REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-210/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika OTP banka d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Ante Balić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić u Splitu, radi ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-442/2016-2 od 21. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-634/2015 od 22. veljače 2016., na sjednici 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom drugostupanjskog suda citiranom u uvodu ove odluke potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka. Prvostupanjskom odlukom je odlučeno:
"I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 3.1. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj : ..., oznaka UK-2, sklopljen između tužitelja i tuženika dana 16.11.2011. godine u dijelu iza riječi „Kamatna stopa iznosi 4,99 % ( četiricijeladevedesetdevetposto) godišnje, s tim da je kamatna stopa fiksna“, a koji glasi: „Nakon isteka prve dvije godine otplate kredita, kamatna stopa se mijenja u promjenjivu i to u skladu s uvjetima koji će u trenutku isteka navedenog perioda biti važeći za proizvod Stambeni kredit- za mlade.“, te se utvrđuje ništetnom odredba čl.3.3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj : ..., oznaka UK-2, sklopljen između tužitelja i tuženika dana 16.11.2011. godine koja glasi: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke sukladno Politici mijenjanja nominalnih kamatnih stopa u poslovanju sa stanovništvom na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“
II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji gasi:
„Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 3.1. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj : ..., oznaka UK-2, sklopljen između tužitelja i tuženika dana 16.11.2011. godine u dijelu iza riječi «Kamatna stopa iznosi 4,99 % ( četiricijeladevedesetdevetposto) godišnje, s tim da je kamatna stopa fiksna», a koji glasi: 'za prve dvije godine otplate kredita.' „
III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.".
2. Ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Revd-2371/2021-2 od 27. listopada 2021. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi pravnog pitanja:
„1. Je li tuženik na zakonom propisani način nadomjestio ništetnu ugovornu odredbu i uspostavio zakonit mehanizam promjene kamatne stope i stekao pravnu osnovu određivati kamatnu stopu veću od početne, donošenjem Politike mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom koja je stupila na snagu 9. siječnja 2013., a kojom je udovoljeno prisilnoj odredbi iz čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 112/2012) i definirao zakonom određen parametar kao nacionalnu referentnu stopu (NRS1) o kojem ovisi promjena kamatne stope za kredite kakav je sklopio tužitelj, te slanjem obavijesti o izmjeni kamatne stope kao pisane ponude tužitelju kojom je odredila da se visina promjenjive kamatne stope sastoji od varijabilnog dijela u visini šestomjesečnog NRS1 (zakonskog parametra) i fiksnog dijela, tj. fiksne marže banke u visini od 3,56%, koji se nikada ne mijenja i koji je manji od početne kamatne stope od 4,99%?“.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja radi kojeg je revizija dopuštena, s prijedlogom prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati žalba tuženika i preinači prvostupanjska presuda te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka uključujući troškove žalbenog i revizijskog postupka, podredno prihvati reviziju i ukinuti u cijelosti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku te predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6.1. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev, u dijelu kao što je naznačeno u odlomku 1. ove odluke, cijeneći spornu odredbu ništetnom iz razloga da odredba ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom o odluci jednog od ugovaratelja, bez da se istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. To jer da na takav način vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju promjenu on ne može predvidjeti, a pravilnost promjene da se ne može provjeravati s obzirom na to da nema egzaktnih kriterija. Tužitelj da nije mogao znati zbog čega se uopće mijenja kamatna stopa te da je istome trebalo prezentirati razloge promjene kamatne stope i na taj način omogućiti mu da pristane na takve odredbe i iskoristi neke od navedenih solucija. Primjenom navedene ugovorne odredbe da je tuženik izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu.
6.2. Drugostupanjski sud prihvaća pravni pristup prvostupanjskog suda kraj utvrđenja da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formulirao tuženik kao davatelj kredita, da u ugovoru nisu utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope redovne kamate i da stranke ugovora o kreditu ni prije zaključenja niti u vrijeme zaključenja ugovora pojedinačno nisu pregovarale o navedenoj odredbi, niti da je davatelj kredita pojasnio tužitelju kao korisniku kredita uslijed kojih parametara će se i na koji način mijenjati visina stope ugovorne kamate. Stoga da je pravilan zaključak da je navedena odredba nerazumljiva za korisnika kredita i potrošača i da je protivna načelu savjesnosti i poštenja, što da ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da se u tom smislu radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, pozivom na odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) i čl. 3. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., - dalje: ZOO).
6.3. Pri tome navodi da nije osnovan žalbeni prigovor da je nastala pravna praznina u ugovoru jer da sama ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a što da je ovdje slučaj, s učinkom da redovna kamatna stopa ugovora je početno ugovorena kamatna stopa.
7.1. U reviziji tuženik sukladno naznačenome pitanju navodi da je on postupio prema prisilnoj zakonskoj normi iz čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br.: 112/12., - dalje ZID ZPK/12) i uspostavio zakonit mehanizam promjene kamatne stope i to prvo - donošenjem Politike mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom važećom od 9. siječnja 2013. kao općeg akta čiju primjenu je tužitelj prihvatio u čl. 3.3. ugovora, koja da je bila na snazi 24. studenoga 2013. u vrijeme isteka perioda u kojem je kamata bila fiksna i kojom je definirao zakonom određen parametar kao nacionalnu referentnu stopu (NRS1) o kojem ovisi promjena kamatne stope za kredite kakav je sklopio tužitelj; te drugo - slanjem obavijesti o izmjeni kamatne stope najmanje 15 dana prije povećanja kamate, kao pisane ponude tužitelju kojom je odredio da se visina promjenjive kamatne stope sastoji od varijabilnog dijela u visini šestomjesečnog NRS1 (zakonskog parametra) i fiksnog dijela tj. fiksne marže banke u visini od 3,56%, koji se nikada ne mijenja i koji je manji od početne kamatne stope od 4,99%, a na koje obavijesti tužitelj nikada nije prigovarao, čime da ih je prešutno prihvatio.
7.2. Poziva se i na pravno shvaćanje iz ovosudne odluke Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.
8. Odredbom čl. 5. ZID ZPK/12 (kojom je dodan čl. 11.a u Zakon o potrošačkom kreditiranju) i to stavkom 1. propisana je obveza vjerovnika prema kojoj je on dužan, ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, i to parametre koji su jasni i poznati potrošačima. Prema stavku drugom ti parametri mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane. Radi se o prisilnom propisu pa su po prirodi stvari banka i korisnik nakon stupanja na snagu ZID ZPK/12 mogli u ovim i sličnim slučajevima nadomjestiti ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u okviru navedenog čl. 5. ZID ZPK/12 s time da se tako definirana dopunska odredba kojom se nadomješta ništetna odredba primjenjuje na već postojeći ugovorni odnos samo na ubuduće, dok traje taj ugovorni odnos. Naime st. 6. odredbe čl. 5. ZID ZPK/12 određuje – "Na postojeće ugovore o kreditu odobrene prije stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjuju se odredbe stavka 5. ovoga članka.". Isto tako prethodni stavak, st. 5. čl. 5. određuje. "Ako se uslijed promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču poslati obavijest o takvom povećanju 15 dana prije njegove provedbe. U roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, potrošač ima pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita. U tom slučaju vjerovnik nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata."
9. Stoga bi odgovor na naznačeno pitanje bio da je tuženik na zakonom propisani način nadomjestio ništetnu ugovornu odredbu i uspostavio zakonit mehanizam promjene kamatne stope i stekao pravnu osnovu određivati kamatnu stopu veću od početne, udovoljavanjem prisilnoj odredbi čl. 5. ZID ZPK, kada je definirao zakonom određeni parametar kao nacionalnu referentnu stopu (NRS 1) o kojem ovisi promjena kamatne stope za kredite te slanjem obavijesti o izmjeni kamatne stope kao pisane ponude tužitelju, kojom je odredio da se visina promjenjive kamatne stope sastoji od varijabilnog dijela u visini šestomjesečnog NRS 1 kao zakonskog parametra i fiksnog dijela tj. fiksne marže banke u visini koja se nikad ne mijenja i koja je manja od početne ugovorene kamatne stope.
10. Navedenim odgovorom potvrđuje se i pravno shvaćanje iz odluke Rev- 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. Međutim, za uočiti je da je u toj odluci predmet spora bila isplata neosnovano plaćenog iznosa kao posljedica ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi – restitucijska parnica. Ovdje je predmet spora samo zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe kao nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkom ugovoru. Nadomještanjem ništetne ugovorne odredbe i uspostavom zakonitog mehanizma prometne kamatne stope ne dovodi se do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari – u smislu utvrđenja ništetnom utvrđene ništetne odredbe.
11. Kako razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena ne utječu na donošenje drugačije odluke, primjenom odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
