Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2496/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog p.p. Ivi Pranjiću i dr., odvjetnicima u Poreču-Parenzo, protiv tuženika HŽ, radi utvrđenja prava vlasništva i činidbe odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 622/2025-2 od 15. rujna 2025., dana 13. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-622/2025-2 od 15. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
I Odbacuje se tužba u ovom predmetu.
II Odbacuje se tužiteljev prijedlog za zabilježbu spora.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje i nastavljanje pokrenutog postupka s privremenim zastupnikom koji se ima postaviti tuženiku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz sadržaj spisa i utvrđenja prvostupanjskog sud proizlaze slijedeće:
- da je iz podataka pribavljenih od zemljišnoknjižnog odjela utvrđeno da je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine uknjižen kao punoljetna osoba sa 10. siječnja 1909., dakle, za vrijeme austrougarske uprave nad područjem na kojem se nalazi predmetna nekretnina,
- da se za vrijeme austrougarske uprave nad područjem na koje se nalazi predmetna nekretnina punoljetnost stjecala sa 24 godine (paragraf 21. austrijskog Općeg građanskog zakonika), pa da je tuženik rođen najkasnije 140 godina prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, što da pak, upućuje na izvjesnost da u vrijeme podnošenja tužbe nije bio živ.
6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da se radi o nedostatku koji se ne može otkloniti, a koji je takve prirode da sprječava daljnje vođenje parnice u odnosu na tuženika, pa da je, temeljem čl. 83. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u dispozitivu rješenja.
7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda žalitelja i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP, niti neku drugu bitnu povredu na koju ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP. Naime, pobijano rješenje nema nedostataka zbog koji se ne bi moglo ispitati, u istom su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te je isto zakonito i pravilno.
8. Žalitelj ističe kako sud nije mogao činjenicu smrti stranke utvrditi isključivo na temelju povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu, već da je po službenoj dužnosti bio u obvezi tražiti podatke o datumu rođenja osobe, koji predstavlja jednu od pretpostavki za sudsku odluku ali i obvezni sadržaj prijedloga za proglašenje nestale osobe umrlom, pa da je donesena sudska odluka dvojbena.
9. Suprotno tvrdnji žalitelja u vrijeme kada je izvršen upis prava vlasništva tuženika na snazi je bio Austrijski opći građanski zakonik čije su se odredbe kao pravna pravila primjenjivale na temelju odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“, broj 86/46), koji je u § 21. propisivao da se punoljetnost stječe sa 24 godine.
10. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19, 128/22 - dalje: ZZK) u odredbi čl. 8. st. 2. sadrži predmnjevu da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.
11. Zabilježbe zemljišnoknjižnog prava, između ostalog, evidentiraju osobne odnose vlasnika, posebice u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, kamo spada i zabilježba malodobnosti.
12. Općepoznate činjenice, kao pravni standard, predstavljale bi one činjenice koje su poznate većem i širem krugu razumnih, prosječno obrazovanih i informiranih ljudi koje oni mogu znati u okviru općeg životnog iskustva.
13. Prema odredbi čl. 221. st. 4. ZPP ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate, slijedom čega se može zaključiti da je sud oslobođen obveze utvrđivanja tih činjenica provođenjem dokaznog postupka. Međutim, budući da se radi o oborivoj predmnjevi, dopušteno je dokazivati suprotno i to već u mjeri dovoljnoj da se posumnja u to da nešto nije općepoznato što posljedično dovodi do dokazivanja i tih činjenica.
14. Budući da je uknjižba prava vlasništva tuženika izvršena 1909. bez naznake da se radi o malodobnoj osobi to bi, ako se pretpostavi sukladno odredbama OGZ da je imao najmanje 24 godine, onda bi u vrijeme podnošenja tužbe imao 140 godina, a ako se pretpostavi da je tuženik rođen iste godine kada se uknjižio kao vlasnik tada bi imao 117. godina prije podnošenja tužbe.
15. Imajući u vidu citirane odredbe OGZ, ZZK i ZPP, kao i utvrđenja suda prvog stupnja, ovaj sud prihvaća da je činjenica da u Republici Hrvatskoj nema osobe koja bi bila stara preko 140 godina, općepoznata činjenica koju tužitelji nije s uspjehom osporio.
16. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi se o paušalnom utvrđenju činjenice smrti, već o zaključku suda utemeljenom na općepoznatoj činjenici koja nije s uspjehom osporena od strane tužitelja (takav stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u odluci Rev- 505/2022-3 od 23. svibnja 2023.).
17. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2021. koje glasi: „Ako je tužba podnesena protiv umrle fizičke osobe ili pravne osobe koja je prestala postojati riječ je o neotklonjivom nedostatku iz čl. 83. st. 5. ZPP zbog kojeg tužbu treba odbaciti (i ukinuti provedene radnje u postupku).“, pa je sud prvog stupnja pravilno odlučio kada je odbacio tužbu spram tuženika, kao i prijedlog za zabilježbu spora.
18. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Splitu 13. siječnja 2026.
Sudac:
Ana Grbavac
