REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] M 5
Poslovni broj: Us I-121/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na zajamčenu minimalnu naknadu, 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/24-01/48, URBROJ: 524-11-02/5-25-3 od 18. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete od 17.000,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 24. siječnja 2025. podnijela ovom sudu tužbu radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o žalbi izjavljenoj 4. rujna 2024. protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-551-06/24-01/220, URBROJ: 139-071-12/4-24-12 od 16. kolovoza 2024.
2. Tuženik uz odgovor na tužbu od 6. ožujka 2025. (stranica 26 spisa) dostavlja rješenje KLASA: UP/II-551-06/24-01/48, URBROJ: 524-11-02/5-25-3 od 18. veljače 2025. kojim je odlučeno o žalbi tužiteljice na način da je ista odbijena kao neosnovana.
3. Tužiteljica je, prije nego je pozvana na isto sukladno odredbi čl. 100. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), podneskom od 12. ožujka 2023. (stranica 31-36/1 spisa) izjavila da proširuje tužbeni zahtjev na novu odluku te osporava zakonitost iste zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Ukazuje kako je tuženik imao mogućnost sukladno odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o državnoj informacijskoj strukturi sam pribaviti podatke od porezne uprave vezane uz imovinu i prihode tužiteljice te kako nije bilo potrebno pozivati ju na dostavu istog. Također, da joj nije poznato na koji bi način imovina i prihod drugog poreznog obveznika Plus L j.d.o.o. bila od značaja obzirom da je društvo po provedenom skraćenom stečajnom postupku brisano iz sudskog registra. Ističe kako nije zahtijevala ispitni postupak. Iz sadržaja navoda proizlazi da traži da sud poništi osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu (stranica 39 spisa) osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Sud je spor riješio bez rasprave u skladu s odredbom čl. 98. t. 4. ZUS-a.
6. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.
7. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i mjerodavnih zakonskih odredaba, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka u spisu upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica 19. lipnja 2024. podnijela zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Postupajući po zahtjevu prvostupanjsko tijelo je dopisom od 2. srpnja 2024. pozvalo tužiteljicu na upotpunjavanje istog sukladno čl. 71. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) te na dostavu potvrdu HZMO-a o radnom stažu i Obrasca PO-SD obrta [obrt] u vlasništvu tužiteljice pozivom na čl. 32. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22., 46/22., 71/23. i 156/23.; dalje: Zakon). Tužiteljica dalje u postupku prigovorom od 5. srpnja 2024. kao razlog neodazivanja na poziv tog tijela navodi da službenu osobu ŠĆ, kod koje je pozvana, smatra počiniteljem kaznenog djela protiv koje je podnijela i prijavu te predlaže da se uvaži dokumentacija i izjava iz drugog postupka. Proizlazi i da su po zahtjevu prvostupanjskog tijela od 26. srpnja 2025. dostavljeni podaci Porezne uprave prema kojima je za obrt [obrt] prikazan dohodak za 2023. od 0,00 kn dok je za društvo PLUS L j.d.o.o. dostavljeno privremeno rješenje za 2022. te da za 2023. isto još nije izdano. Zaključkom od 26. srpnja 2024. tužiteljica je ponovno pozvana pristupiti tijelu radi upotpunjavanja i na dostavu dokumentacije (potvrdu HZMO-a o radnom stažu i prijavu poreza na dohodak za 2023.) uz upozorenje o pravnim posljedicama neodazivanja (odbijanje zahtjeva za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu sukladno odredbi čl. 47. st. 4. ZUP-a). Tužiteljica prigovorom od 8. kolovoza 2024. navodi kako se neće odazvati ispitnom postupku. Slijedom, prvostupanjskim rješenjem od 16. kolovoza 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na zajamčenu minimalnu naknadu pozivom na odredbu čl. 47. st. 4. ZUP-a uz obrazloženje kako se tužiteljica nije odazvala uredno zaprimljenim pozivima Područnog ureda Rijeka od 16. srpnja 2024. i 9. kolovoza 2024. Tužiteljica je protiv rečenog rješenja podnijela žalbu. Kako o žalbi tuženik nije odlučio u roku, tužiteljica je pokrenula upravni spor radi šutnje uprave. Tijekom spora je tuženik rješenjem od 18. veljače 2025. odlučio o žalbi od 4. rujna 2024. na način da je istu odbio kao neosnovanu uz obrazloženje da tužiteljica odbija sudjelovanje u postupku te ne dostavlja tražene dokaze, a koje rješenje je tužiteljica potom obuhvatila proširenjem tužbenog zahtjeva.
9. Prema odredbama čl. 47. st. 3. i 4. ZUP-a stranka je dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev i za svoje navode ponuditi dokaze. Ako tako ne postupi, službena osoba će je zahtjevom pozvati da to učini te ako u ostavljenom roku ne dostavi tražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke te ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu, zahtjev će se rješenjem odbiti. Isto tako, odredbom čl. 52. st. 4. ZUP-a propisano je da je stranka dužna sudjelovati u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari te osobno dati izjavu kad to zatraži službena osoba ili kada je to propisano zahtjevom.
10. Tužiteljica ni ne osporava da se nije odazvala na pozive javnopravnog tijela, iako je uredno upozorena da će njezin zahtjev biti odbijen ako ne postupi po pozivu, već ističe kako nije tražila provođenje ispitnog postupka te da stoga nije bila dužna odazivati se pozivima službene osobe niti osobno sudjelovati u postupku.
11. Sud nalazi da je takav prigovor neutemeljen. Naime, prema čl. 8. ZUP-a u upravnom postupku se primjenjuje načelo materijalne istine prema kojem je tijelo dužno utvrditi sve činjenice važne za donošenje zakonite i pravilne odluke. Kada se postupak vodi po zahtjevu stranke, ispitni postupak je sastavni dio ispitivanja činjeničnog stanja, a ne procesna mogućnost koju stranka traži (ili ne traži). Načelo materijalne istine u socijalnim stvarima je iznad subjektivne volje stranke.
12. Dakle, i ako stranka u svom zahtjevu izrijekom ne predloži provođenje ispitnog postupka, upravno tijelo ima i pravo i dužnost provesti ga po službenoj dužnosti ako smatra da su potrebna dodatna razjašnjenja ili dokazi.
13. U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo je zakonito pozvao tužiteljicu na davanje izjave i dostavu dodatnih dokaza kako bi utvrdilo ispunjava li tužiteljica zakonske uvjete iz čl. 23., 24. i 32. Zakona o socijalnoj skrbi. Odaziv stranke na takav poziv nije stvar njezina slobodnog izbora, nego zakonska obveza suradnje u postupku, sukladno čl. 52. st. 4. ZUP-a.
14. Stoga sud ne može prihvatiti tužbeni navod da pozivanje tužiteljice nije bilo potrebno niti zakonito budući da je postupak pokrenut na zahtjev same tužiteljice, a ispitni postupak bio je nužan radi utvrđivanja relevantnih činjenica.
15. Tužbeni prigovor kojim se poziva na čl. 10. st. 2. Zakona o državnoj informacijskoj infrastrukturi (Narodne novine 92/14.) sud ocjenjuje neutemeljenim. Ta odredba propisuje da su tijela javne vlasti dužna po službenoj dužnosti koristiti podatke iz službenih evidencija, ako su im oni dostupni i ako nisu posebno zaštićeni propisima o tajnosti podataka ili zaštiti osobnih podataka. Međutim, navedeno načelo ne oslobađa stranku njezine aktivne procesne obveze da surađuje u postupku i dostavi dokaze koji su joj dostupni ili u pogledu kojih tijelo treba njezin pristanak za pristup.
16. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje kako osporeno rješenje sadrži jasne i potpune razloge, pravilno je doneseno u skladu s odredbama čl. 47. st. 3. i 4. ZUP-a te čl. 52. st. 4. ZUP-a, te nisu povrijeđena pravila postupka. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u t. I. izreke presude.
17. Pri odbijanju tužbenog zahtjeva u odnosu na glavno traženje, trebalo je odbiti i uzgredni zahtjev tužiteljice za naknadu štete (čl. 118. st. 1. ZUS-a), odnosno odlučeno je kao u t. II. izreke presude.
18. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).
U Rijeci 13. siječnja 2026.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.