Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-267/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Romca, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JZ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja K-223/2020-80 od 12. lipnja 2025., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog JZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu optuženog JZ proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 te ga je na temelju te odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi JZ u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1.-6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja postavljenog po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi JZ po branitelju Matiji Šabijanu, odvjetniku u Varaždinu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje odnosno da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku "izrekne blaža sankcija".
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08, koji je potom vraćen ovom sudu na nadležno postupanje.
5. Žalba optuženog JZ nije osnovana.
6. Kako optuženik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni tako je ovaj sud postupajući po članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08 ispitao prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti te nije utvrdio kako bi bila počinjena bilo koja povreda zakona koja je propisana navedenim odredbama.
7. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi iznosi ocjenu provedenih dokaza, i to prije svega iskaza svjedoka VZ i UZ te žrtve TZ, a koja analiza je suprotna analizi prvostupanjskog suda. Naime, optuženik smatra kako je prvostupanjski sud neutemeljeno kao vjerodostojne ocijenio iskaze žrtve TZ i svjedoka LZ, a isto tako da je sasvim pogrešno iskaz svjedoka UZ ocijenio kao nevjerodostojan. Taj svoj zaključak optuženik obrazlaže time da je iskaz svjedoka ŠZ upitne vjerodostojnosti budući da je prijatelj žrtve TZ, a uz to da se njegov iskaz ne uklapa sa zaključcima sudsko medicinskog vještačenja u odnosu na "dinamiku događanja".
7.1. Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispravno prihvatio kao vjerodostojne iskaze žrtve TZ i svjedoka VZ budući da su navedeni u svim bitnim, odlučnim okolnostima istovjetno opisali inkriminirani događaj, a njihovi iskazi su potkrijepljeni nalazom i mišljenjem sudsko medicinske vještakinje dr. med. Andrine Kopjar, kao i medicinskom dokumentacijom za žrtvu TZ. Naime, i žrtva TZ i svjedok VZ suglasno su iskazali kako je navedene prigode u sobi broj 10 Zatvora u Varaždinu, nakon što je žrtva promijenio program na televiziji, optuženik počeo vikati na njega, UZ da ga je počeo udarati po stražnjem dijelu glave, dok ga je u tom trenutku optuženik udario zatvorenom šakom desne ruke u nos, od kojeg udarca se spustio na koljena. Iz zaključaka provedenog sudskog medicinskog vještačenja proizlazi kako je žrtva TZ zadobio natučenje glave, ranu razderotine nosa i prijelom nosnih kostiju s pomakom, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, koja je mogla nastati udarcem srednje jakog intenziteta nekog tupo tvrdog predmeta, a što može biti i šaka.
7.2. Neutemeljeno optuženik u žalbi ističe kako je iskaz svjedoka VZ proturječan zaključcima sudsko medicinskog vještačenja s obzirom da iz istog proizlazi kako je teška tjelesna ozljeda mogla nastati jednim udarcem, dok je svjedok J iskazao kako je optuženik više puta udario žrtvu zatvorenom šakom u nos. Međutim, to nikako ne znači da je iskaz svjedoka VZ proturječan zaključcima provedenog sudsko medicinskog vještačenja jer je vještakinja dopustila mogućnost da je ozljeda mogla nastati jednim udarcem, a kako su kod žrtve utvrđene i druge ozljede glave lake naravi, kao što je natučenje glave i rana razderotina nosa, sasvim je logično da je drugim udarcima (koje spominje svjedok V) optuženik mogao nanijeti žrtvi te ozljede. Također se neutemeljeno u žalbi optuženika navodi kako je njegova obrana istinita i vjerodostojna jer da je potkrijepljena iskazom svjedoka UZ koji je inkriminirani događaj opisao istovjetno kao i optuženik na način da bi ozljede kod žrtve "bile zadobivene ranije, a ne inkriminirane prigode". Naime, iz iskaza svjedoka VZ i žrtve TZ proizlazi kako je u inkriminiranom događaju sudjelovao i svjedok UZ pa je upravo to okolnost zbog koje navedeni svjedok ima razloga svojim iskazom pogodovati optuženiku jer time otklanja i od sebe eventualnu krivnju. Isto tako neutemeljeno optuženik u žalbi ističe kako je žrtva ozljede nosa zadobila dva dana ranije, budući da iz medicinske dokumentacije Opće bolnice u Varaždinu proizlazi kako je žrtva bio medicinski zbrinuta 18. rujna 2019. oko 13,21 sati, dakle istog dana kada se zbio inkriminirani događaj, zbog čega sasvim ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika.
8. Dakle, navodima žalbe optuženik nije s uspjehom doveo u sumnju zaključke prvostupanjskog suda kako je upravo on inkriminirane prigode žrtvi TZ zadao tešku tjelesnu ozljedu prijeloma nosnih kostiju s pomakom udarivši ga zatvorenom šakom desne ruke u predio nosa, a na koji način je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11.
9. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud ispravno je primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog tog kaznenog djela, kao ubrojivog počinitelja koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svog ponašanja, a bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga.
10. Optuženik se neosnovano žali i zbog odluke o kazni, smatrajući kako s obzirom na njegove obiteljske prilike, budući da je jedina zaposlena osoba koja uzdržava dvoje maloljetne djece, izdržavanje izrečene kazne zatvora "značajno bi otežalo njihovu osobnu i obiteljsku stabilnost". Istaknuti žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti jer je prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i mjeri kazne sasvim ispravno cijenio stupanj krivnje s kojim je optuženik počinio kazneno djelo, stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, pri čemu je pravilno utvrdio i na odgovarajući način cijenio sve druge okolnosti koje su od značaja da kazna bude blaža ili teža. Tako je kao olakotne okolnosti optuženiku ispravno cijenio to što je lošeg materijalnog stanja, što je otac dvoje malodobne djece koje je dužan uzdržavati, međutim s obzirom na otegnutu okolnost njegove višestruke ranije osuđivanosti nije bilo mjesta blažem kažnjavanju optuženika, a kako se to neosnovano predlaže njegovoj u žalbi. Naime, optuženik je osuđivan i kao maloljetnik na kaznu maloljetničkog zatvora, a potom i kao punoljetna osoba zbog kaznenih djela koja je nastavio činiti nakon te osude u kontinuitetu pa je očigledno kako do sada izricane kazne zatvora nisu na njega polučile svrhu da se kloni činjenja kaznenih djela, već sasvim suprotno, unatoč osudama na kazne zatvora, optuženik je i dalje nastavio činiti kaznena djela. Stoga je zaključak i ovog drugostupanjskog suda kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može jedino ostvariti kaznom zatvora i to upravo u trajanju od 1 (jedne) godine, a koja kazna je primjerena i svim okolnostima počinjenog kaznenog djela osobnim i obiteljskim prilikama optuženika i činjenici njegove višestruke osuđivanosti.
11. Kako ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, a navodi žalbe optuženika nisu osnovani tako je tu žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju s člankom 482. ZKP/08.
Split, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Romac
