Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
[adresa], B 14
Poslovni broj: P-934/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja BR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupana po punomoćniku Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 27. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika ČR i punomoćnika tuženika odvjetnika Dine Komadina, 13. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.5. Ugovora o kreditu broj 92153/05 zaključenog dana 24.20.2005. između tužitelja BR, sveti Ivan [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i prednika tuženika HVB SPLITKSA BANKA d.d., kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.
II. Nalaže se tuženiku OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833da tužitelju BR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.053,10 eura (dvije tisuće pedeset i tri eura i deset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 13. siječnja 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu 92153/05 od 25. listopada 2005. u švicarskim francima te da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora tuženik nametnuo odredbe kojom je tužitelj bio u obvezi platiti naknadu za obradu kredita u iznosu od 2.908,04 kn/385,96 eura (članak 5. predmetnog ugovora o kreditu).
1.1. Obrazlažući činjenične navode tužitelj je istaknuo kao je predmetna odredba ugovora nepoštena i ništetna, s obzirom da je odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnika se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle prema mišljenju tužitelja, zakon je već precizirao što je kreditor ovlašten naplaćivati temeljem ugovora o kreditu. Također ističe kako tijekom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbi koja se odnosi na naplatu naknada za obradu kredita. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti te naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnih troškova.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu, ističe prigovor aktivne legitimacije, osporava tužitelju svojstvo potrošača, ističe prigovor zastare jer smatra da su zastarjeli zahtjevi u pogledu naknada i troškova, budući da se na njih se ne primjenjuje prekid zastare podnošenjem kolektivne tužbe temeljem koje je utvrđena ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a s obzirom da u tim sporovima nikad nije utvrđena ništetnost naknada, stoga je svakako prema stavu tuženika protekao petogodišnji zastarni rok od dana kada je uplatio naknadu za obradu kredita.
2.1. Također tuženik smatra da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju (čl. 2 tč. 7) i Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite (čl. 2. i 3.), banke smiju naplaćivati fiksne ili promjenjive troškove za obradu kredita, vođenje računa, promjene po kreditu, prijevremenu otplatu i sl. pa se sukladno Općim uvjetima poslovanja (čl. 23 ugovora) jasno obvezuju korisnike na plaćanje tih naknada, a ti uvjeti su tužitelju mogli biti jasni, lako razumljivi i uočljivi. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o kreditu broj 92153/05 (list 7— 9 spisa), dopis OTP banke s prilogom od 14. veljače 2022. (list 9-10 spisa), saslušao tužitelja (list 54-55 spisa).
4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 5. Ugovora o kreditu temeljem članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 i 59/23).
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku naknadu za obradu kredita.
6.1 Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacije tuženika, svojstvo potrošača tužitelja te zastara potraživanja.
7. Na temelju te ugovora o kreditu broj 92153/05 od 25. listopada 2005 sud je utvrdio da je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao, već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.
7.1. Na temelju dopisa OTP banke d.d. od 14. veljače 2022. . sud je utvrdio da je tužitelj nakon sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku 27. listopada 2005. naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.908,04 kn/385,96 eura.
7.2. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj podigao kredite za dovršenje sinove-obiteljske kuće te je iznos kredita u cijelosti korišten u stambene svrhe, da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije obrazloženo na kakav se trošak odnosi ta naknada za obradu kredita, niti mu je predočena neka konkretna tarifa tih troškova. Također je utvrđeno da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije obavljao nikakvu gospodarsku odnosno profesionalnu djelatnost. Nadalje je utvrđeno da se radilo o ugovorima na obrascima o kojim odredbama ugovora nije pregovarala s bankom.
7.3. Dakle na temelju priloženog ugovora te iskaza stranke sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužitelj prihvatio uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je on, kao prosječni potrošač, imao znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspolagao stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima niti na što se to točno odnosi naknada za obradu kredita, nije imao niti mogućnost mijenjati pojedine odredbe ugovora o kredita, pa tako niti o odredbi koja se odnosila na naknadu za obradu kredita. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga tužitelj zadržava pravni interes da zahtijeva proglašenje tih odredbi ništetnima, budući da one čine gotovo cjelinu ugovora čiji je ona stranka.
8. Dakle na temelju priloženog ugovora, dopisa banke te iskaza tužitelja sud je utvrdio da tužitelj osnovano traži proglašenje ugovorne odredbe nepoštenom te je kao stranka predmetnog ugovora o kreditu (što tuženik niti ne spori) aktivno legitimiran tražiti utvrđenje ništenosti.
10. 12. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).
10.1.Tužitelju je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.327,24 eura koju vrijednost predmeta spora ovaj sud smatra ispravno naznačenu u tužbi, a uzimajući u obzir da se tužbom traži samo utvrđenje ništetnosti ,priznat trošak za:
- sastav tužbe 200,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (50 bodova x 2,00 eura= 100,00 eura)
- trošak sastava podneska od 13.12.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.)
- zastupanje na ročištu 23.09.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1.)
- zastupanje na ročištu 27.studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.)
- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% u iznosu od 400,00 eura
- sudska pristojba na tužbu 26,55 eura,
- sudska pristojba na presudu 26,55 eura,
odnosno sveukupno u iznosu od 2.053,10 eura.
13.2. Ovaj trošak tužiteljici je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 13. siječnja 2026. pa do plateža.
14. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.
U Križevcima 13. siječnja 2026.
Sutkinja
Ivana Čolić Bagarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
