Poslovni broj: P.722/2024-25

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Ines Bračanov Čuljat , u pravnoj stvari tužiteljice MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik ZF koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 26. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika, dana 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici MF OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 44.563,96 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom i to na iznose:

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. veljače 2021. godine, pa do isplate,

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2021. godine, pa do isplate,

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. travnja 2021. godine, pa do isplate,

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2021. godine, pa do isplate,

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2021. godine, pa do isplate,

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. srpnja 2021. godine, pa do isplate,

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. kolovoza 2021. godine, pa do isplate,

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. rujna 2021. godine, pa do isplate,

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. listopada 2021. godine, pa do isplate,

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. studenog 2021. godine, pa do isplate,

- 857,49 EUR sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2021. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. siječnja 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. veljače 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. travnja 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2022. godine, pa do isplate

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. srpnja 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. kolovoza 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. rujna 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. listopada 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. studenog 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2022. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. siječnja 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. veljače 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. travnja 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. srpnja 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. kolovoza 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. rujna 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. listopada 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. studenog 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2023. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. siječnja 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. veljače 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. travnja 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. srpnja 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. kolovoza 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. rujna 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. listopada 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. studenog 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. godine, pa do isplate,

- 849,61 EUR sa zateznim kamatama od 6. siječnja 2025. godine, pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.prosinca 2023., a od 30.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici MF OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.696,00 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje se računaju na svaki pojedini mjesečni iznos od po 77,00 eura za razdoblje od veljače 2021. do siječnja 2025. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti parnični trošak tužiteljici MF OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 9.365,43 EUR u roku od 15 dana od presuđenja, uvećano za zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine a koje teku od dospijeća pa do isplate.

i

riješio je

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da se prije podnošenja ove tužbe tuženici obratila sa Zahtjevom za mirno rješenje spora iz čl. 186.a ZPP-a, a na koji zahtjev se tuženica u potpunosti oglušila. Nadalje, da je tužiteljica vlasnica stana na adresi [adresa] i to stana na drugom katu neto korisne površine 84,48 m2, kojem pripada otvorena terasa na drugom katu neto korisne površine 2,70 m2 i garažno mjesto u suterenu neto korisne površine 16,00 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sve kat. čest. [katastarska čestica] i zgr. 2939 k. o. [katastarska općina] u kojem stanu živi PF OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zaštićena stanarka još od 22. svibnja 2004. i koja je tužiteljici obvezna plaćati u predmetnome periodu zaštićenu mjesečnu najamninu u iznosu od 73,39 EUR od 1. siječnja 2022., odnosno do 1. siječnja 2022. iznos od 65,51 EUR, sve sukladno fiksnom tečaju konverzije. Navodi i da smatra da bi na slobodnom tržištu ostvarila najamninu u minimalnom iznosu od 1.000,00 EUR mjesečno, posebno kad se uzme u obzir lokacija predmetnog stana, veličina i drugi podaci relevantni za određivanje iznosa najamnine te sukladno navedenom smatra da joj je tuženica dužna naknaditi razliku između primljenih iznosa zaštićene najamnine i najamnine koju bi ostvarila na tržištu. Ukazuje kako se na području Grada Dubrovnika nekretnine iznajmljuju po iznimno visokim cijenama, u pravilu na dane a ne mjesece i godine, pa da je zatraženi iznos određen krajnje konzervativno. Također navodi da svoj zahtjev temelji na shvaćanjima i presudi Europskog suda za ljudska prava Statileo c/a Republika Hrvatska br. 12027/10 i M i dr. c/a Republika Hrvatska br. 35444/12, 35576/12, 41555/12, 41558/12 i 48914/12, u kojima je odlučeno kako je Republika Hrvatska Zakonom o najmu stanova (NN 91/96) temeljem kojeg je uspostavljen zaštićeni najam i u predmetnom slučaju, povrijedila čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i drugih sloboda jer vlasnici stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci imaju pravo na naknadu štete od Republike Hrvatske u vidu razlike između zaštićene najamnine koju primaju i ekonomske najamnine koje bi primali da je stan iznajmljen na slobodnom tržištu odnosno da tužiteljica nije u mogućnosti ugovoriti slobodnu najamninu za stan u svojem vlasništvu a što predstavlja ograničenje u izvršavanju njezinih vlasničkih prava uslijed kojih ona pak trpi imovinsku štetu u visini razlike između tržišne najamnine koju je mogla ostvarivati za stan stoga sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuju iznose koje predstavljaju razliku između iznosa zaštićene najamnine i iznosa kojeg bi ostvarila iznajmljivanjem na tržištu, pri čemu tržišnu najamninu uzima kao utvrđenu u iznosu od 1.000,00 EUR za unatrag 3 godine od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora iz čl. 186.a ZPP-a, čijim podnošenjem zastaje zastarijevanje, pa sve zaključno sa prosincem 2023., zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odnosno potražuje naknadu štete na ime razlike između slobodno ugovorene i zaštićene najamnine za razdoblje od veljače 2021. pa do prosinca 2023. Navodi i da se u konkretnom slučaju tražbina tužitelja odnosi na naknadu štete, gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno, što ima za posljedicu da se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti, da je tužiteljica vlasništvo na stanu koji je predmet postupka stekla nasljeđivanjem temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, posl.br.: O-1343/2021 od 25.listopada 2021.g., iza pokojnog EF a da se prema navodima iz tužbe stanom koji je predmet postupka koristi zaštićeni najmoprimac PF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao zaštićena najmoprimateljica od 22. svibnja 2004., temeljem Ugovora o najmu stana od 19.svibnja 2004., a prilog kojeg je i Zapisnik o primopredaji stana od 22.svibnja 2004. u kojem se izrijekom navodi da je stan nov i da je to prvo useljenje stanara u njega. Nadalje, da se u tužbi navodi da je PF tužiteljici plaćala zaštićenu najamninu u iznosu od 65,51 EUR do siječnja 2022., a nakon siječnja 2022. iznos od 73,39 EUR te je priložen Izračun visine zaštićene najamnine od 7. studenoga 2018. u kojem je određena visina zaštićene najamnine na dan 31. kolovoza 2018., te za razdoblje od 1.rujna 2018. do 31. kolovoza 2023., a u kojem su primijenjena propisana uvećanja sukladno čl. 28.a. Zakona o najmu stanova, a koje odredbe su ukinute te da je dopisom od 4. siječnja 2023. tužiteljica pozvala zaštićenu najmoprimateljicu na plaćanje zaštićene najamnine za 2021. i na plaćanje zaštićene najamnine u uvećanom iznosu od 73,39 EUR u razdoblju nakon veljače 2023. dok navodi da bi na slobodnom tržištu mogla ostvariti tržišnu najamninu za stan koji je predmet postupka u iznosu od 1.000,00 EUR mjesečno, obzirom da se stan nalazi na atraktivnoj lokaciji a sve pozivajući se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10.07.2014. te u drugim istovrsnim predmetima navodeći da su joj povrijeđena vlasnička prava zajamčena odredbama čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je primjenom Zakona o najmu stanova narušena ravnoteža između njezinih interesa kao vlasnika stana i općeg interesa zaštite prava zaštićenih najmoprimaca te iz tog razloga potražuje isplatu razlike između tržišne najamnine koju je mogla ostvariti tržišnim iznajmljivanjem stana i zaštićene najamnine koju je primala u razdoblju od tri godine koje su prethodile podnošenju zahtjeva, u ukupnom iznosu od 32.518,03 EUR za razdoblje od veljače 2021. do prosinca 2023., zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Navodi da iz sadržaja tužbe i priloženih isprava nije razvidno po kojoj je osnovi stan koji je predmet postupka bio opterećen zaštićenim najmom u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96; dalje u tekstu: ZNS) do sklapanja predmetnog Ugovora o najmu stana 19.05.2004. odnosno, sporno je li uopće postojala obveza pravnog prednika tužiteljice da sklopi ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sa JF (sada PF) jer da se u zapisniku o primopredaji stana od 22. svibnja 2004. potpisanog od strane GF i JF izrijekom navodi da je stan nov i da je tada došlo do prvog useljenja stanara (JF) u njega jer se Institut zaštićenog najma primjenjuje na osobe koje su bile nositelji stanarskog prava, a primjenom čl. 30. ZNS, stupanjem na snagu ZNS-a stekle su prava i obveze najmoprimaca. Nadalje, da prema čl. 31. st. 2. pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost, ili ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan, dok prema čl. 37. ZNS, osobe koje na dan stupanja na snagu ZNS imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.), upisuju se u ugovor o najmu stana, a u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan (čl. 38.ZNS), prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu mogu preći na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana a da iz tužbe i dostavljene dokumentacije nije jasno je li PF stekla status zaštićenog najmoprimca kao raniji član obiteljskog domaćinstva, ili kao zaštićeni najmoprimac pritom ukazujući da je na tužiteljici teret dokaza pravne osnovanosti zahtjeva, prvenstveno dokazivanje postojanja odnosa zaštićenog najma jer Ugovor o najmu stana od 19. svibnja 2004. sklopljen između pravnog prednika podnositeljice i JF ne može služiti kao dokaz statusa zaštićene najmoprimateljice, jer je sklopljen nakon 5. studenoga 1996., odnosno u vrijeme kada je na snazi bio ZNS i da je u konkretnom slučaju u postupku potrebno dokazati (uvidom u ugovor o korištenju stana odnosno odluku o priznavanju stanarskog prava /presuda ili rješenje upravnog tijela/) na kojoj se pravnoj osnovi temelji status zaštićenog najmoprimca PF ili njenog pravnog prednika, odnosno da je tužiteljica dužna dostaviti isprave kojim bi dokazala svoj eventualni raniji status člana obiteljskog domaćinstva jer je PF u predmetni stan uselila tek 22. svibnja 2004., a prijavila prebivalište u tom stanu 26. srpnja 2004. koja činjenica upućuje da se stanom nije koristila niti u trenutku stupanja na snagu ZNS-a, niti kasnije, zbog čega nije niti postojala obveza pravnog prednika tužiteljice da sklopi s JF (sada PF) ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom te da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost Republike Hrvatske za štetu koja je eventualno nastala tužiteljici, niti postoji uzročno posljedična veze između obvezne primjene ZNS-a koji nameće teret zaštićenog najma na stanovima na kojima je ranije postojalo stanarsko pravo i eventualne štete koja je nastala tužiteljici. Navodi i da je iz obrazloženja presude zbog ogluhe Općinskog suda u Dubrovniku, broj: P-1474/06 od 20. prosinca 2006. razvidno da je pravni prednik tužiteljice vlasništvo stana koji je predmet postupka stekao ugovorom o prodaji od 27. prosinca 1999., dakle na temelju pravnog posla nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 - dalje: ZNS), pa mu nije moglo biti nepoznato da u predmetnom stanu stanuje zaštićeni najmoprimac, kao i da slijedom toga neće moći stupiti u posjed predmetnog stana niti ostvarivati tržišnu najamninu, sve dok u tom stanu stanuje zaštićeni najmoprimac stoga tuženica smatra kako tužitelj nema pravo od Republike Hrvatske zahtijevati naknadu štete budući je u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju morao znati, odnosno nije mu moglo ostati nepoznato da je predmetni stan opterećen zaštićenim najmom, pa je sklapanjem pravnog posla preuzeo poslovni rizik i pristao na primanje iznosa zaštićene najamnine umjesto tržišne najamnine pri čemu tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je mogao razumno očekivati kako će se sustav zaštićenog najma ukinuti u razumnom vremenu nakon stjecanja vlasništva predmetnog stana odnosno da tužitelj u vrijeme sklapanja pravnog posla, kao i u vrijeme stjecanja vlasništva predmetnog stana, nije imao, niti je s obzirom na važeće zakonodavno uređenje instituta zaštićenog najma mogao imati legitimno očekivanje da će od iznajmljivanja predmetnog stana moći ostvarivati tržišnu najamninu, pa je sklapanjem pravnog posla podnositelj doprinio vlastitoj šteti. Također navodi i da prema stajalištu domaće sudske prakse, u konkretnom slučaju nedostaje uzročno posljedična veza između postupanja Republike Hrvatske i navodne štete koju podnositelj trpi u vidu razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine, slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, koje pravno stajalište je zauzeo e Županijski sud u Zagrebu u presudama broj Gž-4193/18 od 17. rujna 2019., broj Gž- 1147/19 od 16. srpnja 2020., broj Gž-1036/20 od 3. kolovoza 2021, broj Gž-3681/21 od 24. siječnja 2022., te Županijski sud u Slavonskom brodu, u presudi broj Gž-655/18 od 12. studenog 2020. Nadalje, osporava i visinu zaštićene najamnine navodeći da su u priloženom Izračunu primijenjena uvećanja propisana čl. 28.a. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 105/20), a koje odredbe su bile na snazi sve do 25. rujna 2020., kada je stupila na snagu odluka Ustavnog suda, broj: U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020., kojom su te odredbe ukinute stoga da priloženi Izračun visine zaštićene najamnine od 7.1studenog 2018.g. nije primjenjiv na razdoblje obuhvaćeno tužbom. Ističe i da prema načelnom stajalištu ESLJP izraženom u točki 157. presude u predmetu Statileo protiv Hrvatske, broj 12027/10 od 10. srpnja 2014., naknada štete ne može sadržavati iznos zaštićene najamnine koju je najmodavac imao pravo primati prema domaćim pravnim propisima, bez obzira na to je li on to svoje pravo ostvarivao ili nije, stoga, ukoliko dokaže osnovanost zahtjeva, tužiteljica bi imala pravo na naknadu štetu koja predstavlja razliku između iznosa primjerene tržišne najamnine za stan i zaštićene najamnine na koju je imala pravo. Navodi i da je u postupku potrebno pribaviti dokaz o visini troškova zajedničke pričuve u spornom razdoblju, te novi izračun zaštićene najamnine izrađen od strane ovlaštenog tijela Grada Dubrovnika koji je vrijedio za razdoblje od 2020. pa nadalje, i to prema točnoj površini stana od 84,48 m2, prema broju osoba koje se koriste stanom, i u skladu s troškovima zajedničke pričuve. Nadalje, osporava i visinu tržišne najamnine navodeći da tužiteljica ne navodi niti dokazuje u kakvom stanju se nalazi predmetni stan, u smislu njegove uređenosti, opremljenosti i prikladnosti za stanovanje, odnosno je li kao vlasnik održavala stan u stanju pogodnom za stanovanje sukladno obvezi propisanoj odredbama čl. 80. i 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odredbama čl. 13. ZNS, te odredbama čl. 553. i 554. Zakona o obveznim odnosima a koja okolnost opremljenosti stana je bitna okolnost i od utjecaja na visinu štete koju će sud utvrditi u sudskom postupku, a kako obrazlaže i Županijski sud u Varaždinu u Presudi i Rješenju od 02. lipnja 2020.g., posl.br.: Gž-1428/2019 jer se moguća visina tržišne najamnine ne može utvrđivati prema cijenama najma za koje nije poznato jesu li se i u kojem opsegu realizirale, već se utvrđuje prema ugovorenim(realiziranim) cijenama najma stanova, i to u spornom razdoblju, koji se po svojoj ukupnoj površini, lokaciji i položajnim obilježjima u zgradi, godini izgradnje, kao i kakvoći (stanju), mogu usporediti s predmetnim stanom, a kojima raspolaže upravni odjel jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove stanovanja, u konkretnom slučaju Upravni odjel za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove Grada Dubrovnika dok se u predmetima ove vrste, tržišna vrijednost najma određuje se poredbenom metodom tj. prema ugovorenim cijenama najma poredbenih nekretnina, dakle, da se visina tržišne najamnine koja se eventualno mogla ostvariti za predmetni stan da u istom ne stanuje zaštićeni najmoprimac, utvrđuje prema ugovorenim (realiziranim) mjesečnim cijenama najma stanova koji se po svojoj lokaciji, površini, položajnim obilježjima u zgradi, godini izgradnje i kakvoći mogu usporediti s predmetnim stanom. Također navodi i da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u svrhu utvrđivanja prosječne mjesečne tržišne najamnine prema ugovornim cijenama najma stanova u spornom razdoblju, pretragom sustava eNekretnine pronašlo 6 stanova u k. o. [katastarska općina], koji su manje površine, ali se po položaju u zgradi mogu usporediti s predmetnim stanom, koji se nalaze u susjednim cjenovnim blokovima, a za koje je provedena evaluacija i prema kojima prosječna mjesečna najamnina iznosi 7,18 EUR/m2 kao i da prosječna mjesečna najamnina prema podacima iz Izvješća Grada Dubrovnika o ugovorenim cijenama najma usporedivih stanova u 2022. i 2023., i to prema njihovoj površini (relevantna površina od 75 m2 do 119 m2) i položaju u zgradi (relevantna etaža – 2. kat), u 2022. iznosi od 9.51 €/m² 6.38 €/m² , a u 2023. 10.24 €/m² 16.41 €/m², dok su cjelovita Izvješća dostupna na službenim stranicama Grada Dubrovnika, a kako nije poznato stanje predmetnog stana, a uzimajući u obzir prosječnu tržišnu najamninu dobivenu na temelju podataka iz sustava eNekretnine, primjerena tržišna najamninom koja se u spornom razdoblju eventualno mogla ostvariti za predmetni stan, iznos 7,18 EUR/m2, odnosno ukupan iznos od 606,56 EUR mjesečno. Nadalje navodi i da je od iznosa tržišne najamnine potrebno oduzeti iznose poreza na dohodak od imovine i prireza porezu na dohodak koje bi podnositelj bio dužan platiti da je bio u mogućnosti ostvarivati tržišnu mjesečnu najamninu i nakon što se od iznosa primjerene tržišne najamnine odbiju porezna davanja da je potrebno odbiti iznose zaštićene najamnine koje je podnositelj u spornom razdoblju imao pravo primati prema mjerodavnim propisima (takvo stajalište zauzeo je i Županijski sud u Bjelovaru u presudi broj Gž- 633/20 od 9. srpnja 2020. u kojoj je sud od iznosa tržišne najamnine oduzeo iznose na ime poreznih davanja te iznose zaštićene najamnine, a koji izračun je Središnji ured Porezne uprave u dopisu od 9. ožujka 2021. potvrdio kao pravilan i točan). Ukazuje da je obzirom na praksu ESLJP (u predmetu Skelin-Hrvoj i Đuračić protiv Hrvatske; Statileo protiv RH) koji je dosudio znatno niži iznos pravične naknade od onog koji su tužitelji zahtijevali prema podacima za usporedive stanove (razlika iznosa zaštićene najamnine do punog iznosa koji se može postići za tržišno iznajmljivanje), Vrhovni sud Republike Hrvatske Rješenjem broj Revd-1115/23 od 05. travnja 2023. godine dopustio podnošenje revizije radi pravnog pitanja „Odgovara li Republika Hrvatska vlasniku stana za naknadu štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva uslijed uvođenja instituta zaštićene najamnine Zakonom o najmu stanova u visini punog iznosa razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine kao i da je Vrhovni sud RH Rješenjem od 28. ožujka 2023.g., Revd 1319/2023-2, dopustio reviziju radi odgovora na pravno pitanje: „Da li se visina naknade za ograničenje prava vlasništva osobama - najmodavcima u čijim nekretninama stanuju u svojstvu zaštićenih najmoprimaca treće osobe i koje za najam plaćaju propisanu zaštićenu najamninu značajno nižu od slobodno ugovorene tržišne najamnine, računa isključivo kao razlike između tržišne i cijene zaštićene najamnine ili je dopušteno i pravno moguće navedenu naknadu podrediti u visini odgovarajuće tj. primjerene naknade u visini značajno nižoj od tržišne?“.

3. Tijekom postupka pregledane su preslike isprava priloženih spisu i to zahtjev za mirno rješenje spora (list 7-9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 10-13, 41-44 spisa), Ugovor o najmu stana (list 14-16 spisa), zapisnik od 22.svibnja 2004. (list 17 spisa), dopis od 9.studenog 2021. (list 18, 119 spisa), vjenčani list za PF (list 20 spisa), dopis od 4.siječnja 2023. (list 21, 120 spisa), izračun zaštićene najamnine (list 22, 118 spisa), Izračun zaštićene najamnine za stan na adresi [adresa] površine 87,18m2 Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove, klasa:371-01/22-01/127, urbroj:2117-1-08-22-04 od 28.prosinca 2022. (list 26-27, 121 spisa), Izračun visine mjesečne najamnine po Zakonu o najmu stanova od 1.rujna 2012. Grada Dubrovnika, Upravni odjel za gospodarenje nekretninama, klasa:371-01/13-01/06, urbroj:2117/01-04/4-13-02 od 23.siječnja 2013. (list 28, 117 spisa), Izračun zaštićene najamnine za stan na adresi DF [adresa] Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove, klasa:371-01/11-01/107, urbroj:2117/01-04/4-11-2 od 7.prosinca 2011. (list 29-30, 115-116 spisa), presuda zbog ogluhe ovoga suda od 20.prosinca 2006. pod poslovnim brojem P.1474/06 (list 45-47 spisa), Odluka o izmjenama i dopunama odluke o gradskim porezima i prirezu porezu na dohodak Grada Dubrovnika NN 147/2012 (list 76 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezna uprava, Središnji ured, klasa:410-

01/20-01/2550, urbroj:513-07-21-01-21-2 od 9.ožujka 2021. (list 77-78 spisa),

Rješenje Ureda za imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinsko-pravne poslove, klasa:UP-943-01/97-01/100, urbroj:2117-09/2-97-3 od 30.rujna 1997. (list 98-100 spisa), presuda na temelju priznanja ovoga suda od 23.listopada 1997- pod poslovnim brojem P.743/97 (list 101-102 spisa), dopis od 21.siječnja 2004. (list 103 spisa), dopis od 22.ožujka 2004. (list 104 spisa), potvrda od 27.svibnja 2004. (list 105 spisa), Rješenje ovoga suda od 9.veljače 2022. pod poslovnim brojem Z-1325/22 (list 106- 107 spisa), tlocrt II. kata (list 108-109 spisa), zapisnik o bodovanju stana Domouprave Dubrovnik od 26.srpnja 2002. (list 110-111 spisa), Izračun visine zaštićene najamnine

Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama, klasa:371-01/07-01/117, urbroj:2117/01-04-07-2 od 5.listopada 2007. (list 112-113 spisa), Izračun visine zaštićene najamnine Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama, klasa:371- 01/07-01/117, urbroj:2117/01-04-07-4 od 7.prosinca 2007. (list 114 spisa), dopis Domouprave Dubrovnik d.o.o. od 27.veljače 2003. (list 122 spisa), izračun visine zaštićene najamnine po Zakonu o najmu Domouprave Dubrovnik d.o.o. od 19.lipnja 2002. (list 123 spisa), zapisnik sa sastanka stanara stambene zgrade [adresa] od 28.travnja 2022. (list 124 spisa), potvrda Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa:UP/I-371-01/24-13/471, urbroj:531-14- 3-25-3 od 14.veljače 2025. (list 174 spisa), Privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa:UP/I-371-01/24-13/471, urbroj:531-14-3-25-4 od 14.veljače 2025. (list 175-178 spisa), Rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa:UP/I-371-01/24-13/471, urbroj:531-14-3-25-8 od 16.svibnja 2025. (list 179-183 spisa), očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Ante Mucića (list 190-194 spisa), vještačenjem po vještaku građevinske struke Anti Muciću od 18.kolovoza 2025. (list 199-237 spisa), saslušanjem vještaka Ante Mucića (list 246-247 spisa) i saslušanjem tužiteljice MF (list 247-248 spisa).

3.1. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora utvrđeno je da je tužiteljica podnijela Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku zahtjev za mirno rješenje spora s prijedlogom da joj se isplati ukupan iznos od 32.518,03 EUR za period od veljače 2021. do prosinca 2023. sa pripadajućim zateznim kamatama na navedene specificirane iznose.

3.2. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica stana na drugom katu neto korisne površine 84,48m2 kojem pripada otvorena terasa na drugom katu neto korisne površine 2,70 m2 i garažno mjesto u suterenu neto korisne površine 16,00m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] u cijelosti i to temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nikše Mozara pod poslovnim brojem O.1343/2021 od 25.listopada 2021.

3.3. Nadalje, uvidom u Ugovor o najmu stana od 19.svibnja 2004. utvrđeno je da je isti zaključen između EF kao najmodavca i JF kao zaštićenog najmoprimca kojim ugovorom je najmodavac dao najmoprimcu u najam stan u [adresa] na adresi [adresa] na II. katu na zapadnom dijelu zgrade podignute na čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i da će preseljenje započeti 22.svibnja 2004. a završiti 28.svibnja 2004. kada će najmodavac ući u posjed stana u prizemlju zgrade u [adresa]. Također je utvrđeno i da je član obiteljskog domaćinstva najmoprimca ĐF, kći najmoprimca.

3.4. Pregledom zapisnika od 22.svibnja 2004. utvrđeno je da je isti sastavljen i potpisan od strane najmodavca i najmoprimca prilikom predaje stana na adresi [adresa] na korištenje najmoprimcu JF.

3.5. Uvidom u dopis od 9.studenog 2021. utvrđeno je da je isti tužiteljica uputila najmoprimcu JF kojim ju je obavijestila da je ista nasljednica preminulog EF i pozvala je da iznos zaštićene najamnine sada uplaćuje njoj osobno.

3.6. Pregledom vjenčanog lista za PF utvrđeno je da je JF **.**.2010. sklopila brak sa ŽF i da je nakon sklapanja braka uzela prezime ŽF.

3.7. Uvidom u dopis od 4.siječnja 2023. utvrđeno je da je tužiteljica obavijestila najmoprimca PF o povećanju mjesečne najamnine od 1.siječnja 2022.

3.8. Nadalje, uvidom u izračun zaštićene najamnine utvrđeno je da je iznos najamnine na dan 31.kolovoza 2018. iznosio 493,522 kuna a da je iznos za koji se povećava najamnina na dan 1.rujna tekuće godine 592,22 kuna tako da iznos najamnine za period od 1.rujna 2018. do 31.kolovoza 2019. iznosi 1.085,74 kuna, za period od 1.rujna 2019. do 31.kolovoza 2020. iznosi 1.677,96 kuna, za period od 1.rujna 2020. do 31.kolovoza 2021. iznosi 2.270,18 kuna, za period od 1.rujna 2021. do 31.kolovoza 2022. iznosi 2.862,40 kuna i za period od 1.rujna 2022. do 31.kolovoza 2023. iznosi 3.454,62 kuna.

3.9. Uvidom u Izračun zaštićene najamnine za stan na adresi [adresa] površine 87,18m2 Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove, klasa:371-01/22-01/127, urbroj:2117-1-08-22-04 od 28.prosinca 2022. utvrđeno je da zaštićena najamnina, počevši od siječnja 2022. iznosi 552,92 kuna/73,39 EUR.

3.10. Nadalje, uvidom u Izračun visine mjesečne najamnine po Zakonu o najmu stanova od 1.rujna 2012. Grada Dubrovnika, Upravni odjel za gospodarenje nekretninama, klasa:371-01/13-01/06, urbroj:2117/01-04/4-13-02 od 23.siječnja 2013. utvrđeno je da zaštićena najamnina iznosi 493,52 kuna.

3.11. Pregledom Izračuna zaštićene najamnine za stan na adresi [adresa] Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove, klasa:371-01/11-01/107, urbroj:2117/01-04/4-11-2 od 7.prosinca 2011. utvrđeno je da zaštićena najamnina, počevši od 9.svibnja 2008. iznosi 480,28 kuna.

3.12. Iz Odluke o izmjenama i dopunama odluke o gradskim porezima i prirezu porezu na dohodak Grada Dubrovnika NN 147/2012 proizlazi da se prirez porezu na dohodak plaća po stopi od 10% a koja odluka se primjenjuje od 1.siječnju 2013.

3.13. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezna uprava, Središnji ured, klasa:410-01/20- 01/2550, urbroj:513-07-21-01-21-2 od 9.ožujka 2021. a vezano za upit o načinu izračuna poreza na dohodak od imovine proizlazi da je prilikom utvrđivanja iznosa visine mjesečne najamnine koju su dužni isplatiti tužitelju potrebno iz iznosa koji je presudom već utvrđen kao mjesečna najamnina odbiti obvezu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i iznos već uplaćene najamnine za svaki mjesec kao i da se iznos priznatih troškova od 30% koristi kako bi se izračunao dohodak od imovine koji je ujedno osnovica za izračun poreza i da se neto iznos najamnine utvrđuje umanjenjem ugovorene mjesečne najamnine za utvrđeni iznos poreza na dohodak i pripadajući prirez.

3.14. Uvidom u Rješenje Ureda za imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinsko- pravne poslove, klasa:UP-943-01/97-01/100, urbroj:2117-09/2-97-3 od 30.rujna 1997. utvrđeno je da je BF dana u vlasništvo nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište temeljem čl. 17. Zakona o naknadi.

3.15. Nadalje, uvidom u Presudu na temelju priznanja ovoga suda od 23.listopada 1997. pod poslovnim brojem P.743/97 utvrđeno je prihvaćen tužbeni zahtjev i da je dužan tuženik GF temeljem Zakona o najmu stanova zaključiti Ugovor o najmu stana sa tužiteljicom VF kojim tužiteljici daje u najam stan u [adresa] na adresi [adresa] zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina] koji se nalazi u prizemlju zgrade i sastoji se od 3 sobe, jedne manje sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, ulaza - saloče, ostave, površine 102,69 m2, a kojem stanu pripada šupa ispod stepeništa na sjevernom dijelu zgrade, te pravo sukorištenja dijela čest. zem. [katastarska čestica] prolaza - tarace sa zapadne strane čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 41 m2 od ulaznih željeznih vrata u ovaj prostor do zaključno ulaznih vrata do stana najmoprimca u prizemlju zgrade dok je točkom III. Ugovora određeno da su članovi obiteljskog domaćinstva najmoprimca JF pok. Z, kći, JMBG [jedinstveni matični broj građana] i KF, unuka, JMBG [jedinstveni matični broj građana].

3.16. Iz dopisa od 21.siječnja 2004. proizlazi da je isti pravni prednik tužiteljice GF obavijestio JF rođ. VF da je preporučenim pismom od 7.siječnja 2003. otkazao njezinoj pok. majci korištenje stana u prizemlju svoje zgrade [adresa]. s tim da je ŠF u zastupanju svoje majke preporučenim pismom odbio prihvatiti otkaz a da do tužbe za predaju nije došlo uslijed smrti njezine majke. Nadalje, da GF predmetnim dopisom otkazuje daljnje korištenje predmetnog stana u prizemlju zgrade u [adresa]. sa danom 1. veljače 2004. uz otkazni rok od 6. mjeseca pozivom na propise članka 21. Zakona o najmu stana te ju poziva da najkasnije dana 31.srpnja 2004. isti stan isprazni i preda ga slobodnog od stvari i osoba navodeći i da im GF nudi na korištenje kao zaštićenom najmoprimcu stan svoje vlasnosti u novogradnji na drugom katu u Dubrovniku na adresi [adresa] koji se stan sastoji od tri sobe, dvije kupaone, dnevnog boravka i kuhinje te dva degažmana(hodnika) zatvorena lođa i balkon ukupne površine 86.74 m2.

3.17. Pregledom Potvrda od 27.svibnja 2004. utvrđeno je da istom JF potvrđuje da je predmetnog dana predala stan koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa] u posjed njegovom vlasniku BF.

3.18. Uvidom u Rješenje ovoga suda od 9.veljače 2022. pod poslovnim brojem Z- 1325/22 utvrđeno je da je prihvaćena prijava predlagateljice MF i određen ispravak na nekretnini oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se mijenja opis etaže E-13 tako da ista glasi stan na drugom katu neto korisne površine 84,48 m2 kojem pripada otvorena terasa na drugom katu neto korisne površine 2,70m2 i garažno mjesto u suterenu neto korisne površine 16,00 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.

3.19. Iz zapisnika o bodovanju stana Domouprave Dubrovnik od 26.srpnja 2002. proizlazi da je ukupan broj bodova 121.

3.20. Uvidom u Izračun visine zaštićene najamnine Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama, klasa:371-01/07-01/117, urbroj:2117/01-04-07-2 od 5.listopada 2007. utvrđeno je da zaštićena najamnina za razdoblje od 1.lipnja do 31.listopada 2005. iznosi 415,93 kuna.

3.21. Nadalje, uvidom u Izračun visine zaštićene najamnine Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama, klasa:371-01/07-01/117, urbroj:2117/01-04-07-4 od 7.prosinca 2007. utvrđeno je da zaštićena najamnina, počevši od 9.svibnja 2008. iznosi 480,28 kuna.

3.22. Iz dopisa Domouprave Dubrovnik d.o.o. od 27.veljače 2003. proizlazi da je Domouprava Dubrovnik upravitelj na stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa] i da održava zajedničke dijelove i uređaje u graditeljskom i funkcionalnom smislu a da suvlasnici mjesečnim uplaćivanjem novčanih doprinosa stvaraju zajedničku novčanu pričuvu radi pokrića troškova redovnog i izvanrednog održavanja.

3.23. Uvidom u izračun visine zaštićene najamnine po Zakonu o najmu Domouprave Dubrovnik d.o.o. od 19.lipnja 2002. podnositelja zahtjeva EF proizlazi da je zaštićena najamnina za 2022, za Ugovor o najmu iznosila 265,76 kuna.

3.24. Iz zapisnika sa sastanka stanara stambene zgrade [adresa] od 28.travnja 2022. proizlazi da je prihvaćen prijedlog da se visina mjesečne naknade za pričuvu poveća sa 1,53 kn po metru kvadratnom na 4,00 kuna po metru kvadratnom od 1.siječnja 2023.

3.25. Uvidom u Potvrdu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa:UP/I-371-01/24-13/471, urbroj:531-14-3-25-3 od 14.veljače 2025. proizlazi da je stan na adresi [adresa], površine 84,48 m², 2. kat, u vlasništvu MFC, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], a u kojem status zaštićenog najmoprimca ostvaruje OIB: [osobni identifikacijski broj] zajedno s članovima kućanstva:

HF, sljedećim 57877596242 Registarskim upisan u Registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci pod brojem: 020-26.

3.26. Uvidom u Privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa:UP/I-371-01/24-13/471, urbroj:531-14-3-25-4 od 14.veljače 2025. proizlazi da je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50% prosječne najamnine a koje plaćanje iznosa prosječne najamnine iz točke I. ovog Rješenja u visini od 792,00 eura, odredit će se posebnim rješenjem nakon što se u ovaj postupak prijavi stvarni vlasnik stana površine 84,48 m2, na adresi [adresa], drugi kat, u kojem živi zaštićeni najmoprimac PF, OIB: [osobni identifikacijski broj] s članom kućanstva: HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], te se pribave svi podaci o bankovnom računu (IBAN, ime banke) na koji će se prosječna najamnina isplaćivati.

3.27. Iz Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa:UP/I-371-01/24-13/471, urbroj:531-14-3-25-8 od 16.svibnja 2025. proizlazi da se ukida Privremeno rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/471, URBROJ: 531-14- 3-25-4 od 14. veljače 2025. i da je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine određen točkom III. ovog rješenja, a Republika Hrvatska preostalih 50 % određen točkom IV. ovog rješenja.

3.28. Sud je 7.srpnja 2025. očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Ante Mucića 7, na licu mjesta, na adresi [adresa] pregledao garažno mjesto u suterenu i stan na 2. katu koji se sastoji od 3 sobe, nenatkrivene terase, predsoblja, hodnika, WC-a i kupaonice, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice.

3.29. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Ante Mucića od 18.kolovoza 2025. proizlazi da utvrđena vrijednost najma stana za 08/2025 iznosi 1.534,22 €/mjesečno, za 1., 2. i 3/2021. iznosi 1.008,99 €/mjesečno, za 4., 5. i 6./2021. iznosi 1.020,69 €/mjesečno, za 7., 8. i 9. /2021. iznosi 1.049,86 €/mjesečno, za 10., 11. i 12./2021. iznosi 1.082,76 €/mjesečno, za 1., 2. i 3./2022. iznosi 1.119,00 €/mjesečno, za 4., 5. i 6./2022. iznosi 1.151,22 €/mjesečno, za 7., 8. i 9./2022. iznosi 1.183,74 €/mjesečno, za 10., 11. i 12./2022. iznosi 1.222,26 €/mjesečno, za 1., 2. i 3./2023. iznosi 1.266,17 €/mjesečno, za 4., 5. i 6./2023. iznosi 1.298,16 €/mjesečno, za 7., 8. i 9./2023. iznosi 1.280,23 €/mjesečno, za 10., 11. i 12./2023. iznosi 1.360,31 €/mjesečno, za 1., 2. i 3./2024. iznosi 1.378,77 €/mjesečno, za 4., 5. i 6./2024. iznosi 1.435,83 €/mjesečno, za 7., 8. i 9./2024. iznosi 1.484,23 €/mjesečno i za 10., 11. i 12./2024. iznosi 1.485,37 €/mjesečno odnosno za cjelokupno navedeno utuženo razdoblje, cijena najma stana iznosi ukupno 59.482,69 EUR.

3.30. Saslušan vještak Ante Mucić je iskazao da u potpunosti ostaje kod svoga pisanog nalaza i mišljenja dok je na poseban upit zz tuženika iz kojega razloga je u površinu stana uračunao i površinu garaže odgovorio da je u zk izvadku upisana površina garažnog mjesta 16 m2, što je provjerio prilikom očevida te je pomnožio s koeficijentom od 0,5 m2 i dobio korisnu vrijednost površine od 8 m2 a sve to iz razloga jer je u zk izvadku garažno mjesto označeno kao neodvojivi pripadak stana. U odnosu na prigovor korištenja poredbene metode istaknuo je da bi dobio tržišnu vrijednost najma da uzima Ugovore koji datiraju zadnje 4 godine jer po zakonu ne smije koristiti ugovore koji su stariji od 4 godine te na taj način dobije sadašnju tržišnu vrijednost najma koju uz pomoć indeksa za međuvremensko izjednačavanje statistički vrati u prošla razdoblja kako bi dobio tržišnu vrijednost najma za prethodno odnosno utuženo razdoblje a što je sve u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina.

3.31. Saslušana tužiteljica MF iskazala je da je otac od supruga gradio kuću na adresi [adresa]. godine i da je bio ubijen na Daksi i da mu je sva imovina bila konfiscirana a da se kuća na adresi [adresa] sastojala od prizemlja i 1. kata, odnosno imala je jedan stan u prizemlju a jedan stan na 1. katu. Nadalje, da je obitelj nastavila živjeti u stanu na 1. katu dok su sukladno tadašnjim propisima u stan u prizemlju koji ima površinu od oko 102m2 uselili drugu obitelj te su oni bili zaštićeni najmoprimci a s obzirom da nisu održavali stan u prizemlju i da je stan propao i bio u jako lošem stanju, njezin suprug se nekako uspio dogovoriti s njima te su se preselili u novi stan u kojemu je sve bilo novo namješteno a koji je bio prazan na adresi [adresa], i koji ima površinu od oko 84 m2 kao i da je u međuvremenu u listopadu 2021. preminuo njezin suprug te je ona proglašena njegovim nasljednikom i u odnosu na predmetni stan u koji su se preselili zaštićeni najmoprimci. U odnosu na utuženo razdoblje iskazala je da su najmoprimci plaćali zaštićenu najamninu sukladno izračunu Grada Dubrovnika koji bi svake godine izvršio izračune prema kojemu bi oni plaćali a koja najamnina je cijelo utuženo razdoblje bila gotovo jednaka i to u rasponu od 315,00 do 480,00 kuna zadnju godinu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja iskazala je da su s obzirom na loše stanje stana u prizemlju na adresi [adresa] zaštićeni najmoprimci iselili na adresu [adresa] kod P i da su oni angažirali odvjetnika koji je vodio sudski postupak protiv zaštićenih najmoprimaca, međutim da je donesena sudska presuda prema kojoj su imali status zaštićenih najmoprimaca te ih nisu mogli iseliti a obzirom je njen suprug ponudio stan na [adresa] kao alternativu za preseljenje u taj stan jer se radilo o novome stanu, jedva su nekako pristali i preselili se u taj stan a što je njih nakon toga jednako onemogućilo da koriste taj stan na [adresa] isto kao što ranije nisu mogli koristiti niti stan u prizemlju na adresi [adresa]. Iskazala je i da stan na adresi [adresa] iako ima bolju lokaciju i veću površinu bio u jako lošem stanju, dok je stan na DF na malo lošijoj lokaciji nego prethodni stan sa manjom površinom od 84 m2, ali je bio potpuno nov i ugodan za život. Nadalje je iskazala i da je ona u Dubrovnik došla 1985. i da su od tada kako njezin suprug tako i ona i njihova djeca opterećeni zaštićenim najmom bili sve do nedavno, da imaju nekretninu koju ne mogu koristiti a niti je mogu dati svojoj djeci kako bi mogli u njoj živjeti a iznos koji je plaćao zaštićeni najmoprimac od 300,00-480,00 kuna ne pokriva čak niti iznos pričuve za stan na adresi [adresa]. Na poseban upit zz tuženika kada su tražili da se zaštićeni najmoprimci isele iz predmetnog stana je li razlog bio to što su loši uvjeti odgovorila je da je to bio jedini razlog zbog kojega su tražili njihovo iseljenje. Na daljnje pitanje je li gornji stan bio dovoljan za zajednički život njene obitelji odgovorila je da su na stanu na 1. katu u 102 m2 živjeli ona, suprug sa dvoje djece te njegova majka i brat, da su njih 4 spavali u istoj sobi, da je bilo skučeno ali da se moglo jer u tom trenutku nisu imali nikakvih drugih stanova u svome vlasništvu.

4. Podneskom od 20.svibnja 2025. punomoćnik tužiteljice je uredio odnosno proširio i na 2024. tužbeni zahtjev s obzirom da od 1. siječnja 2025. prestaje pravni odnos zaštićenog najma.

5. U postupku nije sporno da je stan u najmu treće osobe kao zaštićenog najmoprimca temeljem Ugovora o najmu stana od 19.svibnja 2004. i presude ovoga suda od 7.listopada 2014. pod poslovnim brojem P.733/13. kojom je utvrđeno da tuženica ĆF ima položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u zgradi u [adresa], zk oznake k. č. [katastarska čestica] i zgr. 226 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi na prvom katu a sastoji se od 4 sobe, nusprostorije, kuhinje, banje i WC-a, ukupne površine 92, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 22.veljače 2017. pod poslovnim brojem Gž.1621/14. kao i da zaštićeni najmoprimac ima obvezu plaćanja zaštićene najamnine

5.1. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija te osnov i visina tražbine.

5. Odredbom čl. 30 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99,22/00,73/00, 129/00, 114/01,79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 u daljnjem tekstu ZV-a) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

6. U čl. 31. st. 1. Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 u daljnjem tekstu ZNS) propisano je da vlasnik stana i osoba koja je do stupanja toga zakona imala stanarsko pravo na tom stanu, te je stupanjem na snagu toga zakona stekla status najmoprimca, sklapaju ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

6.1. Člankom 13. ZNS propisano je da je vlasnik stana dužan održavati stan koji se daje u najam dok je člankom 7. ZNS propisano da se zaštićena najamnina određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

7. Prema čl. 56. i čl. 57. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, 152/24) dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitka od vremenskog ograničenog ustupa autorskog prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava, primitka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primitcima. Kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine. Prema citiranim odredbama, dohodak od imovine predstavlja razliku između mjesečne najamnine i izdataka u visini od 30% na koji iznos se obračunava porez na dohodak sukladno čl. 62. Zakona o porezu na dohodak i to po stopi od 10% godišnje.

8. Temeljem čl. 1. Odluke o izmjenama i dopunama odluke o gradskim porezima i prirezu porezu na dohodak Grada Dubrovnika ("NN 147/2012) prirez porezu na dohodak plaća sa po stopi od 10%.

9. Člankom 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje kao i da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. Članak 134. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 u daljnjem tekstu Ustav RH) propisuje da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.

11. Dakle, iz navedenog proizlazi da je uvođenjem ograničenja za vlasnike stanova sa zaštićenim najmoprimcima došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("NN međunarodni ugovori", br. 18/97. i 6/99, u daljnjem tekstu Konvencija) kojim je miješanjem tužene vlasnicima nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca. Dakle, tužiteljica kao vlasnica stana predmetni stan ne može iznajmiti na tržištu čime bi ostvarila tržišnu najamninu s obzirom da u njemu živi osoba koja je po propisima bivše države stekla stanarsko pravo te je Zakonom o najmu stanova utvrđena zaštićenim najmoprimcem s kojom je prednik tužiteljice bio dužan zaključiti ugovor o najmu stana, a visinu najamnine ugovoriti u visini zaštićene najamnine kako je to propisivao Zakon o najmu stanova te je takav postupak tužene prilikom donošenja Zakona o najmu stanova Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u dvije svoje presude i to Statileo protiv [adresa] te M i drugi protiv Republike Hrvatske, utvrdio kao pretjerano miješanje u pravo vlasništva vlasnika stana, čime je povrijeđen čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz kojih presuda proizlazi da država ima pravo miješati se u mirno uživanje vlasništva kada su u pitanju stambeni odnosi, međutim zakonsko ograničenje najamnine na način da ona bude 25 puta manja od tržišne predstavlja pretjerano miješanje koje se ne može opravdati i pritom nije postojala pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta koji je nastao kao posljedica reforme u stambenom sektoru te iz navedenih presuda ESLJP u Strasbourgu proizlazi da hrvatske vlasti bez obzira na široku slobodu procjene nisu postigle potrebnu ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja i zbog toga je ESLJP u Strasbourgu u svojoj odluci Statileo protiv Republike Hrvatske podnositelju zahtjeva dosudio materijalnu štetu od 8.200,00 EUR-a koja predstavlja upravo razliku između visine zaštićene najamnine i visine najamnine koju bi ostvario na tržištu. Nadalje, odluke ESLJP kojima je utvrđena povreda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pridružujućih Protokola obvezatne su za sve sudove u Republici Hrvatskoj i djeluju prema svima, a ne samo prema podnositelju zahtjeva kako je to jasno izraženo i u odluci broj U-I- 745/1999 od 8.11.2000. (NN br. 112/00.) Ustavnog suda RH u kojoj je zauzeo načelno ustavnopravno stajalište da svaka nesuglasnost nacionalnog zakona s Konvencijom ujedno znači i nesuglasnost nacionalnog zakona s načelom vladavine prava propisanim čl. 3., načelom ustavnosti i zakonitosti propisanim čl. 5. i načelom pravnog monizma nacionalnog i međunarodnog prava propisanim čl. 134. Ustava RH i koji smatra da izvršenje presuda ESLJP u kojima je utvrđena povreda Konvencije treba razumjeti u prvom redu kao izvršenje međunarodne ugovorne obveze koju je Republika Hrvatska kao ugovorna stranka prihvatila ratifikacijom Konvencije i priznavanjem jurisdikcije Europskog suda u svim predmetima koji se tiču tumačenja i primjene Konvencije. Kako je presudom Statileo protiv Republike Hrvatske ESLJP zauzeo jasno pravno stajalište da je odredbama Zakona o najmu stanova izvršeno miješanje države u pravo vlasništva vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i da je to miješanje bilo pretjerano, odnosno da time nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava vlasnika stanova, proizlazi da je tim odlukama utvrđeno pravo vlasnika stanova da od Republike Hrvatske potražuju naknadu materijalne štete koja se sastoji iz razlike u visini zaštićene najamnine, koju su primali kroz određeno razdoblje, i tržišne najamnine koju bi ostvarili iznajmljivanjem tih stanova na tržištu, a ratifikacijom Konvencije o zaštiti ljudskih prava tužena se obvezala primjenjivati ju, a to znači i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama, sukladno čl. 141. Ustava RH koji propisuje da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona i čija primjena je vidljiva i u stavu Vrhovnog suda RH koji navodi :"Prema pravnom shvaćanju ovog suda zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu i vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a i pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu. (Rev 2364/16 od 19. prosinca 2018.).

12. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica stana na drugom katu neto korisne površine 84,48m2 kojem pripada otvorena terasa na drugom katu neto korisne površine 2,70 m2 i garažno mjesto u suterenu neto korisne površine 16,00m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] u cijelosti i to temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nikše Mozara pod poslovnim brojem O.1343/2021 od 25.listopada 2021. iza pok. supruga EF. Utvrđeno je i da je Rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinsko-pravne poslove, klasa:UP-943-01/97-01/100, urbroj:2117-09/2-97-3 od **.**.1997. BF dana u vlasništvo nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište temeljem čl. 17. Zakona o naknadi a koja nekretnina je bila konfiscirana u postupku konfiskacije imovine LF zaključkom Kotarskog suda u Dubrovniku br. Kf.80/45 21.ožujka 1947. i na kojem zemljištu je izgrađena zgrada u kojoj se nalazi stan koji je predmet ovoga postupka koji je pravni prednik tužiteljice stekao Ugovorom prodaje od 27.prosinca 1999. sa Arhing d.o.o. i to na ime cijene za 1/2 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje je utvrđeno da je Presudom na temelju priznanja ovoga suda od 23.listopada 1997. pod poslovnim brojem P.743/97 prihvaćen tužbeni zahtjev da je dužan tuženik GF temeljem Zakona o najmu stanova zaključiti Ugovor o najmu stana sa tužiteljicom VF kao zaštićenim najmoprimcem kojim tužiteljici daje u najam stan u [adresa] na adresi [adresa] zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina] koji se nalazi u prizemlju zgrade i sastoji se od 3 sobe, jedne manje sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, ulaza - saloče, ostave, površine 102,69 m2, a kojem stanu pripada šupa ispod stepeništa na sjevernom dijelu zgrade, te pravo sukorištenja dijela čest. zem. [katastarska čestica] prolaza - tarace sa zapadne strane čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 41 m2 od ulaznih željeznih vrata u ovaj prostor do zaključno ulaznih vrata do stana najmoprimca u prizemlju zgrade dok je točkom III. Ugovora određeno da su članovi obiteljskog domaćinstva najmoprimca JF pok. Z, kći, JMBG [jedinstveni matični broj građana] i KF, unuka, JMBG [jedinstveni matični broj građana]. Također je utvrđeno i da je pravni prednik tužiteljice GF obavijestio JF rođ. VF da je preporučenim pismom od 7.siječnja 2003. otkazao njezinoj pok. majci korištenje stana u prizemlju svoje zgrade [adresa]. s tim da je ŠF u zastupanju svoje majke preporučenim pismom odbio prihvatiti otkaz a da do tužbe za predaju nije došlo uslijed smrti njezine majke kao i da je GF predmetnim dopisom otkazao daljnje korištenje predmetnog stana u prizemlju zgrade u [adresa]. sa danom 1. veljače 2004. uz otkazni rok od 6. mjeseca pozivom na propise članka 21. Zakona o najmu stana te ju pozvao da najkasnije dana 31.srpnja 2004. isti stan isprazni i preda ga slobodnog od stvari i osoba navodeći i da im nudi na korištenje kao zaštićenom najmoprimcu stan svoje vlasnosti u novogradnji na drugom katu u Dubrovniku na adresi [adresa] koji se stan sastoji od tri sobe, dvije kupaone, dnevnog boravka i kuhinje te dva degažmana(hodnika) zatvorena lođa i balkon ukupne površine 86.74 m2. Nadalje je utvrđeno da je pok. GF kao najmodavac sa JF kao zaštićenim najmoprimcem zaključio Ugovor o najmu stana od 19.svibnja 2004. kojim ugovorom je najmodavac dao najmoprimcu u najam stan u [adresