Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2321/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RIJEKA plus d.o.o., Blaža Polića 2, Rijeka, OIB 83938812619, zastupan po punomoćniku Tomislavu Brguljanu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene ŽĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Đorđu Pekoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-528/2023-11 od 29. svibnja 2024., dana 13. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-528/2023-11 od 29. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-24494/2022 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-893/2022 (javnobilježnički predmet) od 08. veljače 2023. godine donijeto od strane Javnog bilježnika Josipa Govića iz Cresa, te se zahtjev tužitelja odbija.
II Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 125,00 eur, u roku od 8 dana.
3. Žali se tužitelj koji pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i prihvati zahtjev tužitelja.
4. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10,62 EUR s pripadajućim kamatama.
7. U konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi novčanu svotu od 1320,00 EUR-a (članak 458. stavak 1. ZPP).
8. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP, zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud uzima se kao pravilno, pa se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP, drugostupanjski sud u postupcima male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti.
10. Po provedenom postupku, koji je prethodio odlučivanju o zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće činjenice:
- da je iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 8 spisa) razvidno da tužitelj potražuje od tužene prema računu od 30. travnja 2022. iznos od 80,00 kn/10,62 EUR,
- da iz dnevne parkirne karte broj 57397 (list 9 spisa) proizlazi da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] dana 28.04.2022. zatečeno u zoni 1. Zoni, slijedom čega da je izdana dnevna parkirna karta na iznos od 80,00 kn/10,62 EUR,
- da je tužena uz prigovor priložila djelomično nečitku potvrdu (list 36 spisa) iz koje bi se moglo iščitati da se radi o plaćanju parkirne karte za dan 28. travnja važeće do 09:14 sati,
- da tužena ne osporava da je vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka], te u prigovoru tvrdi da je kupila valjanu parkirnu kartu za dan 28. travnja 2022.,
- da tužena u podnesku od 08. ožujka 2024. (list 90 spisa) ukazuje da se iz fotografija vozila koje je priložio u spis tužitelj ne vidi vozilo sa zataknutom dnevnom parkirnom kartom i registarskim oznakama, te da se na temelju tih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da je upravo njeno vozilo bilo parkirano bez istaknute valjane satne karte s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila,
- da je tužitelj nakon što je tužena osporila postojanje svoje obveze uložio u spis tri fotografije vozila (list 53-55 spisa), a na samo jednoj od dostavljenih fotografija (list 54 spisa) da je vidljivo da se radi o vozilu marke Peugeot reg. oznaka [registarska oznaka], međutim na toj jedinoj fotografiji na kojoj je vidljiva registarska oznaka vozila da nije vidljivo vjetrobransko staklo vozila (odnosno drugo vidljivo mjesto ako se radi o vozilu koje nema zatvoreni prostor, čl.23. st.2. Općih uvjeta) na kojem bi ispod brisača bila pričvršćena dnevna parkirna karta i nalog,
- da na toj fotografiji uopće nije vidljivo vjetrobransko staklo pa da nije moguće utvrditi niti da na vidljivom mjestu nije od strane tužene istaknuta valjana parkirna karta,
- da su ostale dvije fotografije (list 53 i 55 spisa) na kojima je vidljivo da je na vjetrobranskom staklu ispod brisača pričvršćena dnevna parkirna karta s nalogom su irelevantne budući da se iz istih ne vidi na koje vozilo je dnevna parkirna karta pričvršćena,
- da nema dokaza da fotografije sa lista 53 i 55 prikazuju vozilo tužene.
11. Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je upravo vozilo tužiteljice reg. oznake [registarska oznaka] dana 28. travnja 2022. bilo parkirano na parkiralištu na kojem je naplatu parkiranja ovlašten vršiti tužitelj bez istaknute valjane parkirne karte kao što nije dokazao niti da je upravo za navedeno vozilo izvršio valjanu dostavu parkirne karte i naloga. Stoga, da tužitelj nije postupio po odredbama čl. 23. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području grada Rijeke (dalje Opći uvjeti) jer nije evidentirao mjesto i vrijeme parkiranja te ispisivanje Dnevne parkirne karte i naloga, pa da je valjao platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika ukinuti i zahtjev tužitelja odbiti.
12. Sa zaključkom prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud drugog stupnja.
13. Odredbom čl. 22. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području grada Rijeke (dalje Opći uvjeti) propisano je da je dnevna parkirna karta (DPK), parkirna karta koju plaća korisnik otvorenog javnog parkirališta koji nema valjanu, odnosno odgovarajuću parkirnu kartu te se smatra da je s isporučiteljom usluge sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata od trenutka izdavanja naloga za plaćanje DPK od strane ovlaštene osobe isporučitelja usluge, dok je odredbom čl. 23. Općih uvjeta propisano da se ovlaštena osoba isporučitelja usluge koristi odgovarajućom tehničkom opremom koja omogućuje evidentiranje mjesta i vremena parkiranja registarske oznake vozila te ispisivanje DPK i naloga, a sve sukladno ugovoru o isporuci usluge iz čl .8. st. 3. ovih općih uvjeta.
14. Točno je da dnevna parkirna karta predstavlja javnu ispravu sukladno odredbi čl. 230. ZPP, a upravo je tužitelj predloženim dokazima doveo u sumnju istinitost sadržaja dnevne parkirne karte.
15. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske odluke dalo bi se zaključiti da se isti poziva na odredbu čl. 221.a ZPP, prema kojoj ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, što prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
16. Prema pravilu o teretu dokazivanja tužitelj je dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik svojih navoda ili prigovora.
17. Dakle iz navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da je postupio sukladno odredbi članka 22. Općih uvjeta, dok je s druge strane tužena dostavila dokaz da je kupila parkirnu kartu.
18. Kako i prema ocjeni ovoga suda, nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi je li osobno vozilo tužene bilo parkirano na parkiralištu koje je u koncesiji tužitelja bez istaknute valjane satne karte s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila, to je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja koje je sadržano u odredbi čl. 221.a ZPP, osnovano zaključio da tužitelj nije dokazao ovu odlučnu činjenicu, a prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
19. Budući da nisu ostvareni žalbeni prigovori tužitelja, a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, kao što je temeljem odredbe članak 380. stavak 2. ZPP valjalo potvrditi odluku o trošku postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, a koju tužitelj osporava bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora.
U Splitu, 13. siječnja 2026.
Sudac:
Ana Grbavac
