REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-772/2025-14

[adresa] Š 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Građanske inicijative Maksimir za Zagreb (OIB: 82479156472), Udruga za održivi razvoj civilnog društva, Zagreb, Vranićeva ulica 22, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (OIB: 59951999361), Uprave za zaštitu prirode, Sektora za zaštićena područja i ocjenu prihvatljivosti, Zagreb, Radnička cesta 80, radi prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za zahvat "Objekt za gospodarenje medicinskim otpadom za spaljivanje nereciklabilnog opasnog otpada koji nastaje u KBC-u Zagreb", 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu prirode, Sektora za zaštićena područja i ocjenu prihvatljivosti, KLASA: UP/I 352-03/23- 06/45, URBROJ: 517-06-2-2-25-8 od 14. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove ovog upravnog spora u visini od 73,80 eura (slovima: sedamdeset i tri eura i osamdeset centi) u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke o troškovima ovog upravnog spora, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tužitelj ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

IV. Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstva Državnog proračuna tužitelju naknadi trošak delegacije u iznosu od 549,20 eura (slovima: petsto četrdeset i devet eura i dvadeset centi), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika navedenim u izreci ove presude utvrđeno je da je zahvat – "Objekt za gospodarenje medicinskom otpadom za spaljivanje nereciklabilnog opasnog otpada koji nastaje u KBC-u Zagreb", nositelja zahvata Klinički bolnički centar Zagreb (dalje: KBC Zagreb), prihvatljiv za ekološku mrežu. Rješenje je izdano na rok od četiri godine. Radi se o gradnji spalionice infektivnog otpada u gradskoj četvrti Maksimir u Zagrebu.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednice suda, broj: 31 Su-369/2025-8 od 16. svibnja 2025. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu.

3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora navodi, u bitnome, da osporavano rješenje ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, da se radi o rješenju koje je doneseno u ponovnom postupku nakon što je ranije rješenje poništeno presudom Upravnog suda u Zagrebu, ali da je to novo rješenje samo kvantitativno drugačije jer se u njemu za razliku od ranijeg poništenog rješenja sada nabrajaju brojne životinjske, morfološke i ostale značajke najbližeg područja ekološke mreže, međutim smatra da se suštinski radi o identičnom rješenju kao što je ranije poništeno rješenje, jer da tuženik i dalje nije obrazložio radi čega smatra da je planirani zahvat prihvatljiv za najbližu ekološku mrežu HR2000583 Medvednica osim navoda da se radi o zahvatu koji je udaljen i koji se ne radi na području ekološke mreže što je isti navod kao i u ranije poništenom rješenju osim što se sada nabraja 100-ak životinjskih i biljnih vrsta na koje zahvat navodno neće imati utjecaj. Tužitelj smatra da je tuženik trebao uzeti u obzir i potom obrazložiti koji je stvarni utjecaj emisija iz postrojenja i planiranog dimnjaka te disperzija zagađujućih tvari na okoliš i najbližu ekološku mrežu. Smatra da udaljenost sama po sebi ne isključuje štetni utjecaj zahvata i da je stoga u postupku trebalo ispitati moguću putanju i doseg emisija, osobito u kontekstu lokalnih meteoroloških uvjeta, smjera vjetra, temperature i tlaka zraka, kako bi se dokazalo da emisije onečišćujućih tvari, uključujući potencijalno opasne plinove i mikročestice, ne mogu doći do područja najbliže ekološke mreže ili negativno utjecati na gradsku četvrt Maksimir. Smatra da u obrazloženju osporavanog rješenja nije dan odgovor na pitanje na koji način će se spriječiti disperzija plinova iz dimnjaka u radijusu širem od 4,8 km na kojem se nalazi područje ekološke mreže, jer dim ne dolazi isključivo na udaljenost "od oko 4,8 km". Nadalje, tužitelj u tužbi nabraja biljke i životinje te broj stanovnika na području gradske četvrti Maksimir i Parka Maksimir, te smatra da bi predmetni zahvat zajedno s ostalim zahvatima na tom prostoru mogao imati negativan utjecaj na okoliš tog područja. Stoga smatra da je u postupku trebalo ispitati kumulativni učinak zahvata u smislu Priloga V. t. 1. i 3. Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš ("Narodne novine", broj 61/14, 3/17). Također smatra da tuženik nije kritički ispitao priloženi Elaborat prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za zahvat: Objekt za gospodarenje zaraznim medicinskim otpadom KBC-a Zagreb izrađen po društvu ECOINA d.o.o., Zagreb (dalje: Elaborat), koji je izrađen po nalogu investitora, već da ga samo prepisuje. Navodi da se radi o dokumentu koji je nastao prepisivanjem strojarskih rješenja projekta uz prepisivanje podataka o okolnim ekološkim mrežama bez ikakve stvarne analize utjecaja takvog pogona na okoliš osim pukog navođenja udaljenosti zahvata od ekoloških mreža. Navodi da provođenje presedanskog projekta spalionice infektivnog medicinskog otpada u samom središtu glavnog grada i u neposrednoj udaljenosti čak pet ekoloških mreža je od golemog utjecaja na kvalitetu života građana i brojnih nadolazećih generacija kao i od utjecaja na svu bioraznolikost zaštićenu proglašenjem predmetnih ekoloških mreža. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

4. Tužitelj je u okviru tužbe predložio da Sud, kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta, odredi privremenu mjeru kojom se odgađa izvršenje osporavanog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog spora jer da bi nastavkom cijelog projekta došlo do značajnog i nepovratnog utjecaja na ekološku mrežu koja obzirom na svoju narav može biti nepovratnog karaktera. Navedeni prijedlog Sud je odbio ovosudnim rješenjem od 24. srpnja 2025. iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.

5. Tuženik se je u odgovoru na tužbu detaljno očitovao na tužbene navode tužitelja, te je u suštini ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Predložio je da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Zainteresirana osoba KBC Zagreb, iako uredno pozvana ovosudnim rješenjem od 21. svibnja 2025., nije dostavila Sudu svoj odgovor na tužbu u ostavljenom roku, slijedom čega se ima smatrati da ne želi sudjelovati u ovom sporu kao zainteresirana osoba sukladno upozorenju iz točke IV. izreke tog rješenja. Stoga ista nije dalje pozivana u ovom sporu.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 11. studenoga 2025. i 16. prosinca 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja i opunomoćenici tuženika.

8. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iznesenih u tužbi te je nakon usmenog raspravljanja iznio zaključak kako smatra da nije dan odgovor koji bi bio utjecaj spornog zahvata na ekološku mrežu osim činjenice da se zahvat nalazi izvan granica ekološke mreže HR2000583 Medvednica. Posebice misli na utjecaj zraka i čestica koje nastaju izgaranjem iz dimnjaka te navodi da ta okolnost nije dovedena u vezu s niti jednom vrstom koja je obuhvaćena popisom zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. I dalje je ostao kod stava da tuženik u ovdje osporavanom rješenju nije ništa novo rekao u odnosu na ranije poništeno rješenje, osim što je detaljnije pobrojao zaštićene vrste, ali da i dalje nije odgovoreno na pitanje može li npr. zrak ući u špilju Veternica i ući u stanište šišmiša koji su primjerice navedeni u osporavanom rješenju. Opunomoćenici tuženika su uzvratili da se u postupku prethodne ocjene sagledava utjecaj zahvata na ciljeve očuvanja ciljnih vrsta i ciljnih stanišnih tipova područja ekološke mreže, odnosno atribute ciljeva očuvanja koji su taksativno navedeni na web stranicama Ministarstva, te da predmetni zahvat kao takav nema utjecaj na niti jedan atribut ciljeva očuvanja budući da ih je većina vezana uz održanost pogodnih stanišna ciljnih vrsta. Pojasnili su da su u konkretnom slučaju ta staništa samo unutar ekološke mreže HR2000583 Medvednica i da ih predmetni zahvat neće zauzet. Pojasnili su da njima niti jedan atribut nije vezan uz zagađenje zraka, ali da se u postupku procjene utjecaja na okoliš gledaju sve sastavnice okoliša, pa između ostalog i kvaliteta zraka. Naveli su da je osim toga u Elaboratu navedeno da će se vršiti mjerenje graničnih vrijednosti zraka i da će se automatski zaustaviti rad ukoliko te granične vrijednosti budu više od dozvoljenih, te da bi to investitor trebao poštovati jer nakon toga uvijek može djelovati inspekcija zaštite okoliša.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. U ovoj upravnoj stvari mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine", broj 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19, 155/23, dalje: ZZP) i Uredbe o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže ("Narodne novine", broj 80/19, 119/23, dalje: Uredba).

12. Čl. 27. st. 2. ZZP propisano je za zahvate za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza procjene utjecaja na okoliš, prethodna ocjena obavlja se prije pokretanja postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš.

13. Čl. 30. st. 1. ZZP propisano je da za zahvat iz čl. 27. st. 2. tog Zakona, kao i za zahvat za koji nije obvezna procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš, pravna i fizička osoba koja namjerava provesti zahvat (nositelj zahvata) podnosi nadležnom tijelu iz čl. 29. tog Zakona zahtjev za prethodnu ocjenu.

14. Čl. 30. st. 4. ZZP propisano je da ako nadležno tijelo isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je zahvat prihvatljiv za ekološku mrežu. St. 5. istog članka propisano je da ako nadležno tijelo ne može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, donosi rješenje da je za zahvat obvezna provedba Glavne ocjene. St. 6. istog članka propisano je da rješenje iz st. 4. i 5. tog članka sadrži podatke o zahvatu, podatke o ekološkoj mreži i obrazloženje razloga na temelju kojih je isključena mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže ili obrazloženje razloga na temelju kojih je utvrđena obveza provedbe Glavne ocjene.

15. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je osporavano rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je ranije rješenje tuženika od 27. srpnja 2023. poništeno presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I- 4036/2023 od 30. siječnja 2025. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak s uputom: "…. obrazloženje rješenja sastoji se od činjeničnog i pravnog dijela koje čine cjelinu i koji se, ovisno o prirodi upravne stvari međusobno isprepliću. U činjeničnom dijelu navode se podaci o relevantnim činjenicama koje je javnopravno tijelo utvrdilo u postupku, a u pravnom dijelu navode se odredbe materijalnog propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar i odgovarajuća njihova interpretacija u primjeni na utvrđeno činjenično stanje. Međutim, po ocjeni ovog Suda, budući da obrazloženje osporavanog rješenja sadržava samo činjenična navođenja, uz puko citiranje zakonskih odredbi, osporavano se rješenje, uz obrazloženje kakvo je njime dano, za sada, ne može ocijeniti zakonitim. Slijedom navedenog, Sud ne može otkloniti prigovore tužitelja o povredi zakona na njegovu štetu. Stoga će u postupku nakon ove presude tuženik donijeti novo rješenje, uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe suda sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o upravnim sporovima. Napominje se kako odgovor na tužbu ne može zamijeniti obrazloženje rješenja, a tuženik će u obrazloženju uz činjenično utvrđenje navesti i obrazložene razloge za svoju odluku."

16. Tuženik je u ponovnom postupku donio novo rješenje (ovdje osporavano) kojim je po ocjeni ovog Suda otklonilo nedostatke iz ranije poništenog rješenje u skladu s uputom iz navedene presude Us I- 4036/2023 od 30. siječnja 2025.

17. Dakle, prije svega valja naglasiti da se ovdje radi o postupku prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, a prethodna ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu sagledava isključivo utjecaje na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, dok se mogući utjecaji zahvata na ostale sastavnice okoliša procjenjuju u postupcima prema propisima iz područja zaštite okoliša. Stoga u ovom postupku nije bilo potrebno ispitivati druge učinke predmetnog zahvata na okoliš koje argumentira tužitelj, jer se ti drugi učinci procjenjuju kroz postupak procjene utjecaja na okoliš, koji se uređuje posebnim propisima iz područja zaštite okoliša u skladu s Prilogom V. t. 1. i 3. spomenute Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, a ovo rješenje je doneseno u postupku prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu sukladno čl. 27. st. 2. ZZP koji postupak prethodi postupku procjene utjecaja na okoliš.

18. Nadalje, u odnosu na utjecaj predmetnog zahvata na ekološku mrežu (područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove) navodi se da se prema spomenutoj Uredbi planirani zahvat nalazi izvan područja ekološke mreže, a najbliže područje ekološke mreže je HR2000583 Medvednica koje se nalazi 4,8 km od lokacije zahvata.

19. Tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja donesenog u ponovnom postupku, za razliku od ranijeg rješenje, poimence nabrojao ciljne vrste i ciljne stanišne tipove najbliže ekološke mreže HR2000583 Medvednica te je obrazložio radi čega predmetni zahvat neće imati negativan utjecaj na iste.

20. Sukladno citiranom čl. 30. st. 4. ZZP za donošenje rješenja da je zahvat prihvatljiv za ekološku mrežu dovoljno je isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, a tuženik je jasno obrazložio da ciljne vrste tog područja svojim ekološkim zahtjevima nisu vezane uz staništa na samoj lokaciji zahvata, a pored toga radi se o zahvatu koji je od najbliže ekološke mreže HR2000583 Medvednica dovoljno prostorno udaljen da nema nikakvog utjecaja na ciljeve očuvanja ciljnih vrsta i ciljnih stanišnih tipova područja te ekološke mreže zbog male areale kretanja ciljnih vrsta tog područja, dok su ciljne vrste šišmiši koji maju veće areale kretanja vezani za špilju Veternica i sklonište u crkvi u Donjoj Stubici koja su prostorno udaljena od lokacije zahvata.

21. Dakle, tuženik je činjenično stanje u konkretnom slučaju utvrdio na temelju ekologije ciljnih vrsta najbližeg područja ekološke mreže HR2000583 Medvednica i s obzirom na karakteristike i udaljenost ciljnih stanišnih tipova od lokacije zahvata, te je time isključio mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja najbliže ekološke mreže HR2000583 Medvednica.

22. U odnosu na navode tužitelja o utjecaju štetnih emisija iz dimnih plinova na obližnju ekološku mrežu HR2000583 Medvednica, navodi se da iz priloženog Elaborata koji je dostavljen uz zahtjev za provedbu prethodne ocjene prihvatljivosti predmetnog zahvata za ekološku mrežu, slijedi da je će predmetni zahvat imati uspostavljen sustav za čišćenje dimnih plinova i da će se vršiti kontinuirano mjerenje emisija na dimnjaku i da će dimnjak imati automatski sustav za isključivanje u slučaju prekomjernih emisija, a svi podaci koji su dobiveni radom sustava kontinuiranog mjerenja emisija javno su dostupni te se dostavljaju nadležnim institucijama. Stoga ne postoji mogućnost utjecaja štetnih emisija na ciljne vrste i ciljne stanišne tipove, odnosno ciljeve očuvanja i pripadajuće atribute područja ekološke mreže HR2000583 Medvednica, jer će u slučaju prekomjernih emisija automatski sustav za isključivanje onemogućiti da štetne emisije uopće dođu do ekološke mreže HR2000583 Medvednica. Pri tome se navodi da se ono što je navedeno u Elaboratu u praksi mora ispoštovati, jer je Elaborat osnova na temelju kojeg je izvršena prethodna ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, te njegova provedba podliježe inspekcijskim nadzorima.

23. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

24. Odluka Suda o troškovima ovog spora iz točke II. i III. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je dužan snositi svoje troškove ovog spora, ali i troškove koji su u povodu ovog spora nastali tuženiku.

