Poslovni broj: P-587/2023-39

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja APOLON EPSILON j.d.o.o. Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 25204415197, kojeg zastupa Katja Jajaš, odvjetnica iz Rijeke, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3, OIB: 23057039320, kojeg zastupa Ivan Dilber, odvjetnik iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i isplate 8.140,40 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 2. prosinca 2025. godine u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja LČ, zamjenika punomoćnika tužitelja MČ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Ivana Dilbera, odvjetnika iz Zagreba, a objavljene dana 13. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dugoročnom kreditu broj 510166707- 5102542590 od 26. srpnja 2005. godine koji su sklopili ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. OIB: 23057039320, 51000 Rijeka, Jadranski trg 3 kao Banka/kreditor i ARIS 2000 d.o.o. 06571045637, 10000 ZAGREB, Fraterščica 60 kao Korisnik kredita na iznos 50.000,00 EUR.

II/ Nalaže se Tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. OIB: 23057039320 ; 51000 Rijeka , Jadranski trg 3 u roku od osam dana platiti Tužitelju APOLON EPSILON j.d.o.o. OIB:25204415197; 10000 ZAGREB, Šenoina ulica 3 iznos od 8.140,40 EUR uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01.siječnja 2023. godine, a od 01.siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena

- počev od 05.08.2005..godine pa do isplate na iznos 6,81 EUR

- počev od 09.08.2005..godine pa do isplate na iznos 0,18 EUR

- počev od 24.08.2005..godine pa do isplate na iznos 136,41 EUR

- počev od 03.09.2005..godine pa do isplate na iznos 53,86 EUR

- počev od 03.09.2005..godine pa do isplate na iznos 0,22 EUR

- počev od 30.09.2005..godine pa do isplate na iznos 137,70 EUR

- počev od 05.10.2005..godine pa do isplate na iznos 51,27 EUR

- počev od 03.11.2005..godine pa do isplate na iznos 135,86 EUR

- počev od 09.11.2008..godine pa do isplate na iznos 50,22 EUR

- počev od 03.12.2005..godine pa do isplate na iznos 50,11 EUR

- počev od 03.12.2005..godine pa do isplate na iznos 136,04 EUR

- počev od 03.02.2006..godine pa do isplate na iznos 135,21 EUR

- počev od 03.02.2006..godine pa do isplate na iznos 51,15 EUR

- počev od 01.03.2006..godine pa do isplate na iznos 134,71 EUR

- počev od 04.03.2006..godine pa do isplate na iznos 45,67 EUR

- počev od 01.04.2006..godine pa do isplate na iznos 135,00 EUR

- počev od 04.04.2006..godine pa do isplate na iznos 50,27 EUR

- počev od 29.04.2006..godine pa do isplate na iznos 134,29 EUR

- počev od 03.06.2006..godine pa do isplate na iznos 48,97 EUR

- počev od 04.07.2006..godine pa do isplate na iznos 46,87 EUR

- počev od 04.07.2006..godine pa do isplate na iznos 133,55 EUR

- počev od 03.08.2006..godine pa do isplate na iznos 50,62 EUR

- počev od 03.10.2006..godine pa do isplate na iznos 135,95 EUR

- počev od 04.10.2006..godine pa do isplate na iznos 46,66 EUR

- počev od 03.11.2006..godine pa do isplate na iznos 135,86 EUR

- počev od 03.11.2006..godine pa do isplate na iznos 6.096,96 EUR

III/ Nalaže se Tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. OIB: 23057039320 ; 51000 Rijeka , Jadranski trg 3 u roku od osam dana platiti Tužitelju APOLON EPSILON j.d.o.o. OIB:25204415197, 10000 ZAGREB, Šenoina ulica 3 trošak u iznosu od 755,72 EUR uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.625,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 20. studenoga 2023. godine tužitelj je zatražio da se utvrdi ništetnim ugovor o dugoročnom kreditu br. 510166707-5102542590 od 26. srpnja 2005. godine sklopljen između tuženika i društva ARIS 2000 d.o.o. Zagreb kao korisnika kredita koje je tužitelju ustupilo 1/6 novčane tražbine s osnova zahtjeva za povratom stečenog zbog otpale pravne osnove pozivom na ništetnost ugovora o dugoročnom kreditu. Uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti, tužitelj je zatražio i povrat iznosa od 8.140,40 EUR. U prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, istaknuo je da iz ugovora o dugoročnom kreditu nije vidljiv način kako se određuje srednji tečaj tuženika i da nije jasno tko i kako određuje parametar EURIBOR uz koji da je bila vezana ugovorna kamatna stopa. Zbog toga smatra da je činidba neodređena i neodrediva te da se radi o ništetnom pravnom poslu. Smatra da su za obje ugovorne strane valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa predstavljale odlučujuću pobudu odnosno da su bile bitan sastojak ugovora od kojeg je ovisilo sklapanje cijelog ugovora. Dodatno, da se radilo o adhezijskom ugovoru kojeg je sastavio tuženik i da je tuženik sam određivao tečaj u vezi valutne klauzule kao i promjenu kamatne stope. Predložio je saslušanje svjedoka ĐČ, SČ i OČ kao zaposlenika tuženika te zastupnika po zakonu tužitelja LČ te financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost dokazivanja osnovanosti visine. Osim toga, tuženik da je bio nepošteni stjecatelj jer da je u ovim poslovima trebao postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, da je trebao znati za razloge ništetnosti, a slijedom čega tužitelju da pripada i zatezna kamata od dana naplate svakog pojedinog iznosa. Predložio je, pozivom na čl. 502.i ZPP-a, pokretanje oglednog postupka sa slijedećim pravnim pitanjima:

A) je li određena ili odrediva činidba iz ugovora o kreditu u kojem je naknadu odnosno iznos koji dužnik (korisnik kredita) glavnicu i/ili kamate treba vratiti/platiti vezan za kupovni/ srednji/ prodajni tečaj koji određuje vjerovnik (kreditor) na dan korištenja/ vraćanja/plaćanja;

B) je li ugovor (o kreditu) ništetan kada činidba iz ugovora o kreditu u kojem je naknadu odnosno iznos koji dužnik (korisnik kredita) glavnicu i/ili kamate treba vratiti/platiti vezan za kupovni/ srednji/ prodajni tečaj koji određuje vjerovnik (kreditor) na dan korištenja/ vraćanja/plaćanja;

C) je li određena ili odrediva činidba iz ugovora o kreditu kad je kamata promjenjiva a nije određen promjenjivi parametar odnosno I/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi); D) je li ugovor o kreditu ništetan kad je kamata promjenjiva a nije određen promjenjivi parametar odnosno I/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi).

Istaknuo je da je tek Uredbom (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. godine regulirana materija koja se odnosi na indekse za određivanje visine kamatne stope EURIBOR. Zbog toga smatra da je u postupku potrebno raspraviti i pitanje E) Je li činidba odrediva u ugovorima o kreditu (ugovorima o financijskom leasingu, ugovorima o kupoprodaja s obročnom otplatom cijene, i sličnima) kojima je ugovorena promjenjivost činidbe, uz određeni promjenjivi parametar, a nije jasno određeno tko određuje i kako određuje taj (npr. EURIBOR/LIBOR), tj nije jasna formula na koji način EURIBOR/LIBOR i/ili slični parametar utječe na promjenjivu činidbu osobito prije donošenja Uredbe (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (dalje u tekstu Uredba (EU) 2016/1011 – CELEX 32016R1011)?

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da je čl. 7.4. ugovora, koji regulira valutnu klauzulu, bilo propisano da se povrat obveze iz ugovora o kreditu obračunava po srednjem tečaju banke za EUR na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita da je upoznat i s mogućim promjenama iznosa rata u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. Nadalje, da je čl. 8. Ugovora o kreditu bilo propisano da je ugovorena kamatna stopa EURIBOR + 5,5000 postupnih poena godišnje i da su ugovorne stranke suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i načina obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke. Istaknuo je da se na predmetni pravni odnos primjenjuje ranije važeći ZOO primjenom odredbe čl. 1065. ZOO-a, da je bilo propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamaru i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Predmet obveze da je bio odrediv jer da sadrži jasne parametre. Predmetni ugovor o kreditu da je bio otplaćen još u 2006. godini. Tuženikovo poslovanje da je bilo regulirano nizom propisa i to Zakonom o bankama i Zakonom o deviznom poslovanju zbog čega da je neutemeljen tužiteljev navod o jednostranom određivanju tečaja po kojem je korisnik kredita podmirivao obvezu. Osim toga da je odredbom čl. 395. st. 2 ZOO-a bilo propisano da se u slučaju da je ugovorena valutna klauzula, a da stranke nisu ugovorile drugi tečaj, obveza ispunjava plaćanjem u valuti RH prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koji vrijedi toga dana. Stoga da se ne može raditi o nedopuštenoj i neodredivoj činidbi. Dodatno da je odredbom čl. 44. Zakona o deviznom poslovanju (NN 96/03 i 140/05) bilo propisano da se tečaj strane valute prema kuni slobodno formira na tržištu stranih sredstava plaćanja na temelju ponude i potražnje. U vezi promjenjive ugovorne kamatne stope naveo je da je ugovornu kamatnu stopu činio zbroj stope EURIBOR i marže od 5,5% godišnje. Člankom 12. st. 2 Ugovora o kreditu da se visina EURIBORA utvrđivala na stranici Reuters-a. Tuženik da nikada nije povisio kamatu u segmentu koja se odnosila na ugovorenu maržu. Činidba da je bila odrediva i u pogledu EURIBOR-a (Euro Inter bank offered rate) koji da predstavlja referentnu kamatnu stopu na neosiguranom tržištu koja se računa za nekoliko različitih rokova dospijeća (jedan tjedan, jedan mjesec, tri mjeseca, šest mjeseci i 12 mjeseci). Stopom da upravlja Europski institut za tržišta novca (EMMI) koji definira EURIBOR kao stopu po kojoj banke u Europskoj uniji i članicama europskog udruženja slobodne trgovine mogu pribaviti sredstva na neosiguranom međubankovnom tržištu. EURIBOR se utvrđuje za valutu EUR na dnevnoj razini od strane informacijskog sustava Thomson Reuters kao prosječna stopa po kojoj prvoklasne banke jedna drugoj posuđuju neosigurana sredstva u eurima. EURIBOR da je javno dostupan, a njegove vrijednosti da se mogu pronaći na internetskim stranicama EMMI-a (https://www.emmi-benchmarks.eu/emmi/). Osporio je navode da se radilo o neodredivoj i neodređenoj činidbi. Istaknuo je prigovor zastare pozivom na petogodišnji zastarni rok i odredbu čl. 215. ZOO-a. Osporio je tužiteljeve navode da bi tuženik bio nepošteni stjecatelj. Protivio se pokretanju oglednog postupka navodeći da nisu ispunjene pretpostavke za njegovo pokretanje.

3. Na pripremnom ročištu održanom 28. svibnja 2024. godine tužitelj je ustrajao kod navoda da nisu bili definirani parametri za iskazivanje EURIBOR-a, da nema dokaza o javnoj objavi tog podatka kao i da nisu bili vidljivi parametri za formiranje srednjeg tečaja. Pozvao se na Pravilnik Raiffeisen banke iz kojeg da je vidljivo da se EURIBOR ne formira na način kako to navodi tuženik. Tuženik se protivio provođenju dokaza saslušanjem predloženih osoba istaknuvši da se radi o pravnim pitanjima. Rješenjem od 28. svibnja 2024. godine nakon što je strankama dana mogućnost izjašnjavanja sud je donio plan upravljanja postupkom (str. spisa 165-166).

4. U podnesku od 23. srpnja 2024. godine tuženik je naveo da OČ i SČ nemaju neposrednih saznanja o predmetnom kreditu.

5. Uz podnesak od 11. studenoga 2024. godine tužitelj je obavijestio sud da je Trgovački sud u Varaždinu podnio prijedlog za pokretanje oglednog postupka (str. spisa 210-213).

6. Tuženik je uz podnesak od 14. studenoga 2025. godine predložio da se u ovom postupku koriste iskazi svjedoka ĐČ (bivšeg zastupnika po zakonu tuženika) i zastupnika po zakonu tužitelja LČ koje su dali u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-90/2025 po istom ugovoru o kreditu.

7. Na ročištu za glavnu raspravu od 2. prosinca 2025. godine stranke su se suglasile da se u ovom postupku koriste iskazi zastupnika po zakonu tužitelja LČ i svjedoka ĐČ dani u predmeta P-90/25 (Trgovački sud u Osijeku). Tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka OČ. Ustrajao je kod navoda da klijentu banke nisu bili dostupni parametri po kojima se formira srednji tečaj banke i EURIBOR. Tuženik je ustrajao kod navoda da je ugovaranje prema srednjem tečaju banke (u vezi valutne klauzule) predviđao tada važeći ZOO, da se tečaj banke formira na temelju tržišnih kretanja (ponude i potražnje) i da zastupnik po zakonu tužitelja LČ prilikom ugovaranja nije iskazivao volju za izmjenom ugovornih odredbi. Tužitelj je dodatno osporio činjenicu da bi tuženik u utuženom razdoblju imao ovlast formiranja tečaja. Ustrajao je kod dokaznog prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka SČ (str. spisa 323-324) i čitanjem iskaza zastupnika po zakonu tužitelja LČ (str. spisa 251-253) i svjedoka ĐČ (str. spisa 253-254) saslušanih kod Trgovačkog suda u Osijeku u predmetu P-90/2025.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

10. Nesporna je okolnost da je tuženik u svojstvu banke i davatelja kredita s društvom ARIS 2000 d.o.o. Zagreb kao korisnikom kredita zaključio ugovor o dugoročnom kreditu br. 510166707-5102542590 od 26. srpnja 2005. godine (str. spisa 18-21).

11. Nesporna je okolnost da je korisnik kredita ARIS 2000 d.o.o. u svojstvu cedenta s tužiteljem kao cesionarom sklopio ugovor o cesiji 20. studenoga 2023. godine (na dan podnošenja tužbe u ovom predmetu) kojim je tužitelju ustupljena 1/6 novčane tražbine s osnova zahtjeva za povratom stečenog bez osnove zbog ništetnosti ugovora o dugoročnom kreditu od 26. srpnja 2005. godine, a kako to proizlazi iz isprave na str. spisa 47. Slijedom toga je utvrđeno da je tužitelj aktivno legitimiran budući da iz ugovor o cesiji br. ESB002 (str. spisa 47) proizlazi da je stupio u 1/6 prava korisnika kredita po ugovoru od 26. srpnja 2005. godine (str. spisa 18-21), a sve s osnova zahtjeva za povratom stečenog bez osnove zbog ništetnosti i pozivom na odredbu čl. 84. st. 1 ZOO-a važećeg u vrijeme izvršenog ustupa.

12. Sporna je okolnost jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovornoj kamatnoj stopi dopuštene i određene odnosno odredive (čl. 46. ranije važećeg ZOO- a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o dugoročnom kreditu) odgovarajućom primjenom odredbe čl. 1163. st. 1 i 1165. trenutno važećeg ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23).

13. Sporno je postoji li ništetnost (ništavost) ugovora u cijelosti zbog predmeta obveze (čl.47. ZOO-a), zbog protivnosti Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva te u vezi toga postoji li obveza tuženika na povrat primljenih iznosa zbog ništetnosti (čl. 104. ZOO-a).

14. Sporna je osnovanost prigovora zastare kao i okolnost je li tuženik stekao iznose otplate kredita s obzirom na pravni temelj koji je otpao te je li prilikom stjecanja bio nepošten.

15. Uvidom u ugovor o dugoročnom kreditu (str. spisa 18-21) utvrđeno je da je iznos kredita kojeg se banka obvezala isplatiti korisniku iznosio 50.000,00 EUR (čl. 1. ugovora - str. spisa 18) i da je bio ugovoren rok vraćanja od 60 mjeseci (s prvom ratom dospijeća 1. rujna 2005. godine - čl. 7. Ugovora). Nadalje, člankom 7. Ugovora, korisnik kredita, čija su prava u 1/6 ustupljena tužitelju, obvezao se izvršiti povrat obveze iz ugovora o kreditu (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i druge eventualne troškove) obračunate po srednjem tečaju banke za EUR na dan odobrenja žiro-računa banke. Ujedno je korisnik kredita bio upoznat s promjenama kredita u kunama koje mogu nastati zbog promjene tečaja te je potpisom na ugovoru korisnik kredita potvrdio da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. Takva valutna klauzula dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti. Navedeno je u skladu s ranije važećom odredbom čl. 395. st. 1

ZOO-a (53/91,73/91,3/94,111/93,107/95,7/96,91/96,112/99,88/01 ). Ugovoreni srednji tečaj prema čl. 7. ugovora o dugoročnom kreditu svakako je povoljniji od odredbe čl. 295. st. 2 ZOO-a kojom je propisano da se obveza ispunjava u takvim slučajevima (čl. 395. st. 1) plaćanjem u valuti RH prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koji vrijedi tog dana i ako stranke nisu ugovorile drugi tečaj. Navedeno je sud uzeo kao općepoznatu okolnost. Navodom da se radi o tečaju banke - davatelju kredita i da parametri formiranja tečaja nisu bili poznati korisniku kredita, ne čini odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom. Tužiteljevo osporavanja tuženikove ovlasti da formira tečaj u utuženom razdoblju sud je ocijenio paušalnim budući da tužitelj nije dokazao da bi tuženiku bilo uskraćeno odobrenje za obavljanje bankarskih poslova pa je takav prigovor ocijenjen neutemeljenim. S obzirom na nesporno postojanje i upis banke u registru utvrđeno je da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora o dugoročnom kreditu imao odobrenje za sklapanje takve vrste pravnih poslova i formiranje tečaja a sve pozivom na odredbu čl. 32. Zakona o deviznom poslovanju (NN 96/03 i 140/05).

16. Prema tada važećem Zakonu o deviznom poslovanju čl. 44. bilo je propisano da se tečaj strane valute slobodno formira na tržištu stranih sredstava plaćanja na temelju ponude i potražnje. Stoga je bio ovisan, u to vrijeme, o tržišnim kretanjima prvenstveno ponudi i potražnji na koju utječu vanjski čimbenici koji ne ovise o volji ugovornih stranaka. Nema dokaza da bi zbog ugovaranja srednjeg tečaja kao i same visine srednjeg tečaja kojeg je objavljivala banka u relevantnom razdoblju, HNB protiv tuženika poduzimao bilo kakve zaštitne mjere u ograničavanju obavljanja kreditnih poslova, a isto tako nema dokaza da bi bilo ikakvih nepravilnosti u upravljanju rizicima u poslovanju tuženika. Stoga je ugovaranje srednjeg tečaja uz zakonske obveze tuženika da upravlja svim rizicima izloženosti koje je propisivao čl. 67. Zakona o bankama - NN 84/02) temelj za zaključak da se radilo o dopuštenom i odredivom predmetu obveze zbog kojeg ne postoji temelj za zaključak da bi se radilo o ništetnom pravnom poslu. Neznanje tužitelja o parametrima na temelju kojih se formira srednji tečaj banke kao i neznanje propisa o poslovanju bankarskih institucija ne čini predmet obveze neodredivim. Navedeno nalazi potvrdu i u navodima iz iskaza svjedoka SČ (str. spisa 323-324) koji je u utuženom razdoblju obavljao kod tuženika funkciju direktora sektora gospodarstva, a koji je iskazao da se srednji tečaj banke formirao na temelju transakcija odnosno da je njegova visina bila rezultat tržišnog kretanja. Da se radilo o mehanizmu formiranja tečaja koji je neovisan od volje banke sud je utvrdio i iz iskaza saslušanog svjedoka ĐČ u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku P-90/2025 (str. spisa 253-255) čiji iskaz su stranke predložile koristiti i u ovom postupku, a koji je naveo da je srednji tečaj banke bila veličina koja je bila vezana za srednji tečaj HNB-a, da je banka objavljivala svoj tečaj u kunama u odnosu na druge valute.

17. U pogledu promjenjive kamatne stope člankom 8. ugovora o dugoročnom kreditu bila je dogovorena kamata u visini EURIBOR +5,50000 postotnih poena godišnje koja se obračunavala i naplaćivala mjesečno. Čl. 8. st. 2 ugovora ugovorne strane su se suglasile da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

18. Iz članka 12. ugovora proizlazi da je korisnik kredita bio upoznat s činjenicom da je kamatna stopa vezana uz promjenu tromjesečnog EURIBOR-a, da se visina EURIBORA utvrđuje mjesečno dva radna dana prije prvog u mjesecu i da vrijedi za tekući mjesec. Visina EURIBOR-a da se utvrđuje na stranici Reutersa (EURIBOR 01). Iznijetu činjenicu da se tijekom razdoblja otplate kredita marža banke od 5,5 postotnih poena godišnje nije mijenjala, tužitelj nije osporio zbog čega je sud takav navod ocijenio vjerodostojnim. To osobito i stoga što je u postupku nesporna okolnost da je kredit po ugovoru od 26. srpnja 2005. godine otplaćen u cijelosti i to u roku kraćem od godine dana, a kako je to istaknuo tuženik na ročištu od 2. prosinca 2025. godine, a potvrdio i sam zastupnik po zakonu tužitelja LČ u iskazu danom u predmetu P-90/2025 kod Trgovačkog suda u Osijeku (str. spisa 251-253) istaknuvši da je otplata kredita trajala niti šest mjeseci. Promjenjivost parametra EURIBOR kao segmenta promjenjive ugovorne kamatne stope također ne ovisi od volje ugovornih stranaka, a na tu promjenjivost tužitelj je izrijekom pristao potpisom predmetnog ugovora i potpunom obavijesti prema sadržaju čl. 12. ugovora iz koje je vidljivo da se radi o podatku kojeg formira i objavljuje treća osoba. Sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka SČ (str. spisa 323-325), bivšeg zaposlenika tuženika, u dijelu u kojem je pojasnio da se stopa EURIBOR formira na temelju prosjeka stope po kojem se samo jedan dio banaka međusobno zadužuje, da se radi o ograničenom broju banaka koje ulaze u izračun prosjeka te stope zaduženja, da se radi o stopi koja se javno objavljivala i u utuženom razdoblju te da su ti podaci javno dostupni zbog čega je utvrđeno da su stranke postigle sporazum o tome da visinu promjenjive ugovorne kamatne stope vežu uz parametar (EURIBOR) iako na visinu iste nisu mogle utjecati. Budući da se radi o izjavi volje koja proizvodi pravne učinke dužnost je ugovornih stranaka da u slobodno uređenim obveznim odnosima izvršavaju svoje obveze, a kako je to nalagao čl. 17. ranije važećeg ZOO-a. Tužiteljev navod da je zbog manipulacija nastala potreba za reguliranjem indeksa kojim se određuje visina EURIBOR-a po Uredbi (EU) 2016-1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova kao i Uredbi (EU) 596/2014 kojom je regulirano područje indeksa za visinu kamatne stope – EURIBOR, ne predstavlja niti činjenicu, a niti dokaz da je u relevantnom razdoblju otplate kredita visina parametra EURIBOR bila predmetom neke nedopuštene činidbe ili manipulacije da bi utjecala na ocjenu dopuštenosti predmeta obveze. Slijedom iznijetog, način ugovaranja predmeta obveze; otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu i isplata promjenjive ugovorne kamatne stope bila je odrediva u smislu čl. 50. ranije važećeg ZOO-a. Odluka da visina ugovorne kamatne stope ovisi o trećoj osobi odnosno o objavi visine EURIBOR-a ne čini predmet obveze neodredivim. Stoga navod zastupnika po zakonu tužitelja LČ koji je u utuženom razdoblju bio i zastupnik po zakonu korisnika kredita (društva ARIS 2000 d.o.o.) o tome da se jako trudio biti financijski informiran i da mu u tom trenutku nije padalo na pamet pomisliti da je potrebno provjeravati kako se određuje EURIBOR i tko to radi ne čini predmet obveze neodredivim niti na bilo koji način utječe na valjanost sklopljenog pravnog posla.

19. Okolnost da se radi o adhezijskom ugovoru i da je sadržaj ugovora ponudio tuženik ne utječe na ocjenu valjanosti budući da su, po stavu ovoga suda, sve odredbe ugovora jasne i nedvosmislene. Tužitelj je potpisom na ugovoru izrazio suglasnost za primjenom tih odredbi pa su neuvjerljive tvrdnje o nerazumijevanju načina formiranja tečaja i kretanja EURIBOR-a u promjenjivoj ugovornoj kamatnoj stopi.

20. Nema dokaza da bi tuženik kao ugovorna strana nastupao s nedopuštenom pobudom. Cilj tuženika kao banke je prema uvjerljivom i vjerodostojnom iskazu saslušanog svjedoka SČ (str. spisa 323-324) plasirati kredite, stjecati nove klijente, voditi računa da klijenti koji zaključuju kredite s bankama budu što kvalitetniji iz razloga što je banci u interesu imati kvalitetne plasmane, jer banka ne želi imati gubitke po kreditima i obvezu rezervacija novčanih sredstava s obzirom na primarni interes banke da krediti budu uredno plaćeni.

21. Odredbom čl. 1065. ZOO-a bilo je propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Stoga je odlučujuća pobuda na strani banke od plasmana novčanih sredstava putem kredita ostvariti prihod kroz ugovornu kamatnu stopu i zaštititi se od pada vrijednosti novca putem valutne klauzule budući da se radi o otplati ugovorenoj kroz razdoblje od 60 mjeseci. Ovaj sud je utvrdio da nisu ništetne odredbe koje se odnose na odlučujuću pobudu banke zbog koje je ugovor sklopljen (ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope) pa se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na odredbu čl. 105. st. 1 ZOO-a. Zbog navedenog, valjalo je ocijeniti suvišnim i nepotrebnim dokazni prijedlog za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja predloženog na okolnost dokazivanja osnovanosti visine zbog čega je raspravnim rješenjem od 2. prosinca 2025. godine takav prijedlog odbijen. Slijedom iznijetog, valjalo je tužbeni zahtjev ocijeniti pravno neutemeljenim te primjenom čl. 338. st.3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25) odlučiti kao u točki I. izreke.

22. Tuženikov prigovor zastare sud je ocijenio neutemeljenim s obzirom na zauzeto pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.) da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako tek predmetnom tužbom tužitelj traži da se utvrdi ništetnost ugovora, zastara nije niti počela teći.

23. O tužiteljevom prijedlogu da sud podnese prijedlog za pokretanje oglednog postupka odlučeno je u sklopu postupka koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu poslovni broj Gop-4/2024 (str. spisa 317-321) i to po prijedlogu Trgovačkog suda u Varaždinu od 7. studenoga 2024. godine u predmetu Su-op-1/2024 (str. spisa 210-213) u kojem je bio obuhvaćen i predmetni postupak.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tuženiku su zbog uspjeha u sporu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zbroju v.p.s. po točki I. i II. tužbenog zahtjeva (sveukupno 16.280,80 EUR) i to za sastav odgovora na tužbu 500,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 28. svibnja 2024. godine 500,00 EUR (T.br. 9.1.), sastav podnesaka od 5. lipnja i 23. srpnja 2024. godine 50,00 EUR (T.br. 8.4.), sastav podneska od 14. studenoga 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 8.3.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 2. prosinca 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 9.1.) i PDV 437,50 EUR, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 13. siječnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.