Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-723/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o. OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupan po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora protiv tuženika HJ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Slađani Panić, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika HJ, izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2638/2023-21 od 2. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  je

I. Žalba tuženika HJ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2638/2023-21 od 2. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2638/2023-21 od 2. srpnja 2025. odlučeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Tatjane Kovačev poslovni broj Ovrv-2542/2018 od 21. rujna 2018. i sudi:

Nalaže se tuženiku HJ da tužitelju EOS Matrix d.o.o. plati iznos od:

- 128,08 eur s osnova redovnih kamata,

- 4.199,81 eur s osnova zateznih kamata,

- 42,93 eur s osnova naknada te iznos od

- 13.368,70 eur s osnova glavnice zajedno sa zateznom kamatom samo na iznos glavnice od 13.368,70 eur i to 17. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku HJ da tužitelju EOS Matrix d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.261,78 eur zajedno sa zateznom kamatom od 2. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda".

2. Samo u odnosu na presudu pravovremeno žalbu podnosi tuženik pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači prvostupanjska presuda te odbije tužbeni zahtjev tužitelja, tuženiku dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te o istima postoji proturječnost. Izreka presude je nerazumljiva i proturječna jer prvostupanjski sud najprije ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a potom nalaže tuženiku isplatiti navedene iznose tužitelju. Također nejasno je na koji način je prvostupanjski sud utvrdio iznose koje je tuženik obvezan platiti tužitelju. Tuženik ističe i prigovor zastare te je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev. Osim toga prvostupanjski sud postupio je suprotno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a.

4. Na žalbu tuženika nije dostavljen odgovor.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženik. Također prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom. Naime, prvotni tužitelj PBZ Card d.o.o. kao ovrhovoditelj podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isplate radi naplate svoje tražbine protiv tuženika kao ovršenika. Nakon što je javni bilježnik Tatjana Kovačev iz Osijeka pod poslovnim brojem Ovrv- 2542/2018 od 21. rujna 2018. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tuženik u svojstvu ovršenika podnio je prigovor.

7.1. Povodom prigovora tuženika kao ovršenika rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6810/2018-3 od 16. siječnja 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7.2. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-6810/2018- 6 od 21. svibnja 2019. dopuštena je preinaka tužbe te je umjesto dotadašnjeg tužitelja PBZ Card d.o.o. u ovoj pravnoj stvari stupio kao novi tužitelj EOS Matrix d.o.o. te je daljnji postupak nastavljen s EOS Matrix d.o.o. kao novim tužiteljem.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka sud prvog stupnja u bitnome utvrdio je:

- da je ovrhovoditelj PBZ Card d.o.o. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate svoje tražbine;

- da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev poslovni broj Ovrv- 2542/2018 od 21. rujna 2018. naloženo ovršeniku namiriti tražbinu ovrhovoditelja;

- da je protiv rješenja o ovrsi tuženik u svojstvu ovršenika izjavio prigovor;

- da je daljnji postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

- da je EOS Matrix d.o.o. stupio u parnicu kao novi tužitelj umjesto dotadašnjeg tužitelja PBZ Card d.o.o.;

- da je tuženik vršio određene uplate tijekom trajanja postupka;

- da na dan 17. siječnja 2024. tužitelj ima tražbinu prema tuženiku u ukupnom iznosu od 17.739,52 eura (133.658,41 kuna);

- da se od ukupne tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 17.739,52 eura na dug po glavnici odnosi iznos od 13.368,70 eura, na dug po redovnim kamatama odnosi se iznos od 128,08 eura, na dug po zateznim kamatama odnosi se iznos od 4.199,81 eura, dok na dug po naknadama odnosi se iznos od 42,93 eura;

- da se potraživanje tužitelja prema tuženiku temelji na korištenju American

Express kartice od strane tuženika;

- da je ukupno potraživanje tužitelja umanjeno za uplate izvršene od strane tuženika;

- da je uplatama izvršeno od strane tuženika tužitelj smanjivao glavnicu;

- da je takvim obračunom tužitelj išao u korist tuženika.

9. Neosnovani su žalbeni navod tuženika da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i proturječna u dijelu gdje je prvostupanjski sud najprije ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a zatim naložio tuženiku isplatu navedenih iznosa. Naime, bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a postoji kada presuda ima takvih nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

10. U konkretnom slučaju predmetna parnica započela je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave prihvaćanjem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi koje je sadržavalo platni nalog. Tijekom parnice tužitelj je postavio novi, kondemnatorni zahtjev za isplatu, a koji u sebi nije sadržavao održavanje na snazi platnog naloga. Kako je prvostupanjski sud odlučio da se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev te je potom naložio tuženiku plaćanje iznosa specificiranih u prvostupanjskoj odluci, imajući u vidu činjenicu da je tužitelj postavio novi kondemnatorni zahtjev za isplatu, odluka prvostupanjskog suda o ukidanju platnog naloga utemeljena je na odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna te da se ista ne može ispitati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev x-479/2018-2 od 24. listopada 2018).

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji je postavljen od strane tužitelja podneskom od 13. veljače 2025. te prvostupanjska odluka u cijelosti se odnosi na postavljeni zahtjev tužitelja. Dakle prvostupanjski sud odlučivao je o postavljenom zahtjevu tužitelja te isti nije prekoračio tužbeni zahtjev niti je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je nejasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio sporne iznose te na koji način je tužitelj obračunavao naknadne uplate tuženika. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka prvostupanjski sud proveo je i financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a iz kojeg vještačenja je nedvojbeno utvrđeno da dug tuženika prema tužitelju na dan 17. siječnja 2024. s naslova glavnice iznosi 13.368,70 eura, s naslova redovnih kamata iznosi 128,08 eura, s naslova zateznih kamata iznos 4.199,81 eura te s naslova naknada iznosi 42,93 eura. Dakle, ukupan dug tuženika prema tužitelju na dan 17. siječnja 2024. iznosi 17.739,52 eura te je stoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu duga i obvezao tuženika na isplatu.

12.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je iskazao prigovor, a koji prigovor je bio isključivo paušalne naravi. U svom iskazu vještak je obrazložio na koji način je utvrdio visinu duga tuženika prema tužitelju te da je svim uplatama izvršenim od strane tuženika tužitelj smanjivao visinu glavnice, a ne zateznih kamata, čime je išao u korist tuženika. Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje te iskaz vještaka kao siguran i uvjerljiv, a žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

13. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika navodi se da je prigovor zastare od strane tuženika istaknut prvi puta tek u žalbi, a sukladno odredbi članka 352. stavak 2. ZPP-a navedeni prigovor ne može se iznijeti u žalbi obzirom tuženik nije prigovor zastare isticao tijekom prvostupanjskog postupka.

14. I odluka prvostupanjskog suda u pogledu troškova postupka je pravilna obzirom je prvostupanjski sud obrazložio koje radnje cijeni opravdanima, koje radnje je priznao tužitelju imajući u vidu odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a.

15. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

16. Obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku to je isti i odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

17. U preostalom nepobijanom dijelu (u odnosu na rješenje kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti suda) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

18. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Irena Lenić