Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-1159/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Mirjani Rubić kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza ostaviteljice ZK rođene Z preminule **.**.1991., odlučujući o žalbi Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj O-54/2021-34 od 7. ožujka 2025., dana 13. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj O-54/2021-34 od 7. ožujka 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Pazinu odbačen je prigovor Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu podnesen u ime Republike Hrvatske, a protiv rješenja o nasljeđivanju tog suda poslovni broj O-54/2021-28 od 8. prosinca 2022.

2.Protiv navedenog rješenja pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu u ime Republike Hrvatske zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-dalje: ZPP), odredbe kojeg zakona se na temelju čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje: ZN), na odgovarajući način primjenjuju i u ostavinskom postupku, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3.Žalba nije osnovana.

4.Iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je u njemu vođen ostavinski postupak iza pokojne ZK rođene Z, preminule **.**.1991. i u tom je postupku, vođenom po javnom bilježniku kao povjereniku suda, nakon održane ostavinske rasprave i utvrđenog rodoslovlja, doneseno rješenje o nasljeđivanju (list 146- 148 spisa) od 8. prosinca 2022. kojim je utvrđena njena ostavinska imovina i ta imovina, na temelju zakona, uručena je ostaviteljičinom zakonskom nasljedniku-sinu BK.

5.Protiv tog rješenja prigovor je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu u ime Republike Hrvatske navodeći kako u ostavinskom postupku nije utvrđeno državljanstvo nasljednika (sina ostaviteljice), zbog čega se posljedično ne može utvrditi jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem od strane konkretnog nasljednika, koji je nastanjen u SAD-u i nema dodijeljen OIB, koji (prigovor) je prvostupanjski sud odbacio.

5.1.Predmetni prigovor odbačen je u bitnom iz razloga što je sud prvog stupnja smatrao da Općinsko državno odvjetništvo kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske nije stranka, zapisovnik ili druga osoba koja ostvaruje neko pravo iz ostavine, slijedom čega da nema pravo na prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju, ovo sve pozivom na odredbu članka 187. st. 1. ZN-a i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci poslovni broj Rev-524/2024 od 4. travnja 2024.

6.U žalbi se ustraje u već iznesenim prigovorima pa tako navodi kako bi za slučaj da sin ostaviteljice BK nema državljanstvo RH ili koje druge države s kojom postoji uzajamnost, odnosno sklopljen međunarodni ugovor, trebalo utvrditi da ostavina postaje vlasništvo Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 358.b. st.1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15- pročišćeni tekst, i 94/17, 52/25Z, dalje: ZV): Ukazuje se na moguću primjenu čl. 356. st. 1. ZV-a glede pretpostavki za stjecanje nekretnina nasljeđivanjem u korist stranih fizičkih i pravnih osoba samo uz uvjet uzajamnosti koja se prema odredbi čl. 2. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18,115/18, 98/19 i 57/22, ZP) te čl. 56. st.1. Zakona o šumama („Narodne novine br.68/18,115/18,98/19,32/20 i 145/20, ZŠ) traži i kod stjecanja vlasništva poljoprivrednog i šumskog zemljišta.

7.Pravilno je sud prvog stupnja odbacio kao nedopušten navedeni prigovor utvrdivši da je isti izjavljen od osobe koja nije stranka u ostavinskom postupku niti ostvaruje neko pravo iz ostavine.

8.Što je predmet ostavinskog postupka propisano je odredbom čl. 174. ZN-a prema kojoj se u ostavinskom postupku utvrđuje tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.

8.1.Tko su pak stranke u ostavinskom postupku propisano je odredbom čl. 179. ZN-a, a to su nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.

9.Dakle, u ostavinskom postupku mogu sudjelovati samo one osobe koje se u smislu navedene odredbe smatraju strankama toga postupka i samo te osobe imaju pravo izjavljivanja pravnih lijekova protiv odluka donesenih u tom postupku- dakle samo strankama pripada pravo, u skladu s odredbom čl. 185. ZN-a i na izjavljivanje prigvora protiv rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku.

10.Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu u predmetnom ostavinskom postupku nema položaj stranke u smislu ranije navedenog, jer iz sadržaja žalbe (kao i iz sadržaja podnesenog prigovora protiv rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku kao povjereniku suda) proizlazi da je navedeni pravni lijek podnesen radi zaštite određenih vlasničkih prava treće osobe (Republike Hrvatske) na nekretninama koje su donesenim rješenjem o nasljeđivanju utvrđene kao ostavinska imovina.

11.Stoga, i po nalaženju ovog suda, koje je u skladu i sa shvaćanjem izraženim u sudskoj praksi VSRH poslovni broj Rev-524/2024 od 4. travnja 2024. na koju se, protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud s osnovom pozvao, u situaciji kada je u ostavinskom postupku raspoređena imovina za koju postoji vjerojatnost postojanja određenih vlasničkih prava Republike Hrvatske kao treće osobe koja nema položaj stranke u ostavinskom postupku, a koja smatra da ima neka prava na imovini koja je bila predmetom ostavinskog postupka, ista nema pravo na prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju kojim je ta imovina raspoređena kao ostavinska masa, jer nije stranka, zapisovnik ili druga osoba koja ostvaruje pravo iz ostavine (u žalbi se poziva na prava koja ostvaruje na imovini-nekretninama za koja smatra da ne mogu biti predmet ostavinskog postupka, dakle da ne predstavljaju ostavinu), pa pravnu zaštitu može ostvarivati jedino u posebnom parničnom postupku protiv ostaviteljičinog nasljednika kojemu je ta imovina uručena u nasljedstvo.

12.Slijedom iznijetog valjalo je na temelju odredbe članka 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Splitu, 13. siječnja 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić