Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-26/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Vučković odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika H-Abduco d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 5A, OIB: 13667298928, zastupanog po generalnom punomoćniku MJ zaposleniku tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 26. studenog 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vladimira Vučković odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika Ive Vuković odvjetnika u Zagrebu, objavljene dana 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu Stalne službe u Ogulinu broj Ovr-424/2018 od 18. svibnja 2018. ovrhovoditelja H-abduco d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 5A OIB 13667298928 protiv tužitelja – ovršenika ŽJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

II

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.106,18 eura (jednu tisuću sto šest eura i osamnaest centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj IJ u tužbi tvrdi, da je za vođenje ovršnog postupka tuženiku kao ovrhovoditelju nedostaje aktivna legitimacija, da je Ugovor o kreditu broj 011-51011457 sa pripadajućim Aneksom 1 jednostrano raskinut od strane banke nakon čega je javni bilježnik na predmetni ugovor stavio potvrdu ovršnosti s danom 28.11.2015. Nakon što je raskinula predmetni ugovor o kreditu Hypo Alpe Adria Bank d.d. navodno zaključuje sa tuženikom Ugovor o ustupu tražbine što bi proizlazilo iz članka 1. Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja. Nakon navodnog zaključenja Ugovora o ustupu tražbine od 09.03.2016. stranke su zaključile 14.04.2016. Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja. U prijedlogu za ovrhu tuženik se poziva samo na Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja od 14.04.2016. dok Ugovor o prijenosu potraživanja od 09.03.2016. niti ne spominje. S obzirom da je Ugovor o prijenosu potraživanja od 09.03.2016. temelj za aktivnu legitimaciju te da je na temelju tog Ugovora naknadno sačinjen Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja od 14.04.2016. sud je bez dokaza, odnosno bez uvida u Ugovor od 09.03.2016. zaključio da je tuženik aktivno legitimiran u ovršnom postupku. Gdje je navodni ugovor o cesiji od 09.03.2016. zaključen? Je li ovjeren kod javnog bilježnika? Ako jest, kod kojeg? Je li taj navodni ugovor uopće stupio na snagu? Ako jest, kada? Je li prijenos tražbine bio uvjetan ili bezuvjetan? Sve su to pitanja na koja je nemoguće dati odgovor bez uvida u navodni ugovor o cesiji. S obzirom da tuženik nije dokazao aktivnu legitimaciju sud je u ovršnom postupku bio dužan donijeti rješenje o odbijanju prijedloga za ovrhu temeljem članka 50 stavka 1 točke 7. Ovršnog zakona. O ovome se jasno izjasnila sudska praksa pa je tako odlukom Županijskog suda u Varaždinu od 19. veljače 2018. u predmetu broj Gž Ovr-954/2017 istaknuto: „Prijedlog za ovrhu je neosnovan, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, jer ovrhovoditeljeva aktivna legitimacija za vođenje ovog ovršnog postupka ne proizlazi iz ovršne isprave. Ovrhovoditelj je tu aktivnu legitimaciju trebao dokazati u smislu odredbe čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ), a što nije učinio. Radi se o propustu u dokazivanju, a ne o propustu glede razumljivosti ili potpunosti podneska“. O tome da Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja od 14.04.2016. nije ovršna isprava te da se njome ne dokazuje aktivna legitimacija svjedoči i solemnizacija predmetne isprave. Javni bilježnik Mladen Ježek u solemnizaciji isprave provedenoj pod Poslovnim brojem OV1518/16-2 od 15. travnja 2016. navodi: ''Potvrđujem da sam sudionike, sukladno odredbi članka 58. ZJB upozorio kako mi nisu predočeni izvornici dokumentacije pobrojane u prednjoj privatnoj ispravi, te na posljedice koje bi za sudionike uslijed njihova nepostojanja mogle nastupiti, no unatoč danom upozorenju, sudionici ustraju na daljnjoj potvrdi prednje privatne isprave.'' U članku 58. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da ako stranke hoće da se u javnobilježnički akt unesu nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi mogle dati povoda sporovima, ili koje ne bi bile pravno valjane ili bi se mogle pobijati, ili ne bi imale namjeravani učinak, ili bi se opravdano moglo smatrati da im je svrha da se koja od stranaka ošteti, javni će bilježnik upozoriti na to sudionike i dati im odgovarajuće pouke. Ako oni ipak ostanu kod tih izjava, unijet će ih u javnobilježnički akt, ali će u tom aktu posebno napomenuti da je stranke upozorio na posljedice takvih izjava.

1.1. Iz navedenog slijedi inzistiranje tuženika na solemnizaciji unatoč činjenici da za istu nisu bili ispunjene pretpostavke jer javnom bilježniku nisu bili predočeni valjani dokumenti pa isprava solemnizirana na taj način ne može imati svojstvo ovršne isprave niti se njome može dokazati aktivna legitimacija. Kao što je već istaknuto tuženik s nedostavljanjem dokumentacije nastavlja i pred sudom te uz prijedlog za ovrhu čak niti u preslici ne dostavlja Ugovor o ustupu tražbine od 09.03.2016., a u ovršnom postupku čak i ističe neshvatljivu tvrdnju da za dostavom tog ugovora nema nikakve potrebe. Člankom 81. Zakona o obveznim odnosima određeno je da sa tražbinom po automatizmu prelaze na primatelja sporedna prava među kojima zakon izričito navodi hipoteku i založno pravo pa je u slučaju navodnog postojanja Ugovora o ustupu tražbine naknadni Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja pravno irelevantan i suvišan. Ovršni postupak kao strogo formalni postupak ne može se protiv ovršenika voditi na temelju tajne dokumentacije. Člankom 32. stavkom 1. Ovršnog zakona propisano da se ovrha određuje u korist osobe koja nije navedena u ovršnoj ispravi ako ona javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena. Stoga bez uvida u javno ovjerovljeni ugovor o cesiji sud nije mogao izvesti zaključak o postojanju aktivne legitimacije na strani tuženika. Stoga tužitelj predlaže da sud utvrdi da je nedopuštena ovrha i da mu dosudi parnične troškove.

2. Tuženik H-Abduco d.o.o. u odgovoru na tužbu se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima. Prvenstveno se ističe kako je Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu dana 18. svibnja 2018. godine, na temelju prijedloga ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o.-a, ovdje tuženika, donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr- 424/18-2, kojim je određena ovrha na nekretninama ovršenika IJ, ovdje tužitelja. Ovršenik je dana 24. srpnja 2018. godine podnio žalbu protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, a koja žalba je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž Ovr-407/18-2 od dana 25. studenog 2020. godine, odbijena kao neosnovana, te je potvrđeno gore navedeno rješenje o ovrsi. Tuženik ističe kako je tužitelj u gore navedenoj žalbi od dana 24. srpnja 2018. godine kao žalbene razloge protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-424/18-2, naveo upravo razloge na koje se poziva u predmetnoj tužbi, te da je u meritumu o istima već odlučivao Županijski sud u Dubrovniku prilikom donošenja rješenja posl. br. Gž Ovr-407/18-2, stoga tuženik ističe prigovor res iudicata

– pravomoćno presuđene stvari. Obzirom na navedeno, dakle da je u ovršnom postupku već odlučivano o meritumu tužbe u predmetnom postupku, tuženik ističe kako je očigledno da tužitelj u predmetnom postupku zloupotrebljava procesne mogućnosti, te je predmetni postupak pokrenuo isključivo radi pokušaja odugovlačenja ovršnog postupka koji se pred Naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem Ovr- 424/18. Ističe se kako su potpuno neosnovani navodi tužitelja da tuženiku nedostaje aktivna legitimacija za vođenje ovrhe.

2.1. Nesporno je da su Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.) kao Vjerovnik, SIMELA d.o.o. kao korisnik kredita i založni dužnik, SIMEUN GALIĆ kao založni dužnik i jamac-platac i IJ kao vlasnik obrta „ [obrt]“ kao jamac- platac sklopili i solemnizirali: • Ugovor o kreditu broj: 011-51011457 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba dana 14. veljače 2012. godine pod posl. br. OV-1833/2012 te pripadajući Aneks broj 1 uz Ugovor o kreditu broj: 011-51011457 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek dana 23. srpnja 2012. godine pod posl. br. OV-10011/2012 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba je na predmetni Ugovor o kreditu i Sporazum, sukladno Zakonu o javnom bilježništvu i samim odredbama Ugovora i Sporazuma, izdala potvrdu ovršnosti, odnosno potvrdila da je Ugovor i Sporazum, kao javnobilježnički akt ovršan s danom 28.11.2015. godine. Potrebno je istaknuti čl. 9. gore citiranog Ugovora o kreditu u kojem je izričito navedeno: „Korisnik kredita, Jamci

– platci i Založni dužnici ovlašćuju Banku da primljene instrumente osiguranja tražbine kao i tražbinu iz ovog Ugovora ima pravo prenijeti odnosno predati trećoj osobi. Korisnik kredita i Založni dužnici su suglasni, a Založni dužnici izričito dozvoljavaju da Banka u slučaju prodaje tražbine zajedno s instrumentima osiguranja prenese na novog vjerovnika i stečeno založno pravo na nekretninama opisanim u čl. 10. ovog Ugovora.“ Dakle, tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma izričito ovlastio Banku da tražbinu i instrumente osiguranja, te stečeno založno pravo prenese na treću osobi – a koje ovlaštenje Banke u predmetnoj tužbi, apsolutno neosnovano, dovodi u pitanje. Nadalje, u čl. 1. Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja, sklopljenom dana 14. travnja 2016. godine između HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. kao Cedenta i H-ABDUCO d.o.o. kao Cesionara, jasno se navodi da su ugovorne strane, dakle Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao Cedent i tuženik kao Cesionar, dana 09.ožujka 2016. godine sklopile Ugovor o ustupu tražbine temeljem kojeg je Cedent ustupio Cesionaru tražbinu zajedno s odgovarajućim sredstvima osiguranja, detaljno opisanu u čl. 2. istog Ugovora. Također, u članku 2. Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja Cesionar i Cedent suglasno su utvrdili da je stupanjem na snagu Ugovora o ustupu Cesionar, ovdje tuženik, postao isključivi nositelj tražbine i svih sporednih prava uključujući i sredstva osiguranja.

2.2. Obzirom na gore navedene činjenice, razvidno je kako nije bilo potrebe za dostavom samog Ugovora o ustupu od 09. ožujka 2016. godine uz prijedlog za ovrhu, budući iz dostavljenog javnobilježničkog akta – Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja u kojem se jasno navode podaci o tražbini koja je ustupljena temeljem Ugovora o ustupu, pravnom osnovu nastanka tražbine, dužnicima, te danim sredstvima osiguranja i njihovom prijenosu, jasno i nedvojbeno proizlazi da je H- ABDUCO d.o.o. aktivno legitiman za pokretanje i vođenje predmetnog ovršnog postupka. Nadalje, tužiteljeve nekretnine opterećene su založnim pravom u korist tuženika. Uknjižba, ustupanje založnog prava sa Hypo Alpe-Adria-Bank na tuženika u zemljišnim knjigama provedeno je pod posl. br. Z-49/12 upravo temeljem Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja od 14. travnja 2016. godine. Slijedom navedenog, sasvim je razvidno da je Naslovni sud potpuno ispravno, sukladno čl. 32. Ovršnog zakona, ovrhu u predmetu pod posl. br. Ovr-424/18, protiv tužitelja odredio na prijedlog i u korist osobe – H-ABDUCO d.o.o.-a, ovdje tuženika, koji u ovršnoj ispravi (Ugovoru o kreditu) nije označena kao vjerovnik, jer je tuženik ovjerovljenom privatnom ispravom odnosno javnobilježničkim aktom i to Ugovorom o prijenosu sredstava osiguranja od 14. travnja 2016. godine solemniziranog pred javnim bilježnikom Mladenom Ježekom iz Zagreba pod posl. br. OV-1518/16-2 , dokazao da je tražbina prenesena na istog. Navedeni je stav u obrazloženju rješenja posl. br. Gž Ovr-407/18-2 od dana 25. studenog 2020. godine potvrdio i Županijski sud u Dubrovniku. V. Opreza radi, ističe se, a kao što je to u pobijanoj tužbi i tužitelj naveo, Hypo-Alpe-Adria -Bank je jednostrano raskinula Ugovor o kreditu broj: 011-51011457 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba dana 14. veljače 2012. godine pod posl. br. OV-1833/2012, te uz isti pripadajući Aneks broj 1 uz Ugovor o kreditu broj: 011-51011457 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek dana 23. srpnja 2012. godine pod posl. br. OV-10011/2012. U konkretnom slučaju, Ugovor o kreditu jednostrano je raskinut uslijed kašnjenja sa plaćanje dospjelih obveza, a što su stranke Ugovora o kreditu u čl. 19. istog navele kao jedan od mogućih razloga u slučaju nastanka kojih je Banka ovlaštena jednostrano raskinuti Ugovor o kreditu. Nadalje, čl. 11. istog Ugovora o kreditu ugovorena je klauzula exequendi – kojom založni dužnici i jamci-platci, ovdje tužitelj, ovlašćuje vjerovnika, ovdje tuženika, da na temelju predmetnog Ugovora o kreditu može neposredno provesti ovrhu na nekretninama iz čl. 10. Ugovora radi naplate osiguranog potraživanja nakon njegove dospjelosti ili raskida Ugovora (IZRIČITI PRISTANAK!! sukladno čl. 54. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu) i na ovaj način stranke utvrđuju ovršnost ovog Ugovora i Sporazuma za neposrednu ovrhu u smislu čl. 54. st. 1. i 3. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br.78/93, 29/94, 16/07 i 75/09). Sukladno čl. 54. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu, na temelju javnobilježničkog akta, na temelju kojega je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može se neposredno tražiti ovrhu na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik na to u tom aktu izričito pristao, a što je isto tako stav potvrđen u obrazloženju rješenja posl. br. Gž Ovr407/18-2 od dana 25. studenog 2020. godine, donesenog od strane Županijskog suda u Dubrovniku. VI. Tuženik ističe kako je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž Ovr-407/18-2 od dana 25. studenog 2020. godine, u cijelosti potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu posl. br. Ovr-424/18-2 od dana 18. svibnja 2018. godine.

2.3. Dakle, prilikom odlučivanja o podnesku ovršenika (ovdje tužitelja), a koji podnesak u naravi predstavlja žalbu koju nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi, ima se primijeniti odredba čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona, a kojom je propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t.7. i t. 9. do 11. Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Nadalje st. 3. istog članka propisano je kako je ovršenik dužan u žalbi iz st. 1. istog članka istaknuti sve razloge iz st. 1. koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi. St. 4. istog članka propisano je da ako ovršenik ne postupi sukladno st. 3. ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu. Dakle, obzirom na pravomoćnost rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-424/18- 2, pogrešno je sud u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Karlovcu, Stalnoj službi u Ogulinu pod posl. br.Ovr-424/18 uputio ovršenika pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom primjenjujući odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. i. 10. OZ-a, budući je ovršenik podnio podnesak koji predstavlja žalbu nakon proteka roka, te je istu trebalo odbaciti. VII. Zbog svega navedenog tuženik osporava sve navode iz tužbe i osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, predlaže Naslovnom sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu, odnosno podredno tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan i naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak u cijelosti.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem i pregledavanjem ugovora o kreditu broj: 011-51011457 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 6. veljače 2012. sa lista br. 17-28, preslik izvatka iz zemljišne knjige od 25. veljače 2021. sa lista br. 29, Ugovora o prijenosu sredstava osiguranja od 14. travnja 2016. sa lista br. 31-37, Ugovor o ustupu tražbina od 09. ožujka 2016. sa lista br. 115-159, izvršio uvid u preslik spisa Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu posl. br. Ovr-424/2018, uvid u preslik spisa Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji posl. br. P-1953/2021. Stranke nisu imale druge dokazne prijedloge (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja, kao ovršenika, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj: Ovr-424/2018., na nekretninama vlasništvo tužitelja, upisanim u zk.ul.br. u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] voćnjak rožman brdo površine 496 čhv., kčbr. [katastarska čestica] kuća kbr. 30, [adresa], pomoćna zgrada-garaža, dvorište i livada površine 1308 čhv., a radi naplate ovršne tražbine ovrhovoditelja i troškova ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

6. Tvrdnja tužitelja je da tuženik – ovrhovoditelj, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu broj: 011-51011457 s pripadajućim Anexom, jer je pravni prednik tuženika taj Ugovor jednostrano raskinuo, pa ta ovršna isprava više ne postoji, odnosno da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv njega, jer nema aktivnu legitimaciju, obzirom da nije dostavio sudu original Ugovora o prijenosu osiguranja od 14. travnja 2016., niti Ugovor o ustupu tražbine od 9. ožujka 2016., na kojima temelji prijedlog za ovrhu.

7. Iz preslike ugovora o kreditu broj: 011-51011457 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 6. veljače 2012. sa lista br. 17-28 proizlazi, da su Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Adiko Bank d.d.) kao Vjerovnik, Simela d.o.o. kao korisnik kredita i založni dužnik, IJ kao založni dužnik i jamac-platac i IJ kao vlasnik obrta „Forma“ kao jamac-platac sklopili i solemnizirali Ugovor o kreditu broj:

011-51011457 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba dana 14. veljače 2012. godine pod posl. br. OV-1833/2012, da je čl. 9. gore citiranog Ugovora o kreditu u kojem je izričito navedeno: „Korisnik kredita, Jamci – platci i Založni dužnici ovlašćuju Banku da primljene instrumente osiguranja tražbine kao i tražbinu iz ovog Ugovora ima pravo prenijeti odnosno predati trećoj osobi. Korisnik kredita i Založni dužnici su suglasni, a Založni dužnici izričito dozvoljavaju da Banka u slučaju prodaje tražbine zajedno s instrumentima osiguranja prenese na novog vjerovnika i stečeno založno pravo na nekretninama opisanim u čl. 10. ovog Ugovora.“ Dakle, tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma izričito ovlastio Banku da tražbinu i instrumente osiguranja, te stečeno založno pravo prenese na treću osobu – a koje ovlaštenje Banke u predmetnoj tužbi, apsolutno neosnovano, dovodi u pitanje.

8. Zatim, iz preslike Ugovora o ustupu tražbina od 09. ožujka 2016. sa lista br. 115-159 proizlazi, da su dana 9. ožujka 2016. godine Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Adiko Bank d.d.) kao cedent i tuženik H-Abduco d.o.o. sklopili ugovor o ustupu tražbina te su ugovorili da će pravni učinak ustupa tražbina ostvariti istodobno u trenutku kada tuženik H-Abduco d.o.o. plati kupoprodajnu cijenu. Dakle, tuženik nije dokazao da je platio kupoprodajnu cijenu i stoga ugovor nije proizveo pravni učinak.

9. Uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-3189/2018 utvrđeno je, da pravomoćno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-3189/2018 dana 11. svibnja 2020. godine kojim je određena na nekretnini ovdje tužitelja ŽJ pokrenutog po ovrhovoditelju ovdje tuženiku, radi prisilne naplate novčane tražbine.

10. Nadalje, uvidom spis Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-273/2020 utvrđeno je, da je tužitelj IJ podnio tužbu dana 17. prosinca 2019. protiv tuženika H- Abduco d.o.o. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što je zaključkom Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-3189/2018-18 od 27. studenog 2019. upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, da je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-907/2022-3 od 27. veljače 2024. godine je pravomoćno presuđeno na način da je utvrđeno nedopuštenom ovrhe određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-3189/2018 od 22. kolovoza 2018. godine.

11. Nadalje, uvidom u preslik spisa Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu posl. br. Ovr-424/2018 utvrđeno je, da je određena ovrha procjenom i prodajom nekretnina u vlasništvu ovršenika upisanim u zk.ul.br. u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] voćnjak rožman brdo površine 496 čhv., kčbr. [katastarska čestica] kuća kbr. 30, [adresa], pomoćna zgrada-garaža, dvorište i livada površine 1308 čhv., te kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 28 i dvorište Blaževci ukupne površine 1308. čhv., te da je ovršenik IJ upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-424/2018-2 od 18. svibnja 2018. godine.

12. U smislu odredaba članka 80. do 84 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), ustup tražbine je prijenos otuđive tražbine dosadašnjeg vjerovnika (ustupitelja-cedenta), na novog vjerovnika (primatelja-cesionara), a dužnik i dalje ostaje isti.

13. Cesionar, da bi uspio u sporu, mora dokazati da je cedent bio vjerovnik prenesene tražbine, koju je Ugovorom o cesiji prenio na cesionara. Dakle, da bi tuženik mogao zahtijevati od tužitelja ispunjenje obveze prenesene Ugovorom o cesiji mora dokazati postojanje te obveze, odnosno u ovom slučaju mora dokazati da je Hypo Alpe Adria bank d.d. imala tražbinu prema tužitelju.

14. Tuženik je u spis priložio Ugovor o ustupu tražbine koji je, kao cesionar, zaključio 9. ožujka 2016. sa Hypo Alpe Adria bank, kao cedentom. Člankom 2.1. Ugovora ugovoreno je da je premet Ugovora cedentov ustup cesionaru prava, ovlasti i udjela u dospjelim nenaplaćenim tražbinama navedenim u Prilogu 1. Ugovora, prema dužnicima navedenim u Prilogu 1. Ugovora, a sortirano po brojevima partija, kako je to specificirano u Prilogu 1. Ugovora.

15. Iz sadržaja izjave tuženika dane na ročištu za glavnu i javnu raspravu dana 26. studenog 2025. (list br. 203)., proizlazi da je radi zaštite bankarske tajne "zacrnio" pojedine dijelove Ugovora o ustupu tražbine kojeg je dostavio kao dokaz u spis, kao i da se "zacrnjeni" dijelovi ne odnose na podatke vezane na predmetni postupak.

16. Sastavni dio Ugovora o ustupu tražbine je Prilog 1. – popis prenesenih tražbina, i popis dužnika, međutim, isti je u potpunosti prazan, pa iz Priloga 1. nije vidljivo koje tražbine je Hypo Alpe Adria bank d.d. Ugovorom o ustupu prenijela na tuženika, odnosno nije vidljivo da je Hypo Alpe Adria bank d.d. prenijela na tuženika svoju tražbinu koju ima prema tužitelju temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj: 011-51011457, od 14. veljače 2012.

17. Također, niti iz odredbi Ugovora o ustupu tražbine ne proizlazi da je na tuženika prenesena tražbina Hypo Alpe Adria bank d.d. iz Ugovora o kreditu broj: 011- 51011457, od 14. veljače 2012., jer u Ugovoru o ustupu nema nikakve specifikacije vezane za konkretnu tražbinu.

18. Pravnim poslom cesije (ustupa) se s jednog vjerovnika na drugog prenosi točno određena tražbina. Teret dokaza o ustupu tražbine je na tuženiku, a iz dokaza koje je tuženik priložio u spis ne proizlazi da je tražbina Hypo Alpe Adria bank, koju je imala prema tužitelju temeljem Ugovora o kreditu broj: 011- 51011457, od 14. veljače 2012, prenesena na tuženika Ugovorom o ustupu. Stoga sud zaključuje da tuženik nije ovlašten temeljem Ugovora o ustupu tražbine voditi ovrhu protiv tužitelja, odnosno da sadržaj Ugovora o ustupu ne dokazuje da je tuženik aktivno legitimiran za vođenje ovršnog postupka, radi čega je sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

19. Osim toga, presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž- 907/2022-3 od 27. veljače 2024. godine je pravomoćno presuđeno na način da je utvrđeno nedopuštenom ovrhe određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-3189/2018 od 22. kolovoza 2018. godine, a radi se o ovrsi pokrenutoj temeljem istih isprava i dokaza, ali na nekretninama koje se nalaze na području nadležnosti Općinskog suda u Rijeci, dok se u ovom predmetu radi o istim ispravama temeljem koje je doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi ali na nekretninama koje se nalaze na području nadležnosti Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu.

20. Tuženik ističe kako je tužitelj u gore navedenoj žalbi od dana 24. srpnja 2018. godine kao žalbene razloge protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-424/18-2, naveo upravo razloge na koje se poziva u predmetnoj tužbi, te da je u meritumu o istima već odlučivao Županijski sud u Dubrovniku prilikom donošenja rješenja posl. br. Gž Ovr- 407/18-2, stoga tuženik ističe prigovor res iudicata – pravomoćno presuđene stvari. Navedeni prigovor tuženika nije osnovan. Ovo iz razloga što je tužitelj upućen od strane ovršnog suda da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno odredbama članka 50. stavak 1. točka 7. i 10. Ovršnog zakona, radi čega je ovlašten pokrenuti parnicu i stoga se ne radi o presuđenoj stvari.

21. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154 stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

22. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punom. odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23) i prema VPS u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,01 kuna.

23. Naime, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od dana 19. siječnja 2021. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od dana 07. svibnja 2021. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na pripremnom ročištu od dana 22. travnja 2025. (tbr. 9. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu od dana 26. studenog 2025. (tbr. 9. toč. 1.) sa PDV- om u iznosu od 250,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura.

24. Dakle, tužitelju su ukupno priznati i dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 1.106,18 eura.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 13. siječnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Dostavljeno

1. Vladimir Vučković odvjetnik u Karlovcu

2. Ivo Vuković odvjetnik u Zagrebu