REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj P-903/2019-31
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice DIZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Saši Drobnjaku, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin i dr., odvjetnicima iz Rijeke, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 27. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 13. siječnja 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 118-50-4051853 od 20. travnja 2007. godine, a koja glasi:
"…godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.",
pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Utvrđuju se ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj: 118-50-4051853 od 21. travnja 2007. godine kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu CHF, sadržane u odredbi čl. 1. koja glasi:
"po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."
u odredbi čl. 7. koja glasi:
„... po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća." pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. "
II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 16.056,75 EUR (šesnaesttisućadedesetšest eura i sedamdesetpet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2015. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
i
r i j e š i o j e
I Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice iz podneska od 4. rujna 2025.
II Svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od dana 10. lipnja 2019. navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu broj: 118-50-4051853 od 20. travnja 2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor), kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 115.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate. Rok otplate kredita iznosi 192 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća. Ugovorena je redovna promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 4,95% godišnje. Stranke su dana 04. veljače 2016. zaključile Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovora kojim se ugovaraju uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Tužiteljica je u cijelosti otplatila obaveze po navedenom Ugovoru, dana 22. travnja 2016., sklapanjem novog ugovora o kreditu sa tuženikom. Promjenjiva kamatna stopa
1.1. Člankom 2. Ugovora, ugovorena je kamatna stopa od 4,95% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, na čiju je primjenu tužiteljica bezuvjetno pristala, budući se radi o standardiziranom i po tuženiku unaprijed sastavljenom ugovoru, o čijim pojedinačnim odredbama tužiteljica kao potrošač nije mogla pregovarati, pa zato ni na iste utjecati. U vrijeme zaključenja Ugovora, stranke nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi, te Ugovorom nisu utvrđeni niti egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Posljedično, ugovorna odredba o visini kamatne stope i njenim promjenama je nerazumljiva i netransparentna. Od dana sklapanja Ugovora pa nadalje, kamatna stopa se u nekoliko navrata povisila, zbog čega su se povisili i mjesečni anutiteti povrata kredita. Ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi je temeljna odredba ugovora o kreditu (njegova cijena), te kao bitni sastojak ugovora mora biti određena odnosno odrediva. Čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), utvrđeno je da je predmet obveze odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi. Ako je činidba neodređenena ili neodrediva, ugovor je ništetan. S obzirom da je upravo ovdje takav slučaj, gdje cijena kredita, odnosno visina kamatne stope isključivo ovisi o volji tuženika, proizlazi da je takva odredba Ugovora ništetna. Ona je kao takva protivna načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana ovdje na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano i bez utjecaja druge strane određuje obvezu dužnika, koju pak dužnik ne može predvidjeti, a niti provjeriti pravilnost takve promjene obveze. Odlukom Vrhovnog suda RH, posl. br. Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015., (donesene povodom podnijete revizije, između ostalih tuženika i ovdje tuženika, protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine) pravomoćno je utvrđeno kako je u potrošačkim ugovorima o kreditima korištena nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, pa se bankama nalaže prekinuti s korištenjem tih odredaba, te im se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće. Proizlazi da je djelomice ništetna odredba čl. 2. predmetnog Ugovora, pa se na isti ima primjenjivati fiksna kamatna stopa od 4,95% godišnje, kako je između parničnih stranaka i ugovoreno danom sklapanja Ugovora, sve do 01. siječnja 2014. odnosno do početka primjene zakonski određene kamatne stope od 3,23% godišnje. Zbog toga je tuženik dužan vratiti tužiteljici cjelokupan novčani iznos naplaćen na ime uvećanih kamatnih stopa preko prethodno navedenih.
1.2. Na osnovu zaključenog Ugovora, tuženik je tužiteljici odobrio i stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost od 115.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate. Rok otplate kredita iznosi 192 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća. Tijekom ugovornog odnosa parničnih stranaka, došlo je do povećanja tečaja CHF/kn zbog čega je došlo do daljnje nezakonite preplate po Ugovoru. Naime, činjenica je da se tijekom otplate kredita vrijednost CHF u odnosu na kn bitno povećala. Valutna klauzula jeste zaštitna klauzula kojom se vjerovnika (konkretno: tuženika) štiti od obezvrjeđivanja onoga što je dao. Svrha joj je osigurati ravnopravnost u ispunjenju novčanih obveza, što znači da se rizik od promjene vrijednosti (visine) novčane obveze mora pravedno i ravnopravno rasporediti, a ne da se taj rizik prebaci isključivo na klijenta, ovdje tužiteljicu. U vrijeme zaključenja Ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF, tuženik je propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što je za posljedicu imalo neravnotežu u obvezama ugovornih strana. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 potvrđene odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.god., pravomoćno se utvrđuje da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Dakle, pravomoćno je utvrđena ništetnom ugovorna odredba kojom se glavnica kredita za valutu CHF, iz opisanog razloga.
1.3. Stranke su dana 04. veljače 2016. zaključile Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovora kojim se ugovaraju uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/2015 - u daljnjem tekstu: Zakon o konverziji). Njime se mijenjaju odredbe iz Ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita. Rješenjem Vrhovnog suda RH, broj: Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019., utvrđeno je da korisnici kredita koji su temeljem Zakona o konverziji izmijenili osnovne ugovore o kreditu u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, ne znači da su isti izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Upravo suprotno, da korisnici kredita imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatraju da im pripadaju - pravo na povrat (više uplaćenih) novčanih iznosa.
1.4. Prethodno navedena pravomoćna utvrđenja sudova o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, te ništetnosti odredbe kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, obvezujuća su u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema stanovištu tužiteljice u konkretnom slučaju se, radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF koji je na dan zaključenja Ugovora bio važeći prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke. Obzirom na navedeno, tužiteljica je tuženiku po osnovu Ugovora, preplatila iznos od 14.465,17 eur (108.987,86 kn) koji ovom tužbom potražuje od tuženika jer je isti neutemeljeno naplatio osnovom navedenih ništetnih odredbi. Također potražuje pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dana uplate pojedinog mjesečno preplaćenog iznosa do isplate.
1.5. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 4. rujna 2025. preinačila tužbeni zahtjev za isplatom na način da od tuženika, s osnova preplate kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 1.322,23 eur, s osnova valute isplatu iznosa od 12.841,53 eur te po vještaku utvrđen preostali iznos nakon uračunavanja tražbina u iznosu od 1.892,99 eur, dakle ukupan iznos od 16.056,75 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. listopada 2025. do isplate. Tuženi se preinaci protivio, a sud je istu dopustio sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu ZPP) obzirom je ista svrsishodna za razrješenje odnosa među strankama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 118-50- 4051853, a koji ugovor je solemniziran 24. travnja 2007. kao i da su 04. veljače 2016. godine zaključile Dodatak broj KONV-01/2016 temeljem odredaba čl. 19. a. do 19. i Zakona o potrošačkom kreditiranju čime je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Pogrešan da je stav tužiteljice da su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora prema kojoj ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica uz švicarski franak (dalje u tekstu: valutna klauzula) kao i članka Ugovora u dijelu u kojem je redovna kamata tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odluka tuženika (dalje u tekstu: klauzula o promjenjivoj kamatnoj stopi), pozivajući se na pravomoćnu i ovršnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P 1401/12 od dana 04. srpnja 2013. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kredi promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke i pravomoćnu i ovršnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P 1401/12 od dana 04. srpnja 2013. u dijelu u kojem je potvrdna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od dana lipnja 2018. utvrđeno da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Prvenstveno da je potrebno naglasiti da se postupak u kojem su donesene gore citirane presude vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a sudovi nisu utvrđivali činjenice o kojima ovisi eventualno utvrđenje ništetnosti u odnosu na pojedine potrošače odnosno pojedinačne ugovore o kreditu već su sudovi na apstraktnoj razini utvrđivali jesu li valutne klauzule i klauzule o promjenjivim kamatnim stopama nepoštene te posljedično tome ništetne. Slijedom navedenog, na tužiteljici je teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne budući takvo utvrđenje notorno ne proizlazi iz citiranih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava.
2.1. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 83 ZZP/03 propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredbom članka 85. ZZP/03 propisano je da sko na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.
2.2. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u članku 1. i 7. Ugovora je jasna, uočljiva i razumljiva. Naime, iz članka 1. Ugovora nesporno proizlazi da će se tužiteljici isplatiti iznos od 115.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti dok je u članku 7. Ugovora ugovoreno i jasno te razumljivo obrazloženo da će tužiteljica kredit vraćati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za Kreditora za CHF. Tužiteljici je na taj način već u samoj odredbi ugovora obrazloženo te joj je moralo biti jasno da visina anuiteta ovisi o srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća budući je tako izričito ugovoreno. Tužiteljici su prije zaključenja ugovora obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz valutu CHF. Nadalje, predmetni Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika slijedom čega je nedvojbeno da je solemnizacijom javni bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju. Ono što je jedino važno jest da je tužiteljici bilo poznato odnosno nije moglo ostati nepoznato da su sve valute podložne promjenama te da će se shodno tome mijenjati i troškovi kredita. Slijedom svega navedenog, notorno je da je tužiteljici sporna odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva pa slijedom toga nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost sukladno č1. 99. ZZP-a. U konkretnom slučaju, tužiteljica je imala utjecaja na sadržaj samog Ugovora odnosno sporne odredbe o valutnoj klauzuli te su stranke pregovarale o navedenom. Tuženik uvijek nudi više opcija glede valutne klauzule, a potom se prema kreditnoj sposobnosti i zahtjevima korisnika kredita odabere jedna od mogućih opcija. Valutna klauzula ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a nije niti suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Činjenica da je došlo do povećanja vrijednosti CHF u odnosu na ostale svjetske valute nije se mogla predvidjeti u trenutku zaključenja Ugovora, a uzrok tome se ne nalazi u postupanju tuženika niti je tuženik ostvario ikakav dodatan profit imajući na umu da je i sam zadužen u istoj valuti što je utvrđeno u kolektivnom sporu.
2.3. Tužiteljica tvrdi da je nepoštena i ništetna odredba Ugovora u dijelu u kojem je redovna kamata tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odluka tuženika (dalje u tekstu: klauzula o promjenjivoj kamatnoj stopi), no ista je jasna, razumljiva i lako uočljiva pa shodno tome nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost, tužiteljici je tuženik objasnio posljedice ugovaranja promjenjive kamatne stope te je tužiteljica svakako kao informiran, razumno pažljiv i razborit potrošač mogla shvatiti značenje promjenjivosti kamatne stope. Važno je za naglasiti da u kolektivnom sporu nije utvrđeno da bi promjenjive kamatne stope bile ništetne. Sporne su bile samo promjene kamatnih stopa sukladno Odluci banke ukoliko nisu bili jasni kriteriji tj. parametri za promjenu kamatne stope. Tuženik je pošteno i savjesno donosio Odluke o promjenama kamatnih stopa te je o svakoj promjeni obavijestio tužiteljicu, a tužiteljica nikada nije imala prigovora odnosno primjedbi na takve promjene te je očito s istima bila suglasna. Tuženik je mijenjao kamatne stope samo onda kada je za to imao opravdani razlog, te sukladno načelu savjesnosti i poštenja i zabrane zlouporabe prava. Bitno je za naglasiti da je tuženik postupio sukladno izmijenjenoj odredbi članka 11.a st. 5. ZPK ( NN 143/13) te je smanjio kamatnu stopu na način da je od 01. siječnja 2014. godine iznosila 3,23 %. Tužiteljica je svakako kao razumno dobro informiran, razumno pažljiv i oprezan potrošač mogao razumjeti i shvatiti značenje i promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a čiji uvjeti su joj obrazloženi prilikom zaključenja ugovora o kreditu. Tužiteljica je svjesno preuzela rizik povećanja kamatne stope, koja je kasnije mogla biti manja ili veća, sukladno parametrima prema kojima se ona određuje. Tužiteljica je svjesno preuzela i rizik promjene tečaja koji je kasnije mogao biti manji ili veći.
2.4. Potrebno je naglasiti da je tuženik izradio izračun konverzije u cijelosti sukladno odredbama 19. a — 19. j. Zakona o potrošačkom kreditiranju što je pretpostavlja se nesporno, a tužiteljica nije morala pristati na konverziju. Tuženik je imao zakonsku obvezu odnosno morao je ponuditi konverziju, međutim, tužiteljica je nije bila obvezna prihvatiti. Tužiteljici je dostavljen izračun konverzije prije zaključenja Dodatka. Tužiteljica nije isticala nikakve primjedbe te je na takav izračun pristala. Tuženik osporava pravo tužiteljice na potraživanje bilo kakve isplate, a kod ocjene visine tužbenog zahtjeva, potrebno je imati na umu da su stranke zaključile Dodatak broj KONV-01/2016 temeljem odredaba čl. 19. a. do 19. i Zakona o potrošačkom kreditiranju čime je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Provedenom konverzijom je početno odobrena glavnica kredita s valutnom klauzulom u CHF preračunata u protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju na dan isplate kredita te su umjesto ugovorenih kamatnih stopa za kredit uz valutnu klauzulu u CHF obračunate kamatne stope koje su primjenjivane na kredite iste vrste i trajanja s valutnom klauzulom u EUR. Konverzijom kredita prestala je novčana obveza tužiteljice prema tuženiku u odnosu na dio glavnice u visini od 17,804.16 EUR. Sve uplate koje su izvršene tijekom trajanja ugovora za potrebe konverzije preračunate su u protuvrijednost EUR po srednjem tečaju na dan uplate te su primljenim uplatama podmirene mjesečne obveze po novom otplatnom planu. Ističe prigovor zastare potraživanja. Slijednom navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate.
3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o kreditu od 24. travnja 2007., Dodatak ugovoru o kreditu od 4. veljače 2016., otplatni plan, promet po kreditu, nalaz i mišljenje financijskog vještaka Centar za financijsko vještačenje d.o.o. te je saslušana tužiteljica kao parnična stranka.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
5. Među strankama ovoga postupka nije sporno:
- da su 24. travnja 2007. zaključile Ugovor o namjenskom kreditu za iznos kredita od 115.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu kamatu od 4,95% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,
- da su 4. veljače 2016. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima,
- da je sukladno čl. 2. Ugovora o kreditu riječ o stambenom kreditu.
6. Među strankama je sporno radi li se o valjanim ili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a posljedično tome, ima li tužiteljica, nakon što je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu, osnovano pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tuženi od nje naplatio na temelju takvih odredbi. S tim u vezi valja utvrditi i može li se tužiteljica kao individualni potrošač pozivati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sporan je prigovor zastare i visina tužbenog zahtjeva.
7. U postupku je utvrđeno da je tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjana te da se u tijeku otplate kredita kontinuirano mijenjao i tečaj CHF.
8. Nije osnovan stav tuženika u dijelu kojim negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i stav da tužitelj nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu više nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.
8.1. Naime, prema pravnom shvaćanju iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i posl.br. br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 4. veljače 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
8.2. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8.3. Navedena je presuda, u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je odluka u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o ugovaranju valutne klauzule u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.
8.4. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužiteljice i tuženika, a koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužiteljica se pravilno pozvala na pravna utvrđenja spomenutih presuda.
8.5. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
8.6. Odredbom čl. 138.a ZZP/07, koji bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
8.7. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi isplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i čl. 138.a ZZP/07) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.
9. Međutim, tuženik je u pojedinačnom potrošačkom sporu (kakav je i ovaj) ovlašten predlagati izvođenje dokaza s ciljem dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarao s tužiteljicom, odnosno tužiteljici kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je on, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
9.1. Upravo na te okolnosti je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka DI.
9.2. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kredit uzela kod tužene za kupnju stana jer misli da je tamo imala otvorene račune. U tom stanu i danas živi. Početna rata bila je oko 400,00 eura da bi narasla na 700,00 eura, ne sjeća se koliko je to bilo u valuti chf. Kredit je ona otplaćivala. Prije je imala jedan manji kredit u valuti dem. U vrijeme kada je uzela ovaj kredit ponuđen joj je kredit u eurima i chf, a s obzirom kako je s obzirom na godine u valuti chf mogla dobiti veći iznos i kraći rok otplate što joj je više odgovaralo odlučila se za taj kredit i kamata za taj kredit bila je nešto manja. Ne sjeća se da su joj u banci dali neka upozorenja glede ugovaranja kredita u chf niti da su o tome razgovarali, čak u trenutku kada je to počelo rasti išla je kod bankarice s kojom je kredit ugovorila da je pita za savjet te joj je rekla da je i ona digla kredit u chf ali da ga je odlučila zatvoriti. Misli da u to vrijeme nitko nije bio svjestan u što se taj kredit može pretvoriti. Ugovor je pisala banka, s tim ugovorom se suglasila i izabrala ovaj kredit. O načinu i uvjetima promjene kamatne stope nisu razgovarali. Neka pojašnjenja oko ugovornih odredbi nije tražila niti je tražila promjenu nekih odredbi jer za to nije niti neki ekspert. Dobro je da je u jednom trenutku došla mogućnost konvertiranja što je odmah i učinila. Na obračun konverzije nije imala primjedbe, pretpostavlja da joj je dostavljen prije nego što je potpisala dodatak. Potpisala bi što god bi joj banka dala da dođe u povoljniju situaciju od one u kojoj se tada nalazila.
9.3. Iskaz tužiteljice sud prihvaća, jer je iskazivala iskreno i uvjerljivo, a njezini su navodi realni i proizlaze iz dokumentacije koja je dostavljena u spis. Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljicom, niti je tužiteljici dano detaljno pojašnjenje valutne klauzule, odnosno egzaktni parametri o načinu promjene kamatne stope, dok je konverziju dobrovoljno sklopila.
10. Valja također napomenuti da tuženik u tijeku postupka nije navodio činjenice niti predlagao dokaze (osim dokaza saslušanjem tužitelja) iz kojih bi proizlazilo da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora o kreditu, već u bitnom ponavlja navode već istaknute i preispitane u postupku kolektivne zaštite. Također, odredbe o promjeni kamatne stope prema odluci banke i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužiteljice i tuženika sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.
11. Nadalje, u postupku kolektivne zaštite je nepoštenost odnosno ništetnost spornih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u spomenutom razdoblju utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule (s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti), odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23; dalje u tekstu: ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.
11.1. Točna je tvrdnja tuženika da je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.
11.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
11.3. Glede valutne klauzule, iako je njezino ugovaranje načelno dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05, u postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik, a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.
11.4. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom CHF i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama i (ili) aktima tuženika, a kako to nije slučaj u spornom ugovoru, to su spomenute odredbe ocijenjene kao nerazumljive pa time i nepoštene, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženi kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice utvrđen osnovanim.
12. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb radi izračuna:
- razlike preplaćenog CHF tečaja, odnosno po mjesecima izračunati preplatu koja je nastala na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita, u odnosu na anuitete ugovorene prema početnom otplatnom planu i početnom CHF tečaju,
- razlike preplaćene kamate, odnosno po mjesecima izračunati razliku između stvarno naplaćene kamate po kreditu (dakle, kamate koja se tijekom otplate uvećavala jednostranom odlukom banke) u odnosu na početnu ugovorenu kamatu koju je tužitelj trebao plaćati prema ugovoru i početnom otplatnom planu, primjenom početnog CHF tečaja,
- ako su tijekom otplatnog perioda nastale i negativne razlike, da isto prikaže odvojeno od pozitivnih razlika,
- da utvrdi je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015. i u kojem iznosu,
- da prilikom izrade izračuna u razdoblju od 01. siječnja 2014. god. pa nadalje primijeniti zakonsku kamatnu stopu od 3,23%, sukladno Izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 01. siječnja 2014. kojim je propisano da se na sve stambene kredite u CHF valuti ima se primijeniti kamatna stopa od 3,23%,
- da na temelju čl.171. i 172. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) izvrši uračunavanje preplate priznate Dodatkom ugovora o kreditu (konverziji) na način da se na svaki mjesečni iznos preplate na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli obračunaju zatezne kamate od dana plaćanja do dana konverzije 30. rujna 2015. dok se ne dosegne preplata koja je priznata prilikom konverzije,
- da se očituje je li konverzija provedena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015).
12.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je između stranaka dana 20.04.2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 118-50-4051853, da je kredit isplaćen 27.04.2007., ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,95% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 192 mjeseca. U prvih pet godina otplate kredita, visina anuiteta može se mijenjati sukladno pisanom zahtjevu korisnika kredita, koji uredno otplaćuje kredit, s time da anuiteti ne mogu biti manji od minimalnog niti veći od maksimalnog iznosa anuiteta utvrđenog odlukom kreditora. Nakon isteka pet godina, neotplaćeni iznos kredita (glavnica i kamate) otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima. Razvidno je iz predmetnog Ugovora, kao i priloženog otplatnog plana da je za prvih 60 mjeseci otplate ugovorena moguća 'Flexi otplata', kako je prethodno opisano, kojom se u navedenom razdoblju otplaćuje anuitet u visini minimalno 868,30 CHF. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je 31.05.2007., u iznosu od 868,30 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 3.897,74 kn, a dospijeće sljedećih anuiteta je svakog zadnjeg dana u mjesecu. Kredit se otplaćuje po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća. Nadalje, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je mogućnost 'Flexi' otplate tužitelj koristio u razdoblju otplate zaključno sa 60. anuitetom te da je nakon toga otplaćivao puni redovni anuitet. Vještak napominje da je ugovoreno plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća (čl. 7. Ugovora o kreditu), dok se na Otplatnom planu navodi da je riječ o srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Uvidom u Prijepis knjigovodstvene kartice po kreditu razvidno je da je kreditor anuitete obračunavao u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, stoga je i vještak u svom obračunu koristio ugovoreni tečaj na dan dospijeća. Dana 04.02.2016. sklopljen je Dodatak broj KONV- 01/2016 Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015. u iznosu 41.997,61 EUR što primjenjivim tečajem na dan 30.09.2015. iznosi 320.529,04 kn (tečaj 7,632078 kn za 1 EUR). Dodatkom Ugovoru kojim je provedena konverzija utvrđena je preplata tužitelja na dan 30.09.2015. u iznosu 7.068,90 EUR. Temeljem dokumentacije u spisu, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, Otplatni plan kredita s valutnom klauzulom CHF i Prijepis knjigovodstvene kartice ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene i primjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:
4,95% godišnje do 31.10.2007.godine,
5,45% godišnje do 30.04.2008.godine,
5,95% godišnje do 31.07.2010.godine,
5,00% godišnje do 31.05.2011.godine,
4,75% godišnje do 31.12.2013.godine,
3,23% godišnje do dana izračuna konverzije.
Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 868,30 CHF početno do 927,51 CHF kao najveći iznos anuiteta. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope. S obzirom na postavljeni zadatak, vještak je izvršio prilagodbu početnog otplatnog plana primjenom kamatne stope od 3,23% za anuitete koji su dospijevali nakon 01.01.2014. U razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Prema podacima dostupnima iz dokumentacije, te iz javno dostupnog dokumenta RBA FLEXI STAMBENI KREDIT U HRK – uvjeti i opće informacije, proizlazi da je korisnik sam odlučivao o visini anuiteta u skladu s ugovornim uvjetima na razdoblje do 60 anuiteta. Iz dokumentacije je razvidno da je tužitelj nakon 60. anuiteta prestao koristiti 'Flexi' anuitetsku otplatu i nastavio otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima (standardna anuitetska otplata). Izračun razlika po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita se daje u Tabeli 1, zatim u nastavku se u Tabeli 2 (temeljem izračuna prikazanog u Tabeli 1) daje izračun iznosa preplata po predmetnom kreditu zbog rasta kamatne stope i tečaja te usporedni pregled manje plaćenog zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita te izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije EUR u HRK (1 EUR = 7,534500 HRK). U razdoblju otplate do dana izračuna konverzije kredita zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita te promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno je preplaćeno 105.879,74 kn od kojeg iznosa se na preplatu zbog promjene kamatne stope odnosi 9.745,85 kn te zbog promjene tečaja iznos od 96.133,89 kn. Temeljem prethodno prikazanih ukupnih razlika u plaćanju u nastavku se daje pregled pojedinačno preplaćenog zbog rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu u odnosu na kamatnu stopu koja se navodi u Ugovoru o kreditu do dana 31.12.2013. godine, te od 01.01.2014. godine u odnosu na zakonsku kamatnu stopu od 3,23% te u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen te izračuni u EUR primjenom tečaja konverzije. U razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita zbog rasta kamatne stope i tečaja ukupno je više plaćeno 14.163,76 EUR od kojeg iznosa je zbog rasta kamatne stope više plaćen iznos od 1.322,23 EUR te zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita je više plaćen iznos od 12.841,53 EUR. U razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita zbog kamatne stope i tečaja koji su bili niži u odnosu na početne vrijednosti, odnosno početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan isplate kredita, ukupno manje plaćen iznos od 111,11 EUR, od kojeg iznosa je zbog pada kamatne stope manje plaćen iznos od 28,76 EUR, a zbog pada tečaja ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 82,35 EUR. Odnosno, primjenom fiksnog tečaja za konverziju u EUR, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita do dana 31.12.2013., a od 01.01.2014. u odnosu na kamatnu stopu od 3,23% te promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno je preplaćeno 14.052,65 EUR od kojeg iznosa je zbog promjene kamatne stope ukupno više plaćen iznos od 1.293,47 EUR te zbog promjene tečaja više plaćen iznos od 12.759,18 EUR.
Dana 04.02.2016. sklopljen je Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015. u iznosu 41.997,61 EUR što primjenjivim tečajem na dan 30.09.2015. iznosi 320.529,04 kn (tečaj 7,632078 kn za 1 EUR). Dodatkom Ugovoru kojim je provedena konverzija utvrđena je preplata tužitelja na dan 30.09.2015. u iznosu 7.068,90 EUR. Temeljem raspoložive dokumentacije proizlazi da je tuženik izvršio izračun konverzije kao da je kredit prilikom ugovaranja ugovoren u EUR s kamatnom stopom 5,95%. Novi otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u EUR iskazuje da bi moguće tužitelju bila početna kamatna stopa za kredit u EUR 5,95% (veća od kamatne stope za kredit u CHF koja je inicijalno iznosila 4,95% godišnje) te da bi u tom slučaju početni anuitet za kredit u EUR iznosio 565,90 EUR što primjenom tečaja za EUR na dan isplate kredita, iznosi 4.174,70 kn. S obzirom da je prvi primijenjeni anuitet za kredit u CHF preračunato u kune iznosio 3.897,74 kn to bi značilo da bi prvi primijenjeni anuitet za kredit u EUR bio za 7,11% veći od iznosa anuiteta, preračunato u kune, koji je tužitelj imao za kredit u CHF na dan isplate kredita. Prema raspoloživoj dokumentaciji proizlazi da je tuženik u skladu s čl.19. c izvršio izračune na način da je uplate tužitelja, izvršenih po kreditu u CHF, a realiziranih u kn, preračunao na uplate kao da je kredit bio odobren u EUR po simuliranom otplatnom planu, te je za izvršene uplate u kunama od strane tužitelja izvršio preračun koristeći primjenjivi tečaj EUR na dan uplate. Tuženik je preračunom izvršio umanjenje iznosa glavnice CHF preračunate u kn na dan konverzije te sveo iznose glavnice sukladno simuliranom otplatnom planu za EUR po promjenjivom tečaju i promjenjivoj kamatnoj stopi za EUR kredit. Slijedom navedenog prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju na dan isplate kredita za CHF čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita. Na kunski iznos je primjenom tečaja za EUR koji je vrijedio na dan isplate kredita izračunata početno odobrena glavnica kredita u EUR. Početna kamatna stopa za simulirani kredit u EUR, ali i naknadne su u simuliranom otplatnom planu kredita u EUR više od primijenjenih, promjenjivih, kamatnih stopa po obračunu banke za kredit tužitelja u CHF. Prilikom izračuna je korišten promjenjivi tečaj EUR kao i promjenjiva kamatna stopa koja bi se moguće odnosila na tužitelja da je imao kredit u EUR. Prilikom izračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije te ih je preračunao na moguću ratu pod pretpostavkom da je tužitelju bio odobren kredit u EUR, s početnom (promjenjivom) kamatnom stopom od 5,95% te je iskazao Dodatkom Ugovoru o kreditu preplata tužitelja na dan konverzije u iznosu 7.068,90 EUR (53.950,40 kn). Tuženik je izračunom konverzije utvrdio glavnicu u iznosu 41.997,61 EUR što je preračunato iznosilo 320.529,04 kn. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i ugovorenu kamatnu stopu do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine u odnosu na zakonsku kamatnu stopu od 3,23%, preostala nedospjela glavnica tužitelja po prilagođenom početnom otplatnom planu na dan 30.09.2015. bi iznosila 291.332,06 kn. Slijedom navedenog razlika u glavnici na dan 30.09.2015. primjenom prilagođenog početnog otplatnog plana i tečaja na dan isplate kredita u odnosu na glavnicu iskazanu provedenom konverzijom iznosi 3.875,10 EUR.
Zatezne kamate na preplaćene iznose zbog promjene kamatne stope obračunate za razdoblje do dana izračuna konverzije dana 30.09.2015. iznose 962,28 EUR (Tablica 6), a zatezne kamate, na preplaćene mjesečne iznose zbog promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate za razdoblje do dana izračuna konverzije dana 30.09.2015. iznose 4.213,67 EUR (Tablica 7), odnosno ukupno 5.175,91 EUR.
Pod pretpostavkom da bi se preplata priznata po konverziji prebijala sa iznosima obračunatih zateznih kamata na svaki preplaćeni anuitet do dana izračuna konverzije, a s obzirom da su obračunate zatezne kamate manje od iznosa priznate preplate, tada bi nakon umanjenja sa iznosom zateznih kamata na svaki preplaćeni anuitet preostali iznos preplate priznate po konverziji iznosio 1.892,99 EUR.
Zaključno vještak navodi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj te uz pretpostavku prilagodbe početnog otplatnog plana na način da se od 01.01.2014. primjenjuje zakonska kamatna stopa od 3,23% ukupan iznos preplate iznosi 14.163,76 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 1.322,23 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 12.841,53 EUR. Ukupno je manje plaćen iznos od 111,11 EUR, od kojeg iznosa je zbog pada kamatne stope manje plaćen iznos od 28,76 EUR, a zbog pada tečaja ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 82,35 EUR. Prilikom izračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., te priznao preplatu tužitelja u iznosu 7.068,90 EUR. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate za razdoblje do dana izračuna konverzije dana 30.09.2015. iznose 5.175,91 EUR. Pod pretpostavkom da se primjenjuje čl. 172 ZOO-a (Uračunavanje kamata i troškova), tada bi preostali iznos preplate priznate po konverziji nakon umanjenja sa iznosom zateznih kamata obračunatih na svaki preplaćeni anuitet zbog promjene tečaja na više do dana 30.09.2015. iznosio 1.892,99 EUR.
12.2. Tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka nije imala primjedbe te je nakon zaprimanja istoga podneskom od 4. rujna 2025. uredila tužbeni zahtjev za isplatu na način da od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 16.056,75 eur od čega temeljem izvršene pretplate s osnova kamata iznos od 1.322,23 eur, s osnova valute isplatu iznosa od 12.841,53 eur te isplatu iznosa od 1.892,99 EUR koji iznos je preostao nakon uračunavanja preplate priznate Dodatkom i obračunatih zakonskih zateznih kamata na svaki preplaćeni anuitet sukladno čl. 171. i čl. 172. ZOO-a. Tuženik je nalazu prigovorio obzirom smatra kako tužiteljica nakon sklopljenog Dodatka nema pravo ni na kakvu isplatu.
12.3. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan, jer je vještak sačinio nalaz i mišljenje u skladu s uputom suda, osim u dijelu koji se odnosi na razliku u glavnici koji dio nije bio predmet naloga suda niti tužbenog zahtjeva tužiteljice.
13. Međutim, u ovome je postupku nesporno da su stranke 4. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, s kojim su regulirani način i rokovi otplate kredita, i u kojem je detaljno opisana metodologija promjene kamatne stope.
13.1. Taj Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), koji je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to iz razloga što je s vremenom izričito jačao tečaj CHF, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošača u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju po području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.
13.2. Glede valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju ZID ZPK/15 odlučivao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 koji je rješenjem od 4. ožujka 2020. godine, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ocjenjujući da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuje ZOO, slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu kojim su u eventualnoj koliziji s odredbama ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do nišetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
13.3. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
13.4. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Dodatkom ugovoru o kreditu, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.
13.5. To ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.
13.6. Tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, pa je očito da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženika bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO, s obzirom na to da su na taj način nakon konverzije uplate koje je izvršila tužiteljica kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njezina kredita u EUR i to radi namirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
13.7. Sklapanjem predmetnog Dodatka ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
13.8. Tužiteljica je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), te stoga nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu i promjeni kamatne stope i valutne klauzule iz Ugovora o kreditu od 24. travnja 2007., zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda D i Š od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena.
U Puli, 13. siječnja 2026.
S u d a c
Helena Božović Sladaković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženoj po punomoćnicima
