Posl.br. Pp-268/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog Suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DUBROVNIK HERMES d.o.o. Dubrovnik, kao pravne osobe i TR, kao odgovorne osobe, zastupani po Bojanu Lujaku, odvjetniku iz [adresa], radi prekršaja iz članka 149. stavak 1. i stavak 2. točka. 49. Zakona o zaštiti potrošača, a po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Dubrovniku, Klasa: 336-02/23-01/1423, Urbroj: 443-02-03-14-23-2 od 18. siječnja 2023. godine, na temelju čl. 182. st. 1. Prekršajnog zakona,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENICI: 1. DUBROVNIK HERMES d.o.o. Dubrovnik, Iva Vojnovića 39, OIB: 41482771659, pravna osoba,

2. NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], odgovorna osoba,

oslobađaju se od optužbe

I. radi prekršaja iz čl. članka 149. stavak 1. i stavak 2. točka. 49. Zakona o zaštiti potrošača, kojeg bi počinili time što bi dana 12. siječnja 2023.godine u 10,30 sati u ugostiteljskom objektu "Culto", u Dubrovniku, Vukovarska 17, koji posluje u sastavu TD Dubrovnik Hermes d.o.o. Dubrovnik, prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu prema potrošačima, na način da su cijenu usluga na dan 31. prosinca 2022.godine: Pelinkovac po cijeni od 18,00 kn (2,39 eura), veliki machiatto po cijeni 15,00 kn (1,99 eura), esspreso kava po cijeni od 12,00 kn (1,59 eura), coca cola po cijeni od 14,00 kn (3,19 eura), tost po cijeni od 29,00 kn (3,85 eura), povećali cijene usluge na dan 1. siječnja 2023.godine Pelinkovac po cijeni od 2,40 eura, razlika 0,01 euro, povećanje od 0,42%, veliki machiatto po cijeni od 2,00 eura, razlika 0,01 euro, povećanje od 0,50%, esspreso kava po cijeni od 1,60 eura, razlika 0,01 euro, povećanje od 0,63%, coca cola po cijeni od 3,20 eura, razlika od 0,01 euro, povećanje od 0,31%, tost po cijeni od 4,00 eura, razlika od 0,15 eura, povećanje od 3,9%,

odnosno neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022.godine, pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023.godine, kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda,

dakle, što su se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom.

II. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. tog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Dubrovniku, izdao je prekršajni nalog protiv okrivljenika, radi prekršaja opisanog u izreci ove presude, a na koji prekršajni nalog su okrivljenici, po branitelju, uložili prigovor te je isti stavljen van snage i proveden je prekršajni postupak u kojem su okrivljenici, po braniteljima, iskoristili zakonsko pravo koje im je dao sud, te su svoju obranu iznijeli u pisanom obliku.

2. U pisanoj obrani okrivljenici ističu da nisu krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret. Ovlašteni tužitelj njihovu odgovornost temelji na Zaključku Vlade RH, a na kojem se ne može temeljiti bilo kakva prekršajna odgovornost, s obzirom da je zakonodavac sukladno Ustavu Sabor, a ne Vlada. u njihovom postupanju nema nikakve nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Za agresivnu poslovnu praksu nužno je postojanje uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušteni utjecaj, što ovdje nije slučaj. Nema niti nepoštene poslovne prakse jer su postupali u skladu sa zahtjevima profesionalne pažnje. U konkretnom slučaju sve cijene bile su pravovremeno označene i dvojno iskazane u eurima i kunama te su potrošači s njima bili upoznati. U tome smislu nije niti bilo nikakvih prigovora od strane potrošača. Ovlašteni tužitelj pak nema nikakav prava utvrđivati što bi bilo opravdano, a što neopravdano povećanje cijena jer su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske (čl. 49. Ustava) koje se mogu ograničiti samo iznimno i to zakonom (a ne katom Vlade) sukladno čl. 50. st. 2. Ustava, te su imali potpuno pravo korigirati svoje cijene u skladu s tržišnim kretanjima (inflacija i sl.).

3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok JR te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju.

4. Svjedok JR je iskazao da je bio na poslu navedenog dana u svojstvu voditelja restorana i vidio je da je došla inspektorica BR koja je potpisala zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru i tražila je cjenike koji su istaknuti na stolovima restorana i caffe bara kako bi utvrdila cijene u eurima. Inspektorica ga je pitala vezano za cijene, a cijene su podignuli u tom trenutku za neki manji iznos, ali stanje inflacije u tom trenutku je tražilo od njih da podignu cijenu. Nisu bili agresivni prema gostima i na svakom stolu bio je istaknut cjenik u kojem su cijene bile iskazane dvojno, pravilno izračunate po zadanom fiksnom tečaju. Ljudi nisu bili iznenađeni pri plaćanju računa jer je razlika bila minimalna. Cijene se redovno mijenjaju kako se mijenja nabavna cijena proizvoda tako je bilo i ovom trenutku, drastično se dižu cijene nabavke, porastao je trošak najma, plaća što opravdava i povećanje cijena.

Na iskaz ispitanog svjedoka ĐR, branitelj okrivljenika nije imao primjedbi.

5. Sud je u više navrata pozivao svjedokinju inspektoricu TRŽ koja se nije odazivala na pozive suda, a prema obavijesti dostavljača nepoznata je na adresi Državnog inspektorata, Ispostava u Dubrovniku, kao i svjedokinju inspektoricu BR, koja je poziv uredno primila, izostanak nije opravdala.

6. Na temelju ovako provedenog prekršajnog postupka, ovaj sud nije mogao oglasiti okrivljenike krivima i kazniti.

7. U konkretnom slučaju okrivljenike se tereti za prekršaj kažnjiv po čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača, i to zbog korištenja agresivne poslovne prakse, na način da su, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023.godine kao službene valute u RH i okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga, neopravdano povećali cijene nakon 31. prosinca 2022.godine, što je za posljedicu imalo dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj.

8. Pojam agresivne poslovne prakse, njezine sastavnice te postupci koji se smatraju takvom praksom pobliže su određeni odredbama čl. 38., čl. 39. i čl. 40. Zakona o zaštiti potrošača. Imajući u vidu ove zakonske odredbe, Sud nalazi da činjenični opis prekršajnog djela, kako je naveden u optužnom aktu, upućuje na obilježja agresivne poslovne prakse sukladno odredbi čl. 39. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača, koja je poduzeta kada trgovac iskorištava nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazi, a koje su tolikog značenja, a umanjuju sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, pri čemu je trgovac svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

9. Sud primjećuje da se u činjeničnom opisu djela ne navodi koje su to okolnosti u kojima su se potrošači nalazili, a koje su u konkretnom slučaju, uz uvođenje eura kao službene valute, bitno utjecale na njihovu odluku pri kupnju usluga koje su nudili okrivljenici. Pritom sud smatra kako uvođenje eura kao službene valute nije takva okolnosti koja bi, sama po sebi, bila tolikog značenja da može umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuju. Naime, sud ima u vidu da su prije promjene službene valute bile obavljene pripremne radnje, pogotovo dvojno iskazivanje cijena prije i nakon 1. siječnja 2023.godine.

10. S obzirom na navedeno, a budući da neopravdano povećanje cijena koristeći okolnosti u kojim se potrošači nalaze, treba promatrati u kontekstu radnje počinjenja prekršajnog djela, proizlazi kako činjenični opis prekršajnog djela u konkretnom slučaju ne sadrži dovoljno konkretiziranu radnju koja se može podvesti pod bitno obilježje agresivne poslovne prakse. Naime, nije dovoljno u činjeničnom opisu navesti samo "okolnosti u kojima se potrošači nalaze" ako pritom nije navedeno i koje su točno određene okolnosti, uz uvođenje eura, bile iskorištavane od strane trgovca. Iz takvog činjeničnog opisa djela ne proizlazi da je počinjen prekršaj jer povećanje cijena usluga, samo po sebi, ne predstavlja agresivnu poslovnu praksu.

11. Osim toga, zakonom propisana posljedica radnje počinjenja prekršaja koji se okrivljenici ovdje stavlja na teret nije dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, kako se to navodi u optužnom aktu. Posljedica koja predstavlja bitno obilježje prekršajnog djela agresivne poslovne prakse određena je u čl. 38. Zakona o zaštiti potrošača kako umanjivanje u bitnoj mjeri slobode izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom, odnosno kao vjerojatnost da će doći do takvog umanjivanja slobode izbora ili postupanja prosječnog potrošača koje će ga navesti ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Stoga sud nalazi da činjenični opis djela u konkretnom slučaju ne sadrži posljedicu koja se može podvesti pod zakonom propisano obilježje prekršajnog djela agresivne poslovne prakse.

12. S tim u vezi, napominje se kako neopravdano povećavanje cijena i dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj predstavlja kršenje načela iz čl. 7. st. 2. i čl. 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN br. 57/22, 88/22). Međutim, to nisu bitna obilježja nepoštene poslovne prakse u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača niti su radnje protivne tim načelima prekršajnopravno sankcionirane.

13. Nadalje, sud je utvrdio da se činjenični opis djela u optužnom aktu ne može podvesti niti pod zakonski opis zavaravajuće poslovne prakse, kao oblika nepoštene poslovne prakse, a sukladno odredbama čl. 35., čl. 36. i čl. 37. Zakona o zaštiti potrošača. Naime, u činjeničnom opisu djela nema nijednog navoda o tome da je poslovna praksa okrivljenika u konkretnom slučaju sadržavala neku netočnu informaciju, kao bitnu sastavnicu zavaravajuće radnje sukladno čl. 35. tog Zakona, odnosno da nije sadržavala kakvu važnu obavijest potrebnu prosječnom potrošaču, a što je bitna sastavnica zavaravajućeg propuštanja sukladno čl. 36. tog Zakona, niti se činjenični navodi u opisu djela mogu podvesti pod neku od odredbi čl. 37. Zakona o zaštiti potrošača u kojem su nabrojani postupci koji se smatraju zavaravajućom poslovnom praksom.

14. Zbog svega naprijed navedenog, sud je mišljenja da minimalna razlika zbog konverzije-prema Uredbi o dvojnom iskazivanju i pravilima konverzije cijena su se morale preračunati po fiksnom tečaju 7,53450. Međutim, kod konverzije i zaokruživanja na dvije decimale uvijek nastanu odstupanja od nekoliko centi. Tako da se u tom slučaju radi o tehničkom zaokruživanju, a ne o varanju potrošača, pa ne postoji obilježje nepoštene prakse. Ne postoji skrivanje cijena, dovođenja u zabludu niti agresivne prakse. Potrošač je imao jasnu informaciju o cijenama prije narudžbe. Povećanje od 0,01 eura: Pelinkovac po cijeni od 2,40 eura, veliki machiatto po cijeni od 2,00 eura, esspreso kava po cijeni od 1,60 eura, coca cola po cijeni od 3,20 eura, i tost po cijeni od 4,00 eura, ne može se smatrati radnjom koja "bitno narušava ekonomsko ponašanje potrošača". U ugostiteljstvu cijene su slobodno formirane. Sam porast cijena, koji je jasno prikazan, nije zabranjen, već je dio slobodnog tržišta. Nakon uvođenja eura i opće inflacije cijene su porasle i do 50%, dokaz statistički podaci. Radi inflacije i rasta cijena u cijelom gospodarstvu, sankcioniranje bi bilo nesrazmjerno. Nema obilježja nepoštene prakse-cijene su bile jasno istaknute, dvojno iskazivane, potrošač je bio informiran prije narudžbe, nije bilo prikrivanja, niti agresivnog poslovanja. U ugostiteljstvu su cijene tržišne, pa se sama činjenica povećanja ne može klasificirati kao prekršaj, osim ako je dokazano zavaravanje ili prisila, što ovdje nije slučaj. Nakon uvođenja eura i u uvjetima opće inflacije cijene su porasle u cijelom gospodarstvu. Selektivno sankcioniranje ugostitelja za razliku od par centi bilo bi nesrazmjerno i protivno svrsi zaštite potrošača.

15. Prema navedenom, Sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljenika na način kako je opisano u optužnom aktu bilo podvedivo pod navedene odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje zabranjuju agresivnu, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu.

16. Sud stoga ocjenjuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjena bitna obilježja prekršaja iz čl. 149. stavak 1. i stavak 2. točka. 49. Zakona o zaštiti potrošača, pa se okrivljenici na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona oslobađaju od optužbe.

17. Budući su okrivljenici oslobođeni od optužbe, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

18. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Dubrovniku, 13. siječnja 2026. godine

Zapisničar

Sutkinja

Marija Raguž

Olga Šuman Pavlović

Pravna pouka:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana računajući od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog Suda.

Dostaviti:

- okrivljenicima,

- branitelju,

- ovlaštenom tužitelju,

- u spis.