Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-2584/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EZ, s prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2., kažnjivog po članku 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24., dalje u tekstu ZSPNC ), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na Prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec broj KLASA: 211-07/25-3/13369., URBROJ: 511-14-06-25-1. od 28. kolovoza 2025., na temelju članka 179. stavak 1. 2. i 3. i članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ ), dana 13. siječnja 2026. godine objavio je i istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Temeljem članka 182. točka 3. PZ,

okrivljeni EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i SZ, rođene S, rođen **.**.1994. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, kemijski tehničar, zaposlen u Schwabos d.o.o. sa sjedištem u [adresa], sa mjesečnim primanjima od oko 960,00 eura, ne posjeduje pokretnu, niti nepokretnu imovinu, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, neodlikovan, bez čina, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno neosuđivan

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

što je dana 17. kolovoza 2025., u 00,37 sati, u Koškovcu, upravljao u prometu na cesti vozilom M1 - osobnim automobilom marke AUDI, registarskih oznaka [registarska oznaka], iako je u svojem organizmu imao nedozvoljenu koncentraciju alkohola, koja je umanjena za granicu dopuštene pogreške iznosila 1,68 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka

čime je postupio protivno odredbi članka 199. stavak 2. i počinio prekršaj iz članka 199. stavak 8. ZSPNC

IV Temeljem članka 139. stavak 6. PZ okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 1. do 4. PZ.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ivanec izdala je okrivljeniku Prekršajni nalog broj KLASA: 211-07/25-3/13369., URBROJ: 511-14-06-25-1 od 28. kolovoza 2025., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci.

2. Protiv narečenog Prekršajnog naloga okrivljenik je, pravodobno, putem branitelja, uložio prigovor, slijedom čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je redovni prekršajni postupak.

3. Na glavnoj raspravi održanoj pred uređujućim sudom dana 13. siječnja 2026., okrivljenik se u nazočnosti branitelja, pozvan, da se sukladno odredbi članka 171. a PZ, očituje o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti, očitovao da se ne smatra krivim i da će iznijeti svoju obranu.

3.1. U svojoj obrani okrivljenik je iskazao da činjenično nije sporno da je on 17.08.2025., u 00,37 sati, u mjestu Koškovec, upravljao u prometu na cesti osobnim vozilom marke Audi, registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje prilike je bio zaustavljen i alkotestiran od strane policijskih službenika. Nadalje nije sporno da je neposredno prije odlaska iz mjesta Druškovec, u kojem se slavilo Rokovo, popio jedno alkoholno piće i to rakiju u količini od 0,5 dcl , te da je mjernim uređajem bila očitana koncentracija alkohola od 1,78 g/kg, a sa kojom se on nije suglasio i stoga je i odbio potpisati zapisnik o alkotestu. Naime od mjesta na kojem se prethodno nalazio do mjesta zaustavljanja nije udaljenost niti 100 metra, te je tražio od policijskog službenika da pričeka 10 - 15 minuta kako bi se tada alkotestirao i kako u ustima više ne bi imao alkoholnih para, koji njegov zahtjev isti nije htio uvažiti iako mu je rekao da je neposredno prije popio alkoholno piće, već je tražio da odmah pristupi alkotestu, što je on i učinio, budući da se sa policijskim službenikom nije htio sukobljavati. Prema tome ne osporava da je te zgode imao u organizmu određenu koncentraciju alkohola, ali osporava da bi imao koncentraciju koja bi umanjena za granicu dopuštene pogreške iznosila 1,68 g/kg. U ostalom dijelu ostaje u cijelosti kod navoda pisane obrane, te za slučaj da ga sud unatoč ovim njegovim navodima nađe krivim predlaže da se sve navedeno u pisanoj obrani cijeni kao olakotna okolnost.

3.2. U pisanoj obrani okrivljenika navodi se kako priznaje počinjenje navedenog prekršaja koji mu se stavlja na teret te izražava iskreno kajanje zbog počinjenja istog. Točno je da je okrivljenik navedenog dana u mjestu Koškovec upravljao osobnim automobilom, iako je konzumirao malu količinu alkohola. Okrivljenik ističe kako je netom prije nego što je sjeo za volan i počeo upravljati vozilom popio jednu čašicu rakije te da mu prilikom alkotestiranja nije dana mogućnost odgode testiranja od petnaest minuta što je zasigurno doprinijelo rezultatu mjerenja. Okrivljenik ističe da nije sklon takvom ponašanju i nikada ne upravlja motornim vozilom pod utjecajem alkohola. Iako navedeno ne opravdava, okrivljenik ističe kako je pristao upravljati osobnim vozilom isključivo jer nije osjećao posljedice alkohola, odnosno da bi mu bila umanjena mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. Sukladno čl.25. Prekršajnog zakona, „Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan daje djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. U predmetnom slučaju okrivljenik nije postupao s namjerom, već je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret iz nehaja. Navedeno, iako ne utječe na činjenicu krivnje, valja uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne za okrivljenika, a osobito s obzirom da se u predmetnom slučaju radi o nesvjesnom nehaju. Nadalje, okrivljenik osobito ističe kako nikada nije prekršajno kažnjavan kako za prekršaje ove vrste, tako i za prekršaje uopće. Okrivljenik smatra da ne postoji mogućnost da bi ponovio prekršaj koji je počinio, a posebno s obzirom da mu se ne događa da bi zanemarivao propise. U konkretnom slučaju nije nastala niti nikakva šteta. Stoga, u ovom slučaju naslovni Sud ima mogućnost primijeniti i mjeru upozorenja — opomenu, sukladno čl.43. Prekršajnog zakona, osobito iz razloga što okrivljenik nikada nije prekršajno kažnjavan, a budući da bi se njom ispunila svrha kažnjavanja te s obzirom da nisu nastale nikakve štetne posljedice uslijed počinjenja prekršaja. Vezano uz zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, okrivljenik ističe kako je ista prvenstveno neopravdana, odnosno odviše tegotna. Naime, okrivljeniku je upravljanje vozilom neophodno za odlazak i povratak s posla. Okrivljenik posao obavlja terenski te bi primjenom predmetne zaštitne mjere okrivljeniku faktički bilo onemogućeno obavljanje rada i ugrožena opstojnost. Sukladno čl.51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Okrivljenik smatra kako zabrana upravljanja motornim vozilom u predmetnom slučaju ne bi imala svrhu jer je okrivljenik svjestan počinjenja prekršaja, svjestan je svoje odgovornosti, a osobito je svjestan da je svojim nepromišljenim ponašanjem mogao ugroziti i druge sudionike u prometu. Sama činjenica da je suočen s izrečenom zaštitnom mjerom okrivljenika je suočila sa svim posljedicama koje u njegovom slučaju takva mjera ima, a to je ugroza vlastite opstojnosti i mogućnosti rada. S obzirom na navedeno okrivljenik smatra da ne postoji potreba za zabranom upravljanja motornim vozilom jer je u potpunosti siguran da se u ovakvoj situaciji neće više naći, a budući da je svjestan svih posljedica koje prekršajnopravne sankcije vežu uz sebe, zasigurno na njega neće djelovati kao poticaj da prekršaj ponovi ili bilo kakav počini. Okrivljenik ističe i kako bi mu u slučaju zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije bila ozbiljno ugrožena mogućnost rada, s obzirom da mu je upravo upravljanje osobnim vozilom neophodno za obavljanje istog. Također, okrivljenik se brine za majku i stariju baku kojima je neophodno da ih okrivljenik prevozi na liječničke pretrage i slične obveze. Okrivljenik ističe kako mu je svaka novčana kazna, a osobito ona u visini od čak 1.280, 18 EUR izrazito otegotna. Naime, okrivljenik prima minimalnu plaću, a uz to i otplaćuje kredit te mu mjesečna rata iznosi 200,00 EUR. Također okrivljenik financijski pomaže majku i baku pa bi podmirenje novčane kazne u izrečenom iznosu od čak I. 280, 1 8 EUR ozbiljno dovelo u pitanje egzistenciju okrivljenika i njegove obitelji. S obzirom na sve do sada navedeno, okrivljeniku je neopravdano utvrđena novčana kazna u visini od čak 1.280,18 EUR, a neopravdana je i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 3 mjeseca. Okrivljenik navodi i da počinjenjem predmetnog prekršaja nisu nastale nikakve posljedice za treće osobe te kako su, uvažavajući sve do sada navedeno, ispunjene pretpostavke iz čl.37.st.2. Prekršajnog zakona koji propisuje da „blažu kaznu od propisane za određene prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. ” S obzirom na sve do sada navedeno okrivljenik smatra kako postoje osobito izražene olakotne okolnosti te je nesumnjivo da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom mjerom. Sukladno svemu navedenom, a posebice s obzirom na činjenicu da okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, da izražava kajanje zbog počinjenja istog, da nikada nije prekršajno kažnjavan, da počinjenjem prekršaja nije nastala nikakva štetna posljedica, da bi bilo kakva novčana kazna, a posebno ona u visini od čak 1.280,18 EUR ugrozila opstojnost okrivljenika, okrivljenik predlaže da naslovni Sud nakon provedenog postupka izrekne okrivljeniku mjeru upozorenja-opomenu, odnosno da ublaži kaznu izrečenu okrivljeniku na visinu općeg zakonskog minimuma, odnosno da mu istu umanji na visinu koja neće ugroziti zadovoljavanje osnovnih životnih potreba okrivljenika. Također, okrivljenik predlaže da naslovni Sud ukine izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, odnosno da donese odgovarajuću odluku, cijeneći navode iz predmetnog prigovora.

4. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao svjedoka AZ, te je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika, naredbu o određivanju mjere opreza, obrazac medicinske dokumentacije , naredbu o smještaju u posebnu prostoriju, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, službenu zabilješku o postupanju policijskog službenika, te potvrdu o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljenika od 20.11.2025. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

4.1. Svjedok KZ je iskazao da je kritične zgode jedan dio večeri tog 17.08.20025. bio u društvu ovdje okrivljenika, te se sjeća da je sa istim došao na neko proštenje, ali ne zna točno o kojem mjestu se radilo budući da je tada prvi puta bio u tom kraju. Na tom proštenju su okrivljenik i on popili po jedan gemišt, a kada su krenuli otići sa istog on se susreo sa jednim od konobara koji je bio konobar na njegovoj svadbi i isti je inzistirao da ih počasti pićem, te ih je počastio jednom rakijom, a moguće od 0,5 dcl. Odmah nakon toga okrivljenik i on su otišli sa tog proštenja da bi ih nakon kratke udaljenosti, a ne zna koliko bi to točno bilo u metrima, zaustavila policijska ophodnja. Sjeća se da su sa okrivljenim obavljali razgovor, što su točno razgovarali, što su ga pitali, što je okrivljenik odgovarao on se danas više sa sigurnošću ne sjeća, ali može potvrditi da je okrivljenik bio alkotestiran i da je koncentracija alkohola bila negdje 1,6 g/kg. Sjeća se i da kada su policijski službenici okrivljeniku donijeli zapisnik o alkotestu da je isti tražio od njih da se još jednom alkotestira, po čemu zaključuje da nije bio suglasan sa utvrđenom koncentracijom alkohola, ali ga isti nisu ponovno alkotestirali, već su mu naložili da izađe iz vozila što je isti i učinio, te su ga odveli u policijsku postaju, a njemu rekli da auto odveze kući što je i učinio. Na posebno pitanje je naveo da su policijski službenici tražili da potpiše neke papire, ali da je okrivljenik to odbio i rekao da se ne slaže sa time što je navedeno u tim pismenima. Na pitanje branitelja okrivljenika naveo je da po njegovoj ocjeni okrivljenik nije pokazivao nikakve znakove alkoholiziranosti, a on da je takve znakove na istome primijetio zasigurno ne bi sjeo sa njim u vozilo. Nadalje, da kako je rekao da su na tom proštenju popili gemišt i tu jednu rakiju, a nema saznanja da bi okrivljenik bilo što ranije konzumirao obzirom da je sa svog radnog mjesta došao na proslavu.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud nije našao sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 199. stavak 2., kažnjiv po članku 199. stavak 8. ZSPNC, slijedom čega ga je oslobodio od optužbe.

5.1. Naime, članak 199. stavak 2. ZSPNC kaže da vozač vozila kategorije B ne smije upravljati vozilom na cesti, niti početi upravljati istim, a upravljati vozilom znači, sukladno stavku 3. istog članka Zakona, pokrenuti vozilo s mjesta, te za počinjenje prekršaja nije od odlučne važnosti na kojoj je udaljenosti vozač upravljao vozilom, ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

6. U konkretnom slučaju okrivljenik potvrđuje i priznaje da je predmetne zgode, a prije negoli se je osobnim automobilom upustio u prometu na cesti, konzumirao alkoholna pića i to jednu rakiju od 0,5 dcl, time da je istu popio neposredno prije odlaska sa prostora proštenja blagdana Rokovo i kratko prije zaustavljanja po policijskim službenicima, a koji su ga zaustavili nakon što vozilom nije prošao niti 100 metara od prostora na kojem se je proštenje održavalo, te da je stoga i tražio od policijskog službenika da pričeka 10 - 15 minuta kako bi se tada alkotestirao, a kako u ustima više ne bi imao alkoholnih para, ali da je policijski službenik tražio da odmah pristupi alkotestu, što je on i učinio, budući se sa policijskim službenikom nije htio sukobljavati. Dakle, da on priznaje da je te zgode imao u svojem organizmu određenu koncentraciju alkohola, ali osporava da bi imao koncentraciju alkohola od 1,68 g/kg.

7. Navode obrane okrivljenika, u bitnome je potvrdio i ispitani svjedok KZ i potvrdio da je okrivljenik neposredno prije odlaska sa proštenja popio jednu rakiju, moguće od 0,5 dcl, te da su ih potom na maloj udaljenosti, a nakon što su krenuli, zaustavili policijski službenici, te je potvrdio da kada su policijski službenici okrivljeniku donijeli pismena da je okrivljenik tražio da se još jednom alkotestira, ali ga policijski službenici nisu ponovno alkotestirali, već su tražili da potpiše pismena koja su donijeli, što je okrivljenik odbio i rekao da se ne slaže sa time što je navedeno u tim pismenima.

8. Obzirom na gornje navode obrane okrivljenika, u bitnome potvrđene iskazom svjedoka KZ i imajući u vidu da okrivljenik doista nije potpisao Zapisnik o alkotestu, te da je iz navoda Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenika od 17. kolovoza 2025., serijski broj [serijski broj], PU varaždinske, PP Ivanec, vidljivo kako u istom nije evidentirano točno vrijeme kada je okrivljenik konzumirao posljednje alkoholno piće, već je samo navedeno da je okrivljenik alkoholna pića konzumirao „tokom večeri“, a jasno je na samom Zapisniku navedeno da je potrebno „ navesti točno vrijeme, koliko i koja pića, droge i lijekove je ispitanik konzumirao „, te da je nadalje, iz narečenog Zapisnika razvidno da je postupanje prema okrivljeniku započelo 17. kolovoza 2025. u 00,37 sati, a da je ispitivanje provedeno istoga dana u 00,42 sati, dakle samo pet minuta nakon što je okrivljenik uočen u prometu i zaustavljen i iz navoda Zapisnika dakle, ne proizlazi i nije razvidno da li je prošlo najmanje 15 minuta od zadnje konzumacije alkohola pa do početka ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika jer vrijeme posljednjeg popijenog alkoholnog pića u zapisniku nije niti naznačeno, dok je iz činjenice da je policijski službenik prema okrivljeniku počeo postupati predmetnog dana u 00,37 sati, te ga alkotestirao u 00,42 sati razvidno da ga je alkotestirao nakon svega 5 minuta po zaustavljanju, odnosno od kada ga je uočio u prometu, a bez da je prethodno utvrdio i konstatirao u Zapisnik da je okrivljenik posljednje alkoholno piće popio pred više od 15 minuta, iako je notorna i opće poznata činjenica, a to posebno za policijskog službenika koji u obavljanju svojih poslova i radnih zadataka provodi i alkotestiranje vozača i drugih sudionika u prometu, da je proizvođač uređaja za mjerenje količine alkohola u organizmu, Dräger, jasno propisao da od zadnjeg popijenog alkoholnog pića do alkotestiranja mora proteći vrijeme od najmanje 15 minuta, to sud u konkretnom slučaju nije našao sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike – 17. kolovoza 2025., alkotestiran na predviđen, propisan i pravilan način, kao niti da je okrivljenik, a kada je narečenog dana, u 00,37 sati, osobnim automobilom upravljao u prometu na cesti, imao u svojem organizmu nedozvoljenu koncentraciju alkohola, a osobito pak da bi imao koncentraciju alkohola u svojem organizmu koja bi umanjena za granicu dopuštene pogreške iznosila 1,68 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, kako ga se to tereti Optužnim prijedlogom i da bi na opisani način počinio prekršaj iz članka 199. stavak 2., kažnjiv po članku 199. stavak 8. ZOSPNC, koji prekršaj mu se stavlja na teret, slijedom čega ga je, u sumnji dvojbi, koja je u konkretnom slučaju evidentna, primjenom načela in dubio pro reo, za narečeni prekršaj oslobodio optužbe.

9. Policijskog službenika koji je inkriminirane prilike postupao prema okrivljeniku sud nije našao potrebnim, niti svrsishodnim ispitivati, budući je upravo isti i sastavio, odnosno popunio Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika od 17. kolovoza 2025., serijski broj [serijski broj], PU varaždinske, PP Ivanec, a iz kojeg Zapisnika je sud utvrdio sve relevantne činjenice i nijedna bitna i odlučna činjenica, a o kojoj bi policijski službenik mogao svjedočiti, nije ostala neutvrđena.

10. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 13. siječnja 2026.

Zapisničarka: Sudac: Štefanija Novoselec, v.r. BZ, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1. Tužitelj: PU varaždinske, PP Ivanec, odmah i po pravomoćnosti

2. Okrivljeni: EZ, [adresa]

3. Branitelj: Jurica Sevšek, Varaždin, Kratka 4

4. Za spis, ovdje