REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-2301/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Pavasoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi utvrđenja nezakonitosti odluke poslodavca, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da su Odluka tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, KLASA: 114- 01/22-01/304, Ur.broj: 2181-147-02/J.M.-22-6 od 28. listopada 2022. kojom se tužitelju prof. prim. dr. sc. KJ izriče upozorenje zbog toga što je počinio povredu obveze u svezi s radom i Odluka Upravnog vijeća Kliničkog bolničkog centra Split, Klasa: 003-02/22-01/19, Ur.broj: 2181-147-01/02/GB-22-2 donesena na 137. sjednici Upravnog vijeća Kliničkog bolničkog centra Split održanoj dana 29. studenog 2022. kojom se odbija žalba tužitelja nezakonite i nedopuštene.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 1.250,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 15za 6/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

'' 1.Utvrđuje se da Odluka tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Klasa; 114-01/22- 01/304, Ur.broj: 2181-147-02/J.M.-22-6 od 28.10.2022. kojom se tužitelju prof.prim.dr.sc. IJ izriče upozorenje zbog toga što je počinio povredu obveze u svezi sa radom i Odluka Upravnog vijeća Kliničkog bolničkog centra Split, Klasa: 003-02/22-01/19, Ur.broj: 2181-147-01/02/GB-22-2 donesena na 137.sjednici Upravnog vijeća KBC Split održanoj dana 29.studenog 2022. kojom se odbija žalba tužitelja nemaju pravni učinak. 2. Ova privremena mjera ostat će na snazi do donošenja pravomoćne odluke u ovom sporu. 3. Žalba na rješenje o određivanju privremene mjere ne zadržava provedbu ove privremene mjere.''

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 29. prosinca 2022. tužitelj navodi da je zaposlenik tuženika na radnom mjestu liječnika. Tuženik da je dana 28. listopada 2022. donio odluku Klasa: 114-01/22-01/304, Urbroj: 2181-147-02/J.M.-22-6 kojom se tužitelju izriče upozorenje zbog toga što je počinio povredu obveze u svezi s radom opisanu u čl. 59. st. 1. točci 9. Pravilnika o radu KBC-a SPLIT jer je odbio izvršavati nalog rukovoditelja. Navedeno upozorenje da je neosnovano i nezakonito pa da je tužitelj protiv istog pravovremeno podnio žalbu Upravnom vijeću KBC Split sukladno odluci o pravnom lijeku. Navodi se kako je pokretanje navedenog disciplinskog postupka rezultat osobnog animoziteta ravnatelja tuženika prema tužitelju. Naime da je neprijeporno da je izv. prof. dr. sc. DJC prijavu protiv tužitelja ravnatelju tuženika uputio 26.08.2022., te da je ravnatelj tuženika prof. prim. dr. sc. FJ istog dana. („istog trena“) 26.08.2022. tu prijavu dostavio Službi za opće, pravne i kadrovske poslove, a da je navedena služba istog dana 26.08.2022. protiv tužitelja pokrenula disciplinski postupak. Iz svega navedenog da je apsolutno jasno kako se radi o mobingu protiv tužitelja te da je teško prihvatiti da u taj petak 26.08.2022. cijeli dan ništa nisu imali raditi ni ravnatelj KBC Split, ni pravna služba, jer da su istog trena izrazito ekspeditivno, bez ikakvih provjera pokrenuli disciplinski postupak protiv tužitelja, naročito kada se uzme u obzir da ravnatelju KBC Split treba i po 5-6 dana za reakciju kada su u pitanju zdravstveno – inspekcijski nadzori. Nadalje se navodi da je svim zaposlenicima Klinike za ženske bolesti i porode je poznato da na indikacijskim sastancima sudjeluju samo oni liječnici koji mogu. U tom smislu da pokretanje i vođenje disciplinskog postupka protiv tužitelja predstavlja dogovorenu samovolju predstojnika Klinike i ravnatelja KBC Split. Štoviše, da vođenje ovakvog disciplinskog postupka predstavlja izraziti mobing nad tužiteljem, jer da je notorno da svi liječnici Klinike ne sudjeluju stalno na indikacijskim sastancima, a samo protiv tužitelja da su ravnatelj KBC-a i predstojnik Klinike pokrenuli i vode disciplinski postupak. Navodi se da se kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr- 2306/21 vodi parnični postupak u pravnoj stvari u kojoj je prof. prim. dr. sc. DJ, kao tužitelj zatražio utvrđenje da je nezakonita odlukaravnatelja KBC Split kojom ga je razriješio s radnog mjesta predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode. Jedno od centralnih pitanja u tom postupku da je i održavanje indikacijskih sastanaka. Upravo radi navedenog da je jasno da pokretanjem ovakvog disciplinskog postupka ravnatelj KBC Split obavlja mobing nad tužiteljem, želeći izvršiti pritisak kako bi on povukao svoju tužbu. Navodi se da obveza sudjelovanja na svim indikacijskim sastancima nije, niti može biti radna obveza liječnika u KBC Split, jer da nikakvim pravilnikom nije propisana obveza prisustvovanja indikacijskom sastanku. Štoviše, ravnatelju da je poznato da su u postupku pred Općinskim sudom u Splitu i svjedoci koje je upravo on predložio svjedočili kako na indikacijskim sastancima sudjeluju „šefovi odjela“, a ostali liječnici po potrebi. Dakle, nikada da nitko ovu navodnu radnu obvezu nije uspostavio ni usmeno ni pismeno. Ističe se da je potpuno da je izmišljena tvrdnja da je tužitelj odbio radni nalog rukovoditelja. Tim prije što da je on u razdoblju od 21.06.2021. do 26.08.2022. sudjelovao na indikacijskim sastancima, uvijek kada je mogao i kada je to bilo potrebno. Prisustvovanje indikacijskom sastanku da je uvijek bilo obavezno za voditelje odjela. Tužitelj da nije voditelj odjela, mada je jedini redoviti profesor u trajnom zvanju i time u Klinici ima najviši znanstveni i stručni naslov. Navodi se da tužitelj, osim redovitih obveza u Klinici (operacije, pregledi, dežurstva …) ima čitav niz i drugih obveza. Odlukom Ministarstva zdravstva da je glavni mentor (zbog najvišeg znanstveno – stručnog naslova u Klinici) svim specijalizantima u Klinici, kojih ima dvadeset i troje. Prof. DJ da je u 50%-tnom kumulativnom odnosu s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Splitu, gdje redovito i često odrađuje nastavu (predavanja, seminare i vježbe) studentima medicine na hrvatskom jeziku, studentima medicine na engleskom jeziku, studenima medicine u Coburgu (Njemačka), studentima dentalne medicine i studentima farmakologije. Također da je član niza povjerenstava, između ostalog i zamjenik predsjednika povjerenstva za znanstvenu literaturu Sveučilišta u Splitu, recenzent je brojnih radova i knjiga, organizator niza tečajeva i kongresa, član je Upravnog odbora UVDR-a 114. br. HV itd. Nikada da nije postojao veći nered i zastoj u operativnom programu. Također se navodi da je potrebno naglasiti da je tužitelj jedan od onih koji oduvijek redovito i točno dolaze/odlaze na posao, dok da se privilegirani ne pojavljuju niti na odjavnom sastanku, tj. odlaze ranije. Konačno, da posebno treba naglasiti kako iz pobijanih odluka ne proizlaze ključne činjenice, pa su zbog toga iste nerazumljive, protivne same sebi, protivne pravnim standardima i vladavini prava. Naime, iz pobijanih odluka da jednostavno nije vidljivo kada je i kome izv. prof. dr. sc. DJC izdao radni nalog da svakodnevno dolazi na indikacijske sastanke. Nije dovoljno paušalno navesti da je on to uradio „početkom svoga mandata na mjestu predstojnika Klinike…“, jer da nije vidljivo na koji način su svi zaposlenici obaviješteni o takvom radnom nalogu, zatim koliko zaposlenika svakodnevno dolazi na indikacijske sastanke, jer ako su indikacijski sastanci radna obveza onda da je jasno da moraju dolaziti svi, pa da se postavlja pitanje gdje se to „svi“ sastaju i kako se evidentira da su „svi“ došli, a naročito i zbog toga što se u spornim odlukama izričito kaže da „svi“ ne moraju doći, pa se postavlja pitanje zbog čega netko misli da prof. prim. dr. sc. DJ mora doći na svaki indikacijski sastanak, ako se jasno kaže da svi ne moraju doći iako se u spornim odlukama jasno navodi kako na indikacijskim sastancima ne moraju sudjelovati svi zaposlenici (zbog spriječenosti drugim obvezama) nigdje se ne navodi tko je to utvrdio i na koji način da tužitelj doista nije bio na indikacijskim sastancima Tužitelj ističe da ne postoji ovakva radna dužnost, a time niti povreda već da je cilj vođenja ovog postupka je prof. DJ onemogućiti u obavljanju dopunskog rada, pa čak i bez obzira što se radi o apsurdnim i montiranim tvrdnjama. Navodi se i da nije jasno temeljem koje zakonske ovlasti je Ravnatelj KBC Split pokrenuo disciplinski postupak i izrekao upozorenje prof. prim. dr. sc. KJ. Nadalje da je Odlukom Upravnog vijeća KBC Split KLASA: 003-02/22-01/19, URBROJ: 2181-147-01/02/GB- 22-2 donesenoj na 137. sjednici Upravnog vijeća KBC-a Split održanoj dana 29. studenog 2022. odbijena je žalba tužitelja. Nakon primitka Odluke Upravnog Vijeća od 29. studenog 2022. tužitelj da je pravovremeno uputio poslodavcu zahtjev za zaštitu prava sa zahtjevom da isti stavi van snage Odluku KLASA: 114-01/22-01/304, UR.BROJ: 2181-147-02/J.M.-22-6 od 28. listopada 2022. kojom se prof. prim. dr. sc. KJ izriče upozorenje zbog toga što je počinio povredu obvezu u svezi s radom i Odluku Upravnog vijeća KBC Split donesenu na 137. sjednici Upravnog vijeća KBC Split održanoj dana 29. studenog 2022. Navodi se da tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe budući da su predmetne odluke ne samo nezakonite već da tužitelj smatra da je tuženik izrekao navedeno upozorenje isključivo iz razloga da bi tužitelju uskratio odobrenja za dopunski rad sukladno uputi o postupku za davanje odobrenja za dopunski rad koju je ravnatelj tuženika donio 14.11.2022., nedugo nakon izricanja upozorenja tužitelju. Također se ističe da obzirom da tužitelj obavlja dopunski rad te mu odobrenja za obavljanje istog ističe srpnju 2022. da je izvjesno da mu poslodavac neće dati ponovno odobrenje. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka utvrdi da je predmetna odluka tuženika Klasa: 114-01/22- 01/304, Urbroj: 2181-147-02/J.M.-22-6 kojom se tužitelju izriče upozorenje zbog toga što je počinio povredu obveze u svezi s radom od 28. listopada 2022. te odluka Upravnog vijeća tuženika kojom se odbija žalba tužitelja nezakonita i nedopuštena. Također, tužitelj predlaže da sud donese privremenu mjeru kojom će se utvrditi da predmetna odluka tuženika te odluka upravnog vijeća tuženika kojom se odbija žalba tužitelja nemaju pravni učinak te koja mjera će ostati na snazi do donošenja pravomoćne odluke u ovom sporu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 32-34 spisa) ističe da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te da je predmetna tužba nedopuštena jer da radnik ima pravo na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa ako mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, a izricanjem spornog pisanog upozorenja tužitelju istom nije povrijeđeno pravo iz radnog odnosa pa stoga nema pravo na sudsku zaštitu. Takvo pravo da bi imao tek ako bi nakon upozorenja uslijedio otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Pri navedenom da stoji i sudska praksa VSRH (koji je takvo stajalište zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 15. listopada 2007. godine), naslovljenog suda i Županijskog suda u Splitu te se radi navedenog predlaže naslovljenom sudu u prvom redu odbaciti tužbu kao nedopuštenu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan iz slijedećih razloga: upozorenje KLASA: 114-01/22- 01/304, Ur.br.: 2181-147-02/J.M.-22-6 koje je tuženik izrekao dana 28.10.2022. godine da je u cijelosti osnovano i zakonski utemeljeno. Predmetno upozorenje, sukladno ovlastima iz čl. 131. Zakona o radu i čl. 21. tada važećeg Statuta KBC-a SPLIT, ravnatelj tuženika da je izrekao nakon provedenog disciplinskog postupka u kojem je nepobitno utvrđeno kako je tužitelj počinio povredu radne obveze. Napominje se kako disciplinski postupak nije ni parnični postupak ni kazneni postupak ni prekršajni postupak pa da se na njega primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o prekršajnom postupku ili Zakona o kaznenom postupku glede postupanja i forme odluke o upozorenju (izreka, obrazloženje itd.) . Zakon o radu da u čl. 119. propisuje kako se radnika mora upozoriti na kršenje radne obveze te propisuje samo jednu postupovnu radnju prije toga – iznošenje obrane. Također da i Pravilnik o radu tuženika (čl. 56.) predviđa samo jednu postupovnu radnju tijekom disciplinskog postupka, a to da je pružanje mogućnosti iznošenja obrane. Tuženik da je tužitelju omogućio iznošenje obrane te je dana 09.09.2022. isti iznio usmenu i predao pisanu obranu u prisustvu odvjetnika. Što se tiče forme upozorenja čl. 57. Pravilnika o radu tuženika i čl. 119. Zakona o radu normirano je kako se isto donosi u pisanoj formi, što je tuženik i učinio. Dakle, nigdje da nije propisan postupak koji poslodavac mora provesti prije nego li radniku izreče upozorenje zbog kršenja radne obveze, niti je propisana forma pisanog upozorenja, pa da je tužiteljevo pozivanje na proceduralne pogreške u cijelosti neosnovano. Iz pobijanog Upozorenja da je sasvim jasno razvidno kakvu je povredu radne obveze tužitelj počinio i temeljem čega je to utvrđeno. Temeljem dokaza izvedenih u disciplinskom postupku nedvojbeno da je utvrđeno kako je imenovani radnik počinio povredu obveze u svezi s radom opisanu u čl. 59. stavku 1. točci 9. Pravilnika o radu KBC-a SPLIT. Iz izvedenih dokaza da proizlazi kako imenovani radnik u periodu dužem od godinu dana nije samostalno pristupao početku indikacijskih sastanaka već je u rijetkim slučajevima naknadno pristupao kada bi ga pretpostavljeni rukovoditelj osobno nazvao na da dođe čime imenovani radnik nije postupao sukladno radnom nalogu rukovoditelja predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode izv.prof.dr.sc. DJC. Dakle, imenovani radnik nije dolazio na indikacijske sastanke kako mu je to naloženo od strane rukovoditelja. Naime, radnikov pretpostavljeni izv.prof.dr.sc. DJC da je izdao početkom svog mandata na mjestu predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode radni nalog svim liječnicima ginekolozima kojim ih obvezuje pristupati indikacijskim sastancima ukoliko im druge radne obveze to omogućuju. Predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode da je više puta i ponovio navedeni radni nalog. Tužitelj da u tužbi provlači tezu kako se nad njim vrši mobing jer da se jedino od njega, za razliku od ostalih liječnika, traži da sudjeluje baš na svakom indikacijskom sastanku bez obzira na njegove radne obveze. Navedeno da nije točno i da se radi o čistoj neutemeljenoj konstrukciji. Naravno da liječnici ginekolozi ne mogu, niti se to od njih traži, sudjelovati na svim indikacijskim sastancima jer ih u time sprječavaju druge radne obveze (porodi, operacije i slično).Tuženik da ne negira da je tužitelj prisustvovao nekim indikacijskim sastancima, ali tek nakon što bi ga rukovoditelj osobno nazvao na mobitel da dođe. Međutim da nije realno ni životno da tužitelj punih 14 mjeseci samostalno ne pristupi, bez da ga se nakon početka sastanka naknadno poziva, niti jednom jedinom indikacijskom sastanku. Takovo postupanje tužitelja da upućuje na nepoštivanje pretpostavljenih i u konačnici nepoštivanje hijerarhije i organizacije rada KBC-a SPLIT, a osim toga ukazuje i na neprofesionalan odnos prema pacijeticama jer da se indikacijski sastanci održavaju upravo da bi se raspravilo o pacijenticama koje su predložene za operacijski program, među kojima da bi često bile i pacijentice tužitelja. Sukladno navedenom predlaže se naslovljenom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Također se predlaže odbiti donošenje predložene privremene mjere, budući se u ovom slučaju uopće ne može primjenjivati čl. 346. Ovršnog zakona na kojeg se poziva tužitelj jer da se ne radi o ovršnom postupku niti se radi o osiguranju tužiteljeve nenovčane tražbine prema tuženiku (što je smisao navedenog članka.) Konačno se navodi da tužitelju ne prijeti nikakva nenadoknadiva šteta, već da mu prijeti jedino mogućnost ne ostvarivanja extra profita u privatnom radu, a i da mu to mu ne prijeti jer kao privatni poslodavac da može u svojoj privatnoj klinici zaposliti druge liječnike da za njega rade, a tužitelj će se moći više posvetiti svojim drugim brojnim obvezama koje je u tužbi naveo da obavlja mimo privatne klinike i od kojih također dodatno zarađuje (pa tu može refundirati što izgubi u privatnoj klinici).

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke KBC-a Split od 28. listopada 2022. kojom se izriče upozorenje tužitelju (list 8-9 spisa); žalbe tužitelja protiv predmetne odluke od 10. studenog 2022. te potvrde o primitku HP (list 10-14 spisa); iskaza radnika – zapisnika (list 15-17 spisa); Izvoda iz odluka 137. sjednice Upravnog vijeća KBC Split od 29.11.2022. (list 18-19 spisa); dostavnice od 14.12.2022. (list 20 spisa); zahtjeva za zaštitu prava tužitelja te potvrde o primitku HP (list 21-26 spisa); dopisa KBC Split od 14.11.2022. (list 27 spisa); preslika Prijave od 6.03.2023. (list 35- 36 spisa); preslika Naloga za provođenje izvanrednog unutarnjeg nadzora od 9.03.2023. (list 37 spisa); preslika Prijave od 26.08.2022. (list 47 spisa); Naloga za pokretanje disciplinskog postupka od 26.08.2022. (list 48 spisa); iskaza radnika – zapisnika od 9.09.2022. (list 49-50 spisa); očitovanja tužitelja od 30.08.2022. (list 51- 53 spisa); Iskaza radnika – zapisnika (list 54-62 spisa); Odluke KBC Split od 25.05.2023. (list 77 spisa); Odluke KBC Split od 21.09.2023. (list 79 spisa); prijave HZMO i HZZO na ime tužitelja (list 80-82 spisa); dopisa od 21.09.2023. kojim tužitelj otkazuje svoj ugovor o radu (list 83 spisa); Odluka KBC-a, Upravnog vijeća od 6.11.2023. (list 88 spisa); Pravilnika o radu od 29.05.2014. (list 101-118 spisa); Izmjene i dopune pravilnika o radu od 22.12.2014. (list 119-123 spisa); Dopune pravilnika o radu od 2.11.2016. (list 124 spisa); izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 92-94 spisa); saslušanjem svjedoka dr. KJC (list 126-128 spisa); dr. ŠJ (list 128-129 spisa); dr. MJ (list 130-132 spisa); dr. ĆJ (list 138-141 spisa); dr. NJ (list 141-142 spisa); dr. DJC (list 143-146 spisa) i svjedokinje ĐJ (list 154-156 spisa). Izvršen je i uvid u spis ovog suda Pr-2306/21.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj kod tuženika bio radnik na radnom mjestu predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode, te pročelnik katedre, a u trenutku izricanja sporne odluke- upozorenja zbog počinjenja povrede obveze u svezi sa radom (neprisustvovanja indikacijskim sastancima) donesene 28.10.2022.godine te odluke Upravnog vijeća tuženika od 29.studenog 2022.godine, a za koje tužitelj predlaže da se u ovom postupku utvrde kao nezakonite i nedopuštene da je tužitelj bio kod tuženika na navedenoj Klinici liječnik specijalist-subspecijalist. Iz pregledane odluke tuženika od 21.09.2023.godine (list 79 spisa) nesporno proizlazi da je utvrđeno da je tužitelju koji je kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu doktor medicine specijalist, uži specijalist na Klinici za ženske bolesti i porode otkazan ugovor o radu od 17.12.2020.godine, te iz prijave o prestanku osiguranja HZMO-a (list 82 spisa) proizlazi da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika na navedenom radnom mjestu počevši sa danom 21.10.2023.godine. Navedene činjenice su razvidne i iz iskaza saslušanog tužitelja u ovom postupku, kao i izvršenog uvida u predmet ovog suda koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-2306/21, a u kojem predmetu je tužitelj upravo i osporavao navedenu odluku tuženika temeljem koje je bio razriješen sa radnog mjesta predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode, a koji je postupak je okončan za sada nepravomoćnom odlukom ovog suda Pr-2306/2021-66 od 17.10.2025.godine a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja KJ radi utvrđenja da je nedopuštena odluka ravnatelja tuženika od 16.12.2020.godine potvrđena odlukom Upravnog vijeća KBC Split od 22.01.2021.godine, a kojom je tužitelj razriješen sa položajnog radnog mjesta I vrste, predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode na koje je imenovan 30.07.2018.godine. Iz iskaza saslušanog tužitelja u ovom postupku (list 92-94 spisa) je razvidno da je tužitelj istakao da je naknadno osobno sam dao otkaz tuženiku u rujnu 2023.godine nezadovoljan situacijom na radnom mjestu kod tuženika, te da isti nakon toga obavlja posao na Medicinskom fakultetu, te da obavlja posao i u svojoj privatnoj poliklinici. Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni činjenica da je tuženik odlukom od 28.10.2022.godine (list 8-9 spisa) tužitelju izdao upozorenje da je počinio povredu obveze u svezi sa radom iz članka 59.stavka 1. točke 9. Pravilnika o radu tuženika jer da je odbio izvršavati radni nalog rukovoditelja. Iz sadržaja obrazloženja navedene odluke od 28.10.2022.godine proizlazi da tuženik smatra da tužitelj u periodu dužem od godine dana nije samostalno pristupao početku indikacijskih sastanaka te da je u rijetkim slučajevima naknadno pristupao kad bi ga pretpostavljeni rukovoditelj osobno pozvao da dođe pa da u tom smislu tužitelj nije postupao sukladno radnom nalogu rukovoditelja predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode dr. Marka AJ, odnosno da tužitelj nije dolazio na indikacijske sastanke kako mu je naloženo od strane rukovoditelja koji da mu je bio pretpostavljena osoba. Također iz sadržaja navedene odluke nesporno proizlazi da se u istoj navodi da je dr. DJC početkom svog mandata na mjestu predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode izdao radni nalog svim liječnicima ginekolozima, a kojim da se iste obvezuje prisustvovati indikacijskim sastancima ukoliko im to druge radne obveze omogućuju. Istaknuto je da navedeno ponašanje tužitelja upućuje na nepoštivanje pretpostavljenih te hijerarhije i organizacije rada kod tuženika. Također nije sporno da je tužitelj na navedenu odluku tuženika od 28.10.2022.godine uložio žalbu, a što je razvidno iz pregledane žalbe (list 10-14 spisa). Ujedno između stranaka u ovom postupku nesporno proizlazi da je navedena žalba tužitelja odbijena kao neosnovana na 137. sjednici Upravnog vijeća tuženika dana 29.11.2022.godine (list 68-69 spisa), a što je i razvidno iz pregledanog izvoda iz odluka 137. sjednice Upravnog vijeća Kliničkog bolničkog centra Split od 29.11.2022.godine (list 68-69 spisa).

6. Među strankama nije sporna ni činjenica da je tužitelj u roku od 15 dana od saznanja za povredu njegovog prava citiranom odlukom tuženika od 28.10.2022.godine, a po odbijanju njegove žalbe izjavljene na odluku tuženika od 28.10.2022.godine i to odlukom tuženika od 29.11.2022.godine u zakonskom roku sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a), podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika dana 22.12.2022.godine, a što je razvidno iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava od 22.12.2022.godine (list 21-25 spisa), a koji zahtjev je poslan tuženiku od 23.12.2022.godine (list 26 spisa), te kojem tuženik nije udovoljio pa je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana od neudovoljenja njegovom zahtjevu sukladno odredbi članka 133.stavka 2. ZR-a zahtijevao zaštitu povrijeđenog prava pred ovim sudom budući je tužba u ovoj pravno stvari podnesena dana 29.12.2022.godine u zakonskom roku slijedom čega tužitelj nije prekludiran u podnošenju tužbe u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Među strankama je sporna činjenica da li je tuženik u odnosu na tužitelja osnovano donio navedene odluke od 28.10.2022.godine i 29.10.2022.godine te da li je tužitelju u tom smislu od strane tuženika navedenom odlukom od 28.10.2022.godine osnovano izrečeno upozorenje zbog povrede radne obveze neprisustvovanja indikacijskim sastancima na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode. Također je sporno da li se neprisustvovanje indikacijskim sastancima kod tuženika uopće može smatrati povredom radne obveze kod tuženika te da li je u tom smislu tužitelj počinio povredu radne obveze kod tuženika.

8. Iz pregledane odluke tuženika od 25.05.2023.godine (list 77 spisa) je razvidno da je tom odlukom ukinuta odluka od 08.08.2022. godine kojom je tužitelju odobren dopunski rad u njegovoj privatnoj poliklinici dr. Karelović te mu je navedenom odlukom od 25.05.2023.godine opozvano odobrenje za rad na poslovima iz djelatnosti ginekologije i opstretracije za potrebe njegove privatne poliklinike uz obrazloženje da je to upravo iz razloga što je tuženik dana 28.10.2022.godine donio odluku kojom je tužitelju izrečeno upozorenje vezano za povredu radne obveze opisane u članku 59.stavku 1. točci 9. tuženikovog Pravilnika o radu. Nadalje, iz pregledane odluke tuženika od 21.09.2023.godine (list 79 spisa) proizlazi da je tom odlukom utvrđeno da je tužitelju dana 21.09.2023.godine zaposlenom tada na radnom mjestu doktor medicine specijalist, uži specijalist na Klinici za ženske bolesti i porode otkazan ugovor o radu od 17.12.2020.godine, a prema podacima iz pregledane prijave o prestanku osiguranja HZMO-a, Područne službe Split (list 82 spisa) proizlazi da je tužitelju kod tuženika radni odnos prestao sa danom 21.10.2023.godine. Nije dvojbeno da je tužitelj otkazao tuženiku navedeni ugovor o radu budući to proizlazi iz pregledanog otkaza kojeg je tužitelj dao tuženiku 21.09.2023.godine i kojeg je i predao na protokol tuženika istog dana (list 83 spisa).

9. Iz iskaza saslušanog tužitelja (list 92-94 spisa) proizlazi da je on na Medicinskom fakultetu kao redoviti profesor u trajnom zvanju sa radom u kumulativnom radnom odnosu od 50%, a kod tuženika da je radio na radnom mjestu u tri mandata na mjestu predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode i pročelnik katedre, a u trenutku izricanja spornog upozorenja od 28.10.2022. da je bio liječnik specijalist subspecijalist. Navodi da što se tiče izrečenog upozorenja od strane tuženika od 28.10.2022. da je riječ u odnosu na njega o montiranom procesu gdje da je predstojnik klinike u dogovoru s ravnateljem bolnice unaprijed odlučio da ga se disciplinski kazni odnosno upozori navedenom odlukom od 28.10.2022. Isti navodi da je navedeno izricanje disciplinskog upozorenja imalo dalekosežne posljedice jer da je zapravo krajnji cilj izricanja tog upozorenja bilo ukidanje dozvole za dopunski rad, a pacijentice su u tom smislu ostale bez ginekologa, a za slučaj da se njemu da otkaz i da ga se ukloni s njegovog radnog mjesta posao bi izgubila i zaposlenica koja je tu radila, a koja bi u tom slučaju ostala bez primanja. Pojašnjava sudu da tko god od liječnika u bolnici zatraži dopunski rad, da u slučaju da je protiv njega izrečeno upozorenje – disciplinska mjera isti ne može raditi dopunski. Također pojašnjava da dopunski rad podrazumijeva da će osoba raditi na tom drugom mjestu par sati tjedno, plaćati sve doprinose i potrebna davanja državi i imati određene troškove pa da je on upravo tako i imao milijunska ulaganja u polikliniku vezano za dopunski rad, a koji da mu u ovom slučaju ne bi bio odobren, što da je tuženiku i bio cilj kad je donosio navedeno upozorenje od 28.10.2022. Tužitelj navodi da indikacijski sastanci koji se spominju kao razlog navedene mjere upozorenja koje mu je izrekao odlukom od 28.10.2022 tuženik nisu obvezni, ističe da nigdje nije propisano da se mora prisustvovati tim sastancima, a i kad se dođe na te sastanke da bude uvijek samo nekoliko ljudi. Ističe da je dolazio na sastanke kad je mogao, ali da treba imati na umu da on radi kumulativno 50% na Medicinskom fakultetu gdje ima predavanja te sastanke sa upravnim vijećem fakulteta i da se to odvija na drugoj lokaciji od one na kojoj je tuženik, a da isto tako treba uzeti u obzir da je on mentor brojnim specijalizantima kod tuženika, a ujedno i onkolog operater koji mora biti često u kirurškoj sali na operacijama što je zasigurno opravdani razlog da ne bude istovremeno prisutan indikacijskom sastanku. Isti navodi da je on isto osobno nekad organizirao te sastanke, ali da nikad nikom nije bilo naređeno da mora na njima biti već su liječnici dolazili na te sastanke ovisno o mogućnosti i obvezama. Tužitelj ističe da se nisu vodili nikakvi posebni zapisnici vezano za prisustvo indikacijskim sastancima, već da su se samo isti održavali te da se prisutni nisu ni potpisivali da su prisutni. Ističe da kad je on držao te sastanke da je u pravilu inzistirao da budu prisutni predstojnik i pročelnici, a ukoliko nisu u mogućnosti onda njihovi zamjenici, ali da se u drugim situacijama dolazilo kako je tko htio, kad je htio i kad je mogao. Nadalje navodi da njega nitko od strane bolnice, pa ni sam ravnatelj nije upozorio na navedenu činjenicu vezano za indikacijske sastanke već da je samo dobio odluku koja je predmet ovog postupka od 28. 10. 2022., a da mu nitko nikad nije rekao da je prisustvo tim sastancima obavezno. U odnosu na činjenicu o čemu se zapravo razgovara na indikacijskim sastancima i da li se tu išta dogovara, tužitelj ističe da su ti sastanci bili samo formalnog tipa jer da predstojnik klinike je uglavnom taj koji odlučuje o tome što će određenog dana ići na operativni program, a da ostali prisutni na sastanku uglavnom na to daju svoje komentare, ali da komentari ostalih prisutnih nisu obvezujući već da je obvezujuće ono što utvrdi sam predstojnik klinike vezano za operativne programe. U odnosu na svoj status u sadašnje vrijeme, tužitelj navodi da je on nakon ove odluke kojom mu je izrečeno upozorenje i zbog svih tih događaja i svojih milijunskih ulaganja nakon 30 godina rada kod tuženika osobno dao otkaz u rujnu 2023., koji da je istekao u listopadu 2023., nezadovoljan situacijama na tom radnom mjestu. Isti napominje da u trenutku kad je on dao otkaz da je u kratkom razdoblju nakon njegovog otkazivanja još 10 specijalista dalo otkaz, i da su neki i odbili obavljati dežurstva. U odnosu na činjenicu gdje sada radi isti navodi da obavlja posao na Medicinskom fakultetu, ali da ima i svoju privatnu polikliniku. Navodi da nije nikada čuo da je netko disciplinski odgovarao za neprisustvovanje spomenutim indikacijskim sastancima, da se to nikada nije dogodilo u KBC-u, po njegovim saznanjima, a isto tako ni na samoj Klinici za ginekologiju. Navodi da dozvole za dodatni rad izdaje ravnatelj. Vezano za odnose sa svjedocima koji su saslušani u disciplinskom postupku osobito dr. ĐJ, dr. ĆJ, a i predstojnikom dr. DJC, isti navodi da su to sve osobe protiv kojih je on osobno pokretao postupke za klevetu, a da su dr. ĐJ i dr. ĆJ dale također otkaz nakon što je i on otkazao ugovor o radu.

10. Iz iskaza saslušane svjedokinje dr. KJC (list 126-128 spisa) proizlazi da je ista zaposlenica na Operativnoj ginekologiji, Odjel za uroginekologiju te da je upoznata sa činjenicama o kojima svjedoči. Ističe da je liječnica na tom odijelu, spec. za ženske bolesti i porode, a da joj je uža specijalizacija uroginekologija. Ista ističe da njoj nisu poznate činjenice vezano za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj kao liječnik na navedenom odjelu i tadašnji jedno vrijeme predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode te pročelnik katedre bio dužan prisustvovati indikacijskim sastancima na odjelu te da li su se ti sastanci održavali u vrijeme za koje se tužitelja tereti predmetnom odlukom, ista navodi da u vrijeme za koje se tužitelja tereti nije bilo službenih indikacijskih sastanaka odnosno da nije bilo službenih indikacijskih sastanaka u vrijeme kad je predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode bio tužitelj, te da su se ti sastanci službeno održavali kad je v.d. bio gospodin dr. JJ jer da su tada počeli takvi tipovi indikacijskih sastanaka kakve imaju danas i da su isti sada službeni. Inače, u vrijeme kad je predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode bio DJ i kad nisu bili službeni indikacijski sastanci da su se svejedno održavali sastanci na tjednoj bazi kojima su bili nazočni liječnici radi dogovora vezano za hitne intervencije, operacijske zahvate i za hladni program i da obično onaj liječnik koji je i inicirao operacije i sl. da je on tu bio obvezno prisutan. Ista navodi da je u tom slučaju kad je inicirao operacije i druge zahvate bio prisutan na indikacijskim sastancima takvog neslužbenog tipa i sam tužitelj, budući bi se sačinio unaprijed kalendar s planom svih operacija koji plan je morao odgovarati realnim mogućnostima i prioritetima vezano za zahvate. Svjedokinji da nije poznata činjenica da li je ravnatelj FJ u ijednom razdoblju pozivao tužitelja da dođe prisustvovati indikacijskom sastanku. Svjedokinja napominje da svatko od liječnika nije prisustvovao ni inače svakom od tih sastanaka koji su vezani za dogovore vezano za hitne intervencije i operativne zahvate, budući u svakom razdoblju neki od liječnika ne može prisustvovati tome zbog svojih obveza bilo da je na operaciji, ambulanti ili na nekoj hitnoj intervenciji. Svjedokinja ističe da se sada indikacijski sastanci održavanju svakodnevno u 13:30, a da nitko ne potpisuje nikakve zapisnike, a niti su se ikad potpisivali ikakvi zapisnici vezano za prisustvovanje tim sastancima. Ističe nadalje da budući da nema pisanog traga o prisustvovanju liječnika indikacijskim sastancima da je uvijek moguće da netko od liječnika o tome pisano izvijesti ravnatelja budući drugačije isti ne može znati da li je održan indikacijski sastanak. Svjedokinja nadalje ističe da je u vrijeme prije 5,6 godina kad je bila na specijalizaciji KBC Zagreb u Petrovoj da ni tada nije primijetila da bi liječnici na odjelu držali službene indikacijske sastanke već da su unaprijed sastavljali programe operacija na način da bi se neformalno sastali i da bi pravili kalendar navedenih zahvata, a da ona ni dan danas ne zna da li se na nekim odjelima održavaju službeni indikacijski sastanci. Ističe da joj nije poznato da li je ikad kod KBC Split protiv ikog, osim dr. DJ, pokrenut ovakav disciplinski postupak radi neprisustvovanja indikacijskim sastancima ni da li su liječnicima izdavana upozorenja u takvom pravcu, a nije upoznata ni da li je nekakvim pravilnikom KBC-a propisana obveza prisustvovanja takvim sastancima. U odnosu na činjenicu da li ravnatelj tuženika ili rukovoditelj predstojnika klinike može pozvati liječnika radnim nalogom da morao prisustvovati indikacijskom sastanku, ista navodi da on to može napraviti kao rukovodeća osoba, i za bilo što drugo vezano za rad, i da je tada osoba na koju se to odnosi dužna tome prisustvovati. Vezano za upita da li je ista viđala tužitelja na indikacijskim sastancima i da li je isti bio prisutan ista navodi da ga je viđala na indikacijskim sastancima na koje je ona dolazila i da bi bio prisutan, te da je viđala upravo u periodu kad je predstojnik bio dr. DJC. Svjedokinja ujedno pojašnjava čemu zapravo služe indikacijski sastanci i kako se oni provode, te ističe da postoji indikacijska lista koja se ispunjava i u kojoj se navode dijagnoze i planirani zahvati – operacije, te da onaj tko predlaže neki zahvat obavezno bude na tom sastanku budući da pogleda i koji su specijalisti prisutni vezano za određene zahvate i da li se isti slažu sa provođenjem istih. Ista navodi da u pravilu ako nije prisutan onaj tko predlaže zahvat da se u tom smislu u tom slučaju pacijent i planirani zahvat odgađa dok god se ne pojavi predlagatelj s kojim bi se zapravo trebao planirati navedeni zahvat. Ukoliko je riječ o nekakvom hitnom zahvatu ili malignoj bolesti koja zahtijeva hitnu intervenciju da se tada neće odgađati indikacijski sastanak nego će se hitno pozvati onaj tko je zadužen za taj zahvat da se s njime dogovori zahvat. Vezano za pitanje jesu li se ova pitanja koja se danas rješavaju na indikacijskom sastanku ranije rješavali na tjednim sastancima, ista odgovara da se nisu rješavala ta pitanja isti način, te da se nije vršila nikakva specijalna provjera osnovanosti prijedloga za zahvate koji su se planirali vršiti, te da se ona ne sjeća ni da je kod drugih predstojnika ranije bio vršen ikakav službeni indikacijski sastanak već se uglavnom to rješavalo navedenim kalendarskim planiranje na tjednoj bazi. Navodi da je na sastancima prisutno nekad više, nekad manje liječnika, ali da je činjenica da onaj tko je planirao više zahvata da mu je sigurno u interesu da prisustvuje dogovoru vezano za navedeno, a da nekad na sastanku bude prisutno i dvoje do troje ljudi. Svjedokinja navodi da je prisutna na svakom od tih indikacijskih sastanaka ukoliko nije zauzeta na način da se eventualno nalazi na operativnom zahvatu, da se nalazi kao dežurna u rađaoni ili ako nije u ambulanti prisutna kad je prevelik broj pacijenata. Napominje da ako je prisutna u ambulanti da će onda ukoliko je nešto važno na indikacijskom sastanku izići iz ambulante samo na nekoliko minuta da vidi što je potrebno na indikacijskom sastanku. Vezano za pitanje ukoliko nije prisutna na indikacijskom sastanku da li ikome mora opravdati svoj izostanak ista navodi da ne mora budući se po prirodi njenog posla zna gdje bi se ona mogla nalaziti i zbog čega je spriječena prisustvovati sastanku te da nije čula da bi itko od liječnika morao opravdavati svoj izostanak s indikacijskog sastanka.

11. Iz iskaza saslušane svjedokinje dr. ŠJ (list 128-129) proizlazi da je ona subspecijalist ginekološke onkologije na Zavodu za onkološku ginekologiju te da su joj poznate činjenice o kojima svjedoči. U odnosu na prisustvovanje indikacijskim sastancima kod tuženika na Odjelu za ginekologiju ista navodi da su svi u obvezi prisustvovati kad su to u mogućnosti te da je na takav način kad je bio u mogućnosti indikacijskim sastancima povremeno prisustvovao i sam tužitelj. Navodi da u vrijeme kad je tužitelj bio predstojnik Klinike za ginekologiju kod tuženika, da nisu postojali indikacijski sastanci službenog tipa već da su se isti događali na način da bi se sastao određeni broj liječnika po dogovoru na tjednoj razini radi dogovora vezano za određene operativne zahvate i liječenje pacijenata te da je to bio takav tip sastanaka. Također svjedokinja ističe da je prof. DJC najčešće bio prisutan ovim sastancima te da je bilo jasno da ukoliko neki liječnik se nalazi na operativnom zahvatu i sl. da se u tom smislu ne očekuje njegova prisutnost na indikacijskom sastanku. Na upit je li konstantno prisutni na tim sastancima, svjedokinja navodi da nije i da to nije moguće jer da u tom slučaju bi proizišlo da ona samo čeka sastanke i da ne radi ništa drugo. Ista navodi da se koliko je ona upoznata na tim indikacijskim sastancima ne vodi nikakva evidencija prisutnosti, a u situaciji kad nisu prisutni liječnici indikacijskom sastanku da ne moraju nikome opravdavati svoj izostanak. Svjedokinja ističe da je na tim indikacijskim sastancima prisutno otprilike oko petero liječnika, a da je na samom odjelu ginekologije zaposleno otprilike 40-ak liječnika. Navodi da koliko je upoznata nije bilo ovakvog tipa disciplinske odgovornosti liječnika za nedolaske na indikacijske sastanke.

12. Iz iskaza saslušanog svjedoka dr. MJ (list 130-132 spisa) proizlazi da je on liječnik koji obavlja operativne poslove na ginekologiji, a da je isti takav liječnik u sporno vrijeme bio i sam tužitelj. Svjedok ističe da što se tiče indikacijskih sastanaka, a o kojima je riječ, da po njegovom mišljenju ti sastanci na odjelu ginekologije u Splitu nikad nisu bili propisani kao obavezni. Ističe da to nije slučajno budući da liječnici koji se bave operativom na odjelu ginekologije znaju obavljati operativne zahvate i po nekoliko sati pa da je tako radio i sam tužitelj, pa da je nemoguće ukoliko je zakazan indikacijski sastanak u 13,30 da liječnik koji se nalazi na operaciji ne može prisustvovati tom sastanku. Svjedok ističe da su liječnici prisustvovali indikacijskim sastancima pa tako i tužitelj u zavisnosti da li i koliko je isti imao operacijskih i drugih liječničkih obaveza, pa ukoliko je bio slobodan da je u tom slučaju bio slobodan. Svjedok smatra da pravilnikom tuženika nije bila propisana izričita obveza prisustvovanja indikacijskim sastancima već da su ponekad te sastanke zakazivali i sami šefovi odjela u prijašnje vrijeme, a da nekada uopće nije bilo tih sastanaka. Navodi da dr. DJC nikad nije izdavao radne naloge ni tužitelju ni bilo kome o obvezi prisustvovanja indikacijskim sastancima. Ističe da se na indikacijskim sastancima u slučaju da se održavaju raspravlja o tome koja žena treba ići na koji operacijski zahvat te da se ti sastanci održavaju u zavisnosti o tome kako je prethodno rekao koji liječnik može biti prisutan navedenom sastanku jer da nekad čak ni dr. DJC nije mogao zbog obveza prisustvovati tim sastancima. Svjedok ističe da se o navedenim sastancima ne vode nikakve pisane evidencije vezano za prisutnost liječnika tim sastancima. Nadalje svjedok ističe da se na navedenim indikacijskim sastancima priloži sva potrebna medicinska dokumentacija za ženu koju je potrebno operirati te da se uz tu priloženu dokumentaciju potrebni za operativni zahvat još 2 potpisa i da to bude potpis DJC ili osobe koja njega mijenja. Također svjedok napominje da obzirom da su i dr. DJC kao i tužitelj profesori, te da oni pored liječničkih obveza imaju i obveze držanja predavanja i čitav niz drugih obveza. Nadalje, svjedok navodi da ne bi ulazio u objašnjenje odnosa između dr. DJC i dr. DJ obzirom na svoju poziciju liječnika kod tuženika jer bi možda se na taj način mogao krivo shvatiti za slučaj da se o tome izjasni. Vezano za opravdavanje izostanaka s indikacijskog sastanka svjedok odgovora da nije potrebno opravdati se s indikacijskog sastanka već da se potrebno samo opravdati izostanak sa prvog jutarnjeg sastanka i eventualno odjavnog sastanka, a da ti sastanci nisu indikacijski. Navodi da je viđao tužitelja na tim indikacijskim sastancima kad je svjedok mogao biti prisutan sastanku obzirom na svoje obveze. Navodi da ni jedan liječnik nije bio disciplinski odgovoran zbog nedolazaka na indikacijske sastanke. Vezano za upit je li od trenutka kad je dr. DJC u lipnju 2021. preuzeo dužnost predstojnika klinike pa do dana izricanja upozorenja u listopadu 2022. vidio dr. KJ da prisustvuje indikacijskom sastanku, isti ističe da se ne može sjetiti navedenog, a obzirom na protek vremena. Napominje da dok je predstojnik klinike bio dr. ZJ da su na indikacijske sastanke dolazili samo šefovi odjela, dok je bio prof. D da uopće nije bilo indikacijskih sastanaka. Vezano za činjenicu da bi dr. DJC, kad je preuzeo dužnost, rekao da su liječnici dužni prisustvovati indikacijskim sastancima ukoliko nemaju drugih obveza ili operacija, svjedok navodi da dr. DJC nije nikad tako rekao već da je rekao da su svi dobrodošli na takav sastanak pa čak i specijalizanti pogotovo jer bi isti tu mogli nešto naučiti. Navodi da ne može decidirano reći da li je dr. KJ održavao indikacijske sastanke, a da je u jednom razdoblju kad je on bio predstojnik klinike dvije godine bilo posebnih mjera zbog korona virusa. Na pitanje je li uobičajeno na klinici da liječnik koji nema nikakve obveze, operacije ili bilo što drugo na čemu obvezno mora prisustvovati ne dođe na indikacijski sastanaka, svjedok odgovara da takvih liječnika ima koliko god hoće jer po njemu na istom nije dužan prisustvovati.

123. Iz iskaza saslušane svjedokinje dr. ĆJ (list 138-141 spisa) proizlazi da je ista 2022. bila zaposlena kao djelatnica Klinike za ženske bolesti i porode, pročelnica Zavoda za perinatologiju te da ona u svom svjedočenju i svom iskazu govori o vremenu koje je bilo prije dolaska dr. AJ te navodi da je to bilo vrijeme u kojem je na odjelu KBC Split, na Klinici za ženske bolesti i porode radio tužitelj, a koji da je bio u to vrijeme predstojnik klinike te da su u to doba na tom odjelu postojali formalno i bili održavani indikacijski sastanci ali da isti nisu imali svrhu koju su točno trebali imati i to iz razloga jer da se na tim sastancima nije trebalo utvrđivati i pitati da li postoji dokumentacija za sve pacijente koje se operira i da li su sprovođeni svi predoperativni postupci da bi pacijent uopće mogao pristupiti operaciji. Navodi da bi na spomenutim sastancima svaki liječnik koji je želio nešto operirati prilagao određenu dokumentaciju, ali da se o toj dokumentaciji nije ni raspravljalo niti se istu provjeravalo. U odnosu na činjenicu kako su se onda dogovarali navedeni indikacijski sastanci ističe da na navedenom odjelu postoji Zavod za perinatologiju i Zavod za ginekološku kirurgiju i ginekološku onkologiju pa da bi se kolege koje su se trebali dogovarati oko operacije dogovorili međusobno, a da bi dokumentaciju nosili kod predstojnika klinike u ured ili kod tajnice predstojnika. U tom smislu ista u odnosu na činjenicu tko je onda odlučivao o tome što će se određenog dana raditi i operirati, a obzirom na ono što je navela vezano za sadržaj navedenih indikacijskih sastanaka, navodi da je upravo ta činjenica i bila sporna i zbog toga da je i došlo do određenih nesuglasica. Pojašnjava na svom primjeru da je ona u brojnim klinikama radila kao specijalizant i da je u ulozi specijalizanta kad je trebalo prezentirati prikupljenu dokumentaciju pacijenata pred predstojnicima zavoda koji bi se okupili u amfiteatru ustanove, bi joj isti postavljali sva pitanja vezano za pacijenta i operaciju a ujedno i da su provjeravali njezina specijalistička zvanja i kompetencije. U odnosu na upit da li je upoznata je li tužitelj dolazio na indikacijske sastanke vezano za odluku koja je predmet ovog spora od 28.10.2022. koju je u odnosu na tužitelja donijela bolnica, ista navodi da je dolaskom prof. AJ drugačije zamišljeno i na drugačiji način da se provode indikacijski sastanci i da isti poprime drugačiji sadržaj, te da su u tom smislu čak postojale i određene prezentacije. Navodi da je prilikom dolaska dr. AJ svaki operater koji je želio operirati i koji je imao svog pacijenta morao osobno doći s dokumentacijom tog pacijenta i prezentirati ga u njihovom uredu za sastanke, da se radi o dvorani gdje se liječnici ujutro sastaju njih otprilike 60-70. Ističe da ne zna točno vremenski se odrediti kad je došao dr. AJ i na opisani način uveo zamišljene na nov način sadržajno indikacijske sastanke. Navodi da se na tim indikacijskim sastancima prof. KJ dugo nije pojavljivao iako da je bio upoznat sa činjenicom da svaki operater mora prezentirati svog pacijenta. Nadalje navodi da se točno znalo kakvu formu trebaju imati i sadržaj navedeni indikacijski sastanci i kojoj svrsi službe te da je upoznata da je dr. AJ po svom dolasku na radno mjesto i uvođenju indikacijskih sastanaka zasigurno obavijestio cijeli kolegij vezano za navedene indikacijske sastanke i na koji način bi isti trebali izgledati, budući da je liječnicima priložena i prezentacija toga. Također navodi da je dr. AJ donio i odluku da se obavezno morao prisustvovati navedenim indikacijskim sastancima, ali da ista nije upoznata kad je to bilo jer da se ne može vremenski sjetiti. Također da ona ne može eksplicitno reći da je pravilnikom bilo propisano da se mora prisustvovati indikacijskim sastancima ali da je tako u pravilu u svim bolnicama i kod svih kirurških struka jer se mora znati tko i kada ide na operacijski zahvat. Pojašnjava da je upravo sa spomenutim indikacijskim sastancima i otpala potreba provođenja operativnih zahvata za neke pacijente jer se na kolegiju zaključilo da navedeni operativni zahvati, za koje su pacijenti čekali, nisu ni potrebni. Na upit može li se dogoditi situacija da liječnik ne mora prisustvovati indikacijskom sastanku, svjedokinja navodi da je to samo u slučaju ukoliko neki liječnik nije mogao zbog primjerice prisustva na operativnom zahvatu ili nekih drugih obveza prisustvovati indikacijskom sastanku, ali da to ne znači da se isti uopće ne mora pojaviti na istom već je isti tada morao dostaviti ispričnicu ili poslati zamjenu koja će prezentirati pacijenta stručnom kolegiju, te da nije uobičajeno da se netko od liječnika 3 mjeseca ne pojavi na kolegiju, jer da je razlika kad se netko povremeno ne pojavi na sastanku, a drugo da se netko kontinuirano ne pojavljuje na kolegiju odnosno na indikacijskom sastanku. Vezano za saznanja o načinu okončanja disciplinskog postupak protiv tužitelja po prijavi dr. AJ vezano za nedolaske tužitelja na indikacijske sastanke, ističe da se tužitelj u jednom razdoblju počeo pojavljivati naindikacijskim sastancima, a da je isti uložio žalbu na određene odluke tuženika te da zna da se na indikacijskim sastancima pojavljivao sa laptopom te da se zbog proteka vremena o tome ne može decidirano izjasniti u vremenskom smislu, ali da zna da isti dugo nije dolazio na indikacijske sastanke, ali da se nadležnima prituživao da njegovi pacijenti nisu stavljeni na operacijski program te da zna da je nakon perioda kad nije dolazio počeo dolaziti. Pojašnjava da se jedno vrijeme tužitelj uopće nije pojavljivao na sastancima, ali da bi pred kolegij stigla dokumentacija o njegovom pacijentu, a da je dr. AJ izričito istakao da ukoliko netko tko želi staviti svog pacijenta u operativni program nije prisutan na indikacijskom sastanku da se neće uzeti u obzir dokumentacija o njegovom pacijentu niti će se o njoj raspravljati. Svjedokinja pojašnjava da je svima bilo jasno da ako liječnik ima nekog pacijenta da je dužan doći na indikacijski sastanak i predstaviti njegovu dokumentaciju i operativni program. Ista napominje da je dr. KJ bio predstavnik Zavoda za onkološku ginekologiju koji zavod da ima i određenu prednost kod operativnih zahvata. Nadalje navodi da je do trenutka uvođenja promjena i dolaska dr . AJ bi bilo svega 1-2 liječnika na sastanku, a da se to čak odvijalo na način da bi ona nekad na takvom sastanku samo tajnici predala dokumentaciju o pacijentu, te da su se na takav način odvijali ti sastanci, a od dolaska dr. AJ da je značajno veći broj liječnika bio prisutan na sastanku uračunavajući i kolege specijalizante te da je bio otvorenog tipa za sve koji mogu na taj sastanak doći, a za one koji prijavljuju operativne zahvate da je bila obaveza. Vezano za brojnost liječnika na tim sastancima ista navodi je ta brojka varirala u zavisnosti od potrebe provođenja operativnih zahvata, pa da je moglo varirati od 5-20 i više. Svjedokinja ističe da nije čak niti bitan broj liječnika koji su prijavili operativni zahvat i prisustvovali indikacijskom sastanku već je u središtu problema sami pacijent za kojeg je jako bitno da se prezentira sva predoperativna dokumentacija zbog operativnog zahvata i rizika te da je cilj kolegija da se da konkretno mišljenje o tome i da li je navedeni operativni zahvat optimalna mogućnost za konkretnog pacijenta, koliko je taj zahvat potreban sa svime što to podrazumijeva. Pojašnjava da se na navedenom sastanku kojeg spominje sastavlja određeni zaključak koje potpisuju liječnici specijalisti određene struke u zavisnosti o kojoj se vrsti operacije radi. Svjedokinja navodi da se nisu vodili zapisnici o tijeku indikacijskog sastanka i svemu što se tamo govorilo već su se sastavljali zaključci vezano za navedene sastanke koji su potpisivali navedeni liječnici odgovarajuće specijalnosti zavisno o kojoj vrsti operativnog zahvata je bila riječ, a da bi se taj zaključak predavao u ured predstojnika klinike. Ističe da se službena evidencija o prisutnosti liječnika na indikacijskom sastanku nije vodila, da su ti indikacijski sastanci u prosjeku trajali otprilike nekih pola sata te da su se odvijali u 13:00 sati, tijekom radnog vremena. Navodi da za liječnika koji iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti prisustvovati indikacijskom sastanku nije postojala pisana ispričnica već bi se isti javio kolegiju i šefu i rekao iz kojeg razloga neće moći prisustvovati sastanku, a isti bi zasigurno poslao nekog tko će ga mijenjati, prezentirati i donijeti potrebnu dokumentaciju. Navodi da nije bilo slučaja da bi netko drugi poput tužitelja disciplinski odgovarao zbog nedolaska na indikacijske sastanke. Vezano za saznanja je li ikada dr. AJ kad bi primijetio da tužitelja nema na sastanku istog zvao da dođe na indikacijski sastanak, ista navodi da joj je to poznato, te je navedeno bilo u početku kad su liječnici shvatili da tužitelja nema u kontinuitetu na tim sastancima pa bi ga dr. AJ zvao da dođe, ali da bi isti i po njegovom pozivu znao ne doći. Pojašnjava da je bilo bitno da tužitelj dođe na te sastanke iz razloga što je imao onkološke pacijente koji trebaju hitne operativne zahvate pa ukoliko se isti ne pojavi il ne pošalje zamjenu i dostavi dokumentaciju da tada pacijentica gubi svoj red za operaciju jer to mjesto zauzima druga pacijentica. Ističe da se ne sjeća da bi dr. KJ poslao nekog drugog liječnika da prezentira operativni zahvat njegovog pacijenta te da joj nije poznat slučaj nekog drugog liječnika koji ne bi kontinuirano dolazio na indikacijske sastanke mjesecima. Navodi da je ista prisustvovala na 90% indikacijskih sastanaka te da je prezentirala operacije carskih rezova svojih pacijenata, a ukoliko ne bi mogla prisustvovati da bi poslala ispričnicu ili da bi umjesto sebe za prezentaciju poslala kolege dr. K ili dr. I, te da je u njenom slučaju uvijek bio netko sa zavoda tko bi prezentirao pacijentice

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka dr. NJ (list 141-142) proizlazi da je dr. KJ radio na Odjelu ginekološke onkologije te da se on osobno ne može točno izjasniti tko je i kada dolazio na indikacijske sastanke budući su se ti sastanci odvijali svaki dan u bolnici i na tim sastancima je prisustvovao ograničeni broj ljudi. Navodi da su se u vrijeme dr. AJ sastanci održavali u dvorani za sastanke, a ranije su se održavali na II. katu bolnice gdje je mala predavaonica. Isti navodi da se razgovaralo o ženama koje treba operirati, a isto tako da su tu bili prisutni i specijalizanti iz edukacijskih razloga. Svjedok navodi da nije postojala nikakva odluka bolnice o obaveznom prisustvovanju indikacijskim sastancima. Nadalje navodi da se nije nitko trebao ispričavati zbog nedolaska na sastanke te da je on osobno dosta često bio prisutan na tim sastancima, jer da je imao dosta ženskih pacijenata koje je trebalo operirati. U odnosu na činjenicu kako su onda liječnici koji su imali operacije, a nisu prisustvovali sastancima dogovarali operativne zahvate, svjedok navodi da su liječnici imali rokovnik u koji bi upisivali po datumima imena i prezimena operatera i operativni zahvat te pacijente koje treba operirati, a da bi se dan prije samog zahvata imao kolegij na kojem bi se analiziralo i odlučivalo o vrsti operativnog zahvata. Nadalje u odnosu na činjenicu da li se spomenuti neformalni način održavanja indikacijskih sastanaka koji je isti opisao promijenio s dolaskom dr. AJ, isti ističe da se promijenio budući da više nema spomenutih rokovnika u koje su se upisivali operateri i pacijenti i dan obavljanja operativnog zahvata već da operater dođe na indikacijski sastanak, da iznosi situaciju sa svojom pacijentom i prijedlog o vrsti operacije i da se o tome raspravlja te da se potom navedena pacijentica stavlja u tzv. "bubanj", što znači na listu čekanja. Svjedok navodi da misli da je prijašnji sistem upisa pacijenata, operatera i datuma operacije u spomenute rokovnike, a na koji su se način ranije održavali sastanci, bio transparentniji jer da je on tada točno znao kao liječnik podatke o tome kad će biti operativni zahvat, o kojoj je pacijentici riječ, te da nije bilo liste čekanja. Vezano za upit da li se vode ikakvi zapisnici o sadržaju provođenja indikacijskog sastanka i da li se liječnici koji su prisutni na sastanku potpisuju na taj zapisnik isti odgovara da se ništa od toga ne radi, ne vodi se takav zapisnik niti se liječnici potpisuju na taj zapisnik o prisustvovanju sastanku, a na upit da li se svjedok ikad službenog ispričavao ukoliko nije bio prisutan na indikacijskom sastanku, svjedok navodi da nije imao razloga se ispričavati jer ukoliko nije bio u operativnoj sali ili drugim radilištima da bi uglavnom bio prisutan na navedenim sastancima. Navodi da nije upoznat s činjenicom je li itko ikad disciplinski odgovarao zbog nedolaska na navedene sastanke. Vezano za prisutnost liječnika na indikacijskim sastancima, navodi da je prisutno obvezno uvijek 3 liječnika različitih specijalnosti, a uz to se pridruže liječnici koji imaju najavljene operacijske zahvate, te osim navedena 3 liječnika da je obvezno prisutan dr. AJ. Vezano za promjene uvedene u način održavanja indikacijskih sastanaka kada je dr. AJ postao predstojnik klinike i da li je isti o tome obavijestio djelatnike isti navodi da je dr. AJ rekao djelatnicima da više nema spomenutog rokovnika sa zakazanim terminima operativnih zahvata te da će se indikacijski sastanci održavati na novoj lokaciji i da se operater ako ima pacijenta za operaciju mora pojaviti s dokumentacijom na kolegiju vezano za svog pacijenta i predviđene operativne zahvate. Vezano za upit je li dr. AJ rekao da indikacijskom sastanku moraju prisustvovati liječnici koji nisu imali zakazan operativni zahvat svog pacijenta, svjedok navodi da bi u ovom slučaju trebali biti prisutni određeni liječnici mladi specijalisti čisto zbog edukativnog karaktera ukoliko se radilo o situaciji da nema netko operacijski zahvat. Svjedok navodi da i sad ima liječnika koji se u kontinuitetu ne pojavljuju na indikacijskim sastancima, da neki nikad nisu bili na indikacijskom sastanku, a da se zapravo radi o liječnicima koji su perinatolozi koji se bave trudnoćama, te isti nisu operateri.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka DJC (list 143-146 spisa) proizlazi da je on predstojnik Klinike za ginekologiju kod tuženika počevši od 17. lipnja 2021. Isti navodi da je dr. KJ prestao biti predstojnik iste klinike 16.12.2020. te da su se indikacijski sastanci kad je predstojnik bio dr. KJ odvijali na način da bi svaki liječnik ponaosob prijavio svog pacijenta za operaciju te da su se isti operativni zahvati raspoređivali po danima na operativne dvorane. Međutim isti navodi da se na tim indikacijskim sastancima nikad nije provjeravalo da li postoje indikacije za navedeni operativni zahvat i da li je to najbolji način na koji treba operirati pacijenticu. Navodi da je postojala jedna bilježnica u kojem su operateri liječnici upisivali svoje pacijente, ali da se nije na sastancima odvijao nikakav razgovor vezano za činjenice operativnog zahvata i za ono što je prethodno naveo odnosno sažeto ističe da je svaki liječnik vršio operacije kako je htio i što je htio, a jedino da su se dogovarali točni termini operacije. Isti ujedno navodi da se nikad nisu vodili zapisnici sa sadržajem spomenutih sastanaka u vrijeme kad je dr. KJ bio predstojnik, a da se ne vode ni sada budući da isti nisu smatrali nužnim vođenje tih zapisnika. Svjedok pojašnjava da liječnici imaju kolegij ujutro na početku radnog vremena i sastanke na kraju radnog vremena, a između se liječnici nalaze na različitim radilištima. Navodi da nije postojala utvrđena obveza i dužnost liječnika odredbama pravilnika o radu tuženika da moraju prisustvovati indikacijskom sastanku niti je bilo ikakve pisane odluke s naputkom da moraju prisustvovati sastanku. Međutim isti navodi da u vrijeme kad je tužitelj bio predstojnik klinike da su se ti sastanci održavali jednom tjedno na način pisanja plana operacija za idući tjedan, a da se to po svom sadržaju ne može nazvati indikacijskim sastankom. Isti navodi da se znalo događati situacija da bi pacijentica bila primljena u bolnicu i da bi se na dan kad je trebalo obaviti operativni zahvat otkrije da dijagnoza iste nije odgovarajuća ili da operativni zahvat treba provesti na drugi način ili da operacija uopće nije potrebna ili još gore da se to utvrdi za vrijeme same operacije, a što da je bilo dosta nezgoda situacija, a što je on sam osobno utvrdio kad je postao predstojnik navedene klinike. Ističe da je upravo iz navedenih razloga uveo indikacijski sastanak na način da svaki liječnik koji ima operativni zahvat mora doći na indikacijski sastanak i predstaviti za svoju pacijenticu program operativnog zahvata prije nego pacijentica uopće dođe u bolnicu na zakazani termin operativnog zahvata, te da su na takav način postigli da se utvrdi da li navedena pacijentica uopće treba tu operaciju i da li je predviđeni zahvat za istu najbolji način da se to izvede, a ukoliko su utvrdili da treba postupiti drugačije svjedok navodi da su onda vršili izmjene u skladu s navedenim. Ističe da on u tom smislu zakazao stručni sastanak na kojem je istakao liječnicima kako bi trebali funkcionirati indikacijski sastanci te da je navedene prigode rekao da svi koji nisu zauzeti na nekakvim radilištima u bolnici trebaju doći na sastanak, a pogotovo liječnici koji planiraju zakazivanje operativnih zahvata. Navodi da nije tražio ispričnice za liječnike koji iz opravdanih razloga nisu mogli prisustvovati sastanku budući da je on kao predstojnik klinike uvijek imao na uvid dnevni program iz kojeg se mogao vidjeti raspored svih liječnika i na kojim se radilištima nalaze, pa da mu u tom smislu nije trebala nužno ispričnica nekog liječnika. Svjedok napominje da je u rujnu 2021. izložio način na koji se trebaju odvijati indikacijski sastanci, a da je na dužnost stupio 17. lipnja 2021. dok da se od 1. listopada 2021. počelo raditi na način da su se održavali spomenuti indikacijski sastanci na opisani način. Isti navodi da prof. KJ koliko je on upoznat nikad nije dolazio na indikacijske sastanke, a da on nije imao običaj pozivati liječnike koji nisu prisustvovali tim sastancima da dođu na sastanke. Svjedok nadalje navodi u odnosu na činjenicu može li objasniti što se događalo s tužiteljem vezano za dolaske na indikacijske sastanke, isti navodi da je upoznat s činjenicom da je tužitelj također prijavljivao svoje pacijentice za operaciju pa da bi ga on nekad pozivao tijekom indikacijskog sastanka da dođe na taj sastanak i objasni situaciju vezano za svog pacijenta, te da ukoliko bi ga on tada pozvao, da bi se dr. KJ pojavio na njegov poziv na indikacijskom sastanku. Međutim, isti navodi da se dr. KJ počeo uredno pojavljivati na tim sastancima tek nakon što je protiv njega pokrenut disciplinski postupak te je počeo dolaziti na te sastanke tijekom 2022. godine odnosno da nije točno siguran o kojoj se godini radi, te navodi da nije nikad razgovarao s prof. KJ vezano za navedene sastanke, ali da je neko vrijeme tolerirao njegove izostanke sa indikacijskih sastanaka. Ujedno navodi da nije uvijek pozivao dr. KJ na indikacijske sastanke ukoliko bi iz dokumentacije pacijentice koju bi isti poslao bilo moguće utvrditi o čemu se točno radi. Isti pojašnjava da je jedno vrijeme tolerirao izostanke tužitelja sa indikacijskih sastanaka ali da je to smatrao neodgovornim obzirom na činjenicu da prijavljuje pacijentice na operativne zahvate, a ne dolazi na indikacijske sastanke te isti navodi da nikad nije odbijao stavljati njegove pacijente u operativni program samo zbog činjenice što je isti prijavio pacijenticu za operativni program, a nije se pojavio na indikacijskom sastanku. Svjedok pojašnjava da su se liječnici zajednički odlučivali o tome što će ići u operativni program te bi se liječnici potpisivali s tim zaključcima vezano za plan operativnog programa, s tim da je uvijek inzistirao na tome da takvu odluku potpisuju liječnici iste subspecijalnosti. Svjedok objašnjava situaciju vezano za nedolaske tužitelja na indikacijske sastanke, kad bi istog pozivao, a kad ga ne bi pozivao na iste, te navodi da je postojala razlika ukoliko se radilo o planiranim operativnim zahvatima za teže dijagnoze kad je eventualno pitanje zloćudnog tumora i za planirane operacije kad se radilo o lakšim dijagnozama. Isti objašnjava da ukoliko je bila pacijentica dr. KJ sa sumnjom na zloćudni tumor da je on osobno smatrao da u tom slučaju takva pacijentica ne može čekati na zahvat zbog svoje dijagnoze pa ukoliko nema liječnika takve pacijentice, a riječ je o pacijentici dr. KJ, a isti nije prisutan na sastanku da bi prisutni liječnici odgovarajuće specijalnosti raspravili o njenoj dokumentaciji i donijeti odluku o operaciji te odobrili takav zahvat. U slučaju da se radilo o lakšoj dijagnozi, a riječ bi bila o pacijentici dr. KJ, a za koju dijagnozu je moguće svrstati pacijenta na listu čekanja, bi se tražilo da dr. KJ dođe na sastanak da izloži dokumentaciju vezano za tu pacijenticu, a da se ne radi o istom sastanku na kojem se raspravljalo u prisutnosti dr. DJC. Svjedok pojašnjava da u situaciji gdje bi dr. KJ trebao doći na indikacijski sastanak da on ne bi dolazio na sastanak na kojem raspravljaju liječnici s dr. DJC nego na idući indikacijski sastanak. Navodi da nitko drugi u njegovom mandatu nije odgovarao za nedolazak na sastanke budući da ostali dolaze na indikacijske sastanke. Po pitanju brojnosti liječnika koji budu na indikacijskim sastancima, isti navodi od 5 do 15 liječnika jer da se ti sastanci održavaju iza 13:30 sati u radnom danu da bi se mogao napraviti operativni program za sljedeći dan, a da su u to vrijeme liječnici još na radilištima. Svjedok navodi da u vrijeme mandata dr. KJ da gotovo da nitko nije dolazio na indikacijske sastanke dr. KJ jer da su postojale dvije vrste takvih sastanaka odnosno dvije vrste pacijenata i to one o kojima se na indikacijskom sastanku raspravljalo taj dan a imaju operacijski zahvat sljedeći dan i pacijente kojima još uopće nije određen operacijski zahvat, ali se raspravlja o njihovoj dokumentaciji. Pojašnjava da su indikacijski sastanci kod dr. KJ izgledali na način da se dođe i dogovara operativni zahvat za idući dan samo u smislu vremenskog određivanja operacije, a ne u smislu propitivanja svih faktora odlučujućih za navedeni operativni zahvat. Isti pojašnjava da je to u vrijeme dr. KJ bilo toliko formalno da i kad bi liječnik došao ne bi zatekao nikog te da se određivao samo redoslijed kad će koja pacijentica na operaciju, al da bi to bilo sve, a da je upravo to bio razlog nedolazaka liječnika na te sastanke, a tamo gdje nitko nije dolazio na sastanak nije često dolazio niti dr. KJ. Na pitanje obzirom da je mandat dr. KJ završio njegovom smjenom da li je on potpisnik pismena kojim je inicirana smjena tužitelja smjesta predstojnika klinike, isti odgovara potvrdno. Navodi da kad je dr. KJ bio predstojnik klinike isti nije izdavao nikakav nalog za indikacijske sastanke već da bi samo rekao: "Tko želi, može doć". Navodi da nema više ni jedan liječnik koji kontinuirano ne dolazi na indikacijske sastanke, a ima operativne zahvate, te da isti zna za takvog da bi ga on osobno prijavio. Svjedok naposlijetku navodi da pokušava objasniti sudu koliko je zapravo važno održavati sadržajno ispravne indikacijske sastanke budući se na istima odlučuje o pacijentima na način da se utvrđuje što se točno i na koji način se treba operirati, na koji način to najbolje izvesti, kako se ne bi događalo da se krivo izvede operativni zahvat ili da se isti nepotpuno izvodi. Navodi da mu je neugodno što uopće mora iznositi situaciju da indikacijskih sastanaka takvog sadržaja prije njegovog dolaska za predstojnika nije uopće bilo, zbog čega da su se događale spomenute neugode opisane situacije vezano za operativne zahvate. Vezano za upit svjedoku jesu li se indikacijski sastanci na način kako se vode u njegovom mandatu ikada ranije u KBC Split na takav način organizirali uključivo i mandate predstojnika prije mandata tužitelja na mjesto predstojnika, svjedok navodi da može po tom pitanju reći da su se i prije mandata dr. KJ indikacijski sastanci održavali na način sličan onom kako je to održavao dr. KJ, ali da postoji jedna mala razlika što bi se prije dr. KJ ipak makar zadnji dan obavljala sadržajna rasprava vezano za planiranje operativnog zahvata i način obavljanja zahvata, a da to nije bio slučaj kad je dr. KJ postao predstojnik. Međutim isti navodi da od kada je on postao predstojnik da su se sastanci obavljali onako kako je opisano na današnjem ročištu te da ne zna da li se na način kako on to radi indikacijski sastanci obavljaju i u drugim klinikama. Ističe da je zaposlen u KBC Split od veljače 2020. a da je i prije toga radio u KBC Split od 1988. -2006. godine.

16. Iz iskaza saslušane svjedokinje dr. ĐJ (list 154-156 spisa) proizlazi da je ista radila na Klinici za ginekologiju do prije 2 godine, a da sada radi u privatnoj poliklinici i da radi dijelom i na fakultetu, a po potrebi samo da obavlja medicinski potpomognutu oplodnju na klinici za neplodnost, ali samo kad tuženik ne može organizirati posao. Navodi nadalje da je upoznata sa činjenicama o kojima svjedoči te da zna da su se indikacijski sastanci kod tuženika prije dolaska za v.d. ravnatelja dr. JJ i prije dolaska samog dr. DJC, da su indikacijski sastanci u vrijeme kada je predstojnik klinike za ginekologiju bio tužitelj bili samo formalni, iz razloga što bi se isti odvijali na način da bi liječnik koji treba izvršiti operaciju prijavio potrebu za izvršavanjem operacije na indikacijskom sastanku, ali ista navodi da liječnik ne bi bio prisutan na indikacijskom sastanku već da bi samo bila poslana dokumentacija koja se odnosila na pacijenta za kojeg bi bila potrebna operacija. Ista navodi da bi pacijent potom došao na zakazani termin operacije, a da se prije toga na indikacijskom sastanku nije razgovaralo o detaljima tog operacijskog zahvata odnosno je li uopće potreban operativni zahvat i koja vrsta operativnog zahvata bi bila potrebna. Svjedokinja ističe da su se navedeni indikacijski sastanci u vrijeme kad je predstojnik bio dr. KJ obavljali na način da najčešće ili ne bi nitko bio na sastanku ili bi bilo prisutno 2 do 3 liječnika. Navodi da je jednom bila prisutna na sastanku gdje je bilo više liječnika i da su bili prezentirani nalazi pacijentice koja je imala cistu veličine 2cm, bez nekih patoloških naznaka, te da se ona izjasnila da je moguće da nije niti potreban operativni zahvat, ali da je kolega KJ rekao da se radi o liječnici starijoj koja će istu operirati pa da neka obavi taj zahvat. Ista navodi da u tom smislu shvatila da navedeni indikacijski sastanci nemaju nikakvog smisla i da nema smisla tome prisustvovati, a da je osobno smatrala da nije dobro da se na takav način obavljaju navedeni sastanci. Svjedokinja nadalje navodi da u pravilnicima o radu tuženika nigdje nije bilo propisano odnosno da ona ne zna je li bilo propisano da liječnici moraju obavezano prisustvovati indikacijskom sastanku, ali da zna da je svaki odjel morao imati dogovor o operacijama i da nitko nije mogao pristupiti operaciji bez da se to dogovori na odjelu. Također ističe da nije upoznata da li je pravilnicima bolnice propisana disciplinska mjera za liječnika koji ne prisustvuje indikacijskom sastanku. Nadalje navodi da kada je prof. DJC preuzeo vođenje navedenih sastanaka da je to izgledalo na način da im je najprije prezentirao power point prezentaciju kako treba izgledati indikacijski sastanak, te d a im je podijelio listiće o indikacijskom sastanku te im je rekao da svi moraju prisustvovati tom sastanku osim liječnika koji su na radilištima. Također ista navodi da se liječnici nisu morali posebno opravdavati ako su izostali sa indikacijskog sastanka jer je postojao popis na kojem se vidjelo gdje se koji liječnik nalazi na radilištu, te da je tužitelj često bio slobodan a da nije prisustvovao na indikacijskom sastanku, već je možda u godinu i pol dana bio prisutan u dva navrata na indikacijskom sastanku. Navodi da je u jednom navratu prof. DJC pozvao tužitelja da dođe na indikacijski sastanak jer je trebao prezentirati stanje vezano za jednu pacijenticu koja je imala teži zdravstveni problem te da je tužitelj tada došao na sastanak. Svjedokinja objašnjava da kad je upitana o tome je li pravilnikom tuženika igdje propisano da liječnici moraju biti prisutni indikacijskom sastanku, da treba znati da u njihovoj liječničkoj službi dosta toga nije pisano izričito propisano, ali da se na svakom odjelu sa šefom klinike sve dogovara i da primjerice ako treba specijalist obavlja carski rez da mora pitati o tome šefa službe da mu to odobri. Vezano za upit pun. tužitelja koliko bi liječnika bilo prisutno indikacijskim sastancima kada je dr. DJC održavao te sastanke, svjedokinja odgovara da je nekad bilo 10, nekad 15, nekad 20, a najmanje 7-8 liječnika, a da su nekada bili i samo specijalizanti. Svjedokinja napominje u kontekstu prethodno postavljenog pitanja, da su indikacijski sastanci izgledali na način da bi se upisivalo na indikacijskom listiću ime prezime pacijenta, dijagnoza, te bi se priložila zdravstvena dokumentacija, a da bi potom svi prisutni liječnici zaključili da li je uopće potrebna operacija i koja je optimalna vrsta operacija za navedenu pacijenticu, te nadalje bi se iznio zaključak nakon dogovora o tome i sastanak bi završio na način da bi se troje specijalista odnosno subspecijalista za konkretno područje potpisali na indikacijski listić te se ti listići odlažu u povijest bolesti. Svjedokinja nadalje navodi da kada je došao dr. DJC za predstojnika klinike i kad je održavao indikacijske sastanke, da su se i odgađali nepotrebni operativni zahvati, carski rezovi i sl., a da u vrijeme prof. KJ toga nije bilo već da su se radili i potrebni i nepotrebni operativni zahvati. Navodi da se od strane tuženika protiv tužitelja vodio disciplinski postupak iz razloga što tužitelj nije dolazio na indikacijske sastanke pa da je došlo do situacije da nije prezentirano stanje njegovih pacijentica koje su čekale na operaciju, pa da iste iz tog razloga nisu ni upućene na operativni zahvat. Iznimka za ovo postupanje, da su bile žene s karcinomima gdje bi dr. DJC inzistirao da se donese odluka o operativnom zahvatu takvih pacijentica i bez dolaska dr. KJ, jer bi ocijenio da bi čekanje da isti dođe na indikacijski sastanak radi donošenja te odluke ugrozio zdravstveno stanje tih pacijentica. Navodi da je on samo na indikacijski sastanak slao prijedlog operativnih zahvata, a da su medicinske sestre donosile potrebnu dokumentaciju koja bi često bila nepotpuna, pa bi ga znali kontaktirati, ali da je bilo potrebno da dr. KJ prisustvuje ovakvim sastancima i objasni stanje takve pacijentice kako bi se mogao formirati adekvatan zdravstveni tim za operativni zahvat ali da isti nije prisustvovao navedenim sastancima. Na pitanje koliko bi trebalo biti prisutno liječnika obvezno na indikacijskom sastanku, svjedokinja navodi da su 4 liječnika dežurna, 4 u rađaonici, 4-5 u operativnoj sali, a da je njih ukupno 35, ali da bi većina liječnika u vrijeme kad je indikacijski sastanak već završila s operativnim zahvatima ili ambulantom ili drugim radilištima pa da su mogli prisustvovati indikacijskom sastanku, ali da bi trebalo biti minimalno 10-15 djelatnika na tom sastanku. Navodi da se nije vodila evidencija o prisutnosti liječnika na sastanku već da se iz indikacijskih listića koji su potpisivali vidjelo tko je bio na sastanku a da bi na tom listiću bila samo trojica liječnika specijalista koji bi potpisali indikacijski listić da su bili na sastanku, a da se drugi liječnici nisu potpisivali. Navodi da je na indikacijskim sastancima viđala dr. ŽJ, ŠJ i MJ, a da bi dr. MJ vidjela najmanje, ali da je dolazio. Vezano za stanje odnosa s dr. KJ, svjedokinja ističe da je ona i nekolicina kolega s njim u sporu jer da su smatrali da ne vodi kliniku na odgovarajući način pa su se u tom smislu obraćali i stručnom vijeću i ravnatelju tuženika, te da su njezinjedini interes dobrobit pacijenata na odjelu, a da ona nema više nikakvu komunikaciju s tužiteljem. Navodi da su među kolegama koji su se obraćali ravnatelju vezano za probleme u komunikaciji s tužiteljem i to u mandatu dr. KJ bili prisutni dr. DJC i dr. ĆJ. Vezano za mogućnost održavanja operativnih zahvata bez da se obavljaju indikacijski sastanci i da to pojasni, ista navodi da je to nemoguće te da je uvijek potrebno održati indikacijski sastanak budući da liječnik ne može samovoljno pristupiti operativnom zahvatu. Međutim, ono što naglašava je da je s dolaskom dr. DJC poboljšano sveukupno stanje u pogledu načina održavanja sastanaka, jer da su od dolaska dr. DJC spriječeni nepotrebni operativni zahvati, pa da bi tako ukoliko pacijentica ima miom, a nije za operativni zahvat ista bila upućena da će se pratiti njeno stanje i naručena na pregled npr. za 6 mjeseci. Navodi da protiv ni jednog drugog liječnika nije bio pokrenut disciplinski postupak zbog nedolazaka na indikacijske sastanke jer da su svi češće ili rjeđe dolazili, ali su dolazili, osim dr. KJ. Na primjer netko od liječnika ne bi došao 3 dana u tjednu na indikacijski sastanak, ali kad bi se pojavio tada bi se raspravilo o svim njegovim pacijentima dok da je dr. KJ u odnosu na druge liječnike rjeđe dolazio na indikacijske sastanke. Vezano za upit da li su se prije dr. DJC, na način kako je to radio dr. DJC, održavali indikacijski sastanci, svjedokinja navodi da je to bilo nešto slično u vrijeme dr. D, dr. ZJ te prof. F, a da bi se u njihovoj sobi održavali ti sastanci, ali da se nije ništa potpisivalo, a da su i na takvim sastancima bili prisutni spomenuti liječnici i još neki drugi liječnici zainteresirani za provođenje operativnih zahvata za svoje pacijente.

17. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iskaza saslušanog tužitelja i svjedokinje dr. IJC, dr. ŠJ, dr. MJ, dr. RJ, te isprava koje prileže predmetnom spisu nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica u ovom postupku da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku postojanje opravdanosti za donošenje odluke od 28.10.2022.godine a kojom je tužitelju kao svom tadašnjem radniku izrekao upozorenje za kršenje radne obveze neprisustvovanja na indikacijskim sastancima , a samim time je tuženik neosnovano i odbio žalbu tužitelja na navedenu odluku od 28.10.2022.godine. Naime, iz sadržaja citirane odluke tuženika od 28.10.2022.godine (list 8-9 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik navedenu odluku od 28.10.2022.godine kojom je tužitelju izrečeno upozorenje za povredu radne obveze neprisustvovanja indikacijskim sastancima kod tuženika temeljio na odredbi članka 59.stavka 1. točki 9. svog Pravilnika o radu. Iz pregledanog Pravilnika o radu tuženika od 29.05.2014.godine (list 101-118 spisa), te Izmjene i dopune Pravilnika o radu od 22.prosinca 2014.godine (list 119-124 spisa), te dopune Pravilnika o radu od 02.11.2016.godine (list 124 spisa), a koje isprave je u dokazne svrhe dostavio tuženik uz podnesak od 09.09.2024.godine je razvidno da navedeni tuženikov Pravilnik o radu kao i njegove izmjene i dopune nigdje ne sadrže nikakve odredbe prema kojima bi bilo propisano da je tužitelj dužan obvezno prisustvovati inicijalnim sastancima kod tuženika, a vezano za dogovor vezano za postupanje tužitelja u svojstvu liječnika u smislu dogovora oko zdravstvenih zahvata na pacijentima i slično, tijeka liječenja i slično niti je navedenim Pravilnikom o radu tuženika to propisano kao tužiteljeva obveza niti pod kojim uvjetima tužitelj mora prisustvovati tim sastancima i koje obveze u tom smislu mora poštivati, kao što nigdje u navedenom Pravilniku nije propisano ni mogućnost nadređenih osoba kod tuženika da o navedenom inicijalnom sastanku mogu izdati radni nalog radniku da moraju obvezno prisustvovati navedenom sastanku. Također tuženikovim Pravilnikom o radu nigdje nije propisana ni mogućnost izdavanja upozorenja niti vođenja disciplinskog postupka protiv tuženika ukoliko tužitelj ne pristupi indikacijskom sastanku na odjelu na kojem radi. Tuženik se upravo iz razloga što prisustvovanje inicijalnim sastancima kod tuženika nije decidirano propisano odredbama njegovog Pravilnika prilikom donošenja odluke od 28.10.2022.godine u toj odluci pozvao na odredbu članka 59.stavka 1. točku 9. svog Pravilnika, a koja odredba ne propisuje kao povredu radne obveze neprisustvovanje indikacijskim sastancima kod tuženika već je tom odredbom propisano da radnik čini osobito teške povrede obveza u svezi sa radom ukoliko odbija izvršiti posao, službu dežurstva, pripravnost ili radni nalog. U tom smislu tuženik prema mišljenju ovog suda tijekom postupka nije ničim dokazao da je tužitelj na svom radnom mjestu odbio izvršiti posao ili radni nalog niti je dokazao da tužitelj nije pristupao indikacijskim sastancima kod tuženika kao ni da je odbijao pristupati indikacijskim sastancima kod tuženika po nalogu njemu tada nadređene osobe dr. AJ, a također tuženik ničim nije dokazao svoje tvrdnje u postupku iz kojih bi se decidirano mogao izvesti zaključak da je dr. AJ tužitelju u razdoblju dužem od godine dana izdavao ikakve usmene ili pismene naloge iz kojih bi proizlazilo da tužitelj bez iznimke mora prisustvovati indikacijskim sastancima kod tuženika, posebno bez obzira da li je ili ne zauzet drugim obvezama na radnom mjestu, te iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je tužitelj odbio postupiti po takvom radnom nalogu i da je time prouzročio bilo kakav zastoj ili štetu u radnom procesu kod tuženika i na taj način počinio povredu radne obveze. U tom smislu iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da nigdje nije propisano kod tuženika da se obvezno mora prisustvovati indikacijskim sastancima, a iz iskaza tužitelja je razvidno da je dolazio na te sastanke kad god je mogao u zavisnosti od svojih obveza budući da je on uz dozvolu poslodavca kumulativno radio 50% na Medicinskom fakultetu gdje je imao sastanke sa upravnim vijećem fakulteta, a što je na sasvim drugoj lokaciji od tuženika, te da je bio mentor brojnim specijalizantima kod tuženika, te onkolog operater koji je često morao biti u kirurškoj sali na operacijama. Također iz iskaza istog proizlazi da nikad nikome od liječnika nije bio izdan nalog da mora biti prisutan na indikacijskom sastanku već da su liječnici dolazili na te sastanke u zavisnosti od svojih obveza, te da se o prisustvu liječnika na tim sastancima nije vodio zapisnik niti su se potpisivali. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da ga nitko od nadređenih nije nikad upozorio da mora prisustvovati tim sastancima. Ujedno je tužitelj istakao da je isključivo predstojnik klinike osoba koja odlučuje o tome što će određenog dana ići na operativni program, a da prisutni liječnici samo na to daju svoje komentare, te da komentari prisutnih nisu obvezujući već ono što u odnosu na operativne programe utvrdi sam predstojnik klinike. Naposljetku iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da nitko nije nikad na Klinici za ginekologiju odgovarao zbog neprisustva indikacijskim sastancima. Glavnina svjedoka je upravo potvrdila u svojim iskazima navode iz iskaza saslušanog tužitelja. U tom smislu iz iskaza saslušane svjedokinje dr. IJC (list 126-128 spisa) proizlazi da indikacijski sastanci u Klinici za ginekologiju nisu bili službeni, ali da su se ipak održavali na tjednoj razini i da je tužitelj bio obvezno prisutan ukoliko nije imao druge obveze, te je navedena svjedokinja upravo i naglasila u iskazu da navedenim indikacijskim sastancima nisu prisustvovali svi liječnici jer su imali druge obveze. Iz iskaza svjedokinje ŽJ proizlazi i da liječnici koji su bili prisutni na indikacijskim sastancima nisu nikad potpisivali nikakve zapisnike o svom prisustvu na tim sastancima. Svjedokinja dr. ŽJ je ujedno istakla i da je osobno viđala tužitelja na indikacijskim sastancima na kojima je bio prisutan i dr. AJ, a iz čega jasno proizlazi da je tužitelj dolazio na indikacijske sastanke kad je to bio u mogućnosti u zavisnosti od svojih radnih obveza. Nadalje, iz iskaza saslušane svjedokinje dr. ŠJ (list 128-129 spisa) nedvojbeno proizlazi da su spomenutim indikacijskim sastancima prisustvovali svi liječnici koji nisu imali druge radne obveze u vrijeme kad je bio sastanak, te da je tako postupao i tužitelj, a čime je ista u tom smislu također potvrdila prisustvo tužitelja navedenim indikacijskim sastancima. Također i iz iskaza svjedokinje ŠJ nedvojbeno proizlazi da u vrijeme kad je tužitelj bio predstojnik da nisu postojali indikacijski sastanci službenog tipa već da je tim sastancima uvijek prisustvovao određeni broj liječnika po dogovoru na tjednoj razini. Svjedokinja ŠJ je također u iskazu potvrdila činjenicu da se o indikacijskim sastancima kod tuženika nisu vodili zapisnici u smislu evidencije prisutnosti liječnika na tim sastancima te je također navela da liječnici nisu morali pravdati izostanke sa tih sastanaka. Svjedok dr. MJ (list 130-132 spisa) je također u iskazu istakao da indikacijski sastanci nisu bili kod tuženika propisani kao obvezni tuženikovim Pravilnikom, te da je tako bilo upravo iz razloga što su mnogi liječnici u vrijeme indikacijskih sastanaka bili zauzeti operativnim zahvatima koje su provodili pa da u tom smislu često nisu mogli prisustvovati tim sastancima. Upravo je svjedok dr. MJ izrijekom potvrdio činjenicu da dr. AJ nije nikad izdao nikakav izričiti nalog tužitelju iz kojeg bi proizlazilo da tužitelj mora obvezno biti na indikacijskom sastanku, kao ni drugim liječnicima, te je potvrdio također ono što su iskazali i drugi svjedoci u ovom postupku, a to je da se o navedenim sastancima nisu vodile nikakve pisane evidencije sa potpisima prisutnih djelatnika te je istakao da odsutne osobe nisu morale pravdati svoj izostanak sa indikacijskog sastanka.

18. Kad se sumira sve što proizlazi iz iskaza svih navedenih saslušanih svjedoka iz istih proizlazi kao nedvojbeno utvrđeno sljedeće: da tuženikovim Pravilnikom o radu nije bilo propisano da liječnici moraju obvezno prisustvovati indikacijskim sastancima niti je prisustvovanje na indikacijskim sastancima od strane tuženika propisano kao radna obveza; da je pravna narav tih sastanaka bila neformalna i neobvezujuća budući nikad nisu svi liječnici prisustvovali tim sastancima već samo liječnici koji u vrijeme održavanja tih sastanaka nisu imali druge obveze kod tuženika (npr. operativne zahvate), a o neformalnosti prisustvovanja tim sastancima ide u prilog nesporno utvrđena činjenica da se o navedenim indikacijskim sastancima na odjelu Klinike za ginekologiju nisu vodili nikakvi zapisnici o prisustvu liječnika tim sastancima, niti se od liječnika zahtijevalo da dostavljaju ispričnice ukoliko se ne pojave na indikacijskom sastanku. Međutim, iz iskaza saslušanih svjedoka ŽJ, ŠJ, MJ, RJ je sasvim razvidno da neovisno o činjenici što su indikacijski sastanci u vrijeme kad je tužitelj bio predstojnik Klinike za ginekologiju bili neobvezujući, da je tužitelj ukoliko nije bio zauzet drugim radnim obvezama kao i drugi liječnici uvijek bio prisutan na tim sastancima koji su se održavali na tjednoj razini, te iako se nije uvijek detaljno raspravljalo o dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji na tim sastancima, da nisu bili dovedeni u pitanje operativni zahvati koji su se izvodili. U navedenom smislu proizlazi da neformalnost navedenih sastanaka nije utjecala na radne obveze liječnika koji su trebali izvoditi operativne zahvate budući su se ti zahvati dogovarali i izvodili unatoč činjenici što prema izjavama saslušanih svjedoka uvijek dio liječnika zbog opravdanih razloga i svojih obveza nije prisustvovao tim sastancima. Tužitelj je prema izjavama ovih svjedoka bio prisutan na indikacijskim sastancima kad nije imao druge obveze pa čak i na nekim indikacijskim sastancima koje je održavao dr. AJ. Upravo je dr. NJ u svom iskazu detaljno objasnio da je uvijek na indikacijskim sastancima prisustvovao samo ograničeni broj liječnika, a da su i liječnici koji nisu prisustvovali tim sastancima dogovarali operativne zahvate i to na način što su liječnici imali rokovnik u kojeg su datumski upisivali imena i prezimena operatera i operativni zahvat te pacijente koje treba operirati, a dan prije zahvata da bi imali kolegij na kojem se to analiziralo te odlučivalo o vrsti operativnog zahvata. Navedeni način prijavljivanja pacijenata za operativni zahvat je u svom iskazu potvrdio i svjedok DJC koji je postao predstojnik na Klinici za ginekologiju 17.lipnja 2021. Isti je u iskazu istakao da način na koji su se održavali indikacijski sastanci u vrijeme kad je tužitelj bio predstojnik Klinike za ginekologiju bio takav da su operateri u bilježnicu upisivali pacijente i da se određivao datum operativnih zahvata. Međutim, i sam svjedok DJC je istakao decidirano u iskazu i decidirano potvrdio činjenicu, a koju su u svojim iskazima isticali svjedoci ŽJ, ŠJ, MJ, te NJ pa i sam tužitelj, a to je da nije postojala utvrđena kao radna obveza i dužnost liječnika prema odredbama pravilnika o radu tuženika da liječnici moraju prisustvovati indikacijskom sastanku te je istakao da nije bilo nikakve pisane odluke s naputkom da moraju prisustvovati sastanku. Upravo iz iskaza dr. DJC proizlazi da premda je isti uveo određene pozitivne promjene u odnosu na način održavanja indikacijskih sastanaka a prilikom dolaska na mjesto predstojnika Klinike za ginekologiju da zapravo niti njegovim dolaskom nije uvedeno obvezujuće prisustvo liječnika na indikacijskim sastancima kod tuženika budući je isti potvrdio da nigdje Pravilnikom o radu tuženika nije utvrđena obveza liječnika pa tako ni tužitelja da moraju obvezno prisustvovati tim sastancima, a potvrdio je da nije postojala ni nikakva pisana odluka tuženika kao poslodavca iz koje bi to proizlazilo. Pored toga iz iskaza svjedoka DJC proizlazi da on liječnicima nije izdao izričiti usmeni nalog iz kojeg bi proizlazilo da svi liječnici moraju obvezno prisustvovati indikacijskim sastancima već je naveo da je on to istakao samo u odnosu na liječnike koji nisu zauzeti drugim obvezama u vrijeme održavanja indikacijskog sastanka. Iskaz svjedoka DJC je upotpunosti kontradiktoran u dijelu iskaza u kojem isti navodi izrijekom da dr. KJ nije nikad dolazio na indikacijske sastanke, a da on liječnike koji nisu prisustvovali indikacijskim sastancima nije imao običaj pozivati da dođu na sastanke. Naime, u istom iskazu nakon toga svjedok DJC navodi da je tužitelj također prijavljivao svoje pacijentice za operativne zahvate pa da ga je on nekad pozivao da dođe na indikacijski sastanak i objasni situaciju vezano za svakog pacijenta pa da je dr. KJ po njegovim pozivima dolazio na indikacijske sastanke, te da je i on sam nekad tolerirao izostanke tužitelja sa tih sastanaka. Svjedokinje dr. ĆJ (list 131-141 spisa) i dr. ĐJ (list 154-156 spisa) u svojim iskazima su potvrdili tvrdnje dr. DJC o načinu vođenja navedenih indikacijskih sastanaka, te je i iz njihovih iskaza razvidno da su indikacijski sastanci u vrijeme kad je predstojnik Klinike za ginekologiju bio dr. KJ bili neobvezujući i bez potrebe da se detaljno prezentira stanje pacijenta, a da se u vrijeme dr. DJC vršila detaljnija analiza planiranih zahvata te da su morali biti prisutni liječnici koji nisu zauzeti drugim obvezama. Međutim i iz iskaza ovih svjedokinja je razvidno da nikad svi liječnici nisu bili prisutni na navedenim indikacijskim sastancima i da pravilnikom tuženika nigdje nije bilo propisano da su ovakvi sastanci obvezujući, te da nisu bile obvezujuće ni ispričnice liječnika koji su bili odsutni, te da se nisu zapisnički evidentirale prisutne osobe na tim sastancima. Ove činjenice svjedoče u prilog tome da su navedeni indikacijski sastanci nisu bili obvezujući jer se nije niti evidentirala prisutnost liječnika na navedenim sastancima, ali su liječnici dolazili na navedene sastanke ukoliko nisu bili zauzeti drugim obvezama, a tako je prema iskazima brojnih saslušanih svjedoka u ovom postupku postupao i sam tužitelj. Nisu logični dijelovi iskaza svjedokinja ĐJ i ĆJ u kojima tvrde da tužitelj nije dolazio na indikacijske sastanke već da je samo slao medicinsku dokumentaciju svojih pacijenata, a kod jasno utvrđene činjenice koja proizlazi iz iskaza svjedoka DJC, a koji je decidirano naveo da u zavisnosti od težine zdravstvenog stanja tužiteljevih pacijentica da je pozivao tužitelja da se odazove indikacijskom sastanku posebno ukoliko je trebalo detaljno pojasniti zdravstveno stanje tužiteljeve pacijentice, te je isti istakao da bi se tužitelj na navedeni poziv odazvao. Prema mišljenju ovog suda irelevantna je razlika postupanja u provođenju indikacijskih sastanaka u odnosu na ispunjenje radnih obveza od strane liječnika kod tuženika kao poslodavca u vrijeme kad je predstojnik Klinike za ginekologiju bio tužitelj od vremena kad je to postao dr. DJC, budući je jedina razlika bila u načinu održavanja tih sastanaka. Naime, i u jednom i u drugom slučaju su liječnici prijavljivali operativne zahvate i slali medicinsku dokumentaciju, a ukoliko je trebalo dodatno pojašnjenje navedene dokumentacije sastao bi se kolegij na kojeg su pozivani i liječnici koji nisu eventualno mogli prisustvovati indikacijskom sastanku zbog svojih drugih liječničkih obveza. Tužitelj je u tom smislu jednako postupao kao i drugi liječnici, nije bio na svim indikacijskim sastancima budući je imao i druge obveze u vrijeme održavanja tih sastanaka, ali ukoliko bi ga nadležni pozvao isti se na poziv odazivao i dao potrebna objašnjenja, a što proizlazi i iz iskaza samog svjedoka DJC. Naime, u navedenom slučaju budući Pravilnikom tuženika indikativni sastanci nisu propisani kao obvezujući, a što je u konačnici propust samog tuženika kao poslodavca koji to nije propisao je upravo to bio razlog što nikad nisu svi bili prisutni na tom sastanku niti se o njihovoj prisutnosti vodio ikakav zapisnik, a sam nadležni DJC je istakao da od liječnika koji nisu bili prisutni tom sastanku nije tražio ispričnice. Prema iskazu saslušanih svjedoka pa i samog tužitelja eventualni nedolasci tužitelja i drugih liječnika na indikativne sastanke nije bio ni od kakvog utjecaja na izvršavanja radnih obveza liječnika, jer svi saslušani svjedoci ne dovode u pitanje činjenicu da su liječnici planirali i izvršavali potrebne operativne zahvate kod tuženika i o tome slali medicinsku dokumentaciju svojih pacijenata i po potrebi i pozivu objašnjavali sve potrebno vezano za pacijenta neovisno da li su bili prisutni na tim sastancima ili ne pa se nedolazak liječnika, u konkretnom slučaju tužitelja na indikativni sastanak ne može smatrati povredom radne obveze budući navedeni sastanci kod tuženika nisu niti propisani kao obveza, a pravilnikom tuženika nije ni propisano da tuženik kao poslodavac mora izdati nalog zaposlenicima o obveznom prisustvu navedenim sastancima. Prema iskazima saslušanih svjedoka svi liječnici koji su mogli prisustvovati sastanku su prisustvovali indikacijskom sastanku pa je na jednak način u tom smislu postupao i sam tužitelj, te je isti slao na indikacijske sastanke i medicinsku dokumentaciju svojih pacijentica koje je po potrebi elaborirao. U navedenom smislu se ne može smatrati da je tužitelj propustio obavljati svoju radnu obveze nedolascima na indikacijske sastanke, a radi čega ovaj sud smatra da su sporne odluke tuženika koje su predmet ovog postupka i to odluka od 28.10.2022.godine i 29.10.2022.godine u tom smislu nedopuštene i nezakonite budući su protivne odredbama citiranog tuženikovog Pravilnika o radu jer nema dokaza koji bi bio u prilog tome da je tužitelj bio u obvezi kontinuirano dolaziti na indikacijske sastanke kao ni dokaza da isti nije dolazio na te sastanke ukoliko je bio u mogućnosti u ovisnosti o svojim radnim obvezama niti navedeno može predstavljati povredu radne obveze i nepostupanje po nalogu nadređene osobe tuženika od strane tužitelja budući ni sam tuženik nije propisao obvezantnost takve situacije svojim pravilnikom.

19. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

20. U odnosu na zahtjev tužitelja za izdavanjem privremene mjere potrebno je istaći da je odredbom članka 346.stavka 1. Ovršnog zakona (''NN'' 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17/, 131/20, 114/22, 6/24- u daljnjem tekstu OZ-a) propisano da radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerovatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promjenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerovatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo naslije ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Zahtjev za izdavanje privremene mjere nije osnovan jer tužitelj predlaže da se privremenom mjerom utvrdi sve u potpunosti isto kao i tužbenim zahtjevom, te je tužbeni zahtjev i zahtjev za izdavanje privremene mjere u cijelosti identičan, a istovremeno tužitelj ničim nije dokazao vjerojatnost postojanja opasnosti da bi bez navedene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje nenovčane tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari niti je učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Ovaj sud je u predmetnom provedenom postupku već donio odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, a koji je u potpunosti identičan sadržaju zahtjeva za izdavanje privremene mjere, a slijedom čega se zahtjev za izdavanje privremene mjere treba smatrati u cijelosti neosnovanim. Tužitelj nije dokazao ničim vjerojatnost da je navedena privremena mjera potrebna tim više što tužitelj više niti nije radnik tuženika jer mu je zbog otkaza prestao radni odnos kod tuženika, a što među strankama u ovom postupku nije sporno pa samim time ne postoji vjerojatnost opasnosti da bi bez privremene mjere tuženik na bilo koji način spriječio ili otežao ostvarenje predmetne nenovčane tražbine. Radi navedenog odbijen je zahtjev za izdavanje privremene mjere podnesen od strane tužitelja u cijelosti kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci rješenja.

21. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove u cijelosti sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdana, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada sukladno odredbi Tbr. 7.točka 2. OT-a jednokratna nagrada za zastupanje za četiri radnje u iznosu od 250 bodova, te za zastupanje na ročištu od 28.05.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanje na ročištu od 10.09.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 20.11.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 05.03.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 23.06.2025.godine u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 500 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.000,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 250,00 Eur-a ukupno iznosi 1.250,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi ZOO-a (''NN'' 114/22), a sukladno Uredbi o izmjeni i dopuni ZOO- a (''NN'' 156/22).

U Splitu, 13. siječnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- tužitelju- po punomoćniku

- tuženiku