Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1504/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupan po pun. Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, Kleščićeva 7, OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1454/2021-14 od 18. ožujka 2024., dana 13. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1454/2021-14 od 18. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita, OVRV - 937/21 od 7.6.2021. godine, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 21,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;
- na iznos od 2,22 EUR od dana 16.10.2020.
-na iznos od 9,29 EUR od dana 17.11.2020.
-na iznos od 9,32 EUR od dana 16.12.2020.
-na iznos od 0,60 EUR od dana 16.01.2021.
pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 163,15 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 18. ožujka 2024. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.
3. Žali se tuženik koji pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači presudu tako da odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom te ga obveže na trošak postupka, podredno istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21,43 EUR s pripadajućim kamatama.
7. U konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi novčanu svotu od 1320,00 EUR-a (članak 458. stavak 1. ZPP).
8. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP, zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud uzima se kao pravilno, pa se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP, drugostupanjski sud u postupcima male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti.
10. Po provedenom postupku, koji je prethodio odlučivanju o zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće činjenice:
- da je između prednika tužitelja HP Hrvatska pošta d.d. i tuženika zaključen ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa za usluge EVO TV Moja 3 buketa bez ugovorne obveze (69,99 kn), što da proizlazi i iz priležećeg zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa,
- da nije sporno kako je potpisivanjem zahtjeva tuženik potvrdio da je upoznat i da u cijelosti pristaje na Opće uvjete, Posebne uvjete korištenja/specifikacije odabranih buketa i svih odabranih opcija, usluga i posebnih ponuda, specifikaciju (posebne uvjete), što da je navedeno u točci V. ugovora,
- da su tuženiku ispostavljeni računi 1. 1. 2020. na iznos od 117,41 kn, 1. 1. 2021. na iznos od 4,51 kn, 1. 12. 2020. na iznos od 70,23 kn i 1. 1. 2020. na iznos od 69,99 kn, što tuženik i ne spori,
- da tuženik navodi kako je imao primjedbi na kvalitetu pruženih usluga, štoviše da ih nije mogao koristiti radi čega da je satima razgovarao s operaterima prednika tužitelja, koji nisu pristupili niti otklonili eventualne tehničke smetnje zbog kojih kako navodi, nije koristio usluge prednika tužitelja u utuženom razdoblju,
- da tužitelj navodi kako je njegov prednik postupajući po prigovoru tuženika umanjio račun za rujan 2020. na način da umjesto iznosa od 117,41 kn potražuje 16,73 kn, čime da je udovoljeno prigovorima tuženika.
11. Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je Ugovor o cesiji jednostrano obvezni pravni posao koji regulira prijenos potraživanja sa starog na novog vjerovnika i da obavještavanje tužitelja o tom pravnom poslu nije pretpostavka valjanosti ugovora, kako to navodi i tužitelj u svom podnesku. Tuženik da nije sudu dostavio niti jedan relevantni dokaz da bi prigovarao ostalim računima koji su mu ispostavljeni u smislu odredbe čl. 53. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog Telekoma, odnosno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti potrošača, slijedom čega da je u obvezi podmiriti tužitelju utuženo potraživanje, pozivom na odredbe čl. 65. i 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21-dalje ZOO). Dakle, sudu da nisu dostavljeni dokazi o tome da tuženik u utuženom razdoblju nije koristio usluge tužitelja, odnosno da je, osim za rujan 2020. imao prigovora na izdane račune i pružene usluge, radi čega da je kao ugovorna strana dužna ispoštovati svoju ugovornu obvezu i podmiriti iznose navedene u računima koji su mu ispostavljeni.
12. Sa zaključkom prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud drugog stupnja.
13. Naime, iz tijeka postupka proizlazi da su HP Hrvatska pošta d.d. i tuženik zaključili ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa za usluge EVO TV Moja 3 buketa bez ugovorne obveze (69,99 kn), kao što proizlazi i da je svoju tražbinu HP Hrvatska pošta d.d ustupila tužitelju temeljem Ugovora o cesiji, a o kojem prijenosu tražbine je tužitelj obavijestio tuženika, sukladno odredbi članku 80. ZOO te ga pozvao da sporno dugovanje podmiri pa otkupitelj ima jednaka prava prema tuženiku-dužniku kao što ih je do ustupanja potraživanja imao prodavatelj a sve sukladno odredbama članka 80. i 81. ZOO.
14. Kako tuženik nije dokazao da je podmirio sporno dugovanje, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje koje se u ovoj fazi postupka ne može ispitivati, ovaj sud smatra da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju utuženo potraživanje, čija visina proizlazi iz dostavljenih računa i izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, kao vjerodostojnih isprava, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita od 7. lipnja 2021. poslovni broj Ovrv-937/2021 u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 21,43 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospjeća pa do isplate, a kako je to i navedeno u izreci prvostupanjske presude.
15. Budući da nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, kao što je temeljem odredbe članak 380. stavak 2. ZPP valjalo potvrditi odluku o trošku postupka koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, a koju tuženik osporava bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora.
U Splitu, 13. siječnja 2026.
Sudac:
Ana Grbavac
