Republika Hrvatska

P OB-132/2023-12

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. MMR, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa otac i zakonski zastupnik MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Andreas Mlikota, odvjetnik u Osijeku, protiv tužene ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Drynam HSE, Drynam Hale, Kinsealy Swords, Dublin, koju zastupa punomoćnik Artuh Fišbah, odvjetnik u Osijeku, radi uzdržavanja, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 26. studenoga 2025. u nazočnosti oca i zakonskog zastupnika mlt. tužiteljice te punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, koja presuda je objavljena 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P Ob-47/2015 od 29. srpnja 2016. u dijelu u kojem je tužena NM obvezana da za uzdržavanje mlt. tužiteljice MMR doprinosi iznosom od 1.500,00 kuna mjesečno pa se tužena FM (ranije MMR) iz [adresa], sada iz Irske, Apt 92, Drynam HSE, Drynam Hale, Kinsealy Swords, Dublin, OIB: [osobni identifikacijski broj], obvezuje da na ime uzdržavanja mlt. tužiteljice MMR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi mjesečnim iznosom od 230,00 eura (dvjestotrideseteura) počevši od 1. siječnja 2018. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da dospjele obroke uzdržavanja plati odjednom u roku od 15 dana sve sa zateznim kamatama tekućim od dana dospjelosti svakog pojedinog obroka uzdržavanja po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a dospijevajuće obroke najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve na ruke ili adresu oca i zakonskog zastupnika MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. prosinca 2017. podnijela protiv tužene kao svoje majke tužbu radi povišenja uzdržavanja. Tvrdi kako je presudom ovoga suda, Stalna služba u Belom Manastiru broj P Ob-47/2015 od 29. srpnja 2016. razveden brak njezinog zakonskog zastupnika i tužene kada je tužena obvezana doprinositi za uzdržavanje mjesečnim iznosom od 1.500,00 kuna. Ističe kako su se nakon donošenja presude okolnosti promijenile te su roditelji sklopili sporazum 28. lipnja 2017. kojim je smanjena obveza uzdržavanja na 1.100,00 kuna. Nakon sklapanja sporazuma došlo je do promjene okolnosti jer je krenula u školu te su joj se potrebe povećale, krenula je u školu jahanja, zdravstveno stanje joj je i dalje narušeno, odlazi na rođendane, kupuje poklone, a tuženica je zaposlena u Republici Irskoj s plaćom preko 2.000,00 eura. Smatra da navedene okolnosti opravdavaju zahtjev za povećanje iznosa uzdržavanja te predlaže donošenje presude kojom bi se tužena obvezala doprinositi za uzdržavanje mjesečnim iznosom od 2.000,00 kuna odnosno sada 265,45 eura počev od 1. siječnja 2018. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da je 5. siječnja 2017. rodila kćerku, 14. rujna 2018. i 12. listopada 2020. još dvoje mlt. djece, no tijekom postupka najprije negira da je zasnovala bračnu ili izvanbračnuj zajednicu. Smatra da se okolnosti od sklapanja sporazuma nisu bitno promijenile te se njezino imovinsko stanje pogoršalo jer više ne radi te prima naknadu kao samohrani roditelj i dječji doplatak uz uzdržavanje koje prima za kćerku M, ističe da živi u iznajmljenom stanu za koji najam iznosi 1.250,00 eura uz režije od oko 120,00 eura. Nadalje tijekom postupka navodi kako je postala majkom još jednog djeteta 28. srpnja 2025.

3. Odredbom čl. 45. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 67/23 dalje. ZMPP) je propisano da se za obveze uzdržavanja mjerodavno pravo određuje prema Haškom protokolu od 27. studenoga 2007. o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja (SLL331, 16.12.2009. Haški protokol), dok odredba čl. 53. ZMPP-a propisuje da se nadležnost suda Republike Hrvatske u predmetima uzdržavanja određuje prema poglavlju II.Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SLL 7, 10.1.2009.; SLL 281, 23. 10. 2013., dalje Uredba 4/2009). Sukladno odredbi čl. 3. st.1. a) i čl. 5. Uredbe 4/2009 ovaj sud je nadležan. Nadalje, sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Haškog protokola primjenjuje se lex fori odnosno zakoni Republike Hrvatske pred kojom se vodi postupak.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u potvrdu od 15. studenoga 2017., sporazum od 28. lipnja 2017., rodni list za mlt. M, izjavu od 18. siječnja 2018., potvrdu od 14. siječnja 2018., ugovor o najmu stambenog prostora od 31. siječnja 2018., dopis tuženoj od 7. ožujka 2017., ispis stranice s Interneta (str. 26 do 30), dopis PU Osječko-baranjske od 17. travnja 2018., nalaz i mišljenje Centra za socijalnu skrb Beli Manastir od 3. srpnja 2018., rodni list za mlt. Ž, predmet ovoga suda broj P Ob-47/2015 te je saslušao zakonskog zastupnika mlt. tužiteljice MM.

4.1. Tužiteljica je predložila zaključenje glavne rasprave na temelju ovako provedenog dokaznog postupka (str. 216).

5. Iz potvrde Osnovne škole Darda od 15. studenoga 2017. je utvrđeno da je mlt. tužiteljica pohađala prvi razred osnovne škole 2017./2018.

6. Iz sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 28. lipnja 2017. je utvrđeno da su ga sklopili roditelji mlt. tužiteljice te utvrdili obvezu majke doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznosom od 1.100,00 kuna mjesečno. Sklapanje ovog sporazuma nije sporno isto kao i to da sporazum nije predan na odobravanje sudu u izvanparničnom postupku sukladno 470. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje ObZ) pa ovaj sporazum ne proizvodi pravne učinke. Stoga je na snazi prijašnja odluka kojom je tuženica obvezna doprinositi za uzdržavanje tužiteljice 1.500,00 kuna mjesečno. Ovakvo stajalište zauzima i Županijski sud u Rijeci u svojoj odluci od 15. ožujka 2023. broj Gž Ob-29/2022.

7. Iz rodnog lista za mlt. M je utvrđeno da je rođena **.**.2017., dok je iz rodnog lista za mlt. Ž utvrđeno da je rođena **.**.2018. te da im je tužena majka. Tužiteljica nije osporavala da bi tuženica uz mlt. M i Ž bila majkom još dvoje djece rođenih **.**.2020. i 28. srpnja 2025.

8. Iz izjave Osnovne škole Darda od 18. siječnja 2018. slijedi da se učenici od 1. siječnja 2018. hrane besplatno uz mogućnost osiguranja od ozljede plaćanjem 30,00 kuna godišnje.

9. Iz ovjerenog prijevoda Područnog ureda socijalne skrbi od 14. siječnja 2018. je utvrđeno da tužena prima naknadu za samohranog roditelja 222,80 eura tjedno, dok je iz ovjerenog prijevoda ugovora o najmu od 19. kolovoza 2017. utvrđeno kako tuženica plaća najam stana 1.250,00 eura mjesečno te nadalje iz ovjerenog prijevoda od 7. ožujka 2017. proizlazi da tužena prima dječji doplatak 140,00 eura mjesečno.

10. Dokumentaciju sa strana 26 do 30, 39, 45, 79, 137 do 140 spisa sud nije posebno cijenio budući da nije prevedena na hrvatski jezik.

11. Iz dopisa Policijske uprave Osječko-baranjske od 17. travnja 2018. slijedi kako otac tužiteljice ostvaruje primanja od oko 6.600,00 kuna.

12. Iz nalaza i mišljenja Centra za socijalnu skrb Beli Manastir od 7. svibnja 2018. utvrđeno je da tužiteljica živi s ocem koji ostvaruje plaću od 6.000,00 do 7.000,00 kuna, otplaćuje dva kredita, vlasnik je kuće u kojoj žive te nekretnine u [adresa].

13. Iz predmeta ovoga suda, Stalne službe u Belom Manastiru broj P Ob-47/2015 je utvrđeno kako je razveden brak tužene rođene 1985. i oca mlt. tužiteljice rođenog 1983. kada je određeno da će mlt. tužiteljica rođena **.**.2010. nastaviti živjeti s ocem uz obvezu tužene kao majke da za njezino uzdržavanje doprinosi 1.500,00 kuna mjesečno od 1. veljače 2015. Nadalje slijedi iz ove odluke kako je tužena tada ostvarivala primanja od oko 2.000,00 eura, plaćala je najam stana 400,00 do 500,00 eura te režije oko 300,00 eura kao i da tužena nije tada u vlasništvu imala nekretnina.

14. Saslušan otac i zakonski zastupnik mlt. tužiteljice MM dana 3. svibnja 2018. iskazuje kako je u vrijeme donošenja ranije odluke, kao i sada vlasnik kuće u kojoj živi s mlt. kćerkom, placa te 1/16 kuće, ranije je ostvarivao primanja od oko 6.000,00 kuna/796,34 eura koja su porasla na 6.600,00 kuna/875,97 eura. Prije je imao kredit za kuću i automobil s ratom od 1.300,00 kuna/172,54 eura za svaki, dok sada rata kredita iznosi oko 1.200,00 kuna/159,27 eura za svaki. Kredit za kuću treba otplaćivati do 2038., a za automobil do 2022. Ranije je za režije izdvajao iznos od 1.000,00 kuna/132,78 mjesečno te za grijanje oko 8.000,00 kuna/1.061,78 godišnje. Sada režije iznose oko 1.200,00 kuna/159,27 eura, a iznos za grijanje se nije mijenjao. Ne ostvaruje dječji doplatak za kćerku. Za zdravstvene potrebe tužiteljice je u vrijeme prijašnje odluke izdvajao 400,00 kuna/53,09 eura mjesečno, dok sada izdvaja 210,00 kuna/27,87 eura za preparate za jačanje imuniteta te sirupe za kašalj jer je operirala krajnike. Kćerka nema drugih zdravstvenih poteškoća. Ranije je tužiteljica pohađala vrtić koji je jedno vrijeme plaćala tuženica, a taj iznos je odbijao od iznosa uzdržavanja koje je iznosilo 1.500,00 kuna. Sporazum o izmjeni iznosa uzdržavanja je potpisao jer ga je tužena ucjenjivala podjelom imovine i potpisivanjem papira za preuzimanje kredita, a nije bio u dobroj financijskoj situaciji te su ga potpisali on i punomoćnik bivše supruge. Na smanjenje uzdržavanja je pristao i stoga što je znao da je tužena rodila kćerku, a u sporazum su stavili odredbu da se može mijenjati iznos uzdržavanja ukoliko se promijene okolnosti te tada nisu razgovarali o činjenici da će tužiteljica krenuti u školu. Dodaje tom prilikom da tužiteljica ide na jahanje za što mjesečno plaća 100,00 do 150,00 kuna/13,27 do 19,91 eura, no ne ide na druge aktivnosti koje bi morao plaćati. Procjenjuje potrebe tužiteljice s oko 3.000,00 kuna/398,17 eura mjesečno, a tu misli na hranu, odjeću, obuću, udžbenike, školski pribor te ističe da ista brzo preraste garderobu i obuću te mjesečno mora izdvojiti oko 500,00 kuna/66,36 eura za obnavljanje garderobe, s tim da nešto odjeće dobije za rođendan, Božić ili Uskrs. Udžbenici za (tada osnovnu) školu u Dardi nisu besplatni te plaća puni iznos od oko 750,00 kuna/99,54 eura, a još od 500,00 do 700,00 kuna/66,36 do 92,91 eura izdvaja za radne bilježnice i školski pribor. Što se tiče primanja bivše supruge, nema saznanja da ostvaruje još neka primanja osim onih za koje je dostavila potvrdu u spis. Vidio je da plaća najam 1.200,00 eura, zna da je rodila kćerku, ali ne zna je li za nju ostvarila dječji doplatak. Čuo je od poznanika da tvrtka bivše supruge posluje od travnja 2016., a vodi se na imenu njenog izvanbračnog partnera. Torbu za polazak u školu je platio oko 600,00 kuna/79,63 eura. Morao je kupiti torbu za novu školsku godinu jer je sadašnja potrgana. Kupio je ormar, radni stol i stolicu kako bi kćerka imala prostor za učenje, a platio je iznosom koji je naznačen u tužbi (1.200,00 kuna). Godišnje kćerka odlazi na oko 15 do 16 rođendana i potroši oko 3.000,00 kuna/398,17 eura jer vodi računa da vrati poklone u vrijednosti u kojoj je kćerka dobila od drugih. Mjesečno prima za uzdržavanje kćerke iznos od 1.100,00 kuna/146,00 eura od srpnja 2017. Dokumente koje je dobio iz Irske vezano za dječji doplatak za njihovu kćerku nije potpisao i vratio u Irsku, te ima saznanja da je bivša supruga podnijela zahtjev za dječji doplatak, ali ne zna prima li ga. Od prijatelja koji živi i radi u Irskoj je informiran da bivša supruga ostvaruje primanja iz firme u kojoj je prijavljena. Korištenje lijekova preporučio je kćerki liječnik i posljednji puta su bili kod liječnika u ožujku 2018. Potpisivanjem sporazuma smatrao je da je zaštitio prava i financijski interes kćerke.

14.1. Dopunski saslušan na ročištu 28. travnja 2022. zakonski zastupnik mlt. tužiteljice u cijelosti ostaje kod ranije danog iskaza. Unazad godinu dana plaća mu se zna kretati do 7.000,00 kuna/929,06 eura dok se vlasništvo nekretnina nije promijenilo. Ukoliko odlazi na teren postoji mogućnost dodatnih primanja od još oko 2.000,00 kuna/265,45 eura. I dalje otplaćuje kredit za kuću i automobil. Režije su od 2018. do danas porasle na oko 1.500,00 kuna/199,08 eura, a grijanje oko 10.000,00 kuna/1.327,22 eura godišnje. Ne ostvaruje dječji doplatak u RH, kao niti iz Irske. I dalje kupuje lijekove za kćerku za što mjesečno izdvoji iznos od oko 300,00 kuna/39,82 eura te je ona i nadalje u ostalom dijelu bez zdravstvenih poteškoća. Od 2019. kćerka više ne pohađa školu jahanja te samo povremeno odlazi na jahanje za što izdvaja iznos od oko 200,00 kuna/26,54 eura mjesečno. U ljeto 2019. kćerka je krenula na odbojku za što mjesečno izdvoji 300,00 do 400,00 kuna/39,82 do 53,09 eura, a za odlazak na natjecanja mora izdvojiti iznos od 50,00 do 100,00 kuna/6,64 do 13,27 eura mjesečno. U školskoj godini 2019./2020. nije više morao plaćati udžbenike jer su besplatni, a za školski pribor izdvoji oko 500,00 kuna/66,36 eura te joj svake godine kupi školsku torbu u istom iznosu. Od davanja ranijeg iskaza kćerka se aktivirala u udruzi u Dardi gdje ju odvozi i za gorivo potroši oko 200,00 kuna/26,54 eura. Mjesečno izdvaja za internet iznos od oko 200,00 kuna/26,54 eura, za mobitel tužiteljici plaća 100,00 kuna/13,27 eura mjesečno, daje joj mjesečno džeparac od oko 200,00 do 300,00 kuna/26,54 eura do 39,82 eura, samo za njezine higijenske potrepštine potroši 300,00 do 400,00 kuna, a za rođendanske poklone izdvoji mjesečno iznos od oko 400,00 kuna, za odjeću godišnje izdvaja iznos od oko 3.000,00 kuna/398,17 dok za obuću izdvaja iznos od oko 1.200,00 do 1.300,00 kuna, za prehranu izdvaja iznos od oko 1.500,00 kuna i voće kupuje isključivo za nju, a on ga ne jede. Za sve mjesečne potrebe kćerke potroši iznos od oko 4.000,00 kuna/530,89 eura. U međuvremenu joj je kupio dva tableta, dron, nekoliko mobitela, a od 2018. do danas je za njezine potrebe, i to za kupovinu tableta, mobitela, kamere, bicikala, potrošio iznos od oko 20.000,00 kuna/2.654,46 eura. Na teren odlazi svaki mjesec i ostvari dodatak. Za kćerku kupuje Imunosal koji košta oko 80,00 kuna i traje tri mjeseca, a za drugi lijek ne zna kako se zove. Prilikom navođenja iznosa koji je naveo da izdvaja za odbojku, uračunao je trošak opreme koju mora kupovati za kćerku, kao i trošak tenisica koje su najveća stavka. Također je uračunao i trošak goriva. Kćerka je završila školu jahanja 2019. Internet koji plaća za kćerku koristi ona i tu nije uključen kućni telefon, a uključeno je nekoliko programa i televizor koji je u njenoj sobi i gleda ga samo ona. Udruga u Dardi udaljena je od njihovog mjesta prebivališta 10 do 12 km.

14.2. Zakonski zastupnik tužiteljice saslušan je i 26. studenoga 2025. I dalje je vlasnik kuće u kojoj živi s mlt. EM. Nije više vlasnik placa jer ga je iz financijskih razloga prodao 2024. za 7.000,00 eura. Plaća mu sada iznosi 1.500,00 eura neto te još uvijek otplaćuje kredit za kuću 140,00 eura mjesečno. U istom iznosu ima i kredit za auto. Naime, od davanja prošlog iskaza kupio je novi auto. Režije mu s grijanjem iznose oko 350,00 eura mjesečno, a za hranu izdvaja oko 400,00 eura mjesečno. Mlt. EM sada pohađa prvi razred Hotelijersko-turističke škole u Osijeku. On je financirao knjige, potrebne bilježnice i sav školski pribor u ukupnom iznosu od oko 400,00 eura. Kćerka za put do škole izdvaja mjesečni iznos od 10,00 eura. Kćerka se više ne bavi nikakvim slobodnim aktivnostima, odustala je od odbojke jer on to više nije uspio to financirati. Od prije podnošenja tužbe pa cijelo vrijeme trajanja ovog postupka tužena doprinosi za uzdržavanje mlt. ČM mjesečnim iznosom najprije 1.100,00 kuna, a sada 150,00 eura, s tim da to za tuženu uplaćuje njezin otac. Mlt. ČM s tuženom unazad deset godina nema nikakav kontakt iako tužena povremeno dolazi u Republiku Hrvatsku i bude smještena dvije ulice dalje od kuće gdje stanuju on i tužiteljica. Tužena tada boravi kod svojih roditelja. On nema nikakvih saznanja o imovinskim prilikama tužene niti da je dobila četvrto dijete jer na bilo kakve pokušaje kontakata ista je to ignorirala. Mlt. ČM je relativno zdrava, ali još uvijek mora izdvajati mjesečni iznos od oko 50,00 eura za preparate za imunitet. Pored ovoga dodaje da se radi o djevojci u pubertetu koja ima veće potrebe, a iste procjenjuje s mjesečnim iznosom od 400,00 do 500,00 eura koje uključuju garderobu, obuću, džeparac, troškove prehrane, putovanja sa školom, higijenske potrepštine. Primjerice mlt. ČM je u sklopu škole putovala u Dansku i Švedsku za što je izdvojio 600,00 eura, uskoro će u Italiju za što je izdvojio 250,00 eura. Tuženica mlt. ČM nije poslala niti SMS poruku, a kamoli ikakav prigodni poklon.

15. Rješenjem od 26. studenoga 2025. je određeno da se neće provoditi dokaz saslušanjem tužene kao stranke budući da nije pristupila niti na jedno ročište u ovom postupku iako je bila uredno pozvana. Pritom se dodaje kako je sud na ročištu održanom 11. travnja 2025. pozvao tuženu putem punomoćnika da izvijesti sud kada i koliko će biti u Republici Hrvatskoj kao i podatak ima li tužena platformu sukladno čl. 5. Pravilniku o održavanju ročišta na daljinu (NN 154/2022) u cilju saslušanja putem video poziva, u vezi s čl.115. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/0,8, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Ujedno je tužena pozvana sukladno odredbi čl. 313. st. 2. ObZ-a dostaviti podatak o svojim primanjima. Međutim, tužena niti jednom od navedenog nije udovoljila u ostavljenom roku.

16. Naprotiv, zakonski zastupnik mlt. tužiteljice je u tri navrata detaljno iskazivao o materijalnim prilikama njega i tužiteljice koje su se mijenjale kako od donošenja prijašnje odluke, tako i tijekom ovog postupka. Njegov je iskaz ocijenjen iskrenim i okolnosnim, osim što je po mišljenju suda prilikom procjenjivanja mjesečnih potreba mlt. tužiteljice 2018. i 2022. iste previsoko ocijenio. Naime, 2018. je tužiteljica imala osam godina, a 2022. dvanaest godina pa je mišljenje suda da tada nije imala mjesečne potrebe 400,00 do 530,00 eura kako to njezin otac procjenjuje u iskazu. No, sada tužiteljica ima petnaest godina, a notorno je da su od 2022. (a pogotovo od 2018.) porasli troškovi života pa procjenu oca u zadnjem iskazu da bi potrebe tužiteljice iznosile 400,00 do 500,00 eura mjesečno sada sud smatra objektivnom.

17. Ocjenom provedenih dokaza, i to kako svakog pojedinog tako i u njihovoj međusobnoj vezi, sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

18. Naime, tijekom postupka je utvrđeno kako su se od donošenja ranije odluke o uzdržavanju okolnosti bitno promijenile kako na strani tužiteljice, tako i na strani tužene. Tužena u vrijeme donošenja ranije odluke nije imala u vlasništvu nekretnina te je plaćala najam stana 400,00 do 500,00 eura uz režije od oko 300,00 eura, a prema podacima u spisu i dalje nema nekretnina te plaća najam stana 1.250,00 eura. Ranije je ostvarivala primanja od oko 2.000,00 eura, potom je primala naknadu za samohranog roditelja od oko 900,00 eura uz dječji doplatak u iznosu od 140,00 eura mjesečno. Tuženica je 1. ožujka 2022. dostavila podnesak u kojemu opravdava svoj izostanak s rasprave uz obrazloženje da njezin suprug nije u mogućnosti ishoditi slobodne dane od svog poslodavca što implicira da je tužena udana te joj je suprug očito zaposlen pa se da zaključiti da troškove eventualnog najma, režija, hrane i ostalog vezano za troškove stanovanja u [adresa] tužena ne snosi sama. Također, tuženica je tijekom ovog postupka promijenila prezime iz MM u FM. Tužena je 1985. godište, odnosno u času razvoda od oca tužiteljice imala je trideset i jednu godinu, a sada je stara četrdeset godina. Dakle, radi se o osobi srednje životne dobi, a iz spisa ne proizlazi da bi imala problema sa zdravljem ili pak bila radno nesposobna. Tužena je rodila je još četvoro maloljetne djece, i to 5. siječnja 2017., 14. rujna 2018., 12. listopada 2020. i 28. srpnja 2025. Sud je svakako cijenio da tužena nema obvezu uzdržavanja samo tužiteljice, već i ostalo četvero maloljetne djece, no i to da ista kao zdrava osoba srednje životne dobi mora dati od sebe dodatne napore ne bi li svojoj djeci osigurala uvjete za normalan rast i razvoj. Za dodati je da su zatraženi podaci o primanjima tužene od prosinca 2017. putem nadležnog suda Republike Irske na koji je odgovoreno kako se ne radi o zahtjevu koji sud može provesti, odnosno da pribava dokumentacije nije u nadležnosti suda, potom su isti podaci zatraženi preko Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike kao središnjeg tijela na što su odgovorili kako nisu u mogućnosti proslijediti zahtjev središnjem tijelu Republike Irske jer nisu nadležni za takvu vrstu zahtjeva. Iako se sukladno odredbi čl. 269. ZPP-a prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja ne mogu primijeniti nikakve prisilne mjere niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza, sud je ipak cijenio da tužena u ovom predmetu nije pristupila niti na jedno ročište unatoč tome što se postupak vodi oko osam godina i iako iz iskaza zakonskog zastupnika tužiteljice slijedi da tužena dolazi u Republiku Hrvatsku kada boravi svega par ulica dalje od kuće u kojoj stanuje tužiteljica. Tužena nije izvijestila sud kada će boraviti u [adresa], nije izvijestila sud ima li platformu koja bi bila preduvjet za saslušanje putem videopoziva niti je sukladno čl. 313. st. 2. ObZ-a dostavila podatke o svojim neto primanjima, a njezino ovakvo pasivno držanje ne može ići na štetu tužiteljice. U odnosu na tužiteljicu okolnosti su se promijenile budući da je u času donošenja o odluke o razvodu roditelja bila vrtićke dobi, u vrijeme podnošenja tužbe bila u dobi od sedam i pol godina, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave u dobi od petnaest godina. Otac je ranije, kao i sada, vlasnik kuće u kojoj živi s tužiteljicom, no plac je prodao tijekom ovog postupka za iznos od 7.000,00 eura radi financijskih razloga. Ranije je ostvarivao primanja od oko 6.000,00 kuna (cca 800,00 eura), potom 6.600,00 kuna (cca 875,00 eura) tijekom 2018., pa tijekom 2022. iznos od 7.000,00 kuna (oko 930,00 eura) uz terenske dodatke, a danas mu plaća iznosi 1.500,00 eura. Otac je ranije je otplaćivao dva kredita s mjesečnim ratama od 1.300,00 kuna (cca 170,00 eura) za svaki, potom 1.200,00 kuna (160,00 eura) za svaki, tijekom ovog postupka kupio je novi auto te sada otplaćuje ratu kredita za kuću 140,00 eura i isti toliko i za auto. Od donošenja prijašnje odluke su i troškovi režija i hrane porasli, a rasli su tijekom cijelog ovog postupka pa je otac na ime režija plaćao oko 1.000,00 kuna (132,78 eura) i 8.000,00 kuna (cca 1.060 eura) godišnje za grijanje, potom su režije porasle na 1.200,00 kuna (cca 160,00 eura), a grijanje od 2018. oko 10.000,00 kuna (1.327,22 eura) godišnje. Danas za vrijeme zime otac plaća režije 350,00 eura uključujući grijanje dok 400,00 eura izdvaja za hranu.

19. Sud je posebno cijenio činjenicu da tužiteljica ne ostvaruje dječji doplatak, ima povećane potrebe u vidu lijekova za jačanje imuniteta, a za što je mjesečno tijekom 2018. bilo potrebno oko 210,00 do 300,00 kuna (27,87 eura do 40,00 eura), a i danas otac za jačanje imuniteta izdvaja 50,00 eura. Tužiteljica je do 2019. trenirala jahanje za što je bilo potrebno izdvajati 100,00 do 150,00 kuna (13,27 do 19,91 eura) mjesečno, a od 2019. je trenirala odbojku za što je bilo potrebno izdvojiti mjesečno 300,00 do 400,00 kuna (cca 40,00 do 53,09 eura) uz do 100,00 kuna (13,27 eura) na ime kupovine opreme. Tužiteljica više ne trenira odbojku što je prestala jer otac isto nije mogao financirati. Naime, otac je financirao tijekom osnovne škole sve potrebne bilježnice, školske torbe i pribor s tim da su u osnovnoj školi od 2019. udžbenici bili besplatni, no sada tužiteljica pohađa srednju školu pa je otac početkom školske godine izdvojio 400,00 eura za udžbenike i pribor te tužiteljici plaća mjesečnu kartu prijevoza u školu oko 10,00 eura. Tijekom utuženog razdoblja otac je mlt. tužiteljici opremio sobu, osigurao joj je ormar, krevet i pisaći stol, dakle ono osnovno nužno za polazak djeteta u školu i školovanje. Također, od donošenja ranije odluke porasli su troškovi života, školskog pribora, odjeće, obuće, prehrane te su od donošenja ranije odluke povećane potrebe tužiteljice obzirom na njezinu dob. Sud je imao u vidu i činjenicu da je majka u obvezi osim mlt. tužiteljice uzdržavati još četvero maloljetne djece koja su rođena 2017., 2018., 2020. i 2025.

20. Na temelju provedenih dokaza sud je ocijenio kako su se od donošenja ranije odluke okolnosti promijenile toliko da opravdavaju zahtjev mlt. tužiteljice za povećanje iznosa uzdržavanja na iznos od 230,00 eura mjesečno smatrajući da je tuženica u mogućnosti plaćati iznos uzdržavanja u tom iznosu bez da njezina egzistencija bude ugrožena, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan. Naime, prijašnjom je odlukom određeno uzdržavanje od 199,08 eura (1.500,00 kuna), a tužena je plaćala 1.100,00 kuna sukladno sporazumu koji zapravo ne proizvodi pravne učinke. Tužena s tužiteljicom nema nikakav kontakt unazad deset godina niti joj šalje ikakve prigodne poklone iako dolazi u Republiku Hrvatsku. Troškovi koje je tužiteljica imala vezano uz sport ocijenjeni su opravdanim jer svakako doprinose psihofizičkom razvoju djeteta. Također su ocijenjeni opravdanim i troškovi kupovine školskih knjiga odnosno bilježnica kao i troškovi školskih ekskurzija. Dakle, potrebe tužiteljice odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja i skrbi o zdravlju. Razumijevajući potrebe djevojaka, jasno je da za odlaske na rođendane mogu potrošiti po cca 400,00 eura godišnje što otac iskazuje tijekom 2018., no ovaj trošak je ipak ocijenjen luksuznim. Isto tako i trošak od 20.000,00 kuna (2.654,46 eura) koji je otac potrošio na kupovinu nekoliko mobitela, dva tableta i drona samo u periodu od četiri godine (od 2018. do 2022. što sam iskazuje) sud je ocijenio pretjeranim i luksuznim našavši da nema potrebe u tako kratkom periodu kupovati više tableta i mobitela. Tužena je pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P Ob-47/2015 od 29. srpnja 2016. obvezana doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečnim iznosom od 1.500,00 kuna. Kako je opisano, sud nije uzimao u obzir sporazum od 28. lipnja 2017. slijedom čega se ne radi o obvezi u iznosu od 1.100,00 kuna već o obvezi u iznosu od 1.500,00 kuna. Budući da tužiteljica ima petnaest godina, radi se o djetetu za koje je minimalni novčani iznos uzdržavanja 290,00 eura sukladno Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (Narodne novine 75/25) pa je tužena u obvezi doprinositi za tužiteljicu novčanim iznosom od 230,00 eura kojim je u mogućnosti doprinositi imajući u okolnosti na strani obje parnične strane. Uz to je primijenjena i odredba čl. 314. st. 3. ObZ-a koja propisuje da se uzdržavanje može odrediti i u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece što je konkretno slučaj. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja te roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u smislu odredbe čl. 310. ObZ-a. Po ocjeni suda ispunjeni uvjeti za povećanje iznosa uzdržavanja na mjesečni iznos od 230,00 eura jer su se okolnosti od donošenja ranije odluke promijenile. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužena u obvezi uzdržavati još četvero maloljetne djece, kao i da je zdrava, radno sposobna i srednje životne dobi pa kako doprinosi uzdržavanju svoje četvero maloljetne djece u Irskoj, tako je dužna osigurati barem onaj minimum i za uzdržavanje maloljetne tužiteljice. Prilikom odlučivanja o visini iznosa uzdržavanja sud je uzeo u obzir socijalne, obiteljske i radne prilike tužene, potrebe djeteta i tužene, te da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja u smislu čl. 310. ObZ-a te je ocijenio kako su se promijenile okolnosti od donošenja ranije odluke. Dakle, ostatak novca uz iznos uzdržavanja koji će plaćati majka, doprinosit će otac. Uzdržavanje je dosuđeno počevši od podnošenja tužbe sukladno čl. 306. ObZ-a. Slijedom izloženog, a temeljem odredbi čl. 307., 310., 311., 313., 314., 316., 285. i 432. ObZ-a te čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke. Od donošenja ranije odluke u Republiku Hrvatsku uveden je euro kao valuta i notorna je činjenica da su porasli troškovi života, školskog pribora, odjeće, obuće, prehrane te su od donošenja ranije odluke povećane potrebe mlt. ČM obzirom na njezinu dob. Što se tiče toga da dosuđen jednaki iznos za cijelo utuženo razdoblje, isto je sud učinio stoga što je tužiteljica doduše u osnovnoj školi imala manje potrebe s obzirom na dob, no tada je išla na slobodne aktivnosti, a tužena je imala još dvoje odnosno troje maloljetne djece. Sada tužiteljica ne ide na slobodne aktivnosti no ima veće potrebe budući da je stara petnaest godina, ali s druge strane, tužena sada ima još četvoro maloljetne djece uz tužiteljicu.

21. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a. Vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, odnosno o tome da je tužiteljica tražila da se tuženici naloži plaćanje uzdržavanja u visini od 265,45 eura mjesečno umjesto već prije dosuđenih joj 200,00 eura, tužiteljica je zapravo tražila povišenje od 65,45 eura, a sud je uzdržavanje povisio za 30,00 eura. S obzirom na izloženo, stav je suda da je uspjeh stranaka u ovom predmetu podjednak pa svaka stranka snosi svoj trošak.

Osijek, 13. siječnja 2026.

SUTKINJA

Vanda Horvat

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Beli Manastir – nakon pravomoćnosti