Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2125/2025-2

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EHRLE GmbH, 89165 Dietenheim, Industriestraβe 3, Njemačka, (prije Siemensstr.9, Illertissen, Njemačka), OIB: 78475844376, zastupanog po zakonskom zastupniku ZGV, a ovaj po punomoćnici Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika pod 1) ZG, [adresa], i tuženice pod 2) AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Mišelu Rošiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Psp- 24/2023-18 od 7. svibnja 2025., dana 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se uvažava kao djelomično osnovana, a odbija kao djelomično neosnovana pa se rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Psp- 24/2023-

18 od 7. svibnja 2025.:

a) preinačuje u dijelu pod točkom I. podtočke 1., 2., 5. i 6. izreke kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi za utvrđenje čina smetanja posjeda i za zabranu budućeg smetanja, na način da se u tome dijelu prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja koji glase:

"1. Utvrđuje se da je tuženik ZG iz [adresa], šesti kat, stan 31, Bosna i Hercegovina smetao tužitelja EHRLE GmbH, Industriestraβe.3, 89165 Dietenheim, OiB: 78475844376, u posljednjem posjedu nekretnina upisanih u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Makarskoj u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to:

- 37/433 dijela, zk.č. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada i dvorište, ukupne površine 400 m2, s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano njegovo isključivo vlasništvo stana u prizemlju koji je u Elaboratu etažiranja označen crvenom bojom i slovom S1 ukupne neto korisne površine 37,20 m2, koji se sastoji od hodnika, kuhinje i dnevnog boravka, kupaonice, sobe, loggie, ETAŽA 5,

- 46/433 dijela, zk.č. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada i dvorište, ukupne površine 400 m2, s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano njegovo isključivo vlasništvo stana u prizemlju koji je u Elaboratu etažiranja označen plavom bojom i slovom S2 ukupne neto korisne površine 46,30 m2, koji se sastoji od hodnika, kuhinje i dnevnog boravka, sobe,kupatila i loggie, ETAŽA 6,

na način da je na ulaznim vratima obio i promijenio ulazne brave ušao u posjed stanova i isti ustupio na korištenje trećim osobama.

2. Utvrđuje se da je tužena AG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetala tužitelja EHRLE GmbH, Industriestraβe.3, 89165 Dietenheim, OIB: 78475844376, u posljednjem posjedu nekretnina upisanih u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Makarskoj u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to:

- 37/433 dijela, zk.č. 1800/47, u naravi stambena zgrada i dvorište, ukupne površine 400 m2, s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano njegovo isključivo vlasništvo stana u prizemlju koji je u Elaboratu etažiranja označen crvenom bojom i slovom S1 ukupne neto korisne površine 37,20 m2, koji se sastoji od hodnika, kuhinje i dnevnog boravka, kupaonice, sobe, loggie, ETAŽA 5,

- 46/433 dijela, zk.č. 1800/47, u naravi stambena zgrada i dvorište, ukupne površine 400 m2, s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano njegovo isključivo vlasništvo stana u prizemlju koji je u Elaboratu etažiranja označen plavom bojom i slovom S2 ukupne neto korisne površine 46,30 m2, koji se sastoji od hodnika, kuhinje i dnevnog boravka, sobe,kupatila i loggie, ETAŽA 6,

na način da je na ulaznim vratima obila i promijenila ulazne brave, ušla u posjed stanova i isti ustupila na korištenje trećim osobama.

5. Tuženiku ZG iz [adresa], šesti kat, stan 31, Bosna i Hercegovina se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetnih nekretnina tužitelja i uznemiravanje tužitelja u posjedu.

6. Tuženiku AG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetnih nekretnina tužitelja i uznemiravanje tužitelja u posjedu.“

b) potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja kako je bilo prije smetanja posjeda na način da tuženici predaju tužitelju ključeve predmetnih nekretnina i isprazne predmetne nekretnine od svih osoba te ih predaju tužitelju u posjed (točka I. podtočke 3. i 4. izreke);

c) preinačuje u odluci o trošku postupka (točka I. podtočka 7. i točka II. izreke) na način da se odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem posjedu nekretnina upisanih u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Makarskoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisanih u izreci rješenja, na način da su na ulaznim vratima stanova obili i promijenili ulazne brave, ušli u posjed stanova i isti ustupili na korištenje trećim osobama, zatim tužbeni zahtjev da im se naloži da prestanu smetati tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina, te uspostave prijašnje posjedovno stanje kako je bilo prije smetanja posjeda na način da predaju tužitelju ključeve predmetnih nekretnina i isprazne predmetne nekretnine od svih osoba te ih predaju tužitelju u posjed. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja da se tuženicima zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetnih nekretnina tužitelja i uznemiravanje tužitelja u posjedu, kao i zahtjev za naknadu troška postupka. U točki II. izreke obvezan je tužitelj naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 3.450,00 eura.

2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači rješenje sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio posjedovnu zaštitu nekretnina i to stanova tvrdeći da su ga tuženici zasmetali u posljednjem i mirnom posjedu na način da su na ulaznim vratima obili i promijenili ulazne brave, ušli u posjed stanova i iste ustupili na korištenje trećim osobama. Zatražio je da im se naloži prestati uznemiravati tužitelja u posjedu, uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da predaju tužitelju ključeve predmetnih nekretnina, isprazne ih od svih osoba, predaju ih tužitelju u posjed te da im se zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda i uznemiravanje tužitelja u posjedu.

6. Tuženici osporavaju posjed tužitelja, navodeći kako im je posjed oduzet od strane tužitelja silom, odnosno potajno pa da su primijenili dopuštenu samopomoć. Ujedno ističu kako nisu u posjedu predmetnih stanova jer su ih prodali trećim osobama.

7. U dosadašnjem postupku rješenjem ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-125/2023-2 od 31. kolovoza 2023., po žalbi tuženika, ukinuto je rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: 1Psp-122/2019-48 od 10. studenoga 2022. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te je predmet vraćen sudu na ponovni postupak zbog ostvarenog žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužitelj pravodobno podnio tužbu, da je posljednji posjednik predmetnih nekretnina, da su tuženici počinili smetanje, pa da stoga tužitelju pripadala posjedovna zaštita. Međutim, dalje je zaključio kako uslijed promjene vlasništva koja se dogodila tijekom trajanja postupka, tužitelju nije moguće pružiti posjedovnu zaštitu jer su tuženici otuđili predmetne nekretnine i posjed prenijeli na treće osobe, koje su u vrijeme zaključenja glavne rasprave u posjedu predmetnih nekretnina.

9. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni ona iz točke 11. stavka 2. istoga članka na koju se poziva tužitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, koje navodima žalbe nije dovedeno u sumnju.

10. Međutim, u dijelu odluke ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. U prvostupanjskom postupku su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj kao oštećenik podnio kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu Split, protiv tuženika, da bi neutvrđenog dana u razdoblju od 26. lipnja 2019. do 12. srpnja 2019., kada je za počinjenje saznao oštećenik, obijanjem brave na ulaznim vratima neovlašteno prodrli u predmetne nekretnine u vlasništvu oštećenika i time počinili u stjecaju kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma, i poslovnog prostora, opisano i kažnjivo u čl. 141. st. 1 Kaznenog zakona i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari opisano i kažnjivo u čl. 235. st.1. KZ-a, koja prijava je rješenjem ODO Split broj K-DO-1417/2019 od 28. listopada 2019. odbačena,

- da je prema dopisu Policijske postaje Makarska od 20. srpnja 2019. izvršena tražena provjera u predmetnim stanovima dana 24. srpnja 2019. i da su na ulaznim vratima zatečeni natpisi „Mujezinović stan 1“ i „AG stan 2“, a u istima zatečeni turisti, državljani Poljske, a da se u razgovoru s predstavnikom turističke agencije Oscar, preko koje su ti turisti smješteni, došlo do saznanja kako je toj agenciji ključeve stanova ustupio ZG pa da se radi o imovinsko- pravnom pitanju iz nadležnosti pravosudnih institucija,

- da je prema povijesnom prikazu zk stanja za ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na dan 8. kolovoza 2019. i to za suvlasničke udjele (etaže br. 5 i 6), bio upisan tužitelj, temeljem Ugovora o prijenosu nekretnina od 16. ožujka 2017. i izvatka iz Trgovačkog registra Općinskog suda u Memingenu od 14. ožujka 2017., a prije njega tuženica pod 2), temeljem Ugovora o kupoprodaji od 29. siječnja 2016. i rješenja od 24. listopada 2016.,

- da se između stranaka vode parnični postupci i to pred prvostupanjskim sudom, Stalna služba u Imotskom pod brojem P-268/2020, tužiteljice (ovdje tuženice pod 2), protiv tuženika (ovdje tužitelja), radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o prijenosu nekretnina od 16. ožujka 2017. i brisanja zk stanja nastalog temeljem toga Ugovora; da se u predmetu ovoga suda pod brojem P-314/2022 radi o tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje tuženice pod 2), radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim stanovima, podredno isplate,

- da je tužitelj posjed predmetnih stanova stekao promjenom brava na istima i to sredinom svibnja 2019., koji posjed je u trenutku promjene brava bio zakonit i pošten,

- da su tuženici još sredinom travnja 2019., od svoje podstanarke ŽG, saznali da je u posjed predmetnih stanova stupio tužitelj, kojem je ona vratila dotadašnje ključeve, a onda je tužitelj, koji je već bio u posjedu stanova, sredinom svibnja 2019. promijenio brave na tim stanovima,

- da su tuženici najranije 26. lipnja 2019., a najkasnije 12. srpnja 2019., za što je tužitelj saznao 12. srpnja 2019., na predmetnim stanovima, osobno ili uz pomoć trećih osoba, ali po nalogu tuženika, promijenili brave predmetnih stanova i na njih stavili nove natpise „ZG 1“ i „ZG 2“ te ih iznajmili turističkoj agenciji iz Poljske,

- da je u trenutku promjene brava od strane tuženika protekao rok iz članka 27. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP) za dopuštenu samopomoć,

- da je tužitelj za smetanje posjeda saznao 12. srpnja 2019., kada je taj stan htio predati u posjed tvrtki BILIĆ ERIĆ d.o.o., temeljem dogovorenog ugovora o najmu,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. kolovoza 2019., dakle u roku od 30 dana od kada je tužitelj saznao za čin smetanja i počinitelja pa je pravovremena

(članak 21. stavak 3. ZVDSP),

- da su kao suvlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi upisani Z i ČG.

12. Prvostupanjski sud zaključuje kako iz činjenice da su kao suvlasnici predmetnih stanova sada upisane treće osobe, kojima je tuženica pod 2) prodala predmetne stanove u ožujku 2022. i kojima je, istoga dana, predala ključeve stanova, te su oni najkasnije 15 dana od sklapanja kupoprodajnog ugovora stupili u posjed istih, uspostava ranijeg posjedovnog stanja na predmetnim stanovima i vraćanje posjeda tužitelju više nije moguća. Stoga prvostupanjski sud odbija zahtjev u cijelosti smatrajući da zatražena posjedovna zaštita u dijelu zahtjeva koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, i zabrani takvog ili sličnog smetanja, ubuduće objektivno nije moguća.

13. Ovaj drugostupanjski sud je stava kako je pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda u dijelu odluke kojom odbija tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U stavku 2. istog članka, propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno (stavak 3.).

14. U skladu sa citiranom odredbom, tužbeni zahtjev upravljen prema zaštiti posjeda putem suda sastoji se od tri elementa: 1. od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, 2. od zahtjeva da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja i 3. od zahtjeva da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

15. Tužba zbog smetanja posjeda ne bi bila dopuštena u okolnostima kada bi tužitelj bio u mogućnosti istaknuti samo deklaratorni zahtjev na utvrđenje posjeda i čina smetanja, dok je takva zaštita dopuštena u okolnostima kada je tužitelj uz taj deklaratorni zahtjev u mogućnosti osnovano postaviti barem jedan kondemnatorni zahtjev tj. zahtjev za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja odnosno zabranu jednakog ili sličnog smetanja u budućnosti.

16. U konkretnom slučaju, prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, tužitelju bi pripadalo pravo na posjedovnu zaštitu jer je prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj bio u zadnjem mirnom posjedu predmetnih stanova, koji posjed je samovlasno smetan od strane tuženika na način da su promijenili brave na ulaznim vratima, ušli u posjed stanova i iste ustupili na korištenje trećim osobama, a tužba tužitelja je pravovremena. Kod takvog utvrđenja prvostupanjskog suda, za pružanje posjedovne zaštite je dovoljno da je ostvaren i uvjet zabrane tuženicima svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja, jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZVDSP-a (tako i VSRH u Rev 672/09-2 od 1. lipnja 2011.).

17. S obzirom na navedeno, a kako je prvostupanjski sud dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo kako je opisano, valjalo je preinačiti prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a i prihvatiti tužbene zahtjeve tužitelja na utvrđenje čina smetanja te zabranu daljnjeg takvog postupanja.

18. Za dodati je kako se posjedovna zaštita odnosi na čin smetanja, a ne trenutačno stanje vlasništva, dok se odluka donosi prema stanju u trenutku smetanja zbog čega kasnija promjena vlasništva ne smije biti odlučna činjenica. Takva okolnost ne dovodi do prestanka prava na posjedovnu zaštitu i ne može sama po sebi imati za posljedicu odbijanje deklaratornog zahtjeva za utvrđenje čina smetanja, niti zahtjeva za zabranu budućeg smetanja prema tuženicima koji su počinili smetanje.

19. Međutim, kako zbog karaktera čina smetanja i činjenice da tuženici nisu u posjedu predmetnih nekretnina i nemaju faktičnu vlast već su treće osobe koje nisu stranke u postupku u posjedu predmetnih stanova, to nije moguće uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da tuženici predaju tužitelju ključeve predmetnih nekretnina i isprazne predmetne nekretnine od svih osoba te ih predaju tužitelju u posjed, jer sud ne može naložiti nemoguću činidbu i ovakav zahtjev u konkretnim okolnostima nije provediv pa je u tome dijelu valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsko rješenje kojim je takav zahtjev odbijen.

20. S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, promijenjen je i uspjeh stranaka u sporu, jer su obje stranke djelomično i približno jednako uspjele u sporu pa je preinačena i odluka o troškovima parničnog postupka, na način da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, sukladno članku 154. stavku 4. ZPP-a, u vezi s člankom 166. stavkom 2. ZPP-a.

U Splitu 13. siječnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Daniela Pivčević