REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu
Novo riva 3
21460 Stari Grad
Poslovni broj: P-2795/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja ŽN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Vinko Peronja, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ad 1. LN ud. TN zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u [adresa], ad 2. ČN pok. Lovre zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, ad 3. PN pok. Lovre zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, ad 4. EN rođ. PN, pok. Lovre, ž. Jurja, zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, ad 5. MN pok. Lovre zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi,ad 6. SN rođ. MN , ž. Petra, zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, ad 7. Andro Stella Antunov zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi,ad 8. Manda Stella Antunova zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, ad 9. Mare Stella Antunova zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi,ad 10. ŽNM zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjentik u Jelsi,ad 11.Frane Božiković Antin zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, ad 12. Petrica Božiković Antina zastupanog po punomoćniku Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, svi odsutni i nepoznata boravišta ad 13. KN, sin. Ž OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi pravo vlasništva nekretnine, 13. siječnja 2026. godine.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo (sa već postojećim upisanim suvlasničkim udjelom od 3/16 dijela) čes. zem. 1953, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa je stoga tužitelj temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo (sa već postojećim upisanim suvlasničkim udjelom od 3/16 dijela) na čes. zem. 1953, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženika Ad 1-Ad 5.
II. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo (sa već postojećim upisanim suvlasničkim udjelom od 13/32 dijela) čes. zem. 4009/1, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa je stoga tužitelj temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo (sa već postojećim upisanim suvlasničkim udjelom od 13/32 dijela) na čes. zem. 4009/1, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženik Ad 6-Ad 13, te Ad 2-Ad 4.
Obrazloženje
1. Tužitelj je po punomoćniku ovom sudu dana 18. srpnja 2025. godine podnio tužbu protiv gore navedenih tuženika, a radi utvrđenja prava vlasništva, u bitnom navodeći kako je upravo on vlasnik predmetnih nekretnina, pa slijednom navedenog predlaže sudu da donese presudu kojom će se utvrditi da je isti vlasnik predmetnih nekretnina kako je to pobliže navedeno u tužbi.
2.Kako su tuženici ad 1- ad 12 odsutni i nepoznata boravišta, ( što je utvrđeno i provjerom u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova, te sukladno podnesku pun. tužitelja), to im je postavljen privremeni zastupnik. U odgovoru na tužbu privremeni zastupnik je naveo kako se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te je predložio da se izvedu svi dokazi predloženi u tužbi. Tuženiku ad 13. tužba je uredno dostavljena, ali isti nije podnio odgovor na tužbu.
3.U dokazne svrhe sud je izvršio pregled: e- izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, prijepisa posjedovnog lista broj 162, 167, 2, te su saslušani svjedoci DN i NN.
4. Tužbeni zahtjev je pravno osnovan.
5.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 dalje:), dalje: ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:
Svjedok DN naveo je kako mu je poznato da su predmetne nekretnine i to nekretnina k. o. [katastarska općina] i k. o [katastarska općina] oduvijek bile u posjedu obitelji ŽN, odnosno oca ovdje tužitelja TN. Poznato mu je kako je otac ovdje tužitelja TN na nekretnini koja se nalazi u Dolu imao i obrađivao masline dok je nekretnina koja se nalazi u [adresa] također bila u njegovom posjedi i da je ona u naravi dvor od kuće. Poznato mu je kako posjed na obje navedene nekretnine danas ima isključivo tužitelj. Također mu je poznato kako tužitelj ima i brata i sestru ali da je dogovorom u obitelji predmete nekretnine pripale upravo njemu. Nikada nije čuo da bi netko tužitelji ili njegovim prednicima osporavao pravo na posjed predmetnih nekretnina. Nije mu poznato tko bi bili tuženici koji su u tužbi označeni kao odsutni i nepoznata boravišta. Svjedok NN naveo je kako mu je poznato da su predmetne nekretnine i to nekretnina u Dolu i nekretnina u Svirčima bile u posjedu oca ovdje tužitelja TN, i koliko se on sjeća da je to bilo i više od 35 godina . Poznato mu je kako je TN na nekretnini u Dolu imao i obrađivao masline dok je nekretnina u Svirčima u naravi dvor kuće. Također mu je poznato kako su dogovorom u obitelji predmetne nekretnine pripale upravo tužitelju. Nikada nije čuo da bi netko tužitelju i njegovim prednicima osporavao pravo na posjed predmetnih nekretnina, te mu također nije poznato tko bi bili tuženici koji su u tužbi navedeni kao odsutni i nepoznata boravišta.
6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. Naime, slijedom navedenog, a što nedvojbeno proizlazi iz ovom spisu priloženih isprava, te na činjenicu kako tuženici nisu osporavali ili doveli u pitanje način stjecanja vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, a kako nedvojbeno proizlazi da je tužitelj stupio u miran i nesmetan posjed predmetnih nekretnina, u kojem se dakle slijedom svojih prednika nalazi sigurno i više od 60 godina, to je odlučeno kao u izreci.
7.Paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a glasi.“Da se kroz dosjelost steće nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći:nego je još potrebno da onaj koji ovim načelom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo uz to valja da mu je posjed, zakonit pošten i istinit i da trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paraf 309,316,326 i 345).“Po pravnom pravilu iz paragrafa 328 bivšeg OGZ-a presumira se da je posjed pošten. Sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04. 04. 1960. godine, kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Pošten posjed je ako posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. Nepošten posjednik je ona tko zna ili je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi čl. 28. st. 2 i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također u smislu čl. 159. st. 3. ZV-a traži se pošteni posjed.
8.Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN (91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,1 43/12,152/14-. dalje ZV), određeno je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Također je određeno da ako je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, da stječe vlasništvo dosjelošću ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvadeset godina. Nadalje je određeno da je samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Odredbom članka 160.ZV-a određeno je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, te da se za vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kako pošten, zakonit i istinit samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
9. Naime, slijedom navedenog, a što nedvojbeno proizlazi iz ovom spisu priloženih dokaza, a pogotovo uzimajući u obzir iskaze navedenih svjedoka, te činjenicu kako tuženici u predmetnom postupku nisu osporavali način stjecanja vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, te polazeći od navedenih zakonskih odredbi, u pogledu pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to: samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, te sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari, utvrđeno kako je tužbeni zahtjev osnovan, to je odlučeno kao u izreci. Također se ističe kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je tužitelj temeljem svojih pravnih prednika stupio u posjed predmetnih nekretnina to se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunalo i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni posjednici.
U konkretnom slučaju neminovno je utvrđeno kako je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretnini dosjelošću, i to tzv. izvanrednom dosjelošću, za koju se traži pošten i neprekidan posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme. Naime, pošten posjed je posjed (bona fides) odnosno posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno gore navedenim zakonskim odredbama posjed se smatra pošten dok se ne dokaže suprotno. Kako tuženici nisu tijekom postupka ničim dokazali ( a teret dokaza je na njima ukoliko su željeli osporiti poštenje posjeda tužitelja), te kako je također utvrđeno da je posjed tužitelja u konkretnom slučaju trajao neprekidno i više nego od šezdeset godina to je odlučeno kao u izreci.
10. Naime, iz samih dokaza priloženih spisu te sukladno izjavi gore navedenih svjedoka koji su između ostalog naveli kako su prednici tužitelja, te tužitelj do danas ima neprekidan posjed na predmetnim nekretninama, koji nitko nikad nije osporio, a kako tijekom postupak nije ničim dovedeno u pitanje samostalnost i poštenje posjeda, niti sposobnost vlasnika i stvari, te kako je također u predmetnom slučaju protekao vremenski rok, a uračunavajući i vrijeme prednika sadašnjeg posjednika potreban za stjecanje vlasništva na navedeni način, to je razvidno da su se u konkretnom slučaju ostvarile sve pretpostavke za stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Nadalje, odredbom članka 114 i 115. ZV-a.,određeno je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, te da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Slijedom navedenog, a kako je nesporno utvrđeno kako su prednici tužitelja i sam tužitelj imali neprekidno, od nikoga ne ometan pošten posjed nad predmetnoj nekretnini, a kako se sukladno gore navedenim zakonskom odredbama u vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću uračunao i vrijeme prednika tužitelja, to je između ostalog odlučeno kao u izreci.
11.Nadalje, tužba je tuženiku ad 13. uredno dostavljena, zajedno sa pozivom suda da u roku od 30 dana podnese odgovor na tužbu, u smislu odredbe čl.284.st.1. i čl.285.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH , 70/19 , 80/22 i 114/22- dalje:ZPP), uz upozorenje na posljedice propuštanja.
Kako navedeni tuženik odgovor na tužbu nije podnio, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelji podnose i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je u odnosu na njega sud donio presudu zbog ogluhe, odnosno odlučio je kao u izreci temeljem odredbe čl.331. b ZPP-a
U Starom Gradu, 13. siječnja 2026. godine
Sutkinja:
Marija Pavlinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženicima ad 1- ad 12. po privremenom zastupniku, tuženiku ad 13. osobno
3. u spis
