Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-271/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HF, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja IF podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-38/2019 od 2. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba privatnog tužitelja IF, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, optuženi HF je na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 2. KZ/11 te kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP naloženo je privatnom tužitelju IF da plati troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u iznosu 70 € (sedamdeset eura) u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj CF po opunomoćenici Neli Pilipović Ramušćak odvjetnici u Varaždinu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

6. Žalba je osnovana.

7. Drugostupanjski sud procjenjuje da je privatni tužitelj žalbenim navodima osnovano osporio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj iznoseći sadržaj izvedenih dokaza, vlastitom analizom i argumentacijom doista izaziva sumnju u ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima koja ima za posljedicu pogrešno utvrđenje činjenica.

8. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da predmetom privatne tužbe nisu razgraničene radnje kaznenog djela uvrede i klevete. Naime, iako bi bilo preciznije da je zakonski opis kaznenog djela uvrede uslijedio odmah ispod prvog odlomka činjeničnog opisa, u kojemu su jasno izdvojene radnje inkriminiranog kaznenog djela uvrede u naslovu ''Obavijest o lokalnom pijancu i ništariji'', nastavno su u alinejama a.), b.) i c.) činjeničnog opisa pak sadržane radnje koje se imaju podvesti pod kazneno djelo klevete.

9. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, za opstojnost inkriminiranih kaznenih djela uvrede iz članka 147. stavak 2. KZ/11 i klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 nije od utjecaja duljina vremenskog razdoblja tijekom kojega su inkriminirane ''obavijesti'' bile istaknute na oglasnim pločama. Zbog toga je u pravu žalitelj kada ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da privatni tužitelj nije dokazao inkriminirana kaznena djela odnosno da bi predmetne obavijesti bile dostupne većem broju osoba.

9.1. Naime, optuženik nije osporio da je obavijesti koje su predmet privatne tužbe upravo on napisao i istaknuo na oglasnim pločama, dakle na javnom mjestu u naselju, čime su radnje kaznenih djela dovršene jer je u tom trenutku sadržaj inkriminiranih obavijesti postao pristupačan većem broju osoba. Okolnost što je naknadno netko, potpuno neovisno o volji i radnji optuženika, te obavijesti skinuo s mjesta na kojem ih je optuženik ostavio, nije od utjecaja na opstojnost kaznenih djela u njihovom kvalificiranom obliku.

10. Kazneno djelo klevete se može počiniti isključivo s izravnom namjerom jer zakonski tekst traži da počinitelj iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju znajući da je neistinita, što znači da u trenutku iznošenja ili pronošenja mora biti svjestan da je ta činjenična tvrdnja lažna. Budući da je predmet klevete samo neistinita činjenična tvrdnja, kojom se napada čast i ugled drugoga, ona mora biti objektivno provjerljiva, tako da privatni tužitelj mora dokazati i neistinitost činjenične tvrdnje. U konačnici, mora se raditi o tvrdnji objektivno podobnoj štetiti nečijoj časti i ugledu.

11. S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, nije prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda da nema govora da bi optuženik svjesno iznosio predmetne činjenične tvrdnje te da je optuženik bio siguran da je upravo privatni tužitelj oštetio odnosno razbio nadgrobni spomenik optuženikove bake, sugerirajući da privatni tužitelj nije dokazao da bi optuženik iznosio neistinite činjenične tvrdnje.

11.1. S jedne strane, prvostupanjski sud ukazuje na očito loše odnose optuženika i privatnog tužitelja pa iz toga zaključuje o motivima privatnog tužitelja za podnošenje privatne tužbe, zanemarujući s druge strane podrobniju analizu iskaza samog optuženika koji ne samo da priznaje da je vlastoručno ispisao obavijesti i istaknuo ih po oglasnim pločama u naselju, već otvoreno ukazuje na vlastite motive za poduzimanje inkriminiranih radnji kada pojašnjava da je bio revoltiran ponašanjem privatnog tužitelja, ali ne samo vezano uz nadgrobni spomenik, već i zbog toga što ga je privatni tužitelj prijavljivao poljoprivrednoj inspekciji.

12. Privatni tužitelj je kao dokaz neistinitosti inkriminirane tvrdnje da bi on oštetio nadgrobnu ploču na grobu optuženikove bake ponudio vlastiti iskaz iz kojega proizlazi da u trenutku oštećenja uopće nije bio u blizini tog grobnog mjesta, a drugim dokazima nije doveden u sumnju. Stoga je u pravu žalitelj kada ukazuje da ga nitko od svjedoka nije vidio na tom mjestu te da nije bilo osnove za zaključak da bi to oštećenje učinio privatni tužitelj.

12.1. Prvostupanjski sud ujedno propušta pravilno cijeniti podatke Policijske postaje Varaždin o dojavi iz kojih slijedi da niti optuženik niti njegova supruga nisu imenovali počinitelja oštećenja, te da unatoč uputi nije podnesen prijedlog za progon, i radilo se o nepoznatom počinitelju. Štoviše, nema reakcije sve do 21. listopada 2019. kada optuženik po svom opunomoćeniku, odvjetniku Tomislavu Kovaču, 31. listopada 2019. Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu podnosi kaznenu prijavu protiv privatnog tužitelja zbog kaznenog djela povrede mira pokojnika iz članka 332. stavak 1. KZ/11.

12.2. Prvostupanjski sud je stava da posebice iz ove kaznene prijave nedvojbeno proizlazi da je optuženik bio siguran da je upravo privatni tužitelj oštetio nadgrobni spomenik. No, ovdje treba naglasiti da je privatna tužba u ovom predmetu podnesena 30. siječnja 2019., a optuženiku je uz pouku o pravima dostavljena 10. listopada 2019., što znači da svega desetak dana nakon saznanja o tome da je optuženik u ovom kaznenom postupku, reagira podnošenjem kaznene prijave protiv privatnog tužitelja. Kraj takvog sadržaja dokaza, dio iskaza optuženika i njegove supruge kada govore o tragovima cipela u snijegu, nema onaj značaj koji im pridaje prvostupanjski sud jer je očekivano osoba koja se približila grobnom mjestu ostavila trag obuće u snijegu, ali je iluzorno na temelju toga tvrditi da se podudara upravo sa obućom privatnog tužitelja.

13. U odnosu na kazneno djelo uvrede, treba ukazati da se postojanje uvrede kao negativnog vrijednosnog suda ocjenjuje po objektivnom mjerilu. Stoga nije jasan stav prvostupanjskog suda da je optuženik u konkretnoj situaciji prvenstveno htio ukazati na nepravdu i štetu za koju je smatrao da mu je privatni tužitelj nanio oštećenjem nadgrobnog spomenika njegove bake, što bi se, kada bi bilo dokazano, moglo eventualno povezivati s inkriminacijom koja se odnosi na kazneno djelo klevete, ali ne i kada ujedno privatnog tužitelja naziva pijancem i ništarijom u smislu ispunjenja bitnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela uvrede.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe privatnog tužitelja ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.

14.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve potrebne dokaze koje će pomno i potpuno analizirati te valjano ocijeniti uvažavajući razloge ove ukidne odluke, te donijeti novu presudu koju će valjano obrazložiti.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac