Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-366/2025-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HO i TM, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika TM i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-204/2016-77 od 16. lipnja 2025., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026., u nazočnosti okrivljenika HO i njegove braniteljice Ivanke Šamije, odvjetnice u Splitu te okrivljenika TM i njegovog branitelja Edvarda Sušca, odvjetnika u Splitu,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika TM i državnog odvjetnika, kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenike HO i TM, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, te im je obojici, temeljem istog članka, izrekao kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i šest mjeseci (ispravno bi bilo da ih je osudio na kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci), nakon čega je obojici, temeljem čl. 57. KZ/11, izrekao djelomične uvjetne osude na način da se dio kazne na koju su okrivljenici EO i TM osuđeni u trajanju od po šest mjeseci ima izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljenici EO i TM u vremenu provjeravanja od pet godina ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljenicima HO i TM se u kazne zatvora na koje su osuđeni uračunava vrijeme koje su obojica proveli u istražnom zatvoru od 16. lipnja 2015. do 12. siječnja 2016.

1.2. Temeljem čl. 40. st. 5. i čl. 42. KZ/11 okrivljenicima HO i TM su izrečene sporedne novčane kazne u visini od 150 prosječnih dnevnih iznosa, što iznosi 6.865,50 eura, pri čemu jedan prosječni dnevni iznos iznosi 45,77 eura, a koje iznose su okrivljenici, na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11, dužni platiti u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude. Također je odlučeno da, temeljem čl. 43. st. 1., 2., 3. i 4. KZ/11, ukoliko novčane kazne ne budu u cijelosti ili djelomično plaćene u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak okrivljenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, a temeljem čl. 43. st. 3. KZ/11, ako osuđenici ne pristanu na rad za opće dobro ili ga ne izvrše, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora.

1.3. Temeljem čl. 77. KZ/11 u svezi s čl. 559. i čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 6.370,69 eura (48.000,00 kuna) predstavlja iznos imovinske koristi koju su okrivljenici EO i TM ostvarili kaznenim djelom, koji iznos ujedno predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa je naloženo okrivljenicima HO i TM da Republici Hrvatskoj isplate svaki od njih po jednu polovinu novčanog iznosa od 6.370,69 eura (48.000,00 kuna), odnosno svaki po iznos od 3.185,35 eura, a sve u korist državnog proračuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Temeljem čl. 190. st. 8. KZ/11 u svezi s čl. 556. ZKP/08 od okrivljenika TM se trajno oduzima droga heroin, koja je od njega privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Službe kriminaliteta droga br. 934878, a koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.5. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenici EO i TM su obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti svaki od njih, na ime paušala, iznos od po 700,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik TM, po branitelju Edvardu Sušcu, odvjetniku u Splitu, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, iako je iz sadržaja žalbe razvidno da se žali samo zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Branitelj okrivljenika je u svojoj žalbi zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

2.1. Žalbu protiv presude podnijelo je i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicima HO i TM izreknu kazne zatvora u primjerenom trajanju.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnio je okrivljenik EO, po braniteljici Ivanki Šamiji, odvjetnici u Splitu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i da se potvrdi presuda suda prvog stupnja. Braniteljica okrivljenika je u odgovoru na žalbu zatražila da ona i okrivljenik budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika, dok su nazočni okrivljenik TM i njegov branitelj, odvjetnik Edvard Sušac, ustrajali u navodima i prijedlozima iz žalbe, a nazočni okrivljenik EO i njegova braniteljica, odvjetnica Ivanka Šamija, su ustrajali u navodima i prijedlozima iz odgovora na žalbu državnog odvjetnika.

6. Žalbe okrivljenika TM i državnog odvjetnika su neosnovane.

7. Nemaju pravo okrivljenik TM, ali ni državni odvjetnik, kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

7.1. U svojoj žalbi okrivljenik TM navodi da mu je prvostupanjski sud izrekao kaznu koja je previsoko odmjerena te da je rok provjeravanja neosnovano dug, imajući u vidu njegovo priznanje, činjenicu što je u međuvremenu zasnovao obitelj i što je postao otac maloljetnog djeteta, ističući kako je on svijetli primjer uspješne rehabilitacije počinitelja kaznenog djela jer da je samo vođenje kaznenog postupka na njega imalo pozitivan učinak u vidu specijalne prevencije.

7.2. U žalbi državnog odvjetnika se navodi da su okrivljenicima izrečene preblage sankcije te da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije prema okrivljenicima. U žalbi se ističe kako je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani obojice okrivljenika, a da je podcijenio otegotne okolnosti, koje nisu valorizirane u dovoljnoj mjeri. Navodi se kako se pravilnim vrednovanjem utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 može postići isključivo izricanjem bezuvjetnih kazni zatvora u duljem trajanju.

7.3. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji obojice okrivljenika te je vodio računa o olakotnim i otegotnim okolnostima na njihovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njima primijenio adekvatne kaznene sankcije.

7.4. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, kao otegotnu okolnost, obojici okrivljenika cijenio činjenicu što je predmet postupka više vrsta droge opasnih po zdravlje ljudi, dok im je, kao olakotne okolnosti, cijenio dosadašnju nekažnjavanost, priznanje kaznenog djela, izraženo kajanje zbog počinjenja kaznenog djela, obiteljske i materijalne prilike, a trebao je cijeniti i činjenicu što je od počinjenja kaznenog djela prošlo više od 10 godina, a okrivljenici se u međuvremenu nisu pojavljivali kao počinitelji novih kaznenih djela.

7.5. Stoga je, u konkretnom slučaju, kada se sve navedene olakotne i otegotne okolnosti uzmu u obzir, ispravno sud prvog stupnja okrivljenike HO i TM osudio na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i šest mjeseci, a potom im izrekao djelomične uvjetne osude na način da se dio kazne u trajanju od šest mjeseci ima izvršiti, a dio kazne u trajanju od jedne godine je uvjetovan vremenom provjeravanja od pet godina, koje djelomične uvjetne osude i izrečene sporedne novčane kazne se ukazuju u cijelosti primjerenima te prilagođenima težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje obojice okrivljenika, radi čega je za očekivati da će se takvim kaznama postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika TM i državnog odvjetnika, valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Split, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić