Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-797/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UĐ, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25

– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi državnog odvjetnika i okrivljenika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-245/2025 od 4. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026., u prisutnosti okrivljenog UĐ putem video-konferencijske veze i zz branitelja Zvonimira Hrgića,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog UĐ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljeni UĐ zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 i zbog kaznenog djela protupravne naplate u pokušaju iz članka 323. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa mu je za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, temeljem te zakonske odredbe utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 323. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i na temelju odredbe članka 51. KZ/11, okrivljeni UĐ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajnju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljenom UĐ u izrečenu kaznu zatvora, uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 25. ožujka 2025. godine u 13,00 sati, pa nadalje.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) okrivljeni UĐ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a s naslova paušala u iznosu 100,00 eura uplatom u Državni proračun, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP-a s naslova sudsko-medicinskog vještačenja s time da će sud o visini troškova donijeti posebno rješenje, a temeljem članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP-a naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika u roku 3 mjeseca od pravomoćnosti presude s time da će sud o visini troškova donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da okrivljenika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. Žalbu je podnio i okrivljenik putem braniteljice Ružice Piličić Šinko, odvjetnice iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je braniteljica okrivljenika zatražila obavijest o sjednici vijeća, te su o sjednici obaviješteni okrivljenik i njegova braniteljica koji su istoj pristupili te su u cijelosti ostali kod navoda iz žalbe.

3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je okrivljenik putem video-konferencijske veze i zz branitelja Zvonimir Hrgić, odvjetnik iz Zagreba te su u cijelosti ostali kod navoda izjavljenih u žalbi, dok sjednici vijeća nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, te je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

7.1. Iako okrivljenik u žalbi ne ističe koju povredu odredaba kaznenog postupka je prvostupanjski sud učinio, iz sadržaja žalbe proizlazi da ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer da je izreka pobijane presude suprotna dokazima u spisu, te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

7.2. Ističe da je okrivljenik pobijanom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela 118. stavak 1. KZ/11 na način da je udario šakom oštećenika u lijevu stranu lica nanijevši mu tešku tjelesnu ozljedu, a da je izreka presude u tom dijelu suprotna dokazima u spisu posebice zapisnicima o ispitivanju svjedoka ali i materijalnim dokazima. Međutim, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer je izreka pobijane presude razumljiva, te nije suprotna razlozima iznesenim u presudi, jer argumentirajući ovu žalbenu osnovu okrivljenik zapravo iznosi razloge za pogrešno utvrđeno činjenično stanje, ne prihvaćajući zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika. Također nije u pravu okrivljenik kada navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti da je na raspravi koja je održana 4. studenog 2025. reproducirao snimku video-nadzora koja prikazuje predmetni događaj iz koje snimke se nedvojbeno ne može isključiti da je okrivljenik oštećenika udario otvorenim dlanom. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude (točka 17. obrazloženja) naveo da je pregledao snimku video-nadzora ugostiteljskog objekta iz koje snimke je vidljivo kako dolazi do sukoba između okrivljenika i oštećenika i kako, prema mišljenju suda, okrivljenik šakom udara oštećenika.

7.3. Dakle, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude iznio razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

8. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Prvostupanjski sud je činjenično stanje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takvo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

8.2. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela navodeći da nije šakom udario oštećenika u lice, već da ga je samo ošamario, jer suprotno proizlazi iz iskaza oštećenog UĐŽ, te ostalih provedenih dokaza tijekom ovog postupka. Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda obrana okrivljenika je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

8.3. Naime, iz iskaza oštećenog UĐŽ proizlazi da se 22. ožujka 2025. našao sa okrivljenikom u ugostiteljskom objektu „Pocco“, radi dogovora oko povrata novca koji mu je bio dužan u iznosu 200,00 eura, nakon čega je okrivljenik u jednom trenutku ustao i udario ga šakom u lijevu stranu lica u području oka zbog čega je pao na pod ali nije odmah išao kod liječnika već slijedeći dan kada je shvatio da ne osjeća "pola lica" i kada mu je lice "nabubrilo". Isto tako, naveo je da je istoga dana primio glasovnu poruku od okrivljenika koju poruku napola nije razumio, ali mu je okrivljenik rekao da će završiti u invalidskim kolicima. Od udarca koji je zaprimio od okrivljenika zadobio je tri prijeloma jagodične kosti i druge ozljede zbog čega je bio i na operaciji. Naveo je da nije ulazio u druge fizičke sukobe sa drugim osobama te večeri. Iz iskaza svjedoka NĐ proizlazi da je vidio kako je okrivljenik ošamario oštećenika, a kada mu je predočen njegov iskaz kod PP gdje je naveo da je vidio kako je okrivljenik udario šakom u glavu oštećenika naveo je da zapravo nije vidio trenutak udarca jer je u tom trenutku tipkao na mobitelu. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĆĐ proizlazi kako je vidio da je okrivljenik udario oštećenika, ali ne zna je li okrivljenik ošamario oštećenika ili ga udario šakom i kada mu je predočen iskaz kod PP Bjelovar gdje je naveo da je vidio da je okrivljenik udario šakom u glavu oštećenika, naveo je da se zbog proteka vremena danas ne može sjetiti svih detalja. Svjedok DĐ naveo je da nije vidio trenutak udarca već samo oštećenika kako je bio na podu.

8.4. Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinske vještakinje Jasne Begić proizlazi da je oštećenik zaprimljen u Općoj bolnici Bjelovar 22. ožujka 2025., a u KB Dubrava 23. ožujka 2025.. Prema raspoloživim podacima oštećenik je cijelo vrijeme nakon događaja bio svjestan te nije imao vidljivih vanjskih razderotina koje bi zahtijevale obradu rane. Na temelju zadobivenih ozljeda navela je da može zaključiti o položaju osobe koja je zadala udarac, odnosno da se ta osoba nalazila sučelice oštećeniku ili u bilo kojem drugom položaju koji je pogodan za nanošenje takvih ozljeda. Iz opisa ozljede zaključuje da je ozljeda nastala jednim udarcem, a s obzirom da se ozljeda nalazi s lijeve stane lica za očekivati je da je udarac zadan desnom rukom. Ozljeda nije mogla nastati padom na tupo tvrdu podlogu jer bi u tom slučaju nastalo oštećenje isturenog dijela lica. Navela je da povrede koje su kod oštećenika utvrđene, a radi se o višestrukom prijelomu lubanje i kosti lica, prijeloma maksilarnog sinusa lijevo i prijeloma lijeve orbite prijeloma luka djelomično jagodične kosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, te je u potpunosti isključila mogućnost da bi navedena ozljeda nastala udarcem otvorenim dlanom ruke. Navela je da su simptomi zbog dobivene ozljede mogli javiti i kasnije pa je moguće da bi oštećenik prvi dan negirao simptome, već da su se oni javili tek slijedeći dan, što je subjektivno.

8.5. Kada se ima u vidu iskaz oštećenika, te nalaz i mišljenje sudsko medicinske vještakinje te ostali provedeni dokazi, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik počinio kaznena djela upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Naime, ispravno prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećenika koji i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nema razloga teretiti okrivljenika, već iskazuje na osnovu činjenica koje su se i dogodile, pa imajući u vidu iskaz oštećenika, te ostale provedene dokaze i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda obrana okrivljenika je usmjerena izbjegavanju kaznene odgovornosti kada je naveo da nije udario šakom u lijevu stranu lica oštećenika i pri tom mu nanio teške tjelesne ozljede, te da ga je samo ošamario, a da je oštećenik povrede mogao zadobiti u nekom drugom događaju.

8.6. Stoga, zbog naprijed navedenog ispravno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude zbog čega ga je ispravno proglasio krivim za to djelo.

8.7. Jednako tako, ispravno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je okrivljenik počinio i kazneno djelo protupravne naplate u pokušaju na način da je u cilju naplate tražbine od oštećenika u iznosu 200,00 eura sa svog mobitela putem aplikacije "WhatsApp" poslao oštećeniku glasovnu poruku na njegov mobitel u kojoj navodi da očekuje da mu do 15 sati vrati novac ili će mu doći kući i ukoliko mu ne vrati novac da će završiti u invalidskim kolicima o čemu je oštećenik izvijestio policiju, te nije došlo do isplate. I u tom dijelu oštećenik navodi da mu je okrivljenik poslao poruku u kojoj navodi da će završiti u invalidskim kolicima, a okrivljenik osporava da je korisnik broja sa kojeg je poslana sporna poruka te poriče da bi slao bilo kakve poruke oštećeniku, ističe se, a kako je to ispravno prvostupanjski sud zaključio da je povod navedene glasovne poruke dugovanje oštećenika prema okrivljeniku, te da okrivljenik u svojoj obrani ističe kako je sporne večeri kupovao kokain od oštećenika te da je samo djelomično platio oštećeniku jer mu je oštećenik dugovao novac koji je od ranije posudio iz čega se zaključuje da je okrivljenik jedini koji je zainteresiran za slanje poruke oštećeniku takvog sadržaja, a koja se odnosila na vraćanje novca na ime ranijeg duga.

8.8. Slijedom navedenog nije u pravu okrivljenik niti kada ističe da je pogrešno i nepotpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario obilježja i kaznenog djela protupravne naplate u pokušaju iz članka 326. stavak 2. u vezi stavka 1., a sve u vezi članka 34. KZ/11.

8.9. Zbog navedenog nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u vezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

9. Državni odvjetnik ističe žalbenu osnovu zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika dok da je podcijenio otegotne okolnosti kada je okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci iz razloga što je okrivljenik do sada višestruko osuđivan zbog različitih kaznenih djela u Republici Hrvatskoj i u SR Njemačkoj, te u Republici Austriji, pa je tako u 8 navrata osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela te su mu izricane uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora, u tri navrata zbog kaznenog djela izigravanja zabrane iz sigurnosnih mjera i pravnih posljedica iz članka 308. stavak 2. KZ/11, u dva navrata zbog kaznenih djela u vezi nezakonitom trgovinom, narkoticima, psihotropnim supstancama i prekursorima koji nisu isključivo za osobnu uporabu i zbog kaznenog djela teške krađe zbog čega je u Republici Austriji osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju pet godina.

9.1. Okrivljenik u žalbi ne ističe žalbenu osnovu zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

9.2. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio da je osoba mlađe životne dobi, dok mu je kao otegotno cijenio višestruku osuđivanost, da je iskazao upornost pri počinjenju terećenih kaznenih djela, te nije pokazao nikakvo kajanje radi učinjenog. Stoga je prvostupanjski sud okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 323. stavak 2. u vezi stavka 34. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci smatrajući da će se takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja.

9.3. Naime, nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen preblago odmjerena. U tom dijelu prvostupanjski sud je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika, dajući primjeren značaj ovako utvrđenim okolnostima. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ne ističe neku novu okolnost koju sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni navodeći da je okrivljenik do sada višestruko osuđivana osoba. Prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio kao otegotnim dosadašnju višestruku osuđivanost, dok mu je kao olakotnim cijenio da se radi o osobi mlađe životne dobi, pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, te kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca za kazneno djelo iz članka 323. stavak 2. u vezi stavka 34. KZ/11 i potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se upravo takvom kaznom, s obzirom na ispravno utvrđene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 zbog čega je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

10. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i okrivljenik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede Zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše