REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Imotski, Ante Starčevića 23

Pp – 1389/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Zlati Rebić, na prijedlog sudske savjetnice Egite Đipalo, uz sudjelovanje Maje Milas Dropuljić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupanog po branitelju Tomislavu Jonjiću, zbog prekršaja iz čl. 5. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94, 114/22 i 47/23 dalje: ZPPJRM), pokrenutim optužnim prijedlogom PU splitsko - dalmatinske, Postaje granične policije Imotski broj: KLASA: 211-07/24-5/21310 URBROJ: 511-12-27-24-1 od 4. rujna 2024., nakon zaključene glavne rasprave 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i Z, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom SSS, obrtnik, zaposlen u obrtu [obrt] u [adresa], oženjen, otac četvero djece od kojih jedno maloljetno, sa mjesečnim primanjima oko 600,00 eura, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan

kriv je

I. što je dana 08.08.2024. godine u 12:30 sati, u mjestu Imotski, Ulica Šetalište Stjepana Radića kućni broj 16, na 1. teritorijalnom sektoru 1, 1. ophodni rajon, grad/općina Imotski narušavao javni red i mir na način da je na svom štandu, koji se nalazio postavljen u Ulici Šetalište Stjepana Radića, istaknuo crni šal na kojem se nalazio natpis „ZA DOM SPREMNI“, a koji šal je bio vidljiv prolaznicima koji su se kretali spomenutom ulicom te je na taj način na javnom mjestu vrijeđao osjećaje građana drukčije vjerske i etničke pripadnosti,

dakle na prethodno opisan način okrivljenik je na javnom mjestu remetio javni red i mir, vrijeđajući osjećaje građana drukčije vjerske i etničke pripadnosti čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 5. stavka 1. ZPPJRM-a te mu se na temelju iste zakonske odredbe

izriče

novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura.

II. Na temelju članka 34. PZ-a okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

III. Na temelju članka 152. st. 3. PZ-a okrivljenik se upozorava da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u gore navedenom roku.

IV. Na temelju članka 76.a PZ-a po pravomoćnosti ove presude, okrivljeniku se trajno oduzima predmet koji je bio namijenjen za izvršenje prekršaja, bez prava na naknadu i to jedan (1) šal crne boje sa istaknutim tekstom ''Za dom spremni'', koji mu je privremeno oduzet uz potvrdu PGP Imotski, broj: 511-12-27-24-1, 211-07/24- 5/21310 od 8. kolovoza 2024., koji predmet se ostavlja ovlaštenom tužitelju na daljnje raspolaganje te isti postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

IV. Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura sukladno odredbi članka 138. st. 1. i 2. t.3., a u svezi s člankom 139. PZ-a u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. PU splitsko-dalmatinska, PGP Imotski podnijela je ovom sudu 9. rujna 2024. optužni prijedlog pod brojem KLASA: 211-07/24-5/21310 URBROJ: 511-12-27-24-1 od 4. rujna 2024. protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično pobliže opisanog u izreci ove presude.

2. Dana 29. listopada 2024. okrivljenik je dao svoju obranu pred zamoljenim sudom, Općinskim sudom u Novom Zagrebu, a kojom prilikom je iskazao kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Da je on 8. kolovoza 2024. u Imotskom zakupio štand koji se nalazio u Ulici šetalište Stjepana Radića i na tom je štandu prodavao proizvode koje proizvodi u svom obrtu. Konkretnije, na štandu je prodavao majice, kape, šalove na kojima su bila hrvatska obilježja pa je tako na štandu istaknuo i crni šal na kojem se nalazio natpis "za dom spremni". Iskazao je da on nije vrijeđao osjećaje građana druge etičke i vjerske pripadnosti, jer pozdrav "za dom spremni" i grb HOS-a nisu u Republici Hrvatskoj zabranjeni. Dodaje da se tog dana odvijao koncert UKP. Policija je izvršila nadzor oko 12.30 sati i privremeno mu je oduzet taj šal, a on traži da mu se taj šal vrati. Dodaje da ga je 2011. sud u Kninu oslobodio optužbe za isticanje majice sa grbom HOS-a na kojoj je pisalo "za dom spremni".

2.1. Nadalje, podneskom obrane od 5. siječnja 2026. obrana želi ukazati na to da je optužni prijedlog neosnovan koliko iz historiografskih razloga - jer da pozdrav „Za dom spremni” sam po sebi ne može povrijediti osjećaje građana drukčije vjerske i etničke pripadnosti - toliko i iz razloga njegove neodređenosti (jer da se u optužnom prijedlogu ni ne tvrdi da je okrivljenik bilo čime remetio javni red i mir). Tako neodređena inkriminacija da onemogućuje obranu i pravično suđenje, što je u izravnoj protivnosti s Ustavom republike Hrvatske te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s Dopunskim protokolima. Obrana je istaknula da bi i neovisno o svemu tome optužni prijedlog bio neosnovan već i zbog toga što je okrivljenik postupao u uvjerenju da ne krši nikakav propis, čime da je ostvarena pretpostavka iz članka 29. Prekršajnog zakona odnosno zbog pravne zablude. Da je okrivljenik već bio izložen sličnom progonu, pa je u postupku koji je vođen pred Prekršajnim sudom u Kninu pod br. Pp-4.J-329/11 oslobođen priloženom presudom od 22. prosinca 2011. godine. Ta je presuda pravomoćna, a okrivljenik da nije imao razloga misliti da je Knin u jednoj, a Imotski u drugoj državi, a ono što je dopušteno u Kninu da bi bilo zabranjeno u Imotskome. Ne može ga se teretiti da je prekršio zakon ako je postupao u skladu s pravomoćnom sudskom odlukom u stvari koja je u supstancijalnom smislu istovjetna onoj na koju se odnosi ovdašnji optužni prijedlog. Nadalje, obrana je navela da ni podnositelj optužnog prijedloga ne smatra da je problem u šalu nego u natpisu „Za dom spremni!", pa stoga se želi upozoriti na to da je Visoki prekršajni sud presudom Ppž-1252/2022 od 23. svibnja 2025. (dakle, ove kalendarske godine!) potvrdio presudu Općinskoga prekršajnog suda u Zagrebu br. 52. P p-13141/21 od 27. siječnja 2022. kojom je oslobođena osoba okrivljena da je na javnom mjestu, usred bijela dana i pred većim brojem građana uzvikivala „Za dom spremni!”, pa u odnosu na to ne može se u istoj stvari jednog okrivljenika oslobađati, a drugog osuditi za isti čin.

3. Na glavnoj raspravi održanoj 13. siječnja 2026. pozvan je svjedok, policijski službenik ZK koji je pristupio istoj te je iskazao da je on predmetnog dana prolazio ulicom Šetalište Stjepana Radića kada je uočio postavljen štand i okrivljenika koji se nalazio za istim, a koji je postavio na štand šal i majicu na kojem su bila obilježja natpisa " Za dom spremni ", on konkretno nije vidio da bi bilo tko od prolaznika prilazio štandu u ovom momentu dok je se tu nalazio. Istog je obavijestio kako čini prekršaj. Ako je okrivljenik imao naprijed navedeni šal kod sebe on da je isti oduzeo. Svjedok upitan od strane obrane je li on provjeravao tko bi bio vlasnik navedenog štanda, svjedok je odgovorio kako nije, a to da mu je sam okrivljenik rekao, odnosno rekao mu je da je on vlasnik predmetnog štanda. Nadalje, na upit svjedoku je li isti upitao okrivljenika tko je uredio štand, svjedok je naveo kako on okrivljenika nije to pitao, a da mu je okrivljenik sam rekao kako on inače prodaje odnosno drži štand i da mu je već do sada policija na isti način uredovala a on da je pred sudom dobio u ovim slučajevima.

3.1. Nadalje, obrana je predložila da se od Grada Imotskog pribavi podatak tko je zakupio prostor gdje se predmetni štand nalazio odnosno tko je platio naknadu Gradu Imotskom na okolnosti navedene u optužnom prijedlogu.

4. U daljnjem tijeku postupka, u dokazne svrhe izvršen je uvid i pročitana je službena zabilješka od 8.8.2024., sastavljena po policijskom službeniku ZK, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, PGP Imotski, broj: 511-12-27-24-1 Klasa. 211- 07/24-5/21310 od 8. kolovoza 2024., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PGP Imotski, broj: 511-12-27-24-1 Klasa. 211-07/24-5/21310 od 8. kolovoza 2024., zapisnik o ispitivanju okrivljenika UK sastavljen dana 29. listopada 2024. pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, podnesak obrane branitelja okrivljenika Tomislava Jonjića zaprimljen 5. siječnja 2026., presuda Prekršajnog suda u Kninu Pp 4. J-329/11 list spisa 30-31, presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp 13141/21 list spisa 32-37, presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Ppž 1252/2022 list spisa 38-40 te uvid u prekršajnu evidencija na ime okrivljenika.

5. U završnoj riječi obrana je navela kako podsjeća na različite pravno-političke interpretacije predmetnog poklika ''Za dom spremni'' te na ideološku i nacionalno- političku motivaciju kojom se vode zagovornici njegove zabrane i/ili kažnjavanja. Izostavljajući ovdje raspravu o tom pristupu, koji je u nacionalno-političkom smislu sramotan, a u pravome protivan osnovnim demokratskim načelima, Ustavu Republike Hrvatske (uključujući njegov pravno neobvezujući dio, preambulu) i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s Dopunskim protokolima. Obrana ističe kako smatra da rezultati provedenog postupka u ovoj stvari vode samo do jednog zaključka, onog da okrivljenika treba osloboditi prekršajne odgovornosti, razlozi za to su višestruki. Da se okrivljeniku stavlja na teret prekršaj iz članka 5. st. 1. ZPPJRM-a, kažnjiv po istom propisu, jer da je 8. kolovoza 2024. u 12:30 sati u Imotskome Šetalište Stjepana Radića br. 16, „ narušavao javni red i mir na način da je na svom štandu koji se nalazio postavljen u ulici Šetalište Stjepana Radića istaknuo crni šal na kojem se nalazio natpis „ZA DOM SPREMNI”, a koji šal je bio vidljiv prolaznicima koji su se kretali spomenutom ulicom, dakle na prethodno opisani način okrivljeni UK na javnom mjestu vrijeđao je osjećaje građana drukčije vjerske i etničke pripadnosti Propis na koji se optužni prijedlog poziva i koji bi trebao biti pravnom podlogom presude znači da podnositelj optužnog prijedloga treba dokazati kumulativno ispunjenje sljedećih činjenica: (a) da se radi o javnom mjestu, (b) da je upravo okrivljenik izvodio ili reproducirao pjesmu, skladbu ili tekst odnosno da je nosio ili isticao simbol, tekst, sliku ili crtež; (c) da je to činio u vrijeme navedeno u optužnom prijedlogu (8. kolovoza 2024. u 12:30 sati); (d) da je time remetio javni red i mir; (e) da su pritom ispunjene opće pretpostavke za postojanje prekršajne odgovornosti, od ubrojivosti do svijesti o protupravnosti. Obrana ističe da tijekom postupka nije dokazano postojanje nijedne od navedenih činjenica. U pogledu mjesta počinjenja navodnog prekršaja, u optužnom se prijedlogu navode proturječne tvrdnje. Jednom se kaže da je okrivljenik prekršaj počinio u „ulici Šetalište Stjepana Radića kućni broj 16”, a drugi put da je to učinio „na svom štandu koji je bio postavljen u ulici Šetalište Stjepana Radića”. Kućni br. 16 u toj ulici nije javno mjesto niti u spisu ima dokaza da je drugačije. Optuženje u smislu hrvatskih propisa, uključujući Ustav Republike Hrvatske i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda, mora biti jasno i precizno, jer okrivljenik ima pravo znati za što ga se tereti. S druge je strane sud i u pogledu utvrđivanja činjenica obvezan primijeniti načelo in dubio pro reo. Ako se, dakle, u izreci optužnog akta navode različita mjesta jednog te istog inkriminiranog ponašanja, ne može sud konstruirati da je to ponašanje uslijedilo na javnome mjestu. Ako do njega nije došlo na javnom mjestu, već samim time nema prekršaja. Kritičnog dana — riječ je o danu kad je u Imotskom održan koncert na kojem je bilo dvadesetak tisuća ljudi — okrivljenik je doista imao štand s različitim suvenirima, navijačkim rekvizitima, odjevnim predmetima i sl. Nije njegov štand bio jedini s takvim rekvizitima, ali podnositelj zahtjeva nije dokazao da je upravo okrivljenik postavio taj štand, aranžirao predmete namijenjene prodaji i „istaknuo crni šal na kojem se nalazio natpis "ZA DOM SPREMNI". U pravu, doduše, postoje i slučajevi odgovornosti za drugoga, ali ovdašnjim optužnim prijedlogom okrivljenika ne tereti da je nešto potaknuo, naložio ili dopustio odnosno trpio, nego se tvrdi da je on sam poduzeo inkriminiranu radnju. Za to ovdje dokaza nema, a okrivljenik nije optužen kao odgovorna osoba u pravnoj osobi (niti je optužena ta osoba) da bi mogao odgovarati za drugoga. Nadalje, da nema nijednoga hrvatskog državljanina kojega su rasprave o predmetnom pokliku mogle zaobići; nema nijednoga koji nije čuo suprotstavljene tvrdnje o njemu; nema nijednoga koji nije čuo ili mogao čuti da je zakonska regulativa nejasna, a sudska praksa neujednačena. Zašto bi, dakle, konkretni okrivljenik — pravno posve neuka osoba — morao biti svjestan svoga navodno protupravnog postupanja kad se nalazi u okruženju u kojem se isti poklici i isti natpisi vide na svakom koraku?! Zašto, kad — kao što je istaknuto u podnesku obrane od 29. prosinca 2025. te vidljivo iz njegovih priloga — okrivljenik ima i vlastito iskustvo o dopuštenosti tog poklika. Jer, okrivljenik raspolaže pravomoćnom presudom kojom je za isti čin oslobođen. Kad bi poklik „Za dom spremni!” bio zabranjen zakonom, bi li okrivljenik postupao u zabludi o protupravnosti, ili bi svjesno kršio zakon?! Nema spora oko toga da se javni red i mir može remetiti i dopuštenim poklikom, pjesmom, skladbom itd. Međutim, to remećenje treba dokazati. Zakon, naime ne sankcionira ponašanje koje može dovesti do remećenja javnog reda i mira, nego samo ono koje doista dovelo do toga („Tko na javnom mjestu... remeti javni red i mir..."). A gdje je dokaz da je do tog remećenja doista došlo? U spisu ga nema! Podnositelj optužnog prijedloga, doduše, tvrdi da je okrivljenik „na javnom mjestu vrijeđao osjećaje građana drukčije vjerske i etničke pripadnosti”. Koji su to građani koji su drukčije vjerske i etničke pripadnosti”. a bili su povrijeđeni navodnim okrivljenikovim ponašanjem?! Ne navodi se nijedan od njih, čak ni opisno, kao neka stvarna ili navodna skupina. Dakle, na temelju jedne politički motivirane konfabulacije hoće se bez ikakve konkretizacije optužbe postići osuđujuća presuda! Podnositelj optužnog prijedloga zacijelo ne misli da su tobožnjim prekršajem „povrijeđeni osjećaji" onih dvadesetak tisuća posjetitelja koncerta (Od kojih su tisuće nosile rekvizite s istim natpisom!), ali kod optuženja nije precizan ni u pogledu identifikacije onoga što je „remetilo javni red i mir" i vrijeđalo neke imaginarne, fiktivne osjećaje građana „drukčije vjerske i etničke pripadnosti". Naime, tvrdi se da je javni red i mir remetio te građane vrijeđao šal „koji je bio vidljiv prolaznicima". Upravo tako stoji u optužnom prijedlogu, pa se može tumačiti kako nije sporan natpis otisnut na šalu, nego je sporan „šal koji je bio vidljiv prolaznicima koji su se kretali spomenutom ulicom". I iz toga da se vidi neurednost optuženja, odnosno nepodobnost optužnog prijedloga za vođenje prekršajnog postupka, a kamoli za donošenje osuđujuće presude.

6. Naime, iz službene zabilješke od 8. kolovoza 2024., sastavljene po policijskom službeniku ZK, proizlazi kako je uredujući policijski službenik ZK tog predmetnog dana, prije početka koncerta UKP, vršio obilazak ulice Šetalište Stjepana Radića te je u 12:30 sati u navedenoj ulici uočio štand na kojem se prodaje odjeća i razni šalovi i zastave, a na kojem štandu je bio izvješen crni šal s natpisom ,,Za dom spremni'' i grbom od HOS-a. Nakon što je to uočio prišao je do vlasnika štanda te je uvidom u osobnu iskaznicu istog utvrdio da se radi o osobi UK, dakle ovdje okrivljenik. Policijski službenik ZK je upoznao okrivljenika da čini predmetni prekršaj te je od istog oduzeo predmetni šal.

7. Na identičan način, kako je to navedeno u naprijed navedenoj službenoj bilješci, svjedok policijski službenik ZK iskazivao je i u svojstvu svjedoka 13. siječnja 2026. saslušan pred sudom. Takav iskaz navedenog svjedoka dan pred sudom u suglasju je s pročitanom službenom bilješkom od 8. kolovoza 2024., sastavljenoj po policijskom službeniku ZK, kao i s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PGP Imotski, broj: 511-12-27-24-1 Klasa. 211-07/24-5/21310 od 8. kolovoza 2024., a iz koje potvrde je razvidno kako je od okrivljenika predmetnog dana uistinu privremeno oduzet jedan šal crne boje s istaknutim tekstom ''Za dom spremni'', stoga je sud iskaz svjedoka ZK cijenio kao vjerodostojan, uvjerljiv i detaljan, to posebno iz razloga što je isti objektivno iskazivao, nije u srodstvu s okrivljenikom i navedeni svjedok je predmetnog dana postupao vršeći svoju službenu dužnost, a uz to je i propisno upozoren da je dužan govoriti istinu.

8. Osvrćući se na obranu okrivljenika za istaknuti je sljedeće. Okrivljenik u svojoj obrani navodi kako je on predmetnog dana u Imotskom zakupio štand koji se nalazio u Ulici Šetalište Stjepana Radića i na tom štandu da je prodavao proizvode koje on proizvodi u svom obrtu. U bitnom je iskazao kako je, između ostalih proizvoda, na predmetnom štandu istaknuo i crni šal na kojem se nalazio natpis ''Za dom spremni'', a da je policija vršila nadzor oko 12:30 sati i da mu je privremeno oduzet taj šal. Naime, okrivljenik u takvoj svojoj obrani sadrži priznanje počinjenja predmetnog prekršaja, upravo na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu. Stoga, sud iskaz okrivljenika u smislu njegovog priznanja u odnosu na isticanje predmetnog šala s natpisom ,,Za dom spremni'', na štandu koji je on zakupio, u predmetnoj ulici, prihvaća kao vjerodostojan jer se okrivljenikov iskaz u naprijed navedenim elementima podudara s iskazom saslušanog svjedoka ZK, koji je tog dana uredovao kao policijski službenik u predmetnoj ulici, kao i sa službenom zabilješkom sastavljenom od strane naprijed navedenog svjedoka. U odnosu na tvrdnju okrivljenika kako on nije vrijeđao osjećaje građana druge etičke i vjerske pripadnosti, jer da pozdrav ,,Za dom spremni'' i grb HOS-a nisu u Republici Hrvatskoj zabranjeni, ističe se kako je takav stav okrivljenika njegova subjektivna percepcija i mišljenje u odnosu na počinjenje predmetnog prekršaj, pa takav navod okrivljenika iznesen u njegovoj obrani sud nije prihvatio kao utemeljen jer je isti usmjeren na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

8.1. Isto tako, za navesti je kako je sud odbio dokazni prijedlog obrane da se od Grada Imotskog pribavi podatak tko je zakupio prostor gdje se predmetni štand nalazio odnosno tko je platio naknadu Gradu Imotskom. To iz razloga što je činjenično stanje u tom smislu dovoljno raspravljeno, odnosno kao što je razvidno iz iskaza okrivljenika, isti je u svojoj obrani izričito naveo kako je on zakupio predmetni štand koji se nalazio u Ulici šetalište Stjepana Radića.

9. Obrana je istaknula kako bi optužni prijedlog bio neosnovan već zbog toga što je okrivljenik postupao u uvjerenju da ne krši nikakav propis, čime da je ostvarena pretpostavka iz članka 29. Prekršajnog zakona odnosno zbog pravne zablude. Da je okrivljenik već bio izložen sličnom progonu, pa je u postupku koji je vođen pred Prekršajnim sudom u Kninu pod br. Pp-4.J-329/11 oslobođen priloženom presudom od 22. prosinca 2011. godine. Nadalje, obrana je navela da ni podnositelj optužnog prijedloga ne smatra da je problem u šalu nego u natpisu „Za dom spremni!", pa stoga se želi upozoriti na to da je Visoki prekršajni sud presudom Ppž-1252/2022 od 23. svibnja 2025. potvrdio presudu Općinskoga prekršajnog suda u Zagrebu br. 52. Pp- 13141/21 od 27. siječnja 2022. kojom je oslobođena osoba okrivljena da je na javnom mjestu, usred bijela dana i pred većim brojem građana uzvikivala „Za dom spremni!”, pa u odnosu na to ne može se u istoj stvari jednog okrivljenika oslobađati, a drugog osuditi za isti čin.

9.1. Prije svega, sud ističe kako neznanje u pravu ne ispričava, pa je tako neosnovana tvrdnja obrane da je okrivljenik predmetnog dana postupao u uvjerenju da ne krši nikakav propis. Što se tiče tvrdnje da je okrivljenik već oslobođen priloženom presudom Prekršajnog suda u Kninu za istaknuti je kako je okrivljenik u tom postupku u činjeničnom dijelu bio optužen da je ,,…na štandu izložio i prodavao kape i šal na kojim se nalazio natpis ,,Za dom spremni…'', a podloga pravne kvalifikacije optužbe u tom postupku bila je odredba članka 18. i 37. st. 2. Zakona o javnom okupljanju, koja je propisivala da je sudionicima mirnog okupljanja i javnog prosvjeda zabranjeno nositi odoru, dijelove odore, odjeću, oznake ili druga obilježja kojima se poziva ili potiče na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju. Dakle, s obzirom da je u tom postupku utvrđeno kako je okrivljenik utužene zgode na javnom okupljanju izložio i prodavao navedene rekvizite naprijed navedenih obilježja, a to mu je i stavljeno na teret, stoga ga se nije ni moglo u tom postupku sankcionirati na temelju navedene odredbe koja u svojoj kvalifikaciji sadrži bitni element da je zabranjeno ''nositi'' takva obilježja, pa je zbog toga razloga okrivljenik u tom predmetu bio oslobođen optužbe s obzirom da isti nije nosio navedena obilježja već prodavao, pa upiranje obrane da bi se u tom naprijed navedenom postupku u kojem je okrivljenik pravomoćno oslobođen radilo o istoj činjeničnoj podlozi kao i u ovom predmetnom prekršajnom postupku nije utemeljen.

9.2. Nadalje, pozivanje obrane na presudu Visokog prekršajnog suda Ppž- 1252/2022 od 23. svibnja 2025. ovaj sud nalazi neosnovanim iz sljedećih razloga. Prije svega, ističu se okolnosti događaja u predmetu na koji se naprijed navedena presuda odnosi. Konkretno, činjenična podloga tog predmeta bila je okrivljenikovo uzvikivanje spornog pozdrava ,,Za dom spremni'' ispred spomenika ZKP u [adresa] naziva u Zagrebu, u povodu održavanja 30. obljetnice osnutka vojne postrojbe HOS-a. Dakle, u tom slučaju radi se o odavanju poštovanja branitelju koji je poginuo za Republiku Hrvatske, boreći se pod znakovljem HOS-a i pod spornim pozdravom. S tim u vezi, ističe se kako je Odlukom Vlade Republike Hrvatske (KLASA: 022-03/17-04/74 od 28. veljače 2018.) osnovano Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, koje je donijelo ,,Dokument dijaloga, Temeljna polazišta i preporuke o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta'' te je preporuka Vijeća da se dopustivost javnog korištenja spornih vojnih insignija, kao i ovog spornog natpisa ,,Za dom spremni'', strogo veže uz događaje na kojima se, na javnim mjestima, odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku, boreći se pod tim insignijama. Isto tako, u svezi s tim, nije od značaja navod obrane u ovom prekršajnom postupku da se predmetnog dana održavao koncert UKP na kojem je bilo dvadesetak tisuća ljudi, okrivljenik da je doista imao štand s različitim suvenirima, navijačkim rekvizitima, odjevnim predmetima i sl., a njegov štand da nije bio jedini s takvim rekvizitima. Naime, postupanje okrivljenika u smislu isticanja spornog teksta ne bi predstavljalo eventualnu iznimku od ustaljene sudske prakse potpune zabrane korištenja tog pozdrava, s obzirom da se predmetnog dana, dakle održavanje koncerta UKP, ne radi o mjestu pijeteta vezanom za ceremoniju odavanja poštovanja poginulim braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku, boreći se pod tim pozdravom, a koje stajalište je izraženo u presudi Visokog prekršajnog suda Ppž-1387/2024-3 od 21. veljače 2024.

10. U odnosu na daljnje navode obrane, sud ističe kako je u ovom predmetnom postupku dokazano da se radi o javnom mjestu, kao konstitutivnom elementu ovog predmetnog prekršaja. Dakle, kao što je utvrđeno u ovom postupku, radi se o Ulici Šetališta Stjepana Radića, a da je to mjesto počinjenja prekršaja potvrdio je i sam okrivljenik u svojoj obrani, kao i uredujući policajac, navodeći to predmetno mjesto kao mjesto gdje je vršio obilazak predmetnog dana gdje je i uočio predmetni štand. U odnosu na to, valja iskazati kako je upravo ulica realno javno mjesto, a koje je kao takvo trajno dostupno neograničenom broju osoba, odnosno ulica je prostor koji je u bilo koje vrijeme bezuvjetno dostupan svakome. Nadalje, nije jasno što obrana misli kada ističe ,,da se jednom kaže da je okrivljenik prekršaj počinio u „ulici Šetalište Stjepana Radića kućni broj 16”, a drugi put da je to učinio „na svom štandu koji je bio postavljen u ulici Šetalište Stjepana Radića”. Kućni br. 16 u toj ulici nije javno mjesto niti u spisu ima dokaza da je drugačije.'' Referirajući se na to, za istaknuti je da se optužnim prijedlogom navodi ''kućni broj 16'' u smislu označavanja broja ulice, dakle, to je formalnost koja označava broj ulice, pa stoga sud nalazi ovakve tvrdnje obrane paušalnim i upravljenim na ekskulpiranje krivnje okrivljenika kako isti ne bi počinio predmetni prekršaj na javnom mjestu, s obzirom da je u optužnom prijedlogu jasno naznačeno mjesto počinjenja prekršaja, ime ulice te oznaka odnosno broj iste, kao i predmetni štand koji se nalazio u navedenoj predmetnoj ulici, a na kojem štandu je okrivljenik istaknuo šal na kojem je bio sporni natpis.

10.1. Također, sud nalazi bitnim ukazati na neosnovanost tvrdnji obrane kada ista navodi kako zakon ne sankcionira ponašanje koje može dovesti do remećenja javnog reda i mira, nego samo ono koje doista dovelo do toga. U odnosu na to, navodi se da je za ispunjenje obilježja ovog predmetnog prekršaja dovoljno, u ovom konkretnom slučaju, samo isticanje spornog teksta, kao natpisa na predmetnom šalu kojim se remeti javni red i mir, dakle, nije nužno i nastupanje posljedice remećenja javnog reda i mira, već je samim isticanjem teksta ispunjeno obilježje ovog predmetnog prekršaja u smislu remećenja javnog reda i mira. Uzgredno, za navesti je činjenični opis optužbe gdje stoji da je predmetni šal, na kojem se nalazi natpis ,,Za dom spremni'' bio vidljiv prolaznicima koji su se kretali spomenutom ulicom, pa da bi na taj način okrivljenik na javnom mjestu vrijeđao osjećaje građana drukčije vjerske i etničke pripadnosti, a što obrana ne poriče, odnosno obrana potvrdno navodi da se radilo o koncertu UKP, gdje je bilo dvadesetak tisuća posjetitelja koncerta. Upravo takvim kontekstom je iscrpljeno obilježje javnog mjesta, dakle predmetna ulica je bila prohodna, fluidna u smislu prolaska neograničenog broja građana, posebno s obzirom na navedene okolnosti održavanja koncerta, pa je i u tom smislu ispunjeno obilježje javnog mjesta, dakle ulice gdje je bio predmetni štand na kojem je okrivljenik istaknuo crni šal s natpisom ,,Za dom spremni'' te na taj način predmetni šal učinio vidljivim prolaznicima.

11. Naposljetku, ističe se kako je nesporno da se o predmetnom pozdravu radi o starom hrvatskom uzviku, koji je u povijesti bio rasprostranjen u svim slojevima društva te se zbog svog tradicijskog utjecajnog značenja koristio i kao službeni pozdrav Ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske te se kao takav nalazio i na svim službenim dokumentima. Dakle, radi se o uzviku koji je iznikao iz fašizma, utemeljenog i na rasizmu te isti simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, koji stav je zauzet u presudi Visokog prekršajnog suda Jž-2350/2019-2 od 22. rujna 2022. U konačnici, u smislu predmetnog spornog teksta ,,Za dom spremni'', isti je neodvojiv od zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu te kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije te se iz tog razloga sagledava njegovo isticanje kao remećenje javnog reda i mira. Posebno imajući na umu da je ZPPJRM u Republici Hrvatskoj na snazi, dio je pozitivnih pravnih propisa koji se moraju poštivati i sudovi su ga dužni primjenjivati. Pa tako članak 5. st. 1. ZPPJRM-a propisuje da će se kazniti za prekršaj tko na javnom mjestu isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni mir i red. Radnja izvršenja ovog prekršaja podrazumijeva kako političke poruke, tako i sve one kojima se uznemiruju građani. Sve navedeno razvidno je i zauzeto u stavu Visokog prekršajnog suda u odluci Ppž- 5144/2023 od 14. lipnja 2023. Isto tako, napominje se kako je u svezi ovog spornog teksta i Ustavni sud zauzeo stajalište u svojim odlukama, a kojima u bitnom navodi kako je sporni pozdrav ,,Za dom spremni'' suprotan načelima na kojima počiva samostalna i neovisna, suverena i demokratska Hrvatska. Da je poznata povijesna istina da je Nezavisna država Hrvatska bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takva predstavlja negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom te da Hrvatska nije sljednica NDH ni po kojoj osnovi.

12. Na temelju tako provedenog prekršajnog postupka, analizirajući obranu okrivljenika te ocjenjujući izvedene dokaze svakog pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, sud smatra nedvojbeno dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj činjenično opisan i pravno kvalificiran na način kako je to navedeno u izreci ove presude, zbog čega ga je trebalo proglasiti krivim te odgovarajuće sankcionirati.

13. Prema tome, za zaključiti je kako je okrivljenik kritične prigode, na način kako je to opisano u izreci ove presude, odnosno na javnom mjestu Ulica Šetalište Stjepana Radića kućni broj 16, narušavao javni red i mir, na način da je na svom štandu koji se nalazio postavljen u Ulici Šetalište Stjepana Radića istaknuo crni šal na kojem se nalazio natpis ''Za dom spremni'', a koji šal je bio vidljiv prolaznicima koji su se kretali spomenutom ulicom te na tako opisan način okrivljenik je na javnom mjestu vrijeđao osjećaje građana drukčije vjerske i etničke pripadnosti, pa je time u potpunosti ostvario obilježja prekršaja iz članka 5. st. 1. ZPPJRM-a.

14. Pri odmjeravanju kazne okrivljeniku sud je uzeo u obzir sve za to odlučne okolnosti iz članka 36. PZ-a koje utječu na visinu, vrstu i težinu kazne za počinjeni prekršaj. Dakle, u odnosu na olakotne okolnosti sud je uzeo u obzir motiv iz kojeg je predmetno djelo počinjeno, odnosno okrivljenik je bio ponesen okolnostima koje su se događale predmetnog dana, u vidu održavanja koncerta i na taj način javnog okupljanja većeg broja ljudi, pa je isti istaknuo sporni tekst na predmetnom šalu, a njegova pobuda je bila prodaja istog. U odnosu na otegotne okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio okrivljenikovo ranije ponašanje, odnosno dosadašnju kažnjavanost za isto prekršajno djelo, što je razvidno iz njegove prekršajne evidencije, i to po odluci Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, Pp-2954/2024 od 25. veljače 2025., koja je postala pravomoćna 25. ožujka 2025. Isto tako, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja eksponira stav kako se isti ne smatra krivim za počinjenje predmetnog prekršaja. S obzirom na naprijed navedeno te uzimajući u obzir imovinsko stanje okrivljenika, sud je sukladno članku 5. st 1. ZPPJRM-a okrivljeniku izrekao novčanu kaznu kao u izreci, i to u posebnom minimumu kojeg propisuje naprijed navedeni članak, smatrajući da će se upravo ovakvim kažnjavanjem u potpunosti postići svrha i pravednost prekršajnog kažnjavanja, to jest da će ovakva novčana kazna na okrivljenika represivno djelovati, odnosno da će se isti ubuduće kloniti činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, s obzirom na izraženi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja.

15. Sud je na temelju članka 152. st. 3. PZ-a upozorio okrivljenika da ukoliko u ostavljenom roku od 30 dana plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna će se smatrati u cijelosti plaćena.

16. Ispitujući osnovanost u odnosu na oduzimanje predmeta, ovaj sud je našao da je odluka o oduzimanju predmeta kojim je prekršaj izvršen, crnog šala s istaknutim natpisom ''Za dom spremni'', utemeljena i zakonita, jer osnovano uz primjenu odredbe članka 76.a PZ-a postoji opasnost da će naprijed navedeni šal okrivljenik ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja. Radi navedenog, sud je odlučio da ne prihvati iznijeti zahtjev okrivljenika kojim traži vraćanje privremeno oduzetog predmeta, odnosno predmetnog šala. Umjesto toga, odlučeno je da će se predmet bez prava na naknadu trajno oduzeti od okrivljenika. Pri takvom stanju stvari, ocijenjeno je da su ostvareni uvjeti iz članka 76.a PZ-a za oduzimanje predmeta kojim je okrivljenik počinio prekršaj, imajući na umu načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava.

16. Sukladno članku 138. st. 1. i 2. t. 3., a u svezi s člankom 139. PZ-a troškovi padaju na teret okrivljenika, a odmjereni su u paušalnom iznosu imajuću u vidu duljinu trajanja i složenost postupka te imovinske prilike okrivljenika.

17. Zbog svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Imotskom 13. siječnja 2026.

Zapisničarka:

SUDAC:

Maja Milas Dropuljić

Zlata Rebić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju

- okrivljeniku

- branitelju okrivljenika

- u spis