REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 27
Povrv 174/25-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKINGA d.o.o. SPLIT, OIB: 90551978160, Ruđera Boškovića 28, zastupanog po pun. Kruni Peronji, odvj. u Splitu protiv tuženika BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, izvanraspravno, dana 13. siječnja 2026. g.,
p r e s u d i o j e :
I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 21371/24 od 17. rujna 2024. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 59,73 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 2. ožujka 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-21371/24 od 17. rujna 2024. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 50,00 EUR, jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.
III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 37,50 EUR.
Obrazloženje
Dana 7. kolovoza 2024. g. javna bilježnica u Splitu Mila Čipčić zaprimila je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 59,73 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica pod brojem Ovrv- 21371/24 od 17. rujna 2024. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženik je izjavio prigovor te je stoga rješenjem ovog suda broj Ovrv-21371/24 od 12. prosinca 2024. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da se nigdje ne navodi da je vozilo u njegovom vlasništvu bilo označeno invalidskom iskaznicom, jer je 100% invalid. Vozilo da se nalazilo na mjestu za invalidne osobe kod hotele Bellevue i nije moglo ugrožavati promet.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika i računa broj 1565/10/1 za preuzimanje vozila ST 8670AE (HR) od 15. veljače 2024. g. i naredbe za premještanje vozila broj 161187 od 15. veljače 2024. g. s fotografijama, salda konto kartice od 1. siječnja 2023. g. do 12. srpnja 2024. g., kopije europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom, fotografija priloženih uz prigovor protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovor na tužbu, Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 15/16), Zaključka o visini troškova premještanja nepropisno parkiranih ili zaustavljenih vozila na javnoprometnim površinama Grada Splita od 4. prosinca 2012. g. i fotografija predanih uz spis uz podnesak tužitelja od 17. veljače 2025. g.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR.
Prema odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP-a, nadalje, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, te će sud, a prema st. 4. ove odredbe, u takvom postupku održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).
Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sadržaj prigovora tuženika te s obzirom da ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, održavanje ročišta nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka.
Iz prijedloga za ovrhu-tužbe te priložene dokumentacije (iz zapisnika i računa broj 1565/10/1 za preuzimanje vozila ST 8670AE (HR) od 15. veljače 2024. g. i naredbe za premještanje vozila broj 161187 od 15. veljače 2024. g. s fotografijama) proizlazi da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo zatečeno na ulici u Splitu, Trg Franje Tuđmana u blizini kućnog broja 3, zaustavljeno ili parkirano na mjestu na kojem bi ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka, čime je počinjen prekršaj iz odredbe čl. 78. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 65/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23, dalje ZOSPC), koji je bio na snazi u vrijeme premještanja vozila, kažnjiv po odredbi čl. 78. st. 3. tog Zakona.
Nije bilo sporno da su predmetno vozilo radnici tužitelja, u skladu s naredbom broj 161187 od 15. veljače 2024. g. izdanom od strane Postaje prometne policije Split, premjestili na deponij za odlaganje premještenih vozila u Splitu, Pujanke b.b. Nije bilo sporno ni da je vozilo s deponija preuzeo tuženik, a kako je navedeno u zapisniku i računu broj 1565/10/1 za preuzimanje vozila ST 8670AE (HR) od 15. veljače 2024. g. u kojem je navedeno da je vlasnik vozila tuženik, što u ovom postupku ni nije bilo sporno.
Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 59,73 EUR, na ime troškova prijenosa vozila na deponij.
Odredbom čl. 5. st. 1. ZOSPC-a propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave uređuju promet na svom području tako da određuju, između ostalog, parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja.
Iz naredbe kojom je određeno premještanje vozila od 15. veljače 2024. g. proizlazi da je postupljeno na temelju odredbe čl. 84. i 85. ZOSPC-a, a radi počinjenog prekršaja iz čl. 78. st. 1. tog Zakona.
Dakle, prekršaj radi kojeg je vozilo tuženika premješteno nije vezan za parkiranje vozila na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom iz odredbe čl. 82. st. 1. t. 13. ZOSPC-a, kako to pogrešno smatra tuženik.
Upravo suprotno, prema navodima tužitelja iz podneska od 17. veljače 2025. g. tuženik, nesporno invalidna osoba koja ima europsku parkirališnu kartu za osobe s invaliditetom koja je bila istaknuta na vjetrobranskom staklu spornog dana (15. veljače 2024. g.), nije parkirao vozilo na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom obilježenim znakom pristupačnosti, što da se vidi iz fotografija priloženih uz prijedlog za ovrhu-tužbu i ponovno, uvećanih, uz podnesak tužitelja. Iz fotografija predanih u spis uz podnesak tužitelja od 17. veljače 2025. g. vidljivo je da je vozilo tuženika dijelom bilo parkirano na pješačkom prijelazu, a dijelom na parkirnom mjestu koje nije bilo označeno znakom pristupačnosti.
Stoga je sud utvrdio da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] sporne prigode bilo nepropisno parkirano na dijelu ulice Trg Franje Tuđmana kod kućnog broja 3 u Splitu.
Iz navedenog proizlazi da je tuženik, kao vlasnik predmetnog vozila koje je sporne prigode bilo nepropisno parkirano, u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 59,73 EUR na ime naknade za troškove prijenosa vozila na deponij, te je ovom presudom tuženika trebalo obvezati na isplatu navedenog iznosa.
Kako je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Stoga je trebalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-21371/24 od 17. rujna 2024. g. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti potraživanje tužitelja u iznosu od 59,73 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje je tužitelj zatražio počevši od 2. ožujka 2024. g., što je ovaj sud ocijenio u cijelosti osnovanim zahtjevom jer je vozilo tuženik preuzeo 15. veljače 2024. g., a iznos troška za premještanje vozila bio dužan platiti u roku od 15 dana od dana preuzimanja vozila, odnosno najkasnije 1. ožujka 2024. g.
Tužitelju je zakonska zatezna kamata priznata sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na isplatu parničnog troška kojem je bio izložen tužitelj vodeći parnicu.
Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-21371/24 od 17. rujna 2024. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 50,00 EUR trebalo ukinuti jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.
Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak postupka koji je tužitelj popisao u visini od 10 bodova koji je broj bodova trebalo pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se tim postupkom dobije (20,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiveni iznos od 25,00 EUR uvećati za zatraženi trošak nagrade javnom bilježniku (10,00 EUR uvećano za PDV) i tako dobiti iznos od 37,50 EUR, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.
Naime, prema odredbi čl. 3. i 4. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22 i 154/22), javnom bilježniku u provođenju pojedinog ovršnog postupka za sve radnje u tom postupku pripada jedna naknada i određuje se prema vrijednosti zahtjeva, a isto tako se određuje i nagrada. Osim nagrade i naknade javni bilježnik neposredno od ovrhovoditelja naplaćuje i pripadajuću naknadu troškova postupka.
U Splitu, 13. siječnja 2026. g.
S U D A C:
SANDI PETRIČIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
-pun. tužitelja
-tuženiku
