Republika Hrvatska

P Ob-148/2021- 29

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB:29399232217, po sutkinji Iris Živković, u pravnoj stvari tužitelja ad1) LB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ad2) FB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oba zast.po odvjetnicima iz ZOU Darije Silov i Ivana Milin u Šibeniku, protiv tuženika: ad1) LBT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zast.po pun.Tatjani Žarković, odvj.u Zagrebu i po pun.Matiji Duki, odvj.u Zagrebu, i ad2) AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zast.po pun.Matiji Duki, odvj.u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine i dr., nakon ročišta glavne rasprave održane i zaključene dana 04.prosinca 2025.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Darije Silov, odvj.u Šibeniku, te tuženika ad1 i ad2 sa punomoćnicima, na ročištu radi objave odluke dana 13.siječnja 2026.g.

P r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužena ad1) LBT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik ad2) IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki za ½ dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], kuća, dvor površine 560 m², upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] kat. općine [katastarska općina], koja nekretnina se sastoji od posebnih dijelova i to:

- 2. suvlasnički dio: 39/404 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) 39/404 dijela nekretnine s kojim se uspostavlja pravo vlasništva na – stan Pr.2 u prizemlju, koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, kupaonice, spavaće sobe i balkona u ukupnoj korisnoj površini od 34,55 m² u tlocrtu označeno plavom bojom,

- Pripadak stanu Pr. 2 – Dvor površine 22,50 m², u ukupnoj korisnoj površini od 2,25 m² označeno plavom bojom na situaciji,

- Pripadak stanu Pr. 2 – Parkirno mjesto 2 površine 10,00 m² u ukupnoj korisnoj površini od 2,50 m² označeno plavom bojom na situaciji.

II Nalaže se tuženicima da na ime parničnog troška naknade tužiteljima iznos od 4.991,68 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja do isplate, po stopi iz članka 29 ZOO, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji su u tužbi podnesenoj ovom sudu 17.studenog 2021.g., kao i tijekom postupka naveli da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zlataru broj: K-28/2015, od 27. rujna 2017.godine tuženik ad 2) IB oglašen krivim za kaznena djela prijetnje i prijevare na štetu više osoba, između ostalih i tužitelja. U odnosu na tužitelja ad 1) LB da je prihvaćen i imovinsko pravni zahtjev, te je naloženo tuženiku ad2) isplatiti tužitelju ad1) LB iznos od 27.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana od 01. travnja 2012. godine. Tužitelju ad2) FB, tuženik ad2) IB da je po osnovu iste odluke dužan isplatiti iznos od 48.165,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.travnja 2015. godine, pa do isplate.

Tuženik ad2) da nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu prema tužiteljima, koji da se nisu uspjeli naplatiti ni prisilnim putem.

U kaznenom postupku vođenom protiv tuženika ad2) da je ustanovljeno je da on nema imovine,te da prima mjesečnu plaću u svoti od 2.500,00 kn,

Uvidom u zemljišne knjige suda, tužitelji da su ustanovili da je supruga tuženika ad2), ovdje tužena ad1), upisana kao vlasnica nekretnine kat. čestice [katastarska čestica], kuća, dvor površine 560 m² (Z. U. [broj ZK uloška]) K. O. [katastarska općina] Zaton, koja nekretnina se sastoji od posebnih dijelova i to: 2. suvlasnički dio: 39/404 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) - 39/404 dijela nekretnine s kojim se uspostavlja pravo vlasništva na – stan Pr.2 u prizemlju, koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, kupaonice, spavaće sobe i balkona u ukupnoj korisnoj površini od 34,55 m² u tlocrtu označeno plavom bojom, - Pripadak stanu Pr.2 – Dvor površine 22,50 m², u ukupnoj korisnoj površini od 2,25 m² označeno plavom bojom na situaciji, - Pripadak stanu Pr.2 – Parkirno mjesto 2 površine 10,00 m² u ukupnoj korisnoj površini od 2,50 m² označeno plavom bojom na situaciji.

Tužena ad 1) opisani nekretninu da je stekla Ugovorom o kupoprodaji od 28. veljače 2011.g., a sredstva za kupnju nekretnine da je ostvarila kreditiranjem od strane Privredne banke Zagreb.

U trenutku kupoprodaje opisane nekretnine tuženici da su bili bračni drugovi. Oni naime brak da su zaključili dana 30. lipnja 2001. godine, u kojem da žive i u vrijeme podnošenja predmetne tužbe.

Bez obzira na upis samovlasništva tužene ad1) na opisanoj nekretnini, tužitelji smatraju da su tuženici kao bračni drugovi suvlasnici iste u jednakim udjelima, jer se radi o imovini koju su isti kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne im zajednice ili koja potječe iz te imovine, dakle bračnoj stečevini.

Kako tuženik ad2)da nije ispunio obvezu prema tužiteljima, to tužitelji, u svrhu naplate svojih tražbina, da imaju pravnog interesa zahtijevati da se utvrdi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tuženika ad1 i ad2, slijedom čega su isto predložili.

Isti drže da je tuženik ad2) upravo s ciljem onemogućavanja tužitelja u naplati potraživanja zaključio bračni ugovor sa svojom suprugom, kojom se odriče imovine koja predstavlja bračnu stečevinu u njezinu korist, međutim pozivajući se na odredbu članka 40 Obiteljskog zakona tužitelji smatraju da raspolaganje kakvo je ugovorom učinio tuženik ad2), a koje nije evidentno u zemljišnim knjigama suda, nema pravnog učinka u odnosu na tužitelje, niti ih onemogućuje da zahtijevaju utvrđenje kao u predmetnoj tužbi .

2.Tuženici su se u svojem odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivili . Prvenstveno su istakli prigovor promašene im aktivne legitimacije, ali i promašene pasivne legitimacije u odnosu na oboje tuženika.

2.1.Isti drže da samo oni kao bračni drugovi imaju pravnoga interesa i osnova za utvrđivanje ili osporavanje svoje bračne stečevine, a ne i treće osobe, kao što je to u konkretnom slučaju.

Tuženici smatraju da ukoliko je namjera tužitelja bila u pobijanju pravne radnje svojega dužnika-tuženika ad2), kojom je isti raspolagao svojom bračnom stečevinom na korist tužene ad1) da je istima, u smislu odredbe članka 67.st.2 Zakona o obveznim odnosima, protekao zakonski rok od 3 godine za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, računajući od dana sklapanja toga ugovora, pa su se unaprijed usprotivili eventualnom preinačenju tužbe u tom smislu i istakli prigovor zastare potraživanja..

Bračna stečevina stranaka na predmetnoj nekretnini tuženici drže da je pravomoćno utvrđena bračnim ugovorom i provedena kroz zemljišne knjige, pa da je riječ o dovršenoj stvari.

U konkretnom slučaju, a obzirom su bračnim ugovorom tako ugovorili, pozivajući se na odredbi članka 36.st.3 danas važećeg Obz-a tuženik ad2) je tvrdio da se na predmetnu nekretninu ne primjenjuje zakonska presumpcija suvlasništva.

2.2. Nadalje, tužena ad1) LBT naveli su da nije ni u kakvom pravnom odnosu sa tužiteljima, niti da odgovara za dugove svojega supruga, čija odgovornost da je zasnovana presudom proisteklom iz kaznenog postupka vođenog protiv istoga.

Tužena ad1) da je upisana samovlasnikom predmetne nekretnine, budući su tuženici još 2017.g. sklopili bračni ugovor kojim da su uredili svoje imovinske odnose. Predmetnim ugovorom ista da je naznačena kao isključivo vlasništvo tužene ad1), budući je kupljena sredstvima iz podignutog kredita, kojeg čitavo vrijeme da otplaćuje ta tužena, temeljem administrativnih zabrana na plaći.

2.3.Tuženik ad2) nadalje da ne nalazi da bi tužiteljima bio od stane FINE vraćen osnov za plaćanje, već se shodno spisu priloženoj potvrdi čeka na provedbu plaćanje, onda kada ovom tuženiku stignu novčana sredstva.On dakle drži da njihova ovrha nije nemoguća

2.4. Tijekom postupka tužena ad1)je dodala da joj je u otplati kreditne obveze, pomagala majka, tako što joj je davala novac za otplate kreditnih rata

3.Tužitelji , koji su ostali pri svojoj tužbi i tužbenom zahtjevu za utvrđenjem prava suvlasništva nekretnine, po osnovu bračne stečevine, negirali su navode tuženika da bi se u konkretnom slučaju moguće radilo o zahtjevu im za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, te se usprotivili prigovoru im zastare potraživanja, dodajući da nema zastare potraživanja utvrđenja prava vlasništva odnosno suvlasništva.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvadaka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, presude Općinskog suda u Zlataru broj K-28/15-63 od 27.rujna 2017. godine, vjenčanog lista tuženika, bračnog ugovora od 13.lipnja 2017.godine ovjerenog po Javorki Martinić, javnom bilježniku iz Zaboka pod brojem Ov-3564/17 od 16. lipnja 2017. godine, potvrde FINE od 23. ožujka 2022. i 21. ožujka 2022. godine, ugovora o kupoprodaji od dana 03. veljače 2011. godine, rješenje ovog suda broj Z- 2753/11 od 26. travnja 2011. godine, te saslušanjem tužitelja ad1 i ad2, saslušanjem tuženika ad 1 i ad 2, te saslušanjem svjedokinje ZB.

5.U prilog svojim navodima da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zlataru broj: K-28/2015, od 27.rujna 2017.godine ovdje tuženik ad 2) IB oglašen krivim za kaznena djela prijetnje i prijevare počinjene u razdoblju od 2012.g. do 2015.g.na štetu više osoba, između ostalih i tužitelja, te da je istom presudom prihvaćen i imovinsko pravni zahtjev ovdje tužitelja ad1) LB, te naloženo tuženiku ad2) isplatiti ovom tužitelju iznos od 27.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana od 01. travnja 2012. godine., kao i imovinskopravni zahtjev ovdje tužitelja ad2) ŽB, te je naloženo tuženiku ad2) AB isplatiti ovom tužitelju iznos od 48.165,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.travnja 2015. godine, pa do isplate, tužitelji su spisu priložili navedenu presudu, koja je svojstvo pravomoćnosti stekla 28.kolovoza 2019.g., te ovršnosti 13.rujna 2019.g..

6. Tužitelji su spisu priložili potvrde FINE od 23.ožujka 2022.g., te očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje naplate od AB od 21.ožujka 2022.g., shodno kojima zahtjev FB je upisan u očevidniku redoslijeda osnova na 23 mjestu, te stoji nenaplaćeno potraživanje LB koje se odnosi na dužnu glavnicu po kaznenoj presudi sa pripadajućim kamatama.

7.Izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretnu položenu u KO [katastarska općina], posvjedočuje da na istoj po osnovu kupoprodajnog ugovora od 28.veljače 2011.g.upis prava vlasništva egzistira na imenu tužene ad1) LBT.

7.1.Rješenjem je Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z- 2753/11 od 26.travnja 2011.g. dopušten taj upis temeljem navedenog ugovora o kupoprodaji.

7.2.Ugovor o kuporodaji predmetne nekretnine, 03.veljače 2011.g.sklopljen je između prodavatelja UB i kupca LBT, za kupoprodajnu cijenu od 45.000,00 eura, a ovjeren kod javnog bilježnika Damira Bjelčića iz Krapine dana 28.veljače 2011.g. pod br:OV-1495/11.

8.Vjenčani list tuženika ad1 ad2 posvjedočuje da su isti brak zaključili dana 30.lipnja 2001.g.i nema dvojbe da taj brak još uvijek egzistira.

9.Sklapanju bračnog ugovora od 13.lipnja 2017.g., ovjerenog u potpisima kod javnog bilježnika Javorke Martinić iz Zaboka pod br OV-3564/17 supružnici LBT i IB pristupili su kako sami navode u članku 1 istog "kako bi uredili svoje međusobne odnose i utvrdili vlasništvo imovine stečene za vrijeme trajanja im braka"

Člankom 2 i 3 istog ugovora stranke su suglasne da su za vrijeme trajanja im braka stekle pokretnine pobliže opisane u točci 2 ugovora formalno u vlasništvu supruge, te su bili sporazumni da iste i ostaju u njezinu vlasništvu.

Također su člankom 3.1. istog ugovora stranke suglasne da su u braku stekle nekretninu u KO [katastarska općina], kupljenu sredstvima iz kredita podignutog kod Privredne banke Zagreb, koji kredit da otplaćuje isključivo supruga.Sukladno sporazumu stranaka vlasništvo iste da je u cijelosti uknjiženo na njezino ime, a stranke ugovaraju da ona i ostaje vlasnicom opisane nekretnine, dok suprug na istu da ne polaže nikakva vlasnička prava s osnova bračne stečevine ili bilo kojeg drugog osnova. I po pitanju druge imovine sadržane u tom ugovoru stranke su se sporazumjele da ista pripada supruzi.

10.Tužitelj ad1) LB u svojem je iskazu naveo da su se on i tužitelj ad2)po osnovu odluke Općinskog suda u Zlataru, primjerak koje je priložen predmetnom spisu, zajednički obratili FINI radi prisilne naplate svojih potraživanja od tuženika ad2).Shodno redoslijedu prvenstva, po postojećoj odluci još da nisu ništa naplatili od svojeg potraživanja.

Tuženik ad 2) pak danas da ima u dvorištu i aute i novu firmu, međutim da negira svoje vlasništvo. On da je provjerio te ustanovio da je jedini osnivač i vlasnik nove firme Superfest auto d.o.o., tuženik ad2), te da firma pozitivno posluje.

Nakon što su tužitelji saznali za imovinu koja predstavlja predmet ovog spora, da su se upustili u predmetni postupak.

Shodno kaznenoj presudi tuženiku ad2) da je uspostavljena obveza obeštećenja i treće osobe, koja da je s tim tuženikom postigla nagodbu o namirenju joj glavnog duga bez kamate.

Naveo je da poznaje tuženike te da mu je poznato da je tužena ad 1) vjeroučiteljica u školi. S njom on da nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu.

11.Tužitelj ad2) FB, u cijelosti je potvrdio iskaz tužitelja ad1), te je dodao da ni on nije bio s tuženom ad1) u poslovnom odnosu, ali da je jednom prilikom s njom razgovarao zahtijevajući povrat mu uplaćenih sredstava, navodeći da će u protivnom podnijeti kaznenu prijavu na što ona da mu je rekla da radi ono što treba.

12.U postupku saslušana tužena ad1) LBT, iskazala je da je bračna joj zajednica s tuženikom ad2) otpočela 2001. godine, te da još uvijek traje premda bi rekla da su odvojeni od stola i od postelje.

Ona da je jedinica kod svojih roditelja u čijem vlasništvu da je bila predmetna nekretnina, koja da je trebala pripasti njoj.

Kako joj se otac razbolio, to roditelji da su zapali u dugove, a ona da je jedina bila u mogućnosti podići kredit i osigurati novčana sredstva, jer je bila kreditno sposobna. Podigla je namjenski kredit i sa svojim roditelja sklopila ugovor o kupnji predmetne nekretnine koji ugovor navodi da je bio fiktivan. Prethodno da su se informirali kod odvjetnice te dobili takvu preporuku.

U vrijeme podizanja joj kredita, suprug da nije bio time upoznat, ali da je za to saznao nešto kasnije. Ni tada naime, oni da nisu bili u odnosima u kojima bi mu priopćavala svoje sporazume s roditeljima, jer je računala da time rješava svoje probleme.

Kad su im se na vratima pojavili neki ljudi sa zahtjevima za vraćanjem im dugova njezina supruga, ona da im je rekla da s tim nema ništa, a potom ona i suprug da su da su sklopili bračni ugovor kojim da su definirali pitanje predmetnog apartmana. Kredit kojeg je ona podigla da je bio namjenski, u svrhu kupnje nekretnine. Podignut je na vrijeme od 20 godina, a rata kredita da iznosi oko 350 eura. Njezina mjesečna primanja da iznose oko 1700,00-1800,00 eura. Predmetni apartman ona da drži svojim.

Novac od kredita da je dala svojim roditeljima, a isti da je uložen u liječenje oca joj, prilagodbu kuće obzirom je otac bio u kolicima, odnosno prenamjenu prostora, uređenja wc-a, sobe, a da se proširilo i na uređenje krovišta i vanjskih zatvora.Otac joj je umro, a s majkom ona da ima dogovor da joj ona mjesečno otplaćuje ratu kredita u svoti od 350 eura što majka da čini svakog mjeseca, ali ona o tome da ne posjeduje materijalni dokaz. Ovo da je poznato i njezinu suprugu.Inače isplata kreditne obveze da se vrši s njezina računa

Danas u zajednici kućanstva da žive, ona, suprug joj i majka, premda svatko od njih da koristi svoju sobu u kući u kojoj stanuju i svatko da daje doprinos za svoje troškove u zajednicu kućanstva.

Ista se nije bila u mogućnosti izjasniti kada je saznala za kazneni postupak protiv svojeg supruga, a za dugove mu da je saznala kada su treće osobe joj došle na vrata, što da je bilo u razdoblju nakon sklapanja joj ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine.

U posjed stana u [adresa] iskazala je da je ušla odmah po sklapanju ugovora sa svojim roditeljima dodajući da je i to tako njezino, te da je ona platila porez na promet nekretnine.

Navela je da joj je poznato da je tuženik ad2) dvojici oštećenika isplatio dugovane iznose, pri čemu ona da mu nije pomogla i da o tome ne želi ništa znati.

13.Tuženik ad2) IB svojim je iskazom potvrdio iskaz tužene ad1) po pitanju trajanja njihova braka kao i načinu funkcioniranja istog. Potvrdio je da žive u okviru iste kuće i to supruga i on na katu kuće svatko u svojoj sobi, a punica u prizemlju, te da svi troje sudjeluju u snašanju troškova kućanstva im u jednakim dijelovima. Naveo je da LBT i on žive u zajednici braka onako kako je to opisala LBT, manje-više istovjetnoj drugim bračnim zajednicama, bez sukoba, sve dogovorno rješavajući, te dijeleći troškove režija i hrane na tri dijela obzirom na suživot im i punice.

On da je zbog duga oštećenicima bio u zatvoru 6 mjeseci, a nakon izlaska iz zatvora da je organizirao posao, te da je sada u mogućnosti vratiti im dugove kao što je učinio ostaloj dvojici oštećenika tijekom protekla vremena, ali da nije u mogućnosti doći do njih s tim ciljem. Ovima da je vratio glavnicu , bez kamate.

Za sklapanje ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine on da je saznao od svog punca, koji da mu je kazao da su se oni tako dogovorili kako bi došli do gotovine. U tom trenutku on da je puncu dugovao neki novac, ali da nije bio u mogućnosti vratiti mu. Naveo je da mu je poznato da se kredit vraća obustavom sa Suzanina računa, a njoj da njezina majka namiruje tu svotu.

Bračni ugovor da je na zahtjev supruge sklopljen 2017.g., kada ona da je željela i razvod, ali on da na to nije pristao jer nije imao gdje živjeti.

On uglavnom da nema ništa sa predmetnim stanom u [adresa], niti je sudjelovao u uređenju kuće u [adresa].

14.U postupku saslušanja svjedokinja ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], majka tužene ad1 i punica tuženika ad2) iskazala je da su suprug i ona po odlasku im u mirovinu željeli imati nešto na moru, pa da su kupili predmetni apartman na [adresa] te ga uredili 2010. godine.Nastupila bolest supruga joj da je zahtijevala liječenje i novac, te jedina mogućost koju su imali da je bila u podizanju kredita od strane LBT, koja je bila kreditno sposobna.

Kupoprodajnu cijenu za kupnju predmetnog apartmana od 45.000,00 eura LBT da je dala ocu, jer je on u tom trenutku to bio sposoban primiti .

LBT taj kredit i danas da otplaćuje time da joj majka mjesečno daje 350,00 eura u svrhu otplate istog. Mjesečna mirovina svjedokinje da iznosii 900,00 eura. ½ novca od kredita da je uloženo na liječenje supruga joj, koji da je trebao odlaske u baro-komoru, kisik, pojačanu prehranu, vitamine, i slične potrepštine, a kako nije bio pokretan i nije mogao po stepenicama, to da su imali potrebu za prilagodbom prizemlja, te krenuli u kompletnu prilagodbu kupaonice, kuhinje i svega ostalog, uključujući i krov kuće, koja tada da je bila u vlasništvu njezina supruga .Tuženik ad2) da ni na koji način nije sudjelovao u uređenju ove kuće

Ona i tuženici da žive u obiteljskoj kući u zajedničkom kućanstvu na način da dijele troškove režija i hrane na tri dijela.

Navela je da i inače namjera supruga joj, bila da predmetni apartman pripadne LBT.U situaciji u kojoj su se našli darovanjem da ne bi bili ništa riješili, jer su trebali novac. Njihov interni dogovor da je bio da majka LBT mjesečno vraća rate kredita. Obzirom da su puno i dugo razgovarali o načinu rješavanja problema, to u vremenu još prije podizanja kredita da su se sporazumjeli da će majka – ova svjedokinja LBT plaćati mjesečne rate kreditne obveze što svjedokinja navodi da je počela činiti od prve rate obzirom da je takav bio dogovor, što da čini već od prve rate kredita IB da je sa svim redovito upoznat, dok pak ona da s njegovim financijama da nije upoznata.

15.Glede prigovora tuženika, nedostatku aktivne legitimacije za vođenje predmetnog postupka za navesti je da je predmetom ovog spora deklaratorni tužbeni zahtjev kojim tužitelji kao vjerovnici tuženika ad2), prema kojem imaju novčanu tražbinu po osnovu pravomoćne i ovršne sudske odluke Općinskog suda u Zlataru broj:

K-28/2015, od 27.rujna 2017.godine, koju tražbinu nisu uspjeli naplatiti prisilnom naplatom putem FINE, shodno iskazima im, istinitost kojih u tom dijelu posjedočuju potvrde FINE od 23. ožujka 2022.g. i 21. ožujka 2022. G., zahtijevaju da se utvrdi da je nekretnina koja čini predmet ovog spora suvlasništvo tuženika za po ½ dijela svakog, po osnovu bračne stečevine.

Tužena ad1), koja je u zemljišne knjige suda na predmetnoj nekretnina, stečenoj tijekom braka tuženika, po osnovu ugovora o kupoprodaji, upisana kao samovlasnica, bračni je drug tuženika ad2), što tijekom postupka nije bilo sporno.

Da bi tužitelji s uspjehom zahtijevali naplatu dospjelog im potraživanja na imovini tuženika ad2), prethodno je potrebno utvrditi da je ta imovina u suvlasništvu toga tuženika, slijedom čega isti imaju pravnog interesa za vođenjem predmetnog postupka, što predmetni prigovor tuženika čini neosnovanim.

16.Iz istih razloga kao naprijed, neosnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije.

17.Prigovor zastare potraživanja kojeg su tuženici istakli pozivajući se na zakonsku mogućnost vođenja postupka radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, bez utjecaja je na predmetni postupak koji je u tijeku, a radi utvrđenja prava vlasništva, a time i bez osnova u odnosu na isti.

. 18.Među tuženicima nema dvojbe da njihov brak koji je otpočeo zaključenjem istog dana 30.lipnja 2001.g.i dalje traje, time da njihova bračna zajednica egzistira, kako to iskazuju oni i svjedokinja ZB, koja s njima živi u zajednici kućanstva, na njima svojstven način, što tuženik ad2) drži da je manje-više istovjetno drugim bračnim zajednicama, odnosno bez sukoba, sve dogovorno rješavajući, te dijeleći troškove režija i hrane na tri dijela obzirom na suživot im i punice..

19.Predmetna je nekretnina nedvojbeno stečena tijekom braka tuženika, po osnovu ugovora o kupoprodaji te je samovlasnikom u zemljišne knjige suda upisana tužena ad1), kako je to razvidno iz spisu priloženog ugovora o kupoprodaji, rješenja ZK odjela u Šibeniku br Z-2753/11, te konačno zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, u posjed koje je ta tužena, kako sama iskazuje ušla odmah po zaključenju joj ugovora, te ona platila porez na promet iste.

19.1.Zaključenjem toga ugovora o kupoprodaji od strane tužene ad1) kao kupca iste, na njezinoj su se strani ispunile opće pretpostavke stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

Primjenom odredbe članka 388.st.1.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(Narodne novne br91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje ZV-a)stjecanje stvarnih prava na osnovu bračne stečevine prosuđuju se prema pravilima koja se primjenjuju u trenutku stjecanja.

20.Sporno je da li ista predstavlja bračnu stečevinu tuženika ili vlastitu imovinu jednog od njih.

21.Odredbom članka 247 Obiteljskog zakona(Narodne novine br:116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 1/15, 103/15-dalje Obz-a)koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine(čl.248 Obz-a)Prema odredbi članka 249 Obz-a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.

Odredbom je članka 253 Obz-a propisano što pak predstavlja vlastitu imovinu.

22. U svojem su odgovoru na tužbu oboje tuženika istoj se usprotivili smatrajući da ne mogu biti suvlasnicima predmetne nekretnine, jer su oni to drugačije ugovorili svojim, naprijed pomenutim, bračnim ugovorom, pozivajući se pri tom na odredbu članka 36.st.3 Obiteljskog zakona(Narodne novine br 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23).

Po osnovu toga ugovora smatrali su da je samovlasništvo tužene ad1) pravomoćno utvrđeno i kao takvo provedeno kroz zemljišne knjige, te da je kao takvo nepromjenjivo. Dakle u tom su trenutku ovu nekretninu oboje tuženika i sami držali svojom bračnom stečevinom, vlasništvo koje su drugačije uredili bračnim ugovorom.

22.1.U daljnjem tijeku postupka tužena ad1) u cijelosti ostaje kod svojeg odgovora na tužbu, navodeći da su tuženici bračnim ugovorom od 13.lipnja 2017.g. jasno izrazili kako žele podijeliti svoju imovinu, te jasno potvrdili namjeru i usmeni dogovor koji da je postojao u trenutku kupnje predmetne nekretnine, da ta nekretnina pripadne tuženoj. Ista nadalje dodaje da je kod sklapanja ugovora o kupoprodaji, te ishođenja kredita ona navedena kao jedina stranka(kupac) u pravnom poslu, te je otpočetka upisana kao jedini vlasnik, što da je stvarno stanje, po pitanju čega nije bilo spora tijekom postupka.

Ovu nekretninu tužena ad1) potom dodaje da je kupila sama sredstvima koje da čine njenu vlastitu imovinu (kreditom), kojeg da je ona ostvarila u svoje ime i za svoj račun, bez obveze tuženika ad2) da ga vraća iz svoje imovine ili bračne stečevine i bez namjere da ista nekretnina predstavlja bračnu stečevinu.

Ona da je naime bila jedina korisnica kredita i otplaćivala rate kredita kojim je kupljena nekretnina.

Ovo je sve u bitnom potvrđeno iskazima tuženika kao i u postupku saslušanog svjedoka ZB, majke tužene ad1) i punice tuženika ad2), međutim u smislu odredbe članka 248 u svezi sa člankom 253 tada važećeg Obz-a, tada nema govora da bi kredit podignut tijekom zajednice braka tuženika u svrhu kupoprodaje predmetne nekretnine bio podmirivan iz posebne imovine tužene ad1).

Ista naime sama verbalizira da se kredit naplaćivao administrativnom zabranom na plaći joj, dakle iz bračne stečevine u smislu odredbe članka 248 Obz-a, stečene joj radom tijekom zajednice braka tuženika.

22.3.U daljnjem tijeku postupka, u prilog tvrdnji o predmetnoj nekretnini kao o posebnoj joj imovini, uslijedili su navodi da je tuženoj ad1) u otplati kredita pomagala majka, koja da joj je davala novac za rate kredita, što tuženici i majka tužene ad1), svjedokinja ZB, potvrđuju svojim iskazima, u kojem dijelu pozivajući se na sve naprijed navedeno, a u nedostatku drugim materijalnih dokaza, koji bi sa nedvojbenom sigurnošću upućivali na stjecanje predmetne nekretnine od strane tužene posebnom joj imovinom,(različitom od bračne stečevine) sud ne poklanja vjeru.Ovo osobito cijeneći sve naprijed navedeno, te izostanak materijalnih im dokaza o tomu, unatoč predmetnom sporu i postupku koji je u tijeku od 2021.g., te dužnosti im predlaganja dokaza kojima pobijaju navode protustranke.

Pri tom nije zanemarivo ni to što svjedokinja kao majka tužene ad1), jednako kao i tuženici ima interesa od neuspjeha protustranke u ovom postupku.

23.Sami tuženici su naime pozivajući se na bračni im ugovor iz 2017.g.sklopljen kako to iskazuje tužena ad1), nakon što su im se na vratima pojavili neki ljudi sa zahtjevima za vraćanjem im dugova njezina supruga, smatrali da su istim definirali pitanje bračne stečevine, koje rješenje da je nepromjenjivo.

I predmetna nekretnina, tada već upisana u zemljišnim knjigama suda kao samovlasništvo tužene ad1)po osnovu kupoprodaje, između ostalog bila je predmetom tog bračnog im ugovora.

Time su sami tuženici već potvrdili da predmetna nekretnina čini bračnu im stečevinu, te su udio u istoj regulirali bračnim ugovorom.

24.Kako je u zemljišnoj knjizi suda na predmetnoj nekretnini bila upisana tužena ad1) već po osnovu ugovora o kupoprodaji, tako raspolaganje tuženika predmetnom nekretninom, bračnim im ugovorom, nije bilo vidljivo kroz zemljišne knjige suda, a time isto upravljanje i raspolaganje ni ne proizvodi pravne učinke u odnosu prema trećim osobama, u konkretnom slučaju tužiteljima, sve u smislu odredbe članka 255.st.2 Obz- a, te im ostavlja mogućnost vođenja predmetnog postupka.

25.Dokazni je postupak rezultirao zaključkom da predmetna nekretnina čini bračnu stečevinu tuženika, na kojoj su temeljem zakona, odnosno primjenom odredbe članka 249.st.1 Obz-a bračni drugovi-tuženici suvlasnici u jednakim dijelovima, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti I odlučiti kao u točci I izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154 st.1 u svezi sa čl.155 Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 ,146/25– u daljnjem tekstu ZPP-a), te odredbamaTarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika( Narodne novine br138/23-dalje Tarife).

Sud je obzirom na uspjeh tužitelja u postupku opravdanim priznao trošak kojeg su isti imali na ime sastava im tužbe po kvalificiranom punomoćniku primjenom Tbr.7.t.1 Tarife, u visini od 250 bodova, što obzirom na vrijednost boda čini 500,00 eura, te nadalje na ime sastava dvaju obrazloženih podnesaka od dana 28.ožujka 2022.g. i od dana 17.listopada 2022.g., primjenom Tbr.8.t.1 Tarife u visini od po 250 bodova za svaki, ukupno 500 bodova ili 1.000,00 eura, te troškove zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na pripremnom ročištu održanom u dane 04.listopada 2022.g., 22.studenog 2022, 25.siječnja 2023.g. i 24.ožujka 2023.g.u visini od po 125 bodova za svako, primjenom Tbr.9.t.2 Tarife, ukupno 500 bodova, što obzirom na vrijednost boda iznosi 1.000,00 eura, te za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku na ročištima dana 14.listopada 2025.g. i 04.prosinca 2025.g., primjenom Tbr.9.t.1 Tarife u visini od po 250 bodova za svako, ukupno 500 bodova za oba ili 1.000, 00 eura, što sveukupno čini opravdani iznos troška od 3.500,00 eura, a uz uvećanje od 10% na ime zastupanja dviju osoba u smislu Tbr.40.t.1 Tarife, iznosi 3.850, 00 eura,. Uvećano za PDV opravdani trošak tužitelja na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku sud je odmjerio u iznosu od 4.812,50 eura.

Kako je sudska pristojba na tužbu plaćena u svoti od 89,59 eura, sud je opravdanim priznao tužiteljima naknadu stvarnog troška pristojbe tužbe, te u jednakoj svoti i pristojbe na presudu..

Slijedom navedenog sud je obvezao tuženike da naknade tužiteljima opravdani trošak u ukupnom iznosu od 4.991,68 eura.

U Šibeniku, 13.siječnja 2026.g.

SUTKINJA

Iris Živković

Pouka o pravnom lijeku:

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, a o žalbi odlučuje županijski sud

DN-odluka o dostavi sadržana je na zapisniku objave odluke