25. Tuženik je zatražio naknadu troška puta za pristup dva opunomoćenika tuženika na ročišta za raspravu održana u ovom sporu dana 11. studenoga 2025. i 16. prosinca 2025., prema troškovniku kojeg je na zadnjem ročištu predao u spis (trošak cestarine u iznosu od 20,20 eura i goriva u iznosu od 36,61 eura, dakle ukupno 56,81 eura, što za dva ročišta ukupno iznosi 113,62 eura).

26. Međutim, tuženiku je trošak puta određen sukladno Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05) prema prosječnoj cijeni povratne autobusne karte na redovnoj liniji Zagreb – Rijeka - Zagreb na temelju uvida u javno objavljeni cjenik na web stranici autoprijevoznika Arriva Hrvatska na dan ročišta koja u prosjeku iznosi 24,60 eura (cijena povratne autobusne karte), što za dvije osobe koje su pristupile na prvo ročište iznosi 49,20 eura, dok je na drugo ročište pristupila samo jedna osoba, pa je ukupni trošak 73,80 eura. Stoga je tužitelju, kao stranci koja je izgubila spor, naloženo da tuženiku naknadi dosuđeni iznos iz točke III. izreke ove presude u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

27. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tuženiku pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

28. Odluka Suda o troškovima ovog spora iz točke IV. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 11. Zakona o sudovima ("Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23 i 36/24) kojim je u st. 4. propisano da u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima na teret državnog proračuna pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. St. 5 istog članka propisano je da će se naknada troškova iz st. 4. tog članka isplatit na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom. St. 6. istog članka propisano je da će se odluka o troškovima iz tog članka donijeti zajedno s odlukom o troškovima postupka.

29. Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) propisano je da za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl., odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno.

30. Tbr. 54. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

31. Tužitelj je zatražio trošak koji mu je nastao zbog delegacije spisa ovom Sudu prema troškovniku kojeg je na zadnjem ročištu predao u spis (trošak izbivanja iz pisarnice radi ročišta četiri sata u iznosu od 200,00 eura, što za dva ročišta ukupno s PDV-om iznosi 500,00 eura i trošak za dvije povratne autobusne karte u iznosu od 60,00 eura).

32. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak delegacije koji je nastao njegovom opunomoćeniku zbog pristupa na dva ročišta za raspravu koja su održana u ovom sporu kod ovog Suda umjesto kod Upravnog suda u Zagrebu. Trošak delegacije obuhvaća trošak povratne autobusne karte na redovnoj liniji Zagreb-Rijeka- Zagreb što ukupno za dva puta iznosi 49,20 eura (prosječna cijena povratne autobusne karte prema javno objavljenom cjeniku na web stranici autoprijevoznika Arriva Hrvatska na dan ročišta iznosi 24,60 eura). U pogledu naknade troškova izbivanja iz pisarnice, ističe se da je tu naknadu opunomoćeniku moguće odrediti samo za vrijeme putovanja, a ne i za vrijeme provedeno na ročištu. Stoga je Sud priznao trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme od četiri sata, a koliko je Sud uvidom u internetski vozni red autobusnog prijevoznika Arriva d.d. utvrdio da traje putovanje javnim prijevozom na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb. Sukladno Tbr. 39. i Tbr. 54. Tarife, trošak izbivanja iz pisarnice za jedno ročište iznosi 200,00 eura (25 bodova x 4 sata x 2,00 eura), dakle za dva ročišta ukupno 400,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 500,00 eura. Stoga je tužitelju u ovom sporu određen ukupni trošak delegacije u iznosu od 549,20 eura.

U Rijeci 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Marku Markiću, odvjetniku u Zagrebu, Kneza Višeslava 11

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Upravi za zaštitu prirode, Sektoru za zaštićena područja i ocjenu prihvatljivosti, Zagreb, Radnička cesta 80

Na znanje:

- zainteresiranoj osobi KBC Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12

Po pravomoćnosti:

- Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Frana Supila 16