REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-1736/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja ŠH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku UH, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, OIB 25457712630, Ulica Marijana Čavića 9, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ČH, radi Radno - materijalna davanja (isplata), 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Ulica Marijana Čavića 9, Zagreb, OIB: 25457712630 da tužitelju ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.146,89 €, sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

na iznos od 33,40 € tekućom od 8.1.2020. do isplate

na iznos od 25,37 € tekućom od 7.2.2020. do isplate

na iznos od 163,13 € tekućom od 6.3.2020. do isplate

na iznos od 17,93 € tekućom od 5.6.2020. do isplate

na iznos od 70,89 € tekućom od 8.9.2020. do isplate

na iznos od 180,23 € tekućom od 7.9.2020. do isplate

na iznos od 40,35 € tekućom od 7.10.2020. do isplate

na iznos od 42,06 € tekućom od 6.11.2020. do isplate

na iznos od 20,57 € tekućom od 7.12.2020. do isplate

na iznos od 100,22 € tekućom od 8.4.2021. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 7.5.2021. do isplate

na iznos od 15,68 € tekućom od 8.6.2021. do isplate

na iznos od 132,88 € tekućom od 7.9.2021. do isplate

na iznos od 68,04 € tekućom od 7.10.2021. do isplate

na iznos od 98,72 € tekućom od 8.11.2021.do isplate

na iznos od 51,33 € tekućom od 7.1.2021. do isplate

na iznos od 72,38 € tekućom od 7.1.2022.do isplate

na iznos od 94,83 € tekućom od 7.4.2022. do isplate

na iznos od 21,50 € tekućom od 6.5.2022. do isplate

na iznos od 176,21 € tekućom od 7.2.2023. do isplate

na iznos od 121,69 € tekućom od 6.4.2023. do isplate

na iznos od 102,75 € tekućom od 8.5.2023. do isplate

na iznos od 117,21 € tekućom od 7.7.2023. do isplate

na iznos od 400,23 € tekućom od 7.9.2023. do isplate

na iznos od 223,05 € tekućom od 8.11.2023. do isplate

na iznos od 101,42 € tekućom od 8.1.2024.do isplate

na iznos od 47,75 € tekućom od 7.2.2024. do isplate

na iznos od 22,95 € tekućom od 7.3.2024. do isplate

na iznos od 107,79 € tekućom od 8.4.2024. do isplate

na iznos od 44,64 € tekućom od 7.6.2024. do isplate

na iznos od 24,99 € tekućom od 5.7.2024. do isplate

na iznos od 271,55 € tekućom od 6.9.2024. do isplate

na iznos od 115,79 € tekućom od 8.11.2024. do isplate, po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 987,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je radnik tuženika. Tuženik mu je u razdoblju od 2019. do 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor, suprotno odredbi čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj : 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23 dalje u tekstu ZR-a). Člankom 81. ZR-a propisano je da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Visina naknade plaće ne može se nikakvim drugim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i sl., utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz odredbe čl. 81. st. 5. ZR-a, s obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava, uređeno odredbama čl. 9. st. 2. i 3. ZR-a koje glase: „(2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano. (3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“ Ni jedna odredba ZR-a ne propisuje mogućnost ugovaranja naknade plaće za godišnji odmor na način nepovoljniji od onog koji je propisan odredbama ZR-a (čl. 81. ZR-a). Stoga, naknada plaće za godišnji odmor morala je biti obračunata u skladu s citiranom odredbom čl. 81. ZR-a. Tuženik mu prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca, u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, zbog čega mu je ispaćena manja naknada. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 16.12.2025.g. predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti iznos od 3.146,89 eur sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da iz čl. 81. ZR-a proizlazi da se prilikom obračuna naknade plaće uzimaju u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće dok su čl. 90. a ZR-a definirani primitci radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor. Osporava tijek zateznih kamata te ističe da sukladno čl. 92. ZR-a iste mogu teći tek od 16-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, budući plaća dospijeva 15. dan u mjesecu za prethodni mjesec. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Sud je u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovore o radu, platne liste, obračun razlike naknade plaće, te je provedeno financijsko vještačenje.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Člankom 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj : 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23 dalje u tekstu ZR-a) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

6. Člankom 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka.

7. Dodaci iz st. 3 su novčani primitci radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu sa propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima ili visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima rada i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) (čl. 90. st. 4. ZR-a). Sukladno čl. 90. st. 6. ZR-a ostali primici radnika iz st. 3. su primitci radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

8. Člankom 90 a. st. 1. ZR-a propisano je da primitci koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su primitci koje poslodavac u skladu sa propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), te primitci koji predstavljaju naknadu troška. Sukladno čl. 90 a. st. 2 ZR-a navedeni primitci ne smatraju se plaćom iz čl. 90. ZR-a.

9. Prethodno navedeno određenje pojma plaće uvedeno je Zakonom i izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 151/22.), koji je na snazi od 1. siječnja 2023., dok je ranijim člankom 90. ZR-a bilo određeno da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

10. Sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a plaća i naknada plaće u smislu ZR-a su plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

11. Tuženik je u cijelom utuženom razdoblju plaću tužitelju obračunavao na način da je uzimao u obzir osnovnu plaću, dodatke na plaću na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i dodatke na plaću koje radnik ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.) i iste obračunavao u bruto iznosu iz čega proizlazi da nema razlike u tumačenju pojma plaće prije i nakon 1. siječnja 2023.

12. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Dragani Bubalo sa zadatkom utvrđenja razlike isplaćene naknade za godišnji odmor i naknade koja je trebala biti obračunata u skladu sa čl. 81. ZR-a, uključujući sve dodatke koji su tužitelju isplaćeni osobito dodatni za noćni i smjeni rad, rad blagdanom, minuli rad te sva druga primanja po osnovi rada i naknade plaće koja je tužitelju stvarno isplaćena.

13. Nalazom i mišljenjem Dragane Bubalo od 24.6.2025. utvrđeno je da su pri izradi nalaza i mišljenja korištene platne liste za utuženo razdoblje, te je utvrđeno da tuženik tužitelju nije obračunavao naknadu za godišnji odmor na način propisan čl. 81. ZR koji propisuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visinu određenoj najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad). U mišljenju navodi da za razdoblje od 1.12.2019. do 30.11.2024. razlika između naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora izračunata prema odredbi čl. 81. Zakona o radu i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora koja je isplaćena tužitelju iznosi 3.146,89 euro.

14. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik navodeći da nije jasno koju metodologiju je vještak koristio prilikom izračuna navodne razlike te da pitanje je li isplaćivao naknadu plaće u skladu s čl. 81. ZR pravno pitanje na koje će odgovoriti sud dok je zadatak vještaka prema mišljenju tuženika bilo da jasno i precizno obrazloži kako je izračunao razlike koje je prikazao u tabličnom prikazu, primjerice kako je računao prosjek plaće i koje elemente s platne liste je uzimao u obzir prilikom izračuna prosjeka plaće u prethodna tri mjeseca. Ističe i da je vještak u prosjek plaće računao primanja koja ne predstavljaju plaću (npr. jednokratna nagrada bruto za prosinac 2019. te siječanj 2020 i jednokratna nagrada neto za studeni 2023.)

15. Kako je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u podnesku od 30.7.2025., to je sud rješenjem od 19.8.2025.g. pozvao tuženika na uplatu predujma od 65 euro, na ime troškova dolaska vještaka na ročište, uz upozorenje na posljedice iz čl. 153.st.3. ZPP-a.

16. Tuženik je u podnesku od 20.08.2025. tražio da se rješenje kojim mu se nalaže uplata predujma za pristup vještaka stavi izvan snage jer da je isto neosnovano te da prema čl. 260.st.1. ZPP-a sud određuje hoće li vještak svoj nalaz i mišljenje iznijeti samo usmeno na raspravi ili će nalaz i mišljenje podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave te da smatra da je vještak dužan na iste usmeno odgovoriti na raspravi. Nadalje, budući da je tužitelj predujmio novčani iznos za provođenje vještačenja, tuženik smatra da navedeni iznos uključuje i pristup vještaka na ročište za glavnu raspravu, uzimajući u obzir da se nalaz i mišljenje prema Zakonu izlažu usmeno na raspravi.

17. Prema odredbi čl. 153.st.1. ZPP-a kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Prema st.3. istog članka sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

17.1. U konkretnom slučaju tuženik je predlagao usmeno očitovanje vještaka, stoga je na njemu teret uplate predujma. Kako je tuženik odbio platiti predujam te isti trošak neosnovano pokušao prebaciti na tužitelja, to je sud primijenio odredbu čl. 153.st.3. ZPP-a .

17.2. Nadalje, iz prethodno citiranih odredbi ZR-a jasno proizlazi da je tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. ZR-a trebao uzeti u obzir prosječnu mjesečnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Stalna sudska vještakinja Dragana Bubalo je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzela u obzir prosječnu mjesečnu plaću tužitelja koja mu je isplaćena u tri mjeseca prije nego što je koristio godišnji odmor, pri čemu je pravilno zaključila da sva primanja izražena u bruto iznosu navedena u obračunskoj listi sukladno čl. 90. ZR-a predstavljaju plaću. Pritom se za isplaćenu plaću sukladno čl. 90. ZR-a uzima u obzir osnovna plaća, dodaci koji radniku pripadaju temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektivnog ugovora ili posebnog propisa (npr. otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.), dodaci koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), kao i primici koji se isplaćuju u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

17.3. U odnosu na prigovor tuženika kako je stalna sudska vještakinja u prosjek plaće računala i primanja koja ne predstavljaju plaću, za istaknuti je da npr. oporezivi dio jednokratne nagrade ne predstavlja materijalno pravo u smislu čl. 90 a. st. 1. i 2. Zakona o radu, već plaću u smislu čl. 90. Zakona o radu. Stoga nije u pravu tuženik kada tvrdi da je stalna sudska vještakinja u prosjek plaće uračunala primanja koja ne predstavljaju plaću.

17.4. Zbog navedenog, kao i zbog toga što tuženik nije uplatio predujam za pristup vještaka na ročištu, odbijen je prijedlog tuženika da se stalna sudska vještakinja usmeno očituje radi očitovanja na prigovor tuženika iz podneska od 30.7.2025..

18. Slijedom navedenog, u cijelosti je prihvaćen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Dragane Bubalo, jer je isti sačinjen stručno, objektivno, sukladno dokumentaciji u spisu i sukladno čl. 81. ZR-a.

19. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva utuženom razdoblju postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom bruto iznosa od 3.146,89 eur, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. Člankom 92. st. 3. ZR-a propisano je da ako kolektivnim ugovorom, ili ugovorom o radu nije drugačije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije od 15-tog dana u mjesecu.

21. Budući da je tuženik tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor isplaćivao u dane kako je to za utuženo razdoblje navedeno u obračunskim listama, tužitelj na dosuđene iznose sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a ima pravo na zatezne kamate od dana koji je u obračunskim listama naveden kao dan isplate, a kako je to tužitelj i predložio.

22. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

23. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07-21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude.

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.5. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22, 138/2023 - dalje: OT). Tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od sastav tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), pristup roč. 19.3.2025. 100 euro (tbr. 9/2 OT), sastav podneska od 3.4.2025. 50 euro (tbr. 8/4 OT), pristup roč. 16.12.2025. 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 550 euro, na koji iznos pripada PDV 137,50 euro te trošak financijskog vještačenja 300 euro, odnosno ukupno je dosuđen trošak u iznosu od 987,50 euro.

24.1. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizičkim pristupom sudu.

24.2. Tužba je podnijeta 9.12.2024. i u istoj je tužitelj potražio 3.231,65 euro, dok je u podnesku od 16.12.2025. potraživao iznos od 3.146,89 euro, dakle smanjio je tužbeni zahtjev za 84,76 euro. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, već je zatražio parnični trošak za povučeni dio. Tuženik za isti iznos nije imao nikakve posebne troškove, upravo suprotno izgubio je spor u cijelosti u odnosu na osnov zahtjeva pa je njegov zahtjev za naknadom troškova valjalo odbiti temeljem 155.st.1. ZPP-a i 156.st.1. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2026.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. ŠH, [adresa] zastupanog po punomoćniku UH

2. DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Ulica Marijana Čavića 9, 10000

Zagreb zastupanog po punomoćniku ČH