Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-1921/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Nediljki Radić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv tužene ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Daliji Hećimović, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Psp-22/2023-34 od 2. svibnja 2025., dana 13. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Psp-22/2023-34 od 2. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik zasmetao tužitelje u njihovom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Makarskoj, na geodetskom snimku vještaka Ante Radmana, stalni sudski vještak za geodeziju od 4. srpnja 2024.g., označeno oznakama 1, 2, 3, 4, 5 i 6, prikazano žutom bojom, ukupne površine 13 m2, na način da je dana 02.08.2023. godine parkirao motorno vozilo u svom vlasništvu, reg. oznake [registarska oznaka] na predmetnoj nekretnini.

2. Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično daljnje smetanje posjeda nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Makarskoj u vlasništvu tužitelja.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak ovog parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II/ Nalaže se tužiteljima pod 1) i 2) solidarno naknaditi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR u roku od 15 dana."

2. Tužitelji pobijaju rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) te predlažu da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tužena je osporila navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje bitne povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je u obrazloženju rješenja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom rješenja, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih isprava i zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka u žalbi ukazuju tužitelji.

7. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Upravo je tako postupio prvostupanjski sud jer je izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i odlučnim razlozima koji imaju uporište u dokaznoj građi. U slučaju da ocjena dokaza koje je dao sud nije u skladu s ocjenom tužitelja, čime sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Tužitelj u žalbi zapravo daje svoju ocjenu provedenih dokaza , za što nisu ovlašteni, jer je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a samo sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane.

9. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je tužena zasmetala tužitelje u zadnjem mirnom i zakonitom posjedu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] z. u. [broj ZK uloška] na način da je dana 2. kolovoza 2023. parkirala motorno vozilo u svom vlasništvu na predmetnoj nekretnini.

10. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da saslušani svjedoci nisu dali nikakva relevantna saznanja o okolnostima bitnim za spor budući da su iskazivali u smjeru njihovog ostavljanja automobila na predmetnoj nekretnini kada bi došli u kuću tužitelja. Sud prvog stupnja je prilikom očevida na licu mjesta utvrdio da je životno i logično da predmetni dio koristi tužena i njena obitelj kao pješački prilaz preko nekretnine koja je predmet spora u dvorište kuće tužene, a što dovodi u sumnju navode tužitelja o njihovom isključivom posjedu predmetne nekretnine. Nadalje, da tužitelji nisu dokazali osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva jer nisu dokazali pasivnu legitimaciju tužene budući da u tom pravcu tužitelji nisu predočili nikakav dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je upravo tužena na način opisan u tužbenom zahtjevu i tužbi smetala tužitelje u izvršavanju njihovog isključivog posjeda predmetne nekretnine, te da sud ne nalazi dostatnim priložene fotografije u pogledu dokazanosti i tvrdnji tužitelja da je upravo tužena zasmetala njihov posjed na način opisan u tužbi, pa s obzirom na to da tužitelji nisu uz tužbu priložili jasne i nedvojbene dokaze na okolnost da je upravo tužena počinila utuženi čin smetanja, svoje navode ničim nisu potkrijepili, a što su bili dužni, jer je na njima teret dokaza, pa navode tužitelja sud nije prihvatio kao istinite i uvjerljive.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je zaključio da tužitelji nisu dokazali da je tužena počinila smetanje posjeda na način zatražen tuženim zahtjevom, pa je odbio tužbeni zahtjev.

12. Prema odredbi članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin je posjednik.

13. U parnicama zbog smetanja posjeda sukladno odredbi članka 441. ZPP-a i odredbi članka 22. stavak 2. ZV-a raspravlja se samo o činjenicama koje se tiču posljednjeg posjeda i nastalog smetanja s tim da je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji, mirni i faktični posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan.

14. Prema odredbi članka 22. ZV-a propisano je da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten posjed štititi putem suda, te da sud u hitnom postupku pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, odnosno da sud pruža zaštitu posjeda u posrednom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

15. Dakle, raspravljanje o tužbi radi smetanja posjeda ograničava se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda i o zahtjevima za naknadu štete.

16. Hrvatski parnični postupak temelji se na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

17. To znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

18. Sud ne samo da nije dužan nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kad posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojim ne mogu raspolagati – članak 7. stavak 2. ZPP-a).

19. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelji nisu dokazali da je tužena počinila utuženi čin smetanja, a što su sukladno odredbi članka 219. i članka 221.a ZPP-a bili dužni.

20. Nadalje, kako se predmetnom nekretninom koristi sama tužena kao pješačkim pristupom do stubišnog ulaza u njeno dvorište, a što bi ukazivalo na suposjed tužitelja i tužene na predmetnoj nekretnini, to bi sukladno odredbi članka 24. stavak 1. ZV-a tužitelji imali pravo na zaštitu samo u slučaju ako su potpuno isključeni od dotadašnjeg suposjed ili je istim bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

21. S obzirom da tužitelji nisu dokazali da su potpuno isključeni od dotadašnjeg suposjeda predmetne nekretnine, odnosno da su radnjama tužene bitno ograničeni u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nisu ostvarene zakonske pretpostavke propisane odredbom članka 22. stavak 1. i članka 24. ZV-a za pružanje posjedovne zaštite na način opisan u tužbenom zahtjevu.

22. Žalbeni navodi tužitelja kojim osporavaju odluku suda prvog stupnja svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja te o pravnoj utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući da je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

23. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci pobijane prvostupanjske odluke.

U Splitu, 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Nediljka Radić