Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2488/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika „Paron“ d.o.o., OIB: 47560697455, Avenija Većeslava Holjevca 20, Zagreb, zastupanog po direktorici PC, a ona po punomoćnicima odvjetnicima zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 14 Psp-24/2022-36 od 7. svibnja 2024., dana 13 siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tužitelja pod 2) EC kao nedopuštena u dijelu kojim pobija točku II. izreke rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 14 Psp-24/2022-36 od 7. svibnja 2024.

II. Odbacuje se djelomično kao nedopuštena žalba tužitelja pod 1) OC u dijelu u kojem je podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 14 Psp-24/2022-36 od 7. svibnja 2024. i to dijelu kojim se pobiju točke I. i IV. izreke.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pod 1) OC te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 14 Psp-24/2022-36 od 7. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II. i V. izreke.

IV. Odbija kao neosnovana se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 14 Psp-24/2022-36 od 7. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio rješenje kojim je u izreci riješio:

I. Utvrđuje se da je tuženik PARON usluge prijevoza d.o.o., OIB: 47560697455, Avenija Većeslava Holjevca 20, Zagreb, smetao 2. tužitelja EC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu šume zvane „Furjani na Drušcu", na način što je između 01.08.2022. do 18.08.2022., za što je tužitelj saznao 18.08.2022., srušio dio šume koji prema Skici očevida mjerničkog vještaka Andreje Omić iz Dopune nalaza i mišljenja od 17.01.2024. prema slici na drugoj stranici Dopune, sačinjenoj u ovom parničnom postupku (u daljnjem tekstu Skica) predstavlja

- cijelu kčbr. [katastarska čestica] na u Skici označena brojevima 1-2-3-4-5-1 površine 67 m2,

- cijelu kčbr. [katastarska čestica], na Skici označeno brojevima 2-6-7-8-3 površine 30 m2,

- dio kčbr. [katastarska čestica] označen na Skici oznakama A-B-C-D-E-F-A površine 25 m2, sve k. o. [katastarska općina], pa mu se zabranjuje svako takovo i tome slično smetanje posjeda tužitelja, i nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja predajom u posjed tužiteljima opisanog zemljišta prema navedenoj skici u roku od 15 dana.

II. U odnosu na 1. tužitelja tužbeni zahtjev se odbija.

III. Prijedlog 1. i 2. tužitelja za izdavanje privremene mjere (rješenja o osiguranju) koji glasi:

"I. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja - predlagatelja osiguranja određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženiku-protivniku osiguranja da odmah po primitku ovog rješenja, zaustavi radove u šumi zvanoj „Furjani na Drušcu“ i to na kčbr. [katastarska čestica] , sve k. o. [katastarska općina], na površini označenoj u skici mjerničkog vještaka sačinjenoj na očevidu.

II. Ako tuženik-protivnik osiguranja ne ispuni navedenu obvezu na nečinjenje, sud mu na temelju članka 342. stavak 1. u vezi članka 263. stavak 2. Ovršnog zakona i članka 16. Ovršnog zakona zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna.

III. Ako se tuženik-protivnik osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašao suprotno svojoj navedenoj obvezi, sud će na prijedlog tužitelja - predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu kojom je zaprijetio (članak 342. stavak 1. u vezi članka 263. stavak 2. Ovršnog zakona).

IV. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah po izdavanju, a ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

V. Žalba ne odgađa provedbu ove privremene mjere."

smatra se povučenim.

IV. Nalaže se tuženiku PARON usluge prijevoza, d.o.o., OIB: 47560697455, Avenija Većeslava Holjevca 20, Zagreb, da 2.tužitelju EC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.237,28 EUR, sa zz kamatom tekućom od dana 7. svibnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se 1. tužitelju UC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku PARON usluge prijevoza, d.o.o., OIB: 47560697455, Avenija Većeslava Holjevca 20, Zagreb, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.336,50 EUR, sa zz kamatom tekućom od dana 7. svibnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja, u dijelu pod točkama I., II., IV. i V. izreke tužitelji su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelji predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na oba tužitelja.

3. Tuženik je protiv prvostupanjskog rješenja također podnio žalbu, a iz njezinog sadržaja proizlazi kako ga pobija u dijelu pod točkama I. i IV. izreke i to iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da ga u tom dijelu ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženika kojim predlažu žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tužitelja pod 2) EC nije dopuštena. Žalba tužitelja pod 1) OC djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Kako je tužitelj pod 2) RC u cijelosti uspio u ovom postupku, a budući tužitelji nisu jedinstveni suparničari, u smislu odredbe članka 201. ZPP-a, žalbu tužitelja pod 2. BC trebalo je odbaciti kao nedopuštenu u suglasju s odredbom članka 380. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 367. stavak 1. ZPP-a i 381-ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Tužitelj pod 1) OC podnio je žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkama I., II., IV., i V. izreke. No, kako se prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkama I. i IV. izreke odnosi isključivo na tužitelja pod 2) EC i tuženika (i u dijelu u kojem je tužitelj pod 2) EC uspio u sporu), to tužitelj pod 1) OC nije ovlašten niti ima pravni interes za podnošenje žalbe protiv prvostupanjskog rješenja u ovom dijelu. Stoga je njegovu žalbu trebalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu, a ovo na temelju odredbe članka 380. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 367. stavak 1. ZPP-a i 381-ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

8. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za prestankom smetanja posjeda rušenjem šume (pod pojmom rušenja šume tužitelji očigledno podrazumijevaju sječu i krčenje šume).

9. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tuženik u svojoj žalbi posebno ukazuje) jer pobijano prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su predmet spora nekretnine koje su na skici vještaka za geodeziju Andreje Omić iz Dopune nalaza i mišljenja od 17. siječnja 2024. označene kao: cijela kčbr. [katastarska čestica] na u Skici označena brojevima 1-2-3-4-5-1 površine 67 m2, cijela kčbr. [katastarska čestica], na Skici označeno brojevima 2-6-7-8-3 površine 30 m2, dio kčbr. [katastarska čestica] označen na Skici oznakama A-B-C-D-E-F-A površine 25 m2, sve k. o. [katastarska općina],

- da su navedene nekretnine prije izvođenja spornih radova od strane tuženika bile šuma u posjedu tužitelja pod 2) EC,

- da je tužitelj pod 2) EC, koji živi u [adresa], posjed predmetnih nekretnina izvršavao preko tužitelja pod 1) OC,

- da se smetanje posjeda sastoji u rušenju šume od strane tuženika, a pod kojim pojmom, kako to proizlazi iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, tužitelji podrazumijevaju sječu stabala, vađenje panjeva i krčenje šume u svrhu formiranja makadamskog puta,

- da prije izvođenja spornih radova predmetne nekretnine nisu bile nerazvrstana cesta Općine Bosiljevo, jer se nerazvrstana cesta Općine Bosiljevo proteže preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu Općine [adresa] (ukul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a ova činjenica da proizlazi iz elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste od strane tvrtke Geowelt d.o.o. koji je potvrđen 19. kolovoza 2021. i iskaza svjedokinje ČC, pročelnice Upravnog odjela Općine Bosiljevo,

11. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

12. U odnosu na žalbu tužitelja pod 1) OC za navesti je slijedeće.

13. Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP) propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Stavkom 2. istog članka propisano je da tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik.

14. Odredbom članka 12. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da dok osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, ona nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju.

15. Za pojasniti je i pravni pojam posjeda stvari. Posjed stvari podrazumijeva faktičnu vlast na stvari (članak 10. stavak 1. ZVDSP-a). Faktična vlast na stvari znači da se prema društvenom i prometnom shvaćanju gospodari stvari. Da netko doista gospodari stvarju, pokazuje se na način da njome ili na njoj obavlja sve one akte koji u normalnom gospodarskom životu znače faktično raspolaganje stvarju, npr. upotrebljava je, popravlja, uništava itd. Faktična vlast postoji kad osoba ima realnu mogućnost faktičnog raspolaganja stvarju. To znači da se osoba može nalaziti i prostorno udaljena od stvari, ali ima mogućnost da u svakom trenutku gospodari stvari.

16. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) OC smatrajući da on nije posjednik predmetnih nekretnina. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj pod 1) OC pomoćnik u posjedovanju tužitelju pod 2) EC. Tužitelj pod 1) OC nema faktičnu vlast nad predmetnim nekretninama, jer izvršava tuđu faktičnu vlast, odnosno izvršava faktičnu vlast tužitelja pod 2) EC, zbog čega se ukazuje kao njegov pomoćnik u posjedovanju.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja pod 1) OC da se u predmetnom slučaju radi o posrednom i neposrednom posjedu iz razloga što poredan posjed ima osoba koja faktičnu vlast na stvari izvršava preko druge osobe kojoj je po osnovi pravnog posla (npr. produživanja, zakupa, čuvanja i dr.) dala stvar u neposredan posjed. U predmetnom slučaju nema pravnog posla između tužitelja pod 1) OC i pod 2) EC slijedom čega nema ni odnosa posrednog i neposrednog posjeda. Tužitelj pod 1) OC je pomoćnik u posjedu koji nema faktičnu vlast nad svari jer izvršava tuđu faktičnu vlast nad predmetnim nekretninama. Tužitelj pod 2) EC je neposredni posjednik koji svoju faktičnu vlast na stvari izvršava putem pomoćnika u posjedovanju OC (tužitelj pod 1).

