Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: P-395/2023-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćar odvjetniku u OD Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 11. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Sandre Kovačić odvjetnice u Karlovcu i odsutnosti punomoćnika tuženika, a objavljene dana 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženoj Nova Hrvatska banka d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595, isplatiti tužiteljici AĐ na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 260,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 4,87 EUR od 15.01.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 16.02.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 16.03.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.04.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.05.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.06.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.07.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 17.08.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.09.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.10.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 13.11.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 14.12.2009. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.01.2010. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.02.2010. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.03.2010. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.04.2010. pa do isplate
- 4,87 EUR od 14.05.2010. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.06.2010. pa do isplate
- 4,44 EUR od 15.07.2010. pa do isplate
- 0,43 EUR od 13.08.2010. pa do isplate
- 2,74 EUR od 13.08.2010. pa do isplate
- 2,13 EUR od 15.09.2010. pa do isplate
- 1,01 EUR od 15.09.2010. pa do isplate
- 3,86 EUR od 15.10.2010. pa do isplate
- 1,07 EUR od 15.10.2010. pa do isplate
- 3,80 EUR od 15.11.2010. pa do isplate
- 4,87 EUR od 15.12.2010. pa do isplate
- 4,40 EUR od 14.01.2011. pa do isplate
- 0,47 EUR od 15.02.2011. pa do isplate
- 4,43 EUR od 15.02.2011. pa do isplate
- 0,44 EUR od 15.03.2011. pa do isplate
- 4,08 EUR od 15.03.2011. pa do isplate
- 0,79 EUR od 15.03.2011. pa do isplate
- 4,16 EUR od 15.03.2011. pa do isplate
- 0,71 EUR od 18.05.2011. pa do isplate
- 4,73 EUR od 18.05.2011. pa do isplate
- 0,15 EUR od 29.06.2011. pa do isplate
- 4,87 EUR od 29.06.2011. pa do isplate
- 0,15 EUR od 29.06.2011. pa do isplate
- 3,19 EUR od 12.08.2011. pa do isplate
- 1,53 EUR od 15.09.2011. pa do isplate
- 3,52 EUR od 15.09.2011. pa do isplate
- 1,35 EUR od 14.10.2011. pa do isplate
- 3,69 EUR od 14.10.2011. pa do isplate
- 1,18 EUR od 15.11.2011. pa do isplate
- 2,33 EUR od 15.11.2011. pa do isplate
- 2,54 EUR od 18.11.2011. pa do isplate
- 4,87 EUR od 18.11.2011. pa do isplate
- 4,87 EUR od 18.11.2011. pa do isplate
- 0,67 EUR od 18.11.2011. pa do isplate
- 4,20 EUR od 20.12.2011. pa do isplate
- 0,67 EUR od 20.12.2011. pa do isplate
- 4,21 EUR od 16.01.2012. pa do isplate
- 0,68 EUR od 16.01.2012. pa do isplate
- 2,19 EUR od 20.02.2012. pa do isplate
- 1,99 EUR od 19.03.2012. pa do isplate
- 4,87 EUR od 19.03.2012. pa do isplate
- 0,52 EUR od 19.03.2012. pa do isplate
- 3,73 EUR od 18.04.2012. pa do isplate
- 0,62 EUR od 18.05.2012. pa do isplate
- 3,04 EUR od 18.05.2012. pa do isplate
- 1,83 EUR od 26.06.2012. pa do isplate
- 2,19 EUR od 26.06.2012. pa do isplate
- 2,68 EUR od 26.07.2012. pa do isplate
- 2,15 EUR od 26.07.2012. pa do isplate
- 2,72 EUR od 06.09.2012. pa do isplate
- 4,69 EUR od 06.09.2012. pa do isplate
- 0,18 EUR od 04.10.2012. pa do isplate
- 3,20 EUR od 04.10.2012. pa do isplate
- 1,67 EUR od 20.11.2012. pa do isplate
- 4,87 EUR od 20.11.2012. pa do isplate
- 0,14 EUR od 20.11.2012. pa do isplate
- 3,63 EUR od 24.12.2012. pa do isplate
- 1,10 EUR od 21.01.2013. pa do isplate
- 2,45 EUR od 21.01.2013. pa do isplate
- 2,42 EUR od 25.02.2013. pa do isplate
- 4,40 EUR od 25.02.2013. pa do isplate
- 0,47 EUR od 15.03.2013. pa do isplate
- 4,41 EUR od 15.03.2013. pa do isplate
- 0,46 EUR od 29.04.2013. pa do isplate
- 3,16 EUR od 29.04.2013. pa do isplate
- 1,71 EUR od 22.05.2013. pa do isplate
- 0,94 EUR od 22.05.2013. pa do isplate
- 3,93 EUR od 31.05.2013. pa do isplate
- 1,62 EUR od 31.05.2013. pa do isplate
- 3,26 EUR od 22.07.2013. pa do isplate
- 2,33 EUR od 22.07.2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.", radi neosnovanosti.
II
Nalaže se tuženoj Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 1.774,31 eura (jednu tisuću sedam sto sedam deset četiri eura i tri deset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 3,67 EUR od 25.09.2006. pa do isplate
- 2,57 EUR od 25.10.2006. pa do isplate
- 2,40 EUR od 28.11.2006. pa do isplate
- 1,22 EUR od 27.12.2006. pa do isplate
- 0,56 EUR od 29.01.2007. pa do isplate
- 0,45 EUR od 03.04.2007. pa do isplate
- 0,88 EUR od 21.02.2008. pa do isplate
- 2,88 EUR od 01.04.2008. pa do isplate
- 11,56 EUR od 18.11.2008. pa do isplate
- 2,09 EUR od 26.11.2008. pa do isplate
- 7,41 EUR od 19.12.2008. pa do isplate
- 12,90 EUR od 15.01.2009. pa do isplate
- 14,49 EUR od 16.02.2009. pa do isplate
- 10,55 EUR od 16.03.2009. pa do isplate
- 11,44 EUR od 15.04.2009. pa do isplate
- 8,28 EUR od 15.05.2009. pa do isplate
- 8,17 EUR od 15.06.2009. pa do isplate
- 8,25 EUR od 15.07.2009. pa do isplate
- 8,51 EUR od 17.08.2009. pa do isplate
- 8,23 EUR od 15.09.2009. pa do isplate
- 7,45 EUR od 15.10.2009. pa do isplate
- 8,99 EUR od 13.11.2009. pa do isplate
- 10,86 EUR od 14.12.2009. pa do isplate
- 12,47 EUR od 15.01.2010. pa do isplate
- 12,63 EUR od 15.02.2010. pa do isplate
- 15,89 EUR od 15.03.2010. pa do isplate
- 15,07 EUR od 15.04.2010. pa do isplate
- 15,09 EUR od 14.05.2010. pa do isplate
- 21,67 EUR od 15.06.2010. pa do isplate
- 21,66 EUR od 15.07.2010. pa do isplate
- 2,10 EUR od 13.08.2010. pa do isplate
- 15,79 EUR od 13.08.2010. pa do isplate
- 12,24 EUR od 15.09.2010. pa do isplate
- 5,85 EUR od 15.09.2010. pa do isplate
- 22,46 EUR od 15.10.2010. pa do isplate
- 5,55 EUR od 15.10.2010. pa do isplate
- 19,68 EUR od 15.11.2010. pa do isplate
- 29,56 EUR od 15.12.2010. pa do isplate
- 33,59 EUR od 14.01.2011. pa do isplate
- 3,56 EUR od 15.02.2011. pa do isplate
- 29,74 EUR od 15.02.2011. pa do isplate
- 2,94 EUR od 15.03.2011. pa do isplate
- 29,72 EUR od 15.03.2011. pa do isplate
- 5,75 EUR od 15.03.2011. pa do isplate
- 29,09 EUR od 15.03.2011. pa do isplate
- 4,95 EUR od 18.05.2011. pa do isplate
- 32,88 EUR od 18.05.2011. pa do isplate
- 1,01 EUR od 29.06.2011. pa do isplate
- 40,39 EUR od 29.06.2011. pa do isplate
- 1,43 EUR od 29.06.2011. pa do isplate
- 30,29 EUR od 12.08.2011. pa do isplate
- 14,54 EUR od 15.09.2011. pa do isplate
- 36,40 EUR od 15.09.2011. pa do isplate
- 13,98 EUR od 14.10.2011. pa do isplate
- 42,77 EUR od 14.10.2011. pa do isplate
- 13,73 EUR od 15.11.2011. pa do isplate
- 21,42 EUR od 15.11.2011. pa do isplate
- 23,29 EUR od 18.11.2011. pa do isplate
- 43,58 EUR od 18.11.2011. pa do isplate
- 44,37 EUR od 18.11.2011. pa do isplate
- 6,20 EUR od 18.11.2011. pa do isplate
- 38,92 EUR od 20.12.2011. pa do isplate
- 6,65 EUR od 20.12.2011. pa do isplate
- 42,05 EUR od 16.01.2012. pa do isplate
- 6,92 EUR od 16.01.2012. pa do isplate
- 22,16 EUR od 20.02.2012. pa do isplate
- 20,17 EUR od 19.03.2012. pa do isplate
- 48,76 EUR od 19.03.2012. pa do isplate
- 5,34 EUR od 19.03.2012. pa do isplate
- 38,24 EUR od 18.04.2012. pa do isplate
- 6,34 EUR od 18.05.2012. pa do isplate
- 31,87 EUR od 18.05.2012. pa do isplate
- 19,23 EUR od 26.06.2012. pa do isplate
- 22,72 EUR od 26.06.2012. pa do isplate
- 27,79 EUR od 26.07.2012. pa do isplate
- 21,79 EUR od 26.07.2012. pa do isplate
- 27,63 EUR od 06.09.2012. pa do isplate
- 47,56 EUR od 06.09.2012. pa do isplate
- 1,82 EUR od 04.10.2012. pa do isplate
- 30,16 EUR od 04.10.2012. pa do isplate
- 15,74 EUR od 20.11.2012. pa do isplate
- 49,74 EUR od 20.11.2012. pa do isplate
- 1,44 EUR od 20.11.2012. pa do isplate
- 37,54 EUR od 24.12.2012. pa do isplate
- 11,36 EUR od 21.01.2013. pa do isplate
- 24,86 EUR od 21.01.2013. pa do isplate
- 24,55 EUR od 25.02.2013. pa do isplate
- 41,53 EUR od 25.02.2013. pa do isplate
- 4,40 EUR od 15.03.2013. pa do isplate
- 42,84 EUR od 15.03.2013. pa do isplate
- 4,52 EUR od 29.04.2013. pa do isplate
- 31,52 EUR od 29.04.2013. pa do isplate
- 17,11 EUR od 22.05.2013. pa do isplate
- 9,13 EUR od 22.05.2013. pa do isplate
- 38,38 EUR od 31.05.2013. pa do isplate
- 14,74 EUR od 31.05.2013. pa do isplate
- 29,70 EUR od 22.07.2013. pa do isplate
- 21,95 EUR od 22.07.2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III
Nalaže se tuženoj Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 1.936,82 eura (jednu tisuću devet sto tri deset šest eura i osam deset dva centa), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (13. siječnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 31. kolovoza 2006. s pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. sklopila Ugovor o kreditu, kojim ugovorom je tužitelj podigao kredit u iznosu od 16.500,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene, važeće na dan korištenja kredita, te sa kamatnom stopom koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene. Tužena je u Ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostranih Odluka o kamatnim stopama tužene a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF, preplatila svoju obvezu. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od dana 22. travnja 2025. (list br. 156-161).
2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti. Stoga sukladno članku 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Dosljednom primjenom ovog shvaćanja, a uzevši u obzir da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen pred više od deset godina, određeni dio potraživanja iz Tužbe bio bi pod zastarom budući da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. Tužbeni zahtjev je postavljen na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i na isplatu, a podredno na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope te na isplatu. Osnovanost svojeg zahtjeva tužitelj opravdava utvrđenjima iz Parnice Potrošač, a svoje tvrdnje nije potkrijepio niti jednim dokazom. Prilikom iznošenja tvrdnji o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu tužitelj se uzgredno pozvao na odredbe materijalnog prava čiju primjenjivost na konkretan spor nije obrazložio, a kamoli dokazao, pri čemu tuženik smatra kako to nije niti mogao učiniti s obzirom na tužiteljevo evidentno zanemarivanje relevantnih činjeničnih okolnosti ovog ugovornog odnosa na koje se pravo ima primijeniti. Dakle, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske. 26. S obzirom da je očito da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora i jasna, i uočljiva i razumljiva, njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a u skladu s prethodnim obrazloženjem tzv. testa razumljivosti u prethodnim paragrafima ovog odgovora 28.Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika, a pri tome se rukovodio kombinacijom sljedećih parametara. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora.
3. Tužbeni zahtjev je osnovan u odnosu na preplaćeni tečaj, a neosnovan u odnosu na preplaćenu kamatu (zastara).
4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice AĐ kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 31. kolovoza 2006. sa lista br. 6-10, informativni plan otplate po kreditu sa lista br. 11-41, 93-94, prometna kartica po kreditu sa lsita br. 95-142, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz [adresa] sa listova br. 146-152. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP- u).
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.
6. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).
7. U postupku je utvrđeno i nije sporno:
- da su stranke i to tužiteljica kao dužnik, a pravni prednik tuženika kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 31. kolovoza 2006. (list br. 6-10 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 16.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a radi se o nenamjenskom kreditu,
- da se tužiteljica obvezala vratiti kredit kroz 120 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 194,57 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,
- da je ugovorena kamatna stopa od 7,35 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 2.1 ugovora),
8. Nesporno je da je pravni prednik tuženika u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.
9. Zatim, iz iskaza tužiteljice AĐ i uvidom u predmetni ugovor sud je utvrdio da se radi o nezakonitim odredbama kojim je ugovoren tečaj i valute CHF koje su protivnim prisilnim propisima, jer se o njima nije pregovaralo. Ovo iz razloga što je navedene odredbe unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito jer je u konkretnom slučaju riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
10. Nadalje je nesporno da je:
-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
11. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:
da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
12. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
16. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
17. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.
18. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku odnosu na valutu, dok je osnovan prigovor zastare u odnosu na kamatu.
19. U postupku je utvrđeno i nesporno je:
-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica je podnio 12. lipnja 2023. , -da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period tužitelj
potražuje za povrat preplaćene kamate iznos od 302,04 eura i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 2.290,60 euro,
- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,
-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
20. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
21. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
22. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
23. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.
24. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".
25. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".
26. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).
27. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 09. lipnja 2023. u odnosu na kamatu i valutu, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku u odnosu na valutu pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan, dok je osnovan prigovor zastare u odnosu na kamatu jer je protekao petogodišnji rok zastare koji je trajao do 13. lipnja 2019., radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
28. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. [adresa] a zadatak vještak je bio utvrditi koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i to sve u mjesečnim iznosima i u ukupnom iznosu i koliki je iznos je preplatio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF također sve u mjesečnim iznosima i ukupno.
29. Iz nalaza vještaka i dopuna i očitovanja nalaza (list br. 146-152) proizlazi:
-da je tužiteljica je zbog promjene kamatnih stopa kredit platila 427,83 CHF više nego što bi ga platila da se kamatna stopa nije mijenjala. Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema kupovnom tečaju tuženika na dan isplate kredita i iznosi 1.962,88 kuna. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 17 u CHF, a u stupcu 18 u kunama,
- da razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, izračunata između tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi 13.061,88 kuna. U ukupnom iznosu razlike sadržana je negativna razlika u iznosu od 306,82 kn te pozitivna razlika u iznosu od 13.368,70 kuna.
- da ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 15.024,76 kuna, od čega su pozitivne razlike 15.331,58 kuna, a negativne razlike 308,82 kune i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 20 tablice u prilogu. Ukupna razlika po obje osnove iznosi 1.994,17 eura, u čemu pozitivne razlike iznose 2.034,89 eura, a negativne razlike 40,72 eura i prikazana je u mjesečnim iznosima u stupcu 24 tablice nalaza vještaka.
30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, dok se tuženik nije očitovao na nalaz vještaka.
31. Nadalje, sud ističe prema članku 323. stavak 2. ZOO-a da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog pravnog posla odgovara suugovaratelju za štetu koju trpi, ali ne propisuje da takva prava ima i stranka koja je kriva za sklapanje ništetnog pravnog posla. Obzirom da je isključivo tuženik kriv za ništetnost odredbi tog pravnog posla tužitelj nema nikakvu obvezu mu ispuniti bilo koju tražbinu jer apsolutno nikakve protupravnosti u njegovom ponašanju nije bilo. Osim toga, tuženik je imao jednostranu mogućnost određivati tečaj i visinu kamatne stope i ako ih je odredio nižima od početne to je bilo samo i isključivo volja tuženika i tužitelj na to nije imao apsolutno nikakav utjecaj.
32. Tužiteljica je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev sa osnova preplaćenih kamata na iznos od 260,46 eura i za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF na ukupan iznos od 1.774,31 euro, na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počevši od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja. Međutim, obzirom da je potraživanje tužiteljice sa osnova promjene kamatne stope u zastari, stoga je odbijen u tom dijelu tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u točci I. izreke presude, dok je tužbeni zahtjev sa osnova tečaja-valute ocjenjen osnovanim i odlučeno je kao u točci II. izreke presude.
33. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom alternativnom tužbenom zahtjevu u iznosu od 2.034,77 eura, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica uspjela u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva 90%, dakle 95%, a tuženik 5%, radi čega su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 90% (95-5%).
34. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška financijskog vještačenja u iznosu od 464,53 eura.
35. Tužiteljici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 2.034,77 eura pripada trošak sastava tužbe od 09. lipnja 2023 (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV- om u iznosu od 250,00 eura, sastava podneska od 13. listopada 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na pripremnom ročištu 7. svibnja 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 3. listopada 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 22. travnja 2025 (specifikacija tužbenog zahtjeva) sa PDV- om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 18. srpnja 2025 (Trb. 8. toč. 4.) sa PDV-om u iznosu od 62,50 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 11. prosinca 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 13. siječnja 2026. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.
36. Dakle, tužiteljici su ukupno priznati i dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 1.936,82 eura (90% od 2.152,03 eura).
37. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Karlovcu, 13. siječnja 2026.
Sudac
Miroslav Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Irena Blauhorn odvjetnica u Karlovcu
2. MIroslav Plašćar odvjetnik u Zagrebu
