REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-210/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ljiljani Tomić, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska 13A, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u OD RAŠICA & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, Đorđićeva 24, protiv I.tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "JELEN" NOVSKA, OIB 47544438871, Novska, Trg Đure Szabe 4, II.tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4 te umješač na strani tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u OD Grgić&Partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i II.tuženika, punomoćnika umješača te odsutnosti I.tuženika, s danom objave 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se II.tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, u roku od 15 dana tužitelju UNIQA osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska 13a, OIB: 75665455333, isplatiti iznos od 1.003,84 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže I.tuženiku solidarno s II.tuženikom isplatiti iznos od 1.003,84 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao neosnovan.

III. Nalaže se II.tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.964,55 EUR sa zateznom kamatom od 13. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju isplatiti umješaču na strani I.tuženika parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

V. Odbija se umješač sa parničnim troškom u iznosu od 187,50 EUR (uključen PDV) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena – kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi:

- da je dana 10. veljače 2018. godine, oko 19,20 sati, MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljao vozilom registarskih [registarska oznaka], u vlasništvu društva ADEO d.o.o. Osijek, Osijek, Livadska ulica 2A, OIB: 62428114050, krećući se južnom kolničkom trakom, desnim prometnim trakom autoceste A-3, iz smjera zapada u smjeru istoka. Prilikom dolaska do 129. kilometra i 100. metra navedene autoceste, u prednji lijevi dio vozila udarila je divlja životinja – lisica, koja je pretrčavala kolnik iz smjera sjevera u smjeru juga, nakon čega je ista odbačena na centralni zemljani pojas, gdje je i uginula,

- da vozač MG nije imao prisutnost alkohola u organizmu, da je poštivao prometne propise te da nije počinio niti jedan prekršaj,

- da je u trenutku prometne nezgode vozilo registarskih [registarska oznaka], kojim je u trenutku prometne nesreće upravljao vozač MG, bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska br. 03-0099910-01,

- da je uslijed prometne nesreće na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] nastala šteta u iznosu od 1.003,84 EUR / 7.563,42 kuna na ime naknade imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju, a koju naknadu potražuje tužitelj u ovom postupku,

- da se po izvršenoj naplati, tužitelj obratio tuženicima s regresnim zahtjevima u mirnom postupku, na koje su se I. i II.tuženici oglušili, odnosno otklonili,

- da tužitelj smatra kako I.tuženikova odgovornost za nastalu štetu proizlazi iz odredaba čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) u vezi s čl. 83. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, br. 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17), budući se predmetni štetni događaj dogodio na području autoceste A3 koja je granica između zajedničkog otvorenog lovišta broj III/115

– „MURATOVICA“ i vlastitog državnog otvorenog lovišta broj III/9 – „GREDE – KAMARE“ gdje je divlja životinja – lisica istrčala pred vozilo vlasnika ADEO d.o.o. Osijek iz smjera lovišta broj III/115 – „Muratovica“ kojim u svojstvu zakupnika prava lova gospodari I.tuženik LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ NOVSKA iz NOVSKE, Trg Đure Szabe 4, OIB: 47544438871, a sukladno Ugovoru broj 03013 o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj III/115 – „MURATOVICA“,

- da tužitelj smatra kako II.tuženikova odgovornost za nastalu štetu proizlazi iz odredbe čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“, br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje: ZC), budući da se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti A3 kojom sukladno ZC upravlja te koju, gradi, rekonstruira i održava II.tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. iz Zagreba, Širolina 4, OIB: 57500462912,

- da je predmetna dionica autoceste u vrijeme štetnog događaja u cijeloj svojoj dužini bila osigurana zaštitnom žičanom ogradom namijenjenoj zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, sukladno odredbi čl. 93. i 94. tada važećeg Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi („Narodne novine“, br. 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15). Međutim, kako se divljač (lisica) u predmetnom slučaju našla na autocesti, evidentno je da II.tuženik zaštitnu žičanu ogradu nije postavio ni održavao na način da je osigurao zaštitu prometa na autocesti od divljači, zbog čega po načelu krivnje za nastalu štetu odgovara solidarno s tuženikom.

Sukladno navedenom, tužitelj je temeljem odredbe čl. 963. ZOO stekao pravo na regres/naplatu isplaćene svote od tuženika koji odgovaraju solidarno te predlaže usvojiti ovaj tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu II.tuženik navodi:

- da se u ovom slučaju ne radi o solidarnoj odgovornosti tuženika, jer se solidarna odgovornost sama po sebi ne predmnijeva, već je tužitelj dužan dokazati da solidarnost proizlazi ili iz zakona ili iz ugovora ili iz prirode pravnog odnosa,

- da zbog naleta na divljač na javnoj cesti pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odgovara po načelu kulpoznosti temeljem čl. 50. Zakona o cestama, samo ako na zahtjev lovoovlaštenika ili lovozakupnika na opasnim dionicama javne ceste nije postavila potrebnu prometnu signalizaciju i opremu koja vozače upozorava na opasnost od divljači, odnosno znak opasnosti divljač na cesti. Lovoovlaštenici i lovozakupnici odgovaraju po načelu kauzaliteta temeljem odredbi čl. 1045 st.3. i 1063-1067 Zakona o obveznim odnosima,

- da osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN broj 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama,

- da je radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112), te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti,

- da je za navedenu predmetnu dionicu autoceste izdana uporabna dozvola što je dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste uključujući i postavljenu zaštitnu žičanu ogradu sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli,

- da predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu primijećena nikakva oštećenja zaštitne žičane ograde, a da na autocesti ophodarska služba obavlja dužnosti svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i intervenira ako uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa što je i bilo organizirano dana 10. veljače 2018.,

- da je iz ophodarskog dnevnika razvidno da je predmetnog dana ophodarsko vozilo prošlo predmetnom dionicom neposredno prije nesreće oko 17,00 sati te da nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde,

- da pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je divljač - lisica u vlasništvu istog već se radi o isključivoj odgovornosti lovačkog društva koje gospodari lovištem,

- da je divljač na cesti opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st.3. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar - odredba čl. 1066. st.1. ZOO-a. Temeljem citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači, slijedom čega ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. U odgovoru na tužbu I.tuženik je prigovorio stvarnoj nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj stvari jer prema odredbi čl. 85. Zakona o lovstvu koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja, za sporove glede naknade štete koju počini divljač nadležan je redovni mjesno nadležni sud na području kojega je lovište ustanovljeno, a to je Općinski sud u Kutini. Nadalje, I.tuženik predlaže sudu da se kao umješača na strani I.tuženika pozove Adriatic osiguranje d.d. (kao pravni sljednik Jadranskog osiguranja d.d.) jer je I.tuženik u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu sa Jadranskim osiguranjem.

4. Nadalje, I.tuženik ističe:

- da nije suodgovoran sa II.tuženikom za predmetni štetni događaj, te da

- sukladno Zakonu o lovstvu (dalje: ZL) lovoovlaštenik odgovara za štetu koju počini divljač na području lovišta, dok autoceste ne predstavljaju dio lovišta, a što jasno proizlazi iz članka 11. stavka 1. ZL-a.

5. Podneskom od 15. lipnja 2021. II.tuženik se očitovao na odgovor na tužbu I.tuženika, navodeći da je isti neosnovan jer odredbe Zakona o lovstvu (čl. 75. st. 1.) propisuju mjere za sprječavanje štete od divljači, kao što su mjere za sprječavanje štete od divljači, smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, čuvanje usjeva i nasada, izgon divljači s ugroženog zemljišta, ograđivanje zemljišta, te uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.

6. Odredbom čl. 76. st.1. Zakona o lovstvu propisano je da se Odlukom o ustanovljenu lovišta propisuje mjere za sprječavanje štete od divljači koju je dužan poduzimati lovoovlaštenik, a naročito:

1. donošenje godišnjeg plana za poduzimanje određenih mjera za sprječavanje štete (sezonski, po vrstama divljači i vrstama štete od divljači)

2. nabavljanje zaštitnih sredstava za izvršenje godišnjeg plana iz točke 1. ovoga stavka (mehaničkih ili kemijskih repelenata).

7. II.tuženik smatra da su lovačka društva koja upravljaju lovištima uz predmetnu dionicu autoceste poduzimala sve potrebne mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači, do izlaska divljači iz lovišta na javnu cestu i nastanka štetnog događaja ne bi ni došlo, te je nesporno da javna cesta nije lovište, međutim to ne znači da lovačko društvo koje upravlja tim lovištem i iz kojeg je divljač izašla na javnu cestu nije odgovorno za štetu.

8. Tužitelj se očitovao podneskom od 6. rujna 2021. na odgovore obaju tuženika, navodeći ih neosnovanim, te u odnosu na prigovor stvarne nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu kojeg je izjavio I.tuženika navodi da je za određivanje nadležnosti relevantan propis koji je bio na snazi u trenutku podnošenja tužbe, a ne u trenutku štetnog događaja.

9. Tužba je podnesena 9. veljače 2021., a čl. 85. ranijeg ZL koji je određivao nadležnost mjesno nadležnog suda na području kojeg je lovište ustanovljeno je prestao važiti 17. studenog 2018. Nadalje, tužitelj navodi da odgovornost za štetu I.tuženika proizlazi iz odredaba čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) u vezi s čl. 83. ZL-a, a budući da se predmetni štetni događaj dogodio na području autoceste A3 - koja je granica između zajedničkog otvorenog lovišta broj III/115-˝MURATOVICA˝ i vlastitog državnog otvorenog lovišta broj III/9- ˝GREDE-KAMARE˝ - gdje je lisica istrčala pred vozilo osiguranika tužitelja iz smjera lovišta broj III/115 – „MURATOVICA“ kojim u svojstvu zakupnika prava lova gospodari upravo I.tuženik koji je odgovoran.

10. U odnosu na protupravnost i krivnju II.tuženika, tužitelj ističe da uzročna veza između njegovog postupanja i nastanka predmetnog štetnog događaja, ogleda u činjenici da isti zaštitnu žičanu ogradu nije ni postavio, a ni održavao, na način koji bi osigurao zaštitu prometa na autocesti od divljači jer je činjenica da se divljač našla na kolniku predmetne autoceste i unatoč postavljenoj žičanoj ogradi, što ukazuje na to da je ili postojalo oštećenje na ogradi ili da ograda nije bila pravilno postavljena.

11. U tijeku postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka MG, RG i KG (sva tri zamolbenim putem).

12. Također je provedeno i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva Zlatko Toth iz Zagreba na okolnost dinamike štetnog događaja i visine štete.

13. U tijeku postupka odgovor na tužbu je podnio i umješač Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba na strani I.tuženika te istaknuo prigovor zastare, osporio nastanak štetnog događaja, osporio aktivnu legitimaciju tužitelja te pasivnu legitimaciju I.tuženika, kao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Umješač je istaknuo vezano za prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da ista ne proizlazi iz police osiguranja tužitelja da bi nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom, pa kako je tužitelj isplatio naknadu koja nije imala temelja u sklopljenoj polici osiguranja to niti u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a na njega nisu mogla prijeći prava osiguranika koja nisu niti postojala pa je stoga osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

14. Tužitelj se izričito usprotivio ulasku umješača u ovu parnicu jer ne postoji niti jedan dokaz njegovog pravnog interesa za uspjehom I.tuženika u parnici te predlaže odbiti ulazak umješača u ovu parnicu, a ukoliko sud ne odbije sudjelovanje umješača na strani I.tuženika ističe da prema čl. 208. ZPP-a umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvoj se nalazi u trenutku kad se umješa u parnicu, te kako je u daljnjem tijeku parnice on ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio. Obzirom da je u ovoj parnici odavno protekao rok za davanje odgovora na tužbu, umješač je prekludiran na strani I.tuženika u svojoj radnji odgovora na tužbu, a isto tako I.tuženik nije u procesnoj situaciji u kojoj bi mogao iznositi bilo kakve nove činjenice ili predlagati nove dokaze jer se prema odredbi čl. 502. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti.

15. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu i to:

- Potvrda MUP-a PU Sisačko-moslavačka PP Kutina od 28. ožujka 2018. i 30. ožujka 2018. (list 7-9 spisa),

- Polica (list 10 spisa),

- Opći uvjeti Uniqa osiguranje d.d. (list 11-19 spisa),

- Prijava štete (list 20-21 spisa),

- Račun od 23. veljače 2018. (Remix d.o.o.) uz fotodokumentaciju (list 24-31 spisa),

- Potvrda o naplati štete (list 32 spisa),

- Regresni zahtjev (list 33-37 spisa),

- Odluka o ustanovljenu zajedničkih lovišta na području Sisačko-moslavačke županije uz priloge (list 38-52 spisa),

- E-mail od 11. listopada 2018. (list 53-54 spisa),

- Sudska praksa (list 56-73, 84-88, 107-125, 138-150, 156-163 spisa),

- Dokumentacija o ophodnji i dnevnik rada (list 89-106 spisa),

- Izjava svjedoka KG, TG (list 131-135 spisa),

- Izjava MG (list 172 spisa),

- Službena zabilješka PP Kutina i Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 184-186 spisa),

- Zapisnik Općinskog suda u Slavonskom brodu SS Nova Gradiška o saslušanju svjedoka RG (list 216-217 spisa),

- Zapisnik Općinskog suda u Kutini o saslušanju svjedoka KG (list 223-224 spisa),

- Nalaz i mišljenje vještaka Zlatko Toth (list 235-242 spisa).

16. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u odnosu na I.tuženika, a osnovan u odnosu na II.tuženika.

17. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.003,84 EUR koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku LG iz [adresa] na ime imovinske štete nastale na vozilu u vlasništvu društva Adeo d.o.o. Osijek, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je MG upravljao dana 10. veljače 2018. u trenutku predmetne prometne nezgode.

Tužitelj tako od tuženika traži da mu vrate ono što je platio na ime naknade štete svom osiguraniku, ostvarujući time svoje pravo regresa u smislu odredbe čl. 963. ZOO- a.

18. Prema tvrdnjama tužitelja, imajući u vidu da se štetni događaj dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na cestu na području lovišta kojim gospodari I.tuženik, isti odgovara po načelu objektivne odgovornosti budući se divljač na cesti smatra opasnom stvari za koju odgovara njezin vlasnik.

19. U odnosu na odgovornost II.tuženika, tužitelj tvrdi da već sama činjenica da se divljač iznenada pojavila na kolniku autoceste upućuje na činjenicu da II.tuženik nije adekvatno osigurao onemogućavanje ulaska i kretanja životinja po autocesti te da je propustio održavati autocestu na način da je svim sudionicima u prometu omogućeno sigurno korištenje iste, a što je II.tuženik bio dužan po zakonu pa da je slijedom toga odgovoran tužitelju naknaditi iznos uplaćen oštećenom u predmetnoj nezgodi.

20. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja niti je sporno da je šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala zbog naleta divljači – lisice te nije sporna pasivna legitimacija I.tuženika, kao niti visina tužbenog zahtjeva.

21. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odgovornost oba tuženika te uzročno-posljedična veza između postupanja II.tuženika i štetnog događaja te uzročno-posljedična veza između oštećenja na vozilu iz štetnog događaja, a sporna je i pasivna legitimacija II.tuženika iz razloga što II.tuženik tvrdi da za štetu nastalu naletom vozila na divljač, koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu.

22. Imajuću u vidu vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja 10. veljače 2018. mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o cestama (NN broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje u tekstu: ZOC); odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) i Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17, 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24, dalje u tekst: ZL).

23. U skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a, u vezi s odredbom čl. 50. ZOC- a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom (u konkretnom slučaju II.tuženik) odgovara po načelu presumirane krivnje, dok ovdje I.tuženik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a).

24. Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvar, ovdje prvotuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.(st. 1.) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (st.2.) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. (st. 3.) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. (st. 4.) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (st. 5.).

25. Sud je radi utvrđivanja spornih činjenica proveo dokaz saslušanjem svjedoka te je proveo dokaz prometnim vještačenjem.

26. Iz iskaza svjedoka MG sastavljenog kod Općinskog suda u Osijeku, te iz službene zabilješke sačinjene u postaji prometne policije Kutina, kao i iz izjave od 8. listopada 2021. proizlazi da je predmetnog dana vozio službeno vozilo na autocesti iz Zagreba prema Osijeku brzinom od 120 km/h te je kod izlaza sa autoputa iz Novske izletjela lisica s lijeve strane vozila te ju je udario prednjim lijevim krajem vozila, da bi nakon toga stao na slijedećem odmaralištu i pozvao policiju. Policija je uzela njegove podatke, napravila alkotest koji je bio 0,00 promila, a zatim su djelatnici HAK-a došli i rekli da su pronašli lisicu.

27. Iz iskaza RG, ophodara Hrvatskih autocesta kojeg je dao kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški proizlazi da je predmetnog dana bio u ophodnji oko 17,00 sati, a da mu radno vrijeme završava u 19,00 sati pa ne zna ništa poznato o navedenom događaju. Naveo je kako predmetni dio autoceste nije bio osvijetljen te da smatra kako tog dana nije bio lov jer je bila subota. Također je naveo da nije u vrijeme njegove ophodnje bilo uočeno postojanje nepravilnosti na žičanoj ogradi te da se lisice ne mogu provući kroz ogradu, ali bi je mogle preskočiti penjući se preko žice. Također je iskazao da na predmetnom mjestu nije bio postavljen znak "Opasnosti od divljači" tada, a niti naknadno.

28. Iz izjave svjedoka KG, ophodara Hrvatskih autocesta danog kod Općinskog suda u Kutini proizlazi da je u mirovini, ali da može reći kako su ophodari radili u smjena od 12 sati i redovito vršili preglede autoceste i ograde, da je ophodnja išla 2-3 puta u smjeni od 12 sati, a po potrebi i češće. Ophodnja se vršila zaustavnom traku u ophodarskom vozilu pod rotirkama, te se nakon ophodnje ispunjavao ophodarski dnevnik i dnevnik rada u koji se upisivalo sve što je nađeno i uočeno na terenu, a oštećenja bi se uklanjala odmah. Pojasnio je da se ophodnja obavlja iz vozila, da je upaljen reflektor koji "tuče" na ogradu i ona se dobro vidi, a kako je u svakoj smjeni troje ophodara barem jedan od njih može uočiti nedostatak.

29. Sud je proveo i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva Zlatko Toth na okolnost dinamike nastanka nezgode i visine štete na vozilu. Vještak je u okviru nalaza analizirao opće podatke o nezgodi, samo mjesto nezgode, naletni položaj i naletnu brzinu te mogućnost izbjegavanja naleta te je temeljem takve analize došao do slijedećeg mišljenja:

"- Vozilo se kretalo u pravcu Lipovca (istoka) po desnoj traci južne trake autoceste A3, a po iskazu vozača lisica je istrčala vozilu s lijeve strane i došlo je do naleta.

- Elemenata za točan izračun brzine kretanja vozila nema, a po iskazu vozača vozilo se kretalo brzinom oko 120 km/h.

- Pri naletu je došlo do kontakta između tijeka divljači i prednjeg lijevog ugla vozila. Nakon naleta divljač je odbačena na centralni razdjelni zemljani otok, a gdje je i uginula.

- Mjesto naleta se nalazilo na autocesti A3, na južnoj traci kolnika namijenjenoj za kretanje u pravcu istoka – Lipovca. Do naleta je došlo na stac. 129 km + 100 m. U odnosu na širinu kolnika vozilo se u trenutku naleta nalazilo na desnoj traci južnog kolnika AC3.

- Uzrok nezgode je predstavljalo istrčavanje divljači ispred vozila i nalet vozila na nju. Potrebno je napomenuti da nalet na divljač unutar autoceste je za vozača iznenadna i neočekivana pojava.

- Do naleta je došlo u fazi reakcije vozača kočenjem i kada još nije moglo doći do aktivacije kočionog sustava, te vozač vozila nije imao mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem i nalet na divljač je bio neizbježan.

- U konkretnim okolnostima vozač vozila unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem.

- Vozač bi intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo do linije naleta i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 51 km/h, odnosno za sve veće brzine nalet je bio neizbježiv.

- Kretanje vozila brzinom izbjegavanja od 51 km/h nije prilagođeno ni prihvatljivo za kretanje po autocesti i kretanje vozila tom brzinom po autocesti ne može se ni očekivati.

- Priloženi račun je izrađen u skladu sa stavkama Izvida štete i iznos iz računa se može prihvatiti kao objektivno iskazan trošak popravka vozila te slijedi da je za popravak oštećenja na vozilu potreban bio trošak bez PDV-a od 1.003,84 EUR / 7.563,42 KN."

30. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok se I. i II.tuženik nisu na isti očitovali. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što je vještak prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

31. Kako je to već ranije navedeno, odredbom članka 50. st. 1. ZOC propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Člankom 50. st. 2. ZOC-a propisano je da pravno osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

32. U konkretnom slučaju utvrđeno je da se na kolniku autoceste našla lisica pa upravo ta činjenica ukazuje na to da ili da je postojala rupa ili procjep u žičanoj ogradi ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu,

1 0

jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a imajući u vidu i da se na autocesti postižu velike brzine (do 130 km/h) pa da izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice. Stoga činjenica da pregledom od strane ophodara i policije izvršenog tijekom očevida nisu zamijećena oštećenja ograde niti mjesto koje bi omogućilo pristup divljači u ograđeni prostor autoceste nisu dovoljne za zaključak da je do nezgode došlo bez krivnje II.tuženika (vidi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1271/2021 od 24. svibnja 2023. i Rev-1271/2024 od 2. listopada 2024.).

33. Imajući tako u vidu odredbe čl. 50. st. 1. i 2. ZC, kojim odredbama je propisana odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste po načelu krivnje, potrebno je utvrditi u svakom posjednom slučaju jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere, imajući u vidu specifičnosti svakog pojedinog slučaja, u svrhu odvijanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na postojanje propusta pa tako i u postavljanju i održavanju zaštitne ograde. U konkretnom slučaju, iz provedenih dokaza, proizlazi da je predmetna šteta nastala iz razloga što je divljač opetovano dospjela na kolnik autoceste (iste večeri u dva navrata) što ukazuje na propust II.tuženika jer postojećom ogradom nije spriječen ulazak divljači na kolnik autoceste.

34. Stoga je tužiteljev zahtjev prihvaćen u odnosu na II.tuženika te je u skladu s ranije citiranim odredbama čl. 50. ZOC i čl. 1045. ZOO-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

35. Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da obveza naknada štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Osiguravatelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos neplaćene naknade od dana kad je izvršio isplatu svom osiguraniku. U konkretnom slučaju tužitelj je svom osiguraniku platio štetu dana 9. srpnja 2018. (potvrda o izvršenoj transakciji na listu 32 spisa) slijedom čega je prihvaćen tužiteljev zahtjev i u dijelu kojim zahtijeva plaćanje zatezne kamate na utuženi iznos od dana nakon izvršenog plaćanja pa do isplate. Stopu zatezne kamate sud je odredio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.

36. U odnosu na I.tuženika, ovaj sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

37. Kako je to već ranije navedeno, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZOC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, dok ovdje I.tuženik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a). Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvari, ovdje I.tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.(st. 1.) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (st.2.) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. (st. 3.) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi

1 1

naknadu razmjerno težini svoje krivnje. (st. 4.) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (st. 5.).

38. Slijedom toga, imajući u vidu utvrđenja ovog suda da je do štete došlo zbog propusta u održavanju opreme autoceste, pri čemu šteta niti djelomično nije nastala radnjom oštećenika, to se I.tuženik sukladno čl. 1067. st. 2. ZOO-a, oslobodio odgovornosti za predmetni šetni događaj, jer je tijekom postupka utvrđeno da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, a koju štetu on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, odnosno ovaj sud je utvrdio da je za predmetnu prometnu nezgodu isključivo odgovorno društvo koje upravlja i gospodari autocestom, odnosno ovdje II.tuženik. Stoga je sud i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I.tuženika kao neosnovan te je odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

39. S obzirom da je II.tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st.1., čl. 155. st.1. i 2. ZPP-a, Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine“ broj 26/03, 125/11,157/13 i 118/18, dalje u tekstu ZSP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 290. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora te vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

40. Tužitelju je tako u trošak parničnog postupka kao potreban priznat slijedeći trošak u iznosu od 2.964,55 EUR, a odnosi se na:

1. sastav tužbe od 8. veljače 2021. u iznosu od 150,00 EUR,

2. sastav podneska od 3. rujna 2021. u iznosu od 150,00 EUR,

3. ročište 5. listopada 2021. u iznosu od 150,00 EUR,

4. podnesak 15. listopada 2021. u iznosu od 37,50 EUR,

5. ročište 6. svibnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR,

6. podnesak 10. rujna 2024. u iznosu od 150,00 EUR,

7. ročište 18. listopada 2024. u iznosu od 150,00 EUR,

8. ročište (OS Osijek) 26. studenog 2024. u iznosu od 150,00 EUR,

9. ročište (OS SB, SS Nova Gradiška) 10. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 EUR,

10. ročište (OS Kutina) 17. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 EUR,

11. ročište 13. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 EUR,

12. sastav podneska 15. rujna 2025. u iznosu od 150,00 EUR,

13. ročište 8. prosinca 2025. u iznosu od 150,00 EUR,

14. PDV od 1.-13. u iznosu od 459,38 EUR,

15. pristojba na tužbu u iznosu od 19,91 EUR,

16. pristojba na presudu u iznosu od 39,82 EUR,

17. trošak pribave ovjerene izjave svjedoka MG u iznosu od 7,94 EUR, 18. predujam za prometno vještačenje u iznosu od 600,00 EUR,

te je riješeno kao u točki III. izreke presude.

41. Imajuću u vidu da je tužbeni zahtjev u odnosu na I.tuženika odbijen kao neosnovan, tužitelj je u obvezi naknaditi umješaču na strani I.tuženika Adriatic osiguranju d.d. nastale troškove parničnog postupke u iznosu od 750,00 EUR, a koji se troškovi odnose na:

1. odgovor na tužbu od 25. lipnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR,

2. podnesak 10. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 EUR,

3. ročište 13. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 EUR,

1 2

4. ročište 8. prosinca 2025. u iznosu od 150,00 EUR,

5. PDV od 1.-4. u iznosu od 150,00 EUR,

slijedom čega je riješeno kao u točki IV. izreke presude.

42. Umješaču na strani I.tuženika nije priznat parnični trošak u iznosu od 187,50 EUR (uključen PDV) i to za podnesak od 16. prosinca 2024. koji nije bio nužan za vođenje ovog postupka slijedom čega je riješeno kao u točki V. izreke presude.

43. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 13. siječnja 2026. godine

Sudac:

Ljiljana Tomić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u dva primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

1. UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A

2. LOVAČKO DRUŠTVO "JELEN" NOVSKA, Novska, Trg Đure Szabe 4

3. Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4

4. ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2