Posl. br. P-830/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnica zastupa Franciska Matijašević, odvjetnica u Veloj Luci, protiv tužene Općina Vela Luka, Obala 3 br. 19, Vela Luka, OIB: 00935002462, zastupana po uposlenici ČR, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu održanom radi objave odluke, dana 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na tuženu Općina Vela Luka, vlasnica za cijelo nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište i pašnjak Vranac, ukupne površine 1064 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene odnosno prednika tužene Općenarodna imovina sa organom upravljanja Mjesni narodni odbor Vela Luka.

II. Nalaže se tuženoj Općina Vela Luka, Obala 3 br. 19, Vela Luka, OIB: 00935002462, da tužiteljici HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 450,00 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 150,00 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je nekretnina preciznije opisana u točki I. izreke ove presude u zemljišnim knjigama suda evidentirana kao Opće narodna imovina sa organom upravljanja Mjesni narodni odbor Vela Luka. S druge pak strane ista ova nekretnina upisana je u PL 38 kao posjed pokojnog oca tužiteljice LR "Olić" pok. LR u površini od 127 m2, dok je preostali dio iste nekretnine upisan u PL 49 kao posjed bake tužiteljice po ocu RR "Olić" ž. Emanuela u površini od 937 m2. Međutim, niti upis u zemljišnim knjigama niti upis u katastarskim operatima ne odgovara stvarnom stanju, a ovo iz razloga što je upravo tužiteljica isključiva vlasnica i posjednica cijele nekretnine. Vlasništvo utužene nekretnine tužiteljica je stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svog oca LR pok. LR posl. br. O-876/2019, time da je prethodno njen otac predmetnu nekretninu stekao temeljem Diobene nagodbe koju je sklopio sa svojim bratom GR "Olić" i majkom RR " H" dana 10. veljače 1982., time što su stranke iz ove Diobene nagodbe svoj potpis i ovjerile pred tadašnjim Sekretarijatom za upravno pravne i opće poslove Mjesni ured Vela Luka 8. ožujka 1982. Kako se tužiteljica, računajući i posjed njenih prednika, nalazi u kvalificiranom posjedu utužene nekretnine dugi niz godina, to smatra da je pravo vlasništva stekla dosjelošću.

1.1. Kako tužiteljica ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, a nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. Tužena u svom odgovoru na tužbu navodi da ne osporava činjenične navode tužbe, ali opreza radi navodi kako je teret dokaza u ovakvoj pravnoj stvari na tužiteljskoj strani. Ovo iz razloga što tužiteljica uz tužbu nije priložila bilo kakvu ispravu iz koje proizlazilo da je tužiteljica, ili neki njen prednik, vlasništvo predmetne nekretnine stekao od tužene ili njenog pravnog prednika, a isto tako uz tužbu da nije priložen niti dokument iz kojeg bi bilo moguće utvrditi trajanje posjeda tužiteljice. Na pripremnom ročištu, održanom 11. prosinca 2025., punomoćnica tužiteljice je ustrajala u svim navodima iznesenim u tužbi i u postavljenom tužbenom zahtjevu. Na ovom ročištu punomoćnica tužene iskazala je da u cijelosti ustraje u svom pisanom odgovoru na tužbu. Kako su po ocjeni ovog suda u cijelosti bili ispunjeni svi uvjeti iz čl. 292 A. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), to je na ovom ročištu zaključen prethodni postupak i odmah je održano ročište glavne rasprave.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvadaka za utuženu nekretninu, povijesnog zk izvatka za utuženu nekretninu, PL 38 i 49 za k. o. [katastarska općina], Povijesti promjena na katastarskoj čestici od 14. kolovoza 2025., izvoda iz katastarskog plana, rješenja o nasljeđivanju iza smrti LR pok. Č **.**.2020. posl. br. O-876/2019 UPP/OS-74/2019 te Diobene nagodbe od 10. veljače 1982. Cijeneći sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

3.1. Uvidom u zemljišno knjižni izvadak za utuženu nekretninu utvrđeno je da da je ista evidentirana kao Opće narodna imovina sa organom upravljanja u korist Mjesnog narodnog odbora Vela Luka, pri čemu se napominje da tijekom postupka pasivna legitimacija tužene nije bila sporna. Nasuprot navedenom upisu, a uvidom u PL 38 za k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je predmetna nekretnina u površini od 127 m2 evidentirana kao posjed oca tužiteljice LR. U svom preostalom dijelu predmetna nekretnina upisana je u PL 49 za k. o. [katastarska općina] i to kao posjed bake tužiteljice po ocu RR "Olić" ž. LR. Pregledom povijesti promjena od 14. kolovoza 2025., a koja zapravo prikazuje povijesni slijed upisa posjeda na predmetnoj nekretnini, utvrđeno je da je revizijom katastra koja je za područje k. o. [katastarska općina] uslijedila 1960. predmetna nekretnina upisana u PL 38 kao posjed LR "Olić" pok. LR u površini od 550 m2, te u PL 49 kao posjed RR "Olić" ž. LR u površini od 1783 m2. Ovakav upis trajao je do 2008. kada je proveden prijavni list geodetskog elaborata izvedenog stanja javnih i nerazvrstanih cesta, a čim je utužena nekretnina promijenila oblik i dobila površinu od ukupno 1064 m2. Stoga je površina predmetne nekretnine od 127 m2 ostala upisana u PL 38 kao posjed oca tužiteljice LR, dok je dio iste nekretnine u površini od 937 m2 ostao upisan u PL 49 kao posjed bake tužiteljice po ocu RR "Olić" Č. Od tada pa do dana izdavanja ove potvrde na ovoj nekretnini nikakva promjena nije evidentirana. Dakle, iz ove isprave jasno proizlazi da utužena nekretnina nikada nije bila evidentirana kao posjed tužene, već je isključivo evidentirana kao posjed obitelji tužiteljice, pri čemu su članovi obitelji tužiteljice kao posjednici evidentirani Revizijom katastra iz 1960., iako su je zasigurno u stvarnosti posjedovali i ranije.

3.2. Pregledom Diobene nagodbe od 10. veljače 1982. utvrđeno je kako ista sklopljena između oca tužiteljice LR "Olića" pok. LR, njegovog brata GR " H" pok. LR i njihove zajedničke majke RR " H" ud. LR. Iz odredbi ove Diobene nagodbe proizlazi da su diobenici razvrgli suvlasničku zajednicu u koju su stupili nasljeđivanjem svog muža, odnosno oca, LR "Olić" pok. GR, a sve temeljem Rješenja o nasljeđivanju donesenog iza njegove smrti 18. svibnja 1979. pod posl. br. O-60/79. Iz odredbi II. dijela kao II. skupa proizlazi kako je ocu tužiteljice na ime njegova suvlasničkog dijela, između ostalog, u cijelosti pripala i nekretnina koja je predmetom tužbe, a koja je u ovoj diobenoj nagodbi označena i svojom katastarskom oznakom. Također, potrebno je napomenuti kako iz uvodnih odredbi ove diobene nagodbe proizlazi kako su stranke složno ugovorile da stojna kuća koja pripada II. skupu kao II. dijelu, sagrađena na zemljištu u vlasnosti RR "Olić" ud. Emanuela, obuhvaća i samo zemljište na kojem je kuća sagrađena kao i ostalo zemljište koje se nalazi oko kuće i označeno je kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kako su GR i LR "Olić" pok. LR ovu diobenu nagodbu vlastoručno potpisali, a RR "Olić" ud. LR je na ovu nagodbu stavila otisak svog desnog kažiprsta, pri čemu su isti potpisivanje ove diobene nagodbe i ovjerili pred tadašnjim Sekretarijatom za upravno pravne i opće poslove Općina Korčula dana 8. ožujka 1982., to ovaj sud nalazi kako je predmetna diobena nagodba pravno valjana i izvršena u cijelost, odnosno da je temeljem ove diobene nagodbe ocu tužiteljice LR predmetna nekretnina pripala u isključivo vlasništvo i posjed u cijelosti. LR pok. LR umro je 21. srpnja 2019., a ostavinski postupak iza njegove smrti proveden je pred povjerenikom ovog suda Sandrom Marinović javnim bilježnikom u Blatu pod posl. br. O-876/2019 UPP/OS-74/2019. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju od 31. kolovoza 2020. utvrđeno je kako je predmetna nekretnina uvrštena u njegovu ostavinsku masu, pri čemu je za njegovu isključivu nasljednicu temeljem zakona proglašena kći, odnosno tužiteljica, u cijelosti, i to kao njegova jedina zakonska nasljednica prvog nasljednog reda. Obzirom na navedeno ovaj sud smatra kako je tužiteljica utuženu nekretninu stekla nasljeđivanjem od svog oca.

4. Dakle, tužiteljica tvrdi da je njen pravni prednik, sada pok. otac LR, bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine, pri čemu je on prethodno ovu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svog oca LR pok. GR i temeljem diobe izvršene sa svojim sunasljednicima. U smislu odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema činjeničnim tvrdnjama tužiteljice ovaj sud nalazi da su osnova tužbe pravna pravila iz paragrafa 1472. OGZ-a, a u vezi s odredbama Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91). Prema tom materijalnom pravu tužitelj je dužan dokazati samostalni i nesmetani posjed trajanja najmanje četrdeset godina prije 6. travnja 1941. godine te da su njegovi prednici bili u najmanje poštenom posjedu predmetne nekretnine. Naime, prema odredbama ZV-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jesu: samostalan posjed određene kvalitete, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt dosjelosti i sposobnost stjecatelja da bude vlasnik te stvari. Iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu obitelji LR " H", i to najmanje od sredine 20.-og stoljeća, te da je temeljem obiteljskog dogovora i nasljedstva danas u kvalificiranom posjedu tužiteljice. Stoga je očito da je tužiteljica zajedno sa svojim prednicima ovu nekretninu uživala kao svoju te stekla vlasništvo iste. Sud, dakle, smatra da je tužiteljica, odnosno njeni prednici izvorno, na osnovi samog Zakona, a obzirom na rezultate dokaznog postupka koji ukazuju da bi ova nekretnina bila u kvalificiranom posjedu prednika tužitelja najmanje od sredine 20.-og stoljeća, stekla pravo vlasništva. Tako stečeno pravo do danas nije prestalo ni na jedan zakonom predviđeni način, već je po valjanom pravnom osnovu, i to temeljem nasljeđivanja, kako to propisuje čl. 114., a u vezi sa čl. 128. ZV-a, prešlo na tužiteljicu, a osim toga iz rezultata dokaznog postupka proizlazi i da su ispunjeni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159 ZV-a, pa je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev te je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužena dužna naknaditi tužiteljici troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav tužbe od 18. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 €, a sve temeljem zatraženog troška i naznačene vrijednosti spora te Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), za pristup na ročište od 7. studenog 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 € temeljem Tbr. 9. toč. 5 Tarife, te za zastupanje tužiteljice na ročištu održanom 11. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 €, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, dakle u iznosu od 450,00 €. U preostalom dijelu, dakle u iznosu od 150,00 €, zahtjev za naknadu parničnih troškova tužiteljice trebalo je odbiti iz slijedećeg razloga. U svom troškovniku, kojeg je popisala na zapisnik neposredno pred zaključenje glavne rasprave, punomoćnica tužiteljice zatražila je da se naknadi trošak za zastupanje tužiteljice na ročištu održanom 7. studenog 2025. u iznosu od 200,00 €, međutim, ovaj zatraženi trošak joj ne pripada već joj pripada u dosuđenom iznosu od 50,00 €, a ovo iz razloga što je predmetno ročište odgođeno neposredno prije početka raspravljanja i to na prijedlog tužiteljske strane. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice valjalo je dijelom prihvatiti a dijelom odbiti, pa je i riješeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Korčuli, 13. siječnja 2026.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).