REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-639/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lorenco d.o.o., Pag, Zagrebačka ulica 12, OIB: 39577450127, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 24, protiv tuženice TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao glavne urednice portala www.teklic.hr, nakladnika Libra d.o.o., koju zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-256/2022-5 od 7. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-702/2019-13 od 25. studenog 2021., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-256/2022-5 od 7. veljače 2023., te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud konačnom odlukom o parničnim troškovima.

Obrazloženje

1. 1. Prvostupanjskom presudom je u točki I. izreke, utvrđeno je da je tuženica TG kao glavna urednica portala www.teklic.hr, nakladnika LIBRA d.o.o., dužna objaviti ispravak povodom informacija objavljenih 27. listopada 2018. na portalu www.teklic.hr

u

rubrici

"Popularno"

pod

poveznicom https://www.teklic.hr/featured/kupujemo-li-fasirano-meso-puno-vinobranaaskimesar- otkrio-kako-mu-odrzavaju-svjezinu-i-miris/, pod naslovom: "Što je vinobran?Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!".

1. 2. U točki II. izreke naloženo je tuženici objaviti ispravak povodom informacije iz točke I. izreke, bez promjena i dopuna, na istom ili istovjetnom mjestu, prvog radnog dana nakon donošenja i dostave presude, sadržaja kao u izreci citirane presude.

1. 3. U točki III. izreke, naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.560,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-702/2019-13 od 25. studenog 2021. u dijelu pod točkom II. izreke te u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom III. i IV. Izreke i u tom dijelu sudi i sudi: 1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Lorenco d.o.o. u dijelu koji glasi: ''II Nalaže se tuženici TG, glavni urednik portala www.teklic.hr, nakladnika LIBRA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 3704434974, objaviti ispravak povodom informacija iz točke I. izreke, i to tako da bez promjena i dopuna na istim ili istovjetnom mjestu prvog radnog dana nakon donošenja i dostave ove presude, objavi sljedeći tekst ispravka:

"Što je vinobran? Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!" - ISPRAVAK

Supermarket Lorenco nije nikada kupcima prodavao meso kojem je istekao rok upotrebe, koje smrdi ili koje bi bilo upaljeno, već je takvo meso odvozilo, odnosno otklanjao neškodljivo i u skladu s propisima. Takvo meso nikada se nije našlo napolicama dućana supermarketa Lorenco niti bi se takvo meso mljelo i koristilo za ćevape, odnosno prodavalo kao mljeveno, a kako se neosnovano insinuira predmetnim člankom. Netočno je da bi se pokvareno meso zamrzavalo u komore na

- 22 te vadilo iz istih za vrijeme sezone i mljelo za prodaju. Također je netočno i to da bi se u staro meso dodavali bilo kakvi začini i preparati da bi se istome ubio neugodan miris i povratila crvenkasta boja, a osobito je netočno da bi takve naloge davao vlasnik supermarketa PG. Konačno, netočno je i to da bi mesnice u vlasništvu društva Lorenco d.o.o. bile predmet inspekcijskog nadzora i prekršajnih postupaka, odnosno da bi u takvim postupcima bile utvrđene bilo kakve nepravilnosti po pitanju kvalitete mesa i načina rada. Svi ovi navodi objavljeni su u članku bez ikakvih uporišta u stvarnom činjeničnom stanju koje od strane autora ni na koji način nije stvarno bilo utvrđivano.

Nadalje, osobito se ističe da otpremnica čiji je navodni tekst citiran na početku članka nije autentična te je na istoj sam ĐG, sugovornik autora članka, rukom naknadno, drugom olovkom i drugim rukopisom, dopisivao sadržaj, i to između ostalog nadopisivane su sporne napomene: "SMRDI = ZA ČEVAPE" i "UPALJENO STANJE = ZA ČEVAPE".

Kako ne bismo doveli u zabludu javnost već zaštitili njezino pravo na točno i istinito informiranje, ovime skrećemo pozornost na to da su navodi izneseni u odnosu na supermarket Lorenco i društvo Lorenco d.o.o. u predmetnom članku produkt individualnih vrijednosnih sudova autora i njihovog sugovornika, neutemeljeni na stvarnoj poslovnoj politici i radu supermarketa Lorenco i društva Lorenco d.o.o. Konačno, sugovornik autora članka ĐG radnik je u Lorenco d.o.o. koji je zbog lošeg učinka premješten s pozicije voditelja mesnice na radno mjesto mesara, a sve jer je isti kroz duže vrijeme nesavjesno i neuredno obavljao svoje radne zadatke. Nastavno tome, ovakve neistinite i neuvjerljive činjenične tvrdnje rezultat su njegovog nezadovoljstva i potrebe za osvetom poslodavcu.

Konačno, supermarket Lorenco i društvo Lorenco d.o.o. svoje poslovanje obavljaju u cijelosti u skladu sa zakonom te svim pozitivnim propisima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj, uredno izvršavajući sve svoje obveze koje za njih iz istih proizlaze, a sve točne, potpune i istinite informacije vezane upravo za poslovanje supermarketa Lorenco d.o.o. i društva Lorenco d.o.o. moguće je u svakom trenutku dobiti i provjeriti u sjedištu društva, odnosno kod rukovodećih osoba."

III Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.550,00 kuna, a sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2021. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.''

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 559,92 eura1 / 4.218,75 kuna, u roku od 15 dana."

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem, poslovni broj: Revd 1012/2024-2 od 21. kolovoza 2024., tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-256/2022-5 od 7. veljače 2023., u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Može li sud naložiti glavnom uredniku da objavi samo određeni, prihvaćeni dio zatraženog ispravka informacije, ako ocijeni da je osnovan dio tužbenog zahtjeva za objavu ispravka informacije?“

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je, postupajući po navedenom dopuštenju podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/23 i 155/23 – dalje: ZPP), u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku, a podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

4.1. U odgovoru na reviziju tuženica osporava osnovanost podnesene revizije, predlaže istu odbaciti, kao nedopuštenu, podredno istu odbiti i traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za objavu ispravka informacija objavljenih 27. listopada 2018. na portalu www.teklic.hr u rubrici "Popularno" pod naslovom: "Što je vinobran? Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!", koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je Hanza Media d.o.o. u dnevnim novinama Jutarnji list, u rubrici "Vijesti", 26. studenog 2018. objavila tekst novinarke LG, bez nužne prethodne provjere, pod naslovom "Bivši poslovođa: Staro meso se melje za ćevape!" Vlasnik: "To je laž i osveta za otkaz", koji tekst je Hanza Media d.o.o. istoga dana objavila i na portalu www.jutarnji.hr u rubrici Hrvatska pod poveznicom https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/smrdljivo-staro-meso-se-melje- zacevape-bivsiposlovoda-iznio-sokantne-optuzbe-na-racun-poznate-

mesnice8098388, nakon čega je LIBRA d.o.o. 27. studenog 2018., na portalu www.teklic.hr

u

rubrici

"Popularno"

pod

poveznicom

https://www.teklic.hr/featured/kupujemo-li-fasirano-meso-puno-vinobranaaskimesar- otkrio-kako-mu-odrzavaju-svjezinu-i-miris/, objavila tekst pod naslovom: "Što je vinobran? Paški mesar koristio ga je za održavanje i svježinu mljevenog mesa!",

8. U postupku koji je prethodio reviziji, uvidom u članak naslova: ''Bivši poslovođa: ''Staro meso se melje za ćevape!“ Vlasnik: ''To je laž i osveta za otkaz'' autorice LG, prvostupanjski sud je utvrdio da je navedeni članak objavljen u dnevnom listu Jutarnji list od 26. studenog 2018., dok je uvidom u članak naslova "Smrdljivo staro meso se melje za ćevape! Bivši poslovođa iznio šokantne optužbe na račun poznate mesnice" autorice LG, utvrdio da je navedeni članak objavljen na portalu www.jutarnji.hr. dana 26. studenog 2018. (list 22-27 spisa).

