00 EUR uvećano za PDV.
14. Tuženik je iskazao da je sa zz tužitelja ŠC dogovorio uređenje okoliša oko bazena, da je tužitelj napravio projekt, radovi su izvedeni i on je tužitelju platio iznos od 7.500,00 kuna. Tuženik je iskazao da napominje da on i zz tuženika uopće nisu dogovorili cijenu jer se radilo o jako malom poslu. Prema daljnjem iskazu tuženika, on je tužitelju platio iznos od 7.500,00 kuna jer su toliko ugovorili te mu je zz tužitelja ŠC rekao da je cijena 7.500,00 kuna. On je pristao na projekt i projektom je bio zadovoljan. Ništa više od 7.500,00 kuna nije bilo dogovoreno te misli da je sve platio. I sam se razumije u projektiranje, to je bio mali posao koji je njemu vrijedio onoliko koliko ga je platio. Račun nije zaprimio te ga nikada od strane tužitelja nisu pozvali na plaćanje. Nadalje je tuženik iskazao da je prilikom ugovaranja posla, kada se govorilo o plaćanju, cijenu od 7.500,00 kuna predložio zz tužitelja ŠC te da je on (tuženik) na to pristao. Zbog proteka vremena, ne sjeća se kada je u odnosu na izvođenje radova platio tužitelju iznos od 7.500,00 kuna. Ne može tvrditi koliko je puta zz tužitelja izlazio na teren jer o tome nije vodio evidenciju, niti je uvijek bio prisutan, ali poznato mu je da je bio nekoliko puta. Naposljetku, ne sjeća se je li glede izrade projektne dokumentacije sa zz tužitelja komunicirao putem e-mail-a.
15. Svjedok NC iskazao je da je kao obrtnik izvodio armirano- betonske radove koji su uključivali instalaciju za bazen 10 m x 4 m te strojarnicu – tehničku sobu koja je potrebna za upravljanje bazenom. Osim izgradnje bazena i strojarnice, radilo se i o uređenju okoliša oko samog bazena, što je svjedok izveo prema projektu tužitelja, koji je bio dogovoren između tuženika kao investitora i tužitelja kao osobe koja je izradila projekt, a prema kojem projektu je ovaj svjedok kao obrtnik izvršio radove. Tužitelja je tuženik angažirao za izradu projekta, a ovoga svjedoka za izvođenje radova. Svjedok je iskazao da njemu kao izvođaču radova nije poznato što su u pogledu plaćanja dogovorili tuženik kao investitor i tužitelj kao autor projekta. Radovi su trajali sigurno šest mjeseci s prekidima, jer je vrijeme bilo loše.
16. Ovaj sud ocjenjuje istinitim iskaz svjedoka NC da nema saznanja o cijeni usluge izrade projektne dokumentacije koju je tužitelj izradio za tuženika, jer je to logično, budući da je ovaj svjedok obrtnik koji je izvodio radove, a za taj posao njega je, kao i tužitelja, angažirao izravno tuženik. Prihvaćanjem uvjerljivog iskaza ovoga svjedoka utvrđeno je da su radovi trajali zasigurno šest mjeseci. Stoga je ovaj sud između stranaka spornu činjenicu o visini ugovorene cijene izrade projektne dokumentacije (list 112-167) mogao utvrditi isključivo ocjenjivanjem iskaza saslušanih stranaka.
17. Kao što proizlazi iz njihovih iskaza izloženih u točkama 12. i 13. ovog obrazloženja, zz tužitelja ŠC i zz tužitelja GC suglasno su iskazali da je posao izrade projektne dokumentacije za uređenje okoliša oko bazena pored obiteljske kuće tuženika u [adresa] s tuženikom ugovorio zz tužitelja ŠC te da je ugovoren iznos cijene od 2.000,00 EUR uvećano za PDV.
18. Tuženik je u svojem iskazu najprije ustvrdio da on s ŠC uopće nije dogovorio cijenu, jer se radilo o jako malom poslu, da bi potom tuženik iskazao da je on odmah platio iznos od 7.500,00 kuna, jer da je toliko bilo ugovoreno, tj. da mu je zz tužitelja ŠC rekao da je cijena 7.500,00 kuna, na što je on pristao. Dakle, tuženik je najprije iskazao da cijena posla (usluge) tužitelja uopće među strankama nije bila ugovorena, što je neuvjerljivo jer u tom slučaju dvostranoobvezni ugovor, koji je od strane tužitelja nesporno izvršen, ne bi niti nastao (čl. 247. ZOO). Potom je tuženik iskazao da je ugovorena cijena u iznosu od 7.500,00 EUR, na način da je zz tužitelja dao takvu ponudu, koju je on prihvatio. Pritom je tuženik iskazao da se ne sjeća kada je u odnosu na izvođenje radova platio tužitelju iznos od 7.500,00 kuna. Ovom sudu nije uvjerljiv iskaz tuženika da je ugovorenu cijenu u cijelosti platio bez da se sjeća kada je to bilo s obzirom na tempo izvođenja radova, a imajući u vidu opsežnu projektnu dokumentaciju (list 112-167 spisa) te saslušanjem svjedoka NC utvrđenu činjenicu da je izvođenje radova, s prekidima zbog vremenskih uvjeta, trajalo zasigurno šest mjeseci. Naime, u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili ako što drugo proistječe iz naravi posla (čl. 358. st.1. ZOO), a tuženik tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je između stranaka ugovoreno da plaćanje usluge tužitelja dospijeva prije okončanja radova, za koje je utvrđeno da su trajali oko šest mjeseci. Naposljetku je tuženik iskazao da se on razumije u projektiranje te je za taj posao, koji je bio mali, platio tužitelju onoliko koliko je njemu taj posao vrijedio. Dakle, tuženik je u svojem iskazu tri puta promijenio činjenice u pogledu ugovorene cijene usluge tužitelja – najprije je iskazao da cijena uopće nije bila ugovorena; potom je iskazao da je cijena bila ugovorena u iznosu od 7.500,00 kn, koji je on tužitelju u cijelosti isplatio, da bi naposljetku tuženik iskazao da je on tužitelju za obavljeni posao platio onoliko koliko on (tuženik) smatra da taj posao vrijedi, a iz čega bi proizlazilo da su ugovorne stranke određivanje cijene ostavile tuženiku, što osim što je treća tužiteljeva inačica između stranaka ugovorene cijene usluge tužitelja, nije životno logično niti uobičajeno u pravnom prometu, pa stoga niti uvjerljivo.
19. Slijedom izloženoga u točki 18. ovog obrazloženja, ovom sudu neuvjerljiv je iskaz tuženika u pogledu između stranaka sporne visine cijene usluge izrade projektne dokumentacije koju uslugu je tužitelj nesporno izvršio za tuženika. Osim što je neuvjerljivo iskazivao u pogledu ugovorene cijene, tuženik je ranije tijekom postupka osporavao činjenice koje je u svojem iskazu priznao (postojanje ugovornog odnosa između parničnih stranaka te svoju pasivnu legitimaciju). Nasuprot tome, zz tužitelja ŠC i zz tužitelja GC, osim što su u pogledu postojanja poslovnog odnosa između parničnih stranaka te pasivne legitimacije tuženika iskazivali na način koji je tuženik u svojem iskazu (kao i njegov punomoćnik na zapisniku na istom ročištu, nakon što je tuženik saslušan) učinio nespornim, suglasno su iskazali da je za posao tužitelja bila ugovorena cijena u iznos od 2.000,00 EUR, uvećano za PDV. Stoga imajući u vidu sve izložene proturječnosti u iskazu tuženika, kao i cjelokupno držanje stranaka u parnici, ovaj sud zaključuje da su zz tužitelja ŠC i tuženik za izradu projektne dokumentacije (list 112-167 spisa) uređenja okoliša bazena i kuće tuženika u [adresa] ugovorili cijenu u iznosu od 2.000,00 EUR uvećano za PDV; dakle u iznosu od 2.500,00 EUR.
20. Pregledavanjem računa br. 63-01-16 od 28.11.2016. (list 5 spisa), s rokom dospijeća 5. prosinca 2016., utvrđeno je da taj račun glasi na iznos od 18.750,00 kn, što iznosi 2.488,55 EUR; dakle nešto manje od između stranaka ugovorene cijene od 2.500,00 EUR. Nije sporno da je tuženik tužitelju za ispunjenu činidbu isplatio iznos od 7.500,00 kn, dakle 995,42 EUR, pa kada se taj iznos oduzme od iznosa od 2.488,55 EUR, na koji glasi utuženi račun, dobiva se iznos od 1.493,13 EUR, koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju za obavljeni posao (čl. 358. st.1. i čl. 9. ZOO).
21. Povezivanjem iskaza zz tužitelja ŠC da je posao dogovoren s tuženikom (dakle, ugovor s tuženikom zaključen) u svibnju 2016. sa sadržajem e-mail korespondencije (list 32-51 spisa), koja takav iskaz zz tužitelja potvrđuje, utvrđeno je da je usmeni ugovor, za koji nije sporno da je od strane tužitelja uredno ispunjen, između parničnih stranaka zaključen u svibnju 2016. Kao što je gore navedeno, saslušanjem svjedoka NC utvrđeno je da je izvođenje radova prema projektu tužitelja trajalo zasigurno šest mjeseci. Pregledavanjem računa br. 63-01-16 (list 5 spisa) utvrđeno je da je taj račun izdan 28. studenog 2016., dakle po proteku šest mjeseci od zaključenja ugovora, što je u suglasnosti s iskazom nepristranog svjedoka NC o trajanju radova koje je ovaj svjedok izveo za tuženika na temelju projektne dokumentacije koju je za tuženika izradio tužitelj. Dakle, povezivanjem iskaza svjedoka NC, zz tužitelja ŠC i računa od 28. studenog 2016. proizlazi da je tužitelj svoju obvezu ispunio 28. studenog 2016. te da je tada izdao račun za obvezu tuženika, koja je dospjela nakon ispunjenja obveze tužitelja (čl. 358. st.1. ZOO). Vlasnica kuće u [adresa] na okoliš koje se odnosila projektna dokumentacija koju je za tuženika izradio tužitelj, tuženikova je supruga. Budući da je posao s tužiteljem dogovarao tuženik (prema iskazu samog tuženika) te imajući u vidu opseg posla koji proizlazi iz projektne dokumentacije (list 112-167), ne bi bio logičan zaključak da tuženiku nije bilo poznato da su radovi na temelju projektne dokumentacije koju je izradio tužitelj okončani krajem studenog 2016., a time i da je krajem studenog 2016. dospjela tuženikova obveza plaćanja ugovorene cijene od 2.500,00 EUR. Isto tako, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da su radovi koji su se izvodili na temelju projektne dokumentacije koju je za tuženika izradio tužitelj okončani nakon studenog 2016. Tužitelj je račun dužan izdati prema poreznim propisima te dostavljanje računa tuženiku nije od utjecaja na dospijeće njegove obveze na temelju odredbe čl. 358. st.1. ZOO. Budući da tuženik, slijedom izloženoga pod točkom 19. i 20. ovog obrazloženja, nije svoju obvezu ispunio za iznos od 1.493,13 EUR o njezinom dospijeću, tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata kao što je potražuje, u skladu s izdanim računom s rokom dospijeća 5. prosinca 2016., dakle počevši od 6. prosinca 2016. do isplate (čl. 29. ZOO).
22. Slijedom izloženoga, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP pod točkom I./ izreke ove presude platni nalog održan na snazi za iznos od 1.493,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (čl. 29.st.1. ZOO) počevši od 6. prosinca 2016. do isplate.
23. O trošku ovršnog i parničnog postupka odlučeno na temelju odredbe čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastavljanje prijedloga za ovrhu – 100 bodova prema Tbr. 11/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 11.03.2020. i od 23.11.2021.– po 25 bodova prema Tbr. 8/4 OT, za sastavljanje podnesaka od 18.03.2020. i od 22.10.2020 – po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na ročištima 08.10.2020., 31.05.2023., 09.02.2024., 14.06.2024., 14.01.2025. te 15.05.2025. – po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT te za zastupanje na ročištu 20.03.2025. – 50 bodova prema Tbr 9/2 OT, što iznosi ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 EUR te uvećano za PDV ukupno 2.500,00 EUR. Nadalje je tužitelju priznat trošak javnobilježničke nagrade i troška u iznosu od ukupno 60,52 EUR te putni trošak svjedoka u iznos od 150,00 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 2.712,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude do isplate.
24. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastavljanja podneska od 16.10.2020. jer u prilogu tog podneska dostavlja zamjeničku punomoć, koju je bio dužan predati da ročištu održanom 8. listopada 2020.; zatraženi trošak sastavljanja prijedloga za povrat u prijašnje stanje te pristojbe na taj prijedlog jer tužitelju taj trošak ne pripada na temelju odredbe čl. 122a ZPP; te zatraženi materijalni trošak pristupa punomoćnika tužitelja iz Rijeke na ročišta održana pred ovim sudom 09.02.2024., 14.06.2024., 14.01.2025., 20.03.2025. i 15.05.2025. zatražen prema Tbr. 49. i 50. OT jer je punomoćnik tužitelja punomoć mogao prenijeti na drugog punomoćnika odvjetnika s pisarnicom u sjedištu suda, kao što je i učinio za zastupanje na ročištu 08.10.2020., pa stoga tužitelju ne pripada naknada ovog zatraženog materijalnog troška od druge strane u postupku.
25. Pod točkom III./ izreke ove presude platni nalog ukinut je u dijelu kojim je tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata na trošak ovršnog postupka za razdoblje u kojemu mu ne pripada. Naime, o trošku ovršnog postupka, budući da je postupak nakon uloženog prigovora tuženika nastavljen po pravilima parničnog postupka, odlučeno je tek po okončanju ove parnice, pa stoga tuženik nije mogao ranije pasti u zakašnjenje.
26. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom IV. izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.
U Zagrebu, 13. siječnja 2026.
Sutkinja
Katarina Jukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženiku po pun.
