REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-19/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NMKA d.o.o. iz Zagreba, Kaptol 25, OIB: 44412206996, zastupanog po punomoćniku mr.sc. Ivici Pezo, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR RIJEKA, iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, zastupanog po punomoćniku Igoru Bezjaku, odvjetniku u Rijeci, radi isplate iznosa od 111.940,27 eura, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-775/2024-2 od 14. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 362/2021-23 od 11. prosinca 2023., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška revizijskog dijela postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku da na ime naknade štete tužitelju isplati 843.414,00 kuna, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove skladištenja nepreuzetog dijela robe (koja je bila predmet ugovora OP 17/19 od 18.11.2019. god i OP 17/19 od 27.11. 2019. godine) od ožujka 2021. do isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog računa za uskladištenje do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.''
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 14.800,63 EUR/111.515,35 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana."
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-362/2021-23 od 11. prosinca 2023.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.114,38 eura, kao neosnovan."
2. Rješenjem ovog revizijskog sud broj Revd-2320/2025-2 od 10. rujna 2025. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Je li naručitelj obvezan (čl. 28. Zakona o javnoj nabavi - „Narodne novine“, broj 120/2016) po donošenju plana nabave pokrenuti novi postupak javne nabave ili mu je dopušteno u narednoj proračunskoj/poslovnoj godini nabavljati istu potrebnu robu na temelju još uvijek važećih i nerealiziranih ugovora zaključenih po provedenoj javnoj nabavi u prethodnoj poslovnoj godini?"
2.1. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju.
2.2. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava osnovanost te revizije. Zahtjeva naknadu troška revizijskog dijela postupka.
3. Revizija nije osnovana.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
5. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja navedeni u izreci prvostupanjske presude.
6. Nižestupanjski sudovi su utvrdili slijedeće činjenice:
- da su stranke sklopile ugovor br. OP 17/19 od 18. studenog 2019. i broj OP 17/19 od 27. studenog 2019. nakon provedenog postupka javne nabave prema kojem se tuženik obvezao naručivati robu od tužitelja za vrijeme od godine dana od dana zaključenja tih ugovora odnosno do okončanja slijedećeg postupka javne nabave,
- da su tim ugovorima stranke ugovorile da će tuženik kao naručitelj tijekom vremena na koje su zaključeni predmetni ugovori od isporučitelja (tužitelja) naručivati robu iz tih ugovora prema stvarnim svojim potrebama te nije obvezan naručiti cjelokupnu planiranu količinu navedenu u specifikaciji,
- da je tuženik za vrijeme važenja tih ugovora imao stvarne potrebe samo za 40% planiranih količina robe te da je od tužitelja toliko robe i naručivao,
- te, da je tuženik u siječnju 2021. proveo novi postupak javne nabave u kojem postupku je izabran drugi najpovoljniji ponuditelj.
7. U odnosu na pravno pitanje radi kojega je tužitelju dopušteno podnošenje revizije (i samo u okviru kojeg pitanja revizijski sud ispituje pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude) suština spornog odnosa među strankama u revizijskom dijelu postupka ogleda se u pitanju da li je tuženik bio u obvezi u 2021. naručivati robu iz prije navedenih ugovora u preostaloj količini od 60% planiranih količina iz tih ugovora.
8. Kada su predmetni ugovori zaključeni na vrijeme od godinu dana od dana zaključenja tih ugovora to su ti ugovori prestali važiti 19. studenog 2020. odnosno 28. studenog 2020.. Oni su mogli prestati važiti i ranije za slučaj da je ranije okončan slijedeći postupak javne nabave (čl. 2. st. 1. predmetnih ugovora) (a što se nije dogodilo). Stoga, dakle tuženik nije bio u obvezi u 2021. naručivati od tužitelja robu iz predmetnih ugovora u preostaloj količini od 60% planiranih količina (koje količine su planirane za prethodnu godinu) (čl. 9. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).
9. Kada se predmetno pravno pitanje radi kojeg je tužitelju dopušteno podnošenje revizije zasniva na činjeničnoj pretpostavki da su predmetni ugovori bili važeći i u 2021. godini, te kako ta pretpostavka nije u konkretnom slučaju ispunjenja, to odgovor na predmetno pravno pitanje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude.
10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP premetnu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
11. Zahtjev tuženika za naknadu troška revizijskog dijela postupka a koji trošak se odnosi na podnošenje odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i podnošenje odgovora na reviziju, je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da te radnje nisu bile od utjecaja na ishod revizijskog postupka.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
