REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-321/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja TK, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja SK, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika HK, Su-574/2025, 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V.Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju LK iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 255,00 € skupa s zateznim kamatama koje teku na iznos od 205,00 eura od 7. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 50,00 eura od 13. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade štete u iznosu od 645,00 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zatezne kamate na iznos od 50,00 eura za period od 7. siječnja 2025. do 13. siječnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete u iznosu od 1.095,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 7. siječnja 2025. do dana isplate, tj. do 13. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 512,48 eura, skupa sa zateznom kamatom koja teče od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 23. listopada 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca BELJE PLUS d.o.o. PC Ratarstvo, PJ Brestovac prilikom silaska s traktora kada je stao na neravninu na poljoprivrednoj tabli i pri tome iskrenuo lijevi skočni zglob. Navodi da je posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 7. siječnja 2025., a tuženik mu je isplatio na ime naknade štete 13. siječnja 2025. iznos od 1.095,00 €, koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Slijedom navedenog tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, tužbom potražuje za pretrpljene bolove 1.000,00 €, za pretrpljeni strah 800,00 €, za tuđu pomoć 195,00 €, dakle ukupno 1.995,00 €, što umanjeno za nesporno plaćenih 1.095,00 € iznosi 900,00 €, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. siječnja 2025. pa do isplate, kao i zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.095,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. siječnja 2025. do dana isplate 13. siječnja 2025.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 24. listopada 2025. na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje: za pretrpljene bolove iznos od 800,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 650,00 eura, za tuđu pomoć i njegu (10hx5,00) iznos od 50,00 eura, dakle ukupno 1.500,00 eura, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 1.095,00, iznosi 405,00 €, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. siječnja 2025. pa do isplate, kao i zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.095,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. siječnja 2025. do dana isplate 13. siječnja 2025. Tužitelj također potražuje da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je tužitelj 23. listopada 2024. zadobio lakšu ozljedu na radu - uganuće nožnog zgloba tijekom obavljanja radnog zadatka za poslodavca BELJE PLUS d.o.o., PC Ratarstvo, PJ Brestovac te tuženik priznaje da postoji odgovornost tužiteljevog poslodavca za pretrpljenu ozljedu po načelu objektivne odgovornosti. Nadalje, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju s obzirom da je tužiteljev poslodavac BELJE PLUS d.o.o. na dan štetnog događaja imao kod tuženika zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima. Međutim, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu daljnjeg utuženog iznosa od 900,00 eura s osnova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, jer je tuženik u mirnom postupku u potpunosti naknadio tužitelju zaostalu štetu proizašlu od ozljeda zadobivenih na radu, isplativši mu dana 13. siječnja 2025. iznos odštete od ukupno 1.095,00 EUR. Cijeneći vrstu i težinu zadobivene ozljede (lakša tjelesne ozljeda) kao i konačno zdravstveno stanje tužitelja, tuženik je u potpunosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju isplativši mu u izvansudskom postupku pravičnu novčanu naknadu s osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Tuženik ujedno osporava zatraženi tijek kamata na utuženu odštetu. Tuženik navodi da tužitelju ne pripadaju kamate na nesporno isplaćeni iznos od 1.095,00 EUR u utuženom periodu od 7. siječnja 2025. do 13. siječnja 2025. (omaškom u petitu navedeno 19.01.2025.), jer je isplata izvršena u zakonskom roku prema mjerodavnom čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik ujedno osporava utuženi tijek kamata na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, jer iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se radi o nerepariranoj šteti pa se kamate mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno, od dana presuđenja. Predlaže da se tužitelj u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom te da mu naknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile spisu te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Zvonimir Lovrić, dr.med.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika od tuženika kao osiguratelja njegovog poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 23. listopada 2024. kada je tužitelj prilikom obavljanja redovnog rada za svog poslodavca, točnije prilikom silaska s traktora stao na neravninu na poljoprivrednoj tabli i pri tome iskrenuo lijevi skočni zglob.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen u BELJE PLUS d.o.o., čiji je osiguravatelj tuženik. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, pa sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Među strankama je bila sporna samo visina tužbe i tužbenog zahtjeva. Stoga se smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku prof.dr.sc. Zvonimir Lovrić, dr.med.

8. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 24. rujna 2025. naveo da je mišljenja da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja. Tužitelj je liječen konzervativno. Ozlijeđeni se je držao uputa liječnika. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja: nije poznato. Trajne posljedice: Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Strah: takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 5 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 4 dana. Fizička bol: jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 5 dana, te manjeg intenziteta još oko 18 dana. Tuđa pomoć i njega: tuđu pomoć je trebao po 1 sat dnevno kroz 10 dana. Naruženja nema.

9. Tuženik se podneskom od 13. listopada 2025. očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Zvonimira Lovrića navodeći da ne stavlja primjedbe i smatra kako je isti u cijelosti izrađen sukladno pravilima struke. Ocjena koju je vještak dao u svom nalazu i mišljenu uz primjenu Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda potvrđuje navode tuženika iznesene u dosadašnjem tijeku postupka kako je tuženik isplatom u mirnom postupku tužitelju u cijelosti naknadio nastalu štetu iz kojeg razloga valja u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Tužitelj nije imao primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje već je sukladno istom postavio konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 24. listopada 2025.

11. Tuženik se podneskom od 28. listopada 2025. očitovao na podnesak tužitelja od 24. listopada 2025., navodeći da tužitelj istim djelomično povlači tužbeni zahtjev, a kojem povlačenju se tuženik protivi.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši isti stručnim, logičnim, detaljnim i u skladu s pravilima struke te sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

13.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužitelj ozlijedio u životnoj dobi od 24 godine, da je tužitelj podvrgnut RTG snimanju, da je neko vrijeme morao mirovati, da je trpio bolove, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.300,00 eura.

14.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 700,00 eura.

14.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 eura.

15. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 50,00 eura je osnovan, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 10 sati. Obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 eura po satu, koju cijenu je zatražio i tužitelj u svom uređenom tužbenom zahtjevu, a koju cijenu sata tuđe pomoći i njege tuženik nije osporio te je iznos od 5,00 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 50,00 eura.

16. Međutim, kako je tužitelj podneskom od 24. listopada 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, a kojim je potraživao na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 900,00 eura te isti smanjio na iznos od 405,00 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim je tužitelj potraživao isplatu ukupnog iznosa od 900,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

17. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 1.300,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 50,00 eura, što ukupno iznosi 1.350,00 eura. Kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen iznos od 1.095,00 eura, tužitelju sveukupno pripada iznos od 255,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavio u tužbi na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a o kojem je sud odlučivao u ovom postupku i to u iznosu od 645,00 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

18. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 7. siječnja 2025. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose. Tužitelju također pripada i pravo na zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete u iznosu od 1.095,00 eura i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 7. siječnja 2025. do dana isplate, tj. do 13. siječnja 2025. (čl. 1103. ZOO-a).

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u pogledu visine u omjeru od 28,33 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 71,67%.

20.1. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 28,33% = 128,33% / 2 = 64,17%, a za tuženika: 0% + 71,67% = 71,67% / 2 = 35,84%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 28,33% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

21. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

22. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 50 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 12. ožujka 2025. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. svibnja 2025. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 24. listopada 2025. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 12. prosinca 2025. 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 600,00 eura, odnosno iznos od 169,98 eura za omjer uspjeha od 28,33%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% te troškove vještačenja u iznosu do 300,00 eura, što ukupno iznosi 512,48 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

22.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

23. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 12. lipnja 2025., kojim obavještava o uplati predujma za vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju nadalje nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

24. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 13. siječnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. tuženiku, S-199/2025