18. Odluka o parničnom trošku u odnosu na tužitelja pod 1) OC iz točke V. izreke pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

19. Zbog navedenog trebalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja pod 1( OC kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkama II. i V. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

20. U odnosu na žalbu tuženika za navesti je slijedeće.

21. Nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije pod navodom da je postupao po nalogu Općine Bosiljevo. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju posl. br. Rev-1024/2021-2 od 12. rujna 2023. izrazio pravni stav da smetanje posjeda pretpostavlja svijest o tome da se zadire u tuđi posjed (tako i u odluci VSRH Gz-93/822 od 23. rujna 1982.), nije potrebno postojanje namjere da se smeta tuđi posjed, već je dostatno da postoji svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed (tako i u odluci VSRH Gzz-29/87 od 22. listopada 1987.). Stoga na postavljeno pitanje: „Može li za smetanje posjeda odgovarati treća osoba koja je smetanje počinila postupajući po nalogu bez znanja i svijesti da radnjama poduzetim u izvršenju naloga uznemirava/smeta tuđi posjed?'', Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 12. rujna 2023. je odgovorio: „Za smetanje posjeda treća osoba, koja je smetanje počinila postupajući po nalogu, ne može odgovarati bez znanja i svijesti da radnjama poduzetim u izvršenju naloga uznemirava/smeta tuđi posjed.“

22. U predmetnom slučaju, kako je prvostupanjski sud to pravilno utvrdio, predmetne nekretnine, u trenutku izvođenja spornih radova, nisu bile obuhvaćene trasom nerazvrstane ceste Općine Bosiljevo te su u naravi predstavljale šumu, zbog čega je tuženik znao i morao znati da radnjama poduzetim u izvršenju naloga uznemirava/smeta tuđi posjed.

23. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da su predmetne nekretnine (kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] – pobliže opisane u odlomku 1. obrazloženja ove drugostupanjske odluke) nerazvrstana cesta Općine Bosiljevo. Naime, nerazvrstana cesta Općine Bosiljevo je položena na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], što je sve obrazloženo u odlomku 21.2. obrazloženja prvostupanjskog rješenja.

Posebno je za istaknuti kako iz nalaza i mišljenja vještaka mjernika (str. 93. spisa) proizlazi da je za kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] na kojima je položena nerazvrstana cesta Općine Bosiljevo ishođen Geodetski elaborat evidentiranja izvedenog stanja ceste tvrtke Geowelt d.o.o. Klasa: 932-06/2021- 02/283 koji je potvrđen 19. kolovoza 2021. Iz navedenog elaborata je razvidno da su čestice nerazvrstane ceste kčbr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] nastale od kčbr. [katastarska čestica], sve k. o [katastarska općina]. Međutim, sporne nekretnine ne nalaze se na toj trasi.

Nadalje, kako to prvostupanjski sud posebno naglašava u odlomku 21.2. obrazloženja prvostupanjskog rješenja, za predmetne nekretnine (kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] – pobliže opisane u odlomku 1. obrazloženja ove drugostupanjske odluke) u spis nitko nije dostavio, ni elaborat izvedenog stanja, ni lokacijsku dozvolu, a iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je u trenutku izvođenja radova to bila šuma.

24. Dakle, iz utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi da predmetne nekretnine nisu nerazvrstana cesta u smislu članka 131. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 9214., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/2023, 133/23., dalje: ZC), jer tuženik niti jednim dokazom nije dokazao da bi se radilo o cesti koja se na dan stupanja na snagu ZC-a (24. srpnja 2011.) koristila za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koja bi bila pristupačna većem broju korisnika. Također nije dokazao niti da bi se radilo o nerazvrstanoj cesti u izgradnji, jer nije dostavio lokacijsku dozvolu niti bilo koji drugi dokaz na okolnost toga navoda u smislu članka 102. ZC-a. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u predmetnom slučaju u trenutku izvođenja spornih radova nije radilo o javnoj površini, već o šumi u posjedu tužitelja pod 2) EC.

25. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da tužitelj pod 2) EC nije dokazao sječu šume. Da se radilo o šumi prvostupanjski je sud utvrdio putem svjedoka. Nadalje, u nalazu i mišljenju vještaka mjernika (str. 78. i 93. i 95. spisa) označeni su i fotografirani panjevi uz trasu probijenog makadamskog puta koji je nastao krčenjem šume (rušenjem, kako to navode tužitelji). Panjevi tik uz trasu probijenog makadamskog puta ukazuju na posječenu šumu i na trasi probijenog makadamskog puta na kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (predmet spora).

26. Za navesti je i to da je tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. EC, koji se sastoji u utvrđenju čina smetanja posjeda rušenjem šume, što se odnosi na sječu i krčenje sume radi probijanja makadamskog puta, zabrani takvog i sličnog smetanja ubuduće te nalogu za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja predajom posjeda predmetnih nekretnina, pravilno postavljen.

Naime, u odluci posl. br. Rev 672/2009-2 od 1. lipnja 2021. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje da pored elementa koji u svakom slučaju moraju biti ispunjeni da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. stavak 2. ZVDSP-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje), da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZVDSP-a.

U predmetnom slučaju, kad tužitelj pod 2) EC traži uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, u svojoj biti tužitelj zahtjeva predaju u posjed nekretnina koje su mu oduzete sječom i krčenjem šume, što je jasno naznačeno u tužbenom zahtjevu. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano zahtjeva i zabranu budućeg takvog ili sličnog smetanja. Jednak pravni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-9/2024-2 od 10. siječnja 2024.

27. Odluka o parničnom trošku u odnosu na tuženika iz točke IV. izreke pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

28. Zbog navedenog žalba tuženika nije osnovana pa ju je trebalo odbiti te potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

29. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 13 siječnja 2026.

Sutkinja

Mr. sc. Zrinka Tironi