9. Dalje je utvrdio da se u citiranim člancima, a u odnosu na tužitelja, iznosi izjava bivšeg djelatnika tužitelja ĐG o tome da se u supermarketu i mesnici tužitelja na otoku Pagu, meso kojemu je istekao rok trajanja, koje smrdi ili je upaljeno, koristi za ćevape ili prodaje kao miješano meso, pljeskavice i drugo, da se u takvo meso dodaje vinobran, sol, papar, Vegeta ili neki drugi začini kako bi meso opet dobilo primjerenu boju i miris i kako bi se prikrio smrad, a sve po uputama vlasnika mesnice ŽG, da se u citiranim člancima iznosi izjava vlasnika supermarketa i mesnice PG o tome kako su mesara ĐG smijenili radi njegove iznimne neurednosti prema mesu i vođenja papirologije, da je njihova mesnica i prerada uredno prijavljena te da su sanitarni nadzori uvijek bili uredni, s time da se u navedenim člancima iznose i navodi inspekcije Ministarstva poljoprivrede, tj. da prilikom izvršenog nadzora nije nađeno meso s isteklim rokom trajanja, a da su nađeni nedostatci vezani uz infrastrukturu i samokontrole, da se članci opremljeni fotografijama koje prikazuju unutrašnjost mesnice i dokument naziva ''povratnica'' na kojemu je nakon navođenja vrste i količine mesa napisano više puta: ''smrdi, za ćevape''.

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su zaključili da se radi o članku koji sadrži sve dijelove koje je tužitelj u tužbenom zahtjevu označio kao škodljive za njega te da su svi ti dijelovi zaista objektivno i podobni bili škodljivi za tužitelja (supermarket u kojem se prodaje meso koje je predmetom informacija), jer se tužitelja prikazuje kao pravnu osobu koja prerađuje i prodaje staro i smrdljivo meso, a što prosječan čitatelj, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, percipira kao nezakonito i krajnje nemoralno ponašanje, s time da je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda o tome da prije objave spornog članka, nitko od novinara portala www.teklic.hr, nije kontaktirao tužitelja radi provjere informacija koje su u članku iznesene o tužitelju, i u tom smislu vršio adekvatnu (rigorozniju i precizniju) provjeru navedenih informacija, imajući u vidu da je jedini izvor informacija o tužitelju bio članak objavljen na portalu Jutarnjeg lista, čime je tuženica postupala protivno pravilima novinarske profesije, te da su objavom takvog članka povrijeđena prava tužitelja u skladu s odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO), čast, ugled i dostojanstvo, te njegovi interesi, posljedično čemu tužitelj ima pravo u skladu s odredbom čl. 40. st. 1. ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM), zahtijevati od glavnog urednika da bez naknade objavi ispravak objavljenih informacija.

11. Pozivom na odredbe čl. 40. st. 1., čl. 42. st. 2. u svezi s čl. 46. st. 1. i čl. 51. st. 4. ZM-a, prvostupanjski sud smatra da su objavom spornog članka povrijeđena prava tužitelja opisana u čl. 19. ZOO-a i njegovi interesi, posljedično čemu tužitelj ima pravo zahtijevati od glavnog urednika da bez naknade objavi ispravak objavljenih informacija (jer su tim informacijama bila povrijeđena njegova prava i interesi), ocjenjujući pri tome da tuženica nije dokazala postojanje okolnosti iz čl. 42. st. 4. podstavak 6. ZM-a, koje bi ju oslobodile obveze na objavu ispravka.

12. 1. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, cijeneći da tuženica nije dokazala postojanje okolnosti iz čl. 42. st. 4. podstavak 6. ZM-a, koje bi ju oslobodile obveze na objavu ispravka. Naime taj sud smatra da, kako dio traženog ispravka sadrži informacije kojima se vrijeđa dostojanstvo, ugled i čast druge osobe (dijelovi traženog ispravka koji se odnose na navode i komentare o sugovorniku izvornog autora članka, UG, i to „da se osobito ističe da otpremnica čiji je navodni tekst citiran na početku članka nije autentična te je na istoj sam ĐG, sugovornik autora članka, rukom naknadno, drugom olovkom drugim rukopisom, dopisivao sadržaj, i to između ostalog nadopisivane su sporne napomene: "SMRDI = ZA ČEVAPE" i "UPALJENO STANJE = ZA ČEVAPE", kao i dio „da je sugovornik autora članka ĐG radnik u Lorenco d.o.o. koji je zbog lošeg učinka premješten s pozicije voditelja mesnice na radno mjesto mesara, a sve jer je isti kroz duže vrijeme nesavjesno i neuredno obavljao svoje radne zadatke te da su ovakve neistinite i neuvjerljive činjenične tvrdnje rezultat njegovog nezadovoljstva i potrebe za osvetom poslodavcu“), što podrazumijeva da bi objava takve informacije po odredbi čl. 46. st. 4. podstavak 6. ZM-a, mogla prouzročiti odgovornost nakladnika za štetu toj osobi, čime je tužitelj izašao iz okvira odredbe čl. 40. st. 1. ZM-a, slijedom čega smatra da tuženica nije dužna objaviti ispravak objavljenih informacija, jer bi se objavljivanjem traženog ispravka izložila mogućoj odštetnoj odgovornosti.

12. 2. Uz navedeno, drugostupanjski sud smatra da, sporni dio teksta, ne predstavlja ispravljanje netočne ili nepotpune informacije, pa ni iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode objavljenog teksta, već je riječ o komentaru u kojem se iznose negativni vrijednosni sudovi o sugovorniku autora članka, kojim ga se, pored navedenog, tereti i za počinjenje kaznenog djela, te smatra da i kod činjenice da je tekst autoriziran, a pojedini dijelovi sadrže očigledne uvrede ili klevete, autorizacija po odredbi čl. 21. st. 7. ZM-a, ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika glasila za naknadu štete, te je po ocjeni toga suda, tuženica dokazala postojanje okolnosti iz čl. 42. st. 4. podstavak 6. ZM-a, koje ju oslobađaju obveze na objavu traženog ispravka. Nadalje, cijeneći da tužitelj u toku postupka nije uskladio tekst s odredbama ZM-a, niti se usuglasio s time da se tekst objavi u izmijenjenom obliku, odnosno da koristi takovu mogućnost koja je propisana čl. 41. st. 1. ZM-a, primjenom odredaba čl. 40. st. 1. i 4. ZM-a te čl. 41. st. 1. ZM-a, u svezi s čl. 42. st. 4. podstavak 6. ZM-a, preinačio je prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Prema odredbi čl. 40. st. 1. ZM svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da objavi ispravak objavljene informacije kojom su povrijeđena njegova prava ili interesi, a ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen Zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika, kako je to propisano odredbom čl. 46. st. 1. ZM-a.

14. Nadalje, odredbom čl. 48. st. 3. ZM propisano je da će u sporovima radi objave ispravka sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka, a prema odredbi čl. 42. st. 4. podstav 6. istog zakona, glavni urednik je dužan objaviti Ispravak, izuzev ako bi objavljivanje ispravka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu.

15. U odluci broj Rev 246/2020-2 od 30. studenoga 2022., revizijski sud je iznio pravno shvaćanje na postavljeno pitanje, a prema kojem su "nižestupanjski sudovi su pogrešno zaključili da sud nije ovlašten prihvatiti dio tužbenog zahtjeva kojim se traži ispravak objavljene informacije. Navedeno pravno shvaćanje obrazloženo je na slijedeći način:

"16. Naime, iako je čl. 41. st. 1. ZM propisano da se ispravak informacije mora objaviti u izvornom obliku bez skraćivanja teksta, sadržaj zakonske odredbe upućuje na zaključak da se isti odnosi na situaciju koja prethodi sudskom sporu, budući da je navedeno da glavni urednik mora objaviti cijeli tekst ispravka. Međutim, ako nakon provedenog postupka utvrdi da je dio zahtjeva za ispravak bio osnovan (a preostali dio nije udovoljavao tim uvjetima), sud nije vezan ovim ograničenjima propisanim čl. 41. st. 1. ZM (koja su propisana samo u odnosu na glavnog urednika), te može prihvatiti dio tužbenog zahtjeva za ispravak informacije.

17. Ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. studenog 2016. i iznijeto u odluci Rev 855/2012-2 od 16. prosinca 2016."

16. Stoga, ostajući pri navedenom pravnom shvaćanju, reafirmirajući isto, odgovor na naznačeno pitanje, u odnosu na koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije glasi; Sud može naložiti glavnom uredniku da objavi samo određeni, prihvaćeni dio zatraženog ispravka informacije, ako ocijeni da je osnovan samo taj dio tužbenog zahtjeva za objavu ispravka informacije.

17. O pitanju pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda vezano za dio teksta ispravka za koji je taj sud ocijenio da predstavlja negativni vrijednosni sud, ovaj sud se ne može izjasniti jer u odnosu na izneseno shvaćanje toga suda revizija nije dopuštena, pa bi drugačijim postupanjem povrijedio odredbu čl. 391. st. 3. ZPP-a, jer bi postupao suprotno toj odredbi. Isto se odnosi i na navode revizije i odgovora na reviziju vezano za pravilo o teretu dokazivanja pretpostavki iz čl. 42. st. 4. podstavka 6. ZM-a, kao i u odnosu na odgovornost tuženice prema čl. 21. ZM, u svezi primjene čl. čl. 55. ZM-a.

18. Tuženik se neosnovano protivi postavljanju predmetnog pitanja kao revizijskog iz razloga što isto nije na isti način formulirano u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja od 3. srpnja 2023. Naime, iznoseći taj prigovor, navodi da je u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj naznačio pitanje koje glasi:

''Pod kojim uvjetima te pod ispunjenjem kojih pretpostavki je sud dužan primjenom sudske prakse revizijskog suda Rev-855/2012 djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u parničnom postupku radi zahtjeva za ispravak informacije u dijelu teksta zahtjeva za ispravak čije objavljivanje ne bi „prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu“?, te smatra kako bi odlučivanje o predmetnom pitanju tužitelja bilo nedopušteno, prvenstveno iz razloga jer se njime izlazi izvan okvira revizijskog zahtjeva tužitelja iz prijedloga za dopuštenje revizije. To stoga što, sadržajno gledajući pitanje kako je naznačeno u prijedlogu i kako je naznačeno u rješenju ovoga suda u rješenju poslovni broj: Revd 1012/2024-2 od 21. kolovoza 2024., u odnosu na koje je tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-256/2022-5 od 7. veljače 2023., a koje glasi: „Može li sud naložiti glavnom uredniku da objavi samo određeni, prihvaćeni dio zatraženog ispravka informacije, ako ocijeni da je osnovan dio tužbenog zahtjeva za objavu ispravka informacije?“, radi o istovjetnim pravnim pitanjima, odnosno o pitanjima u odnosu na koja je moguće dati istovjetan odgovor.

19. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je u ovom slučaju zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da se ne može prihvatiti dio zahtjeva za ispravak objavljene informacije ako tužitelj ne povuče dio tužbenog zahtjeva koji ne predstavlja ispravak informacije, neovisno o tome predstavlja li taj "nepovučeni dio" vrijednosni sud, nisu utvrđene sve odlučne činjenice propisane čl. 48. i čl. 42. st. 4. podstavkom 6. ZM-a, posljedično čemu je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, odlučeno kao pod toč. I. izreke.

20. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

Zagreb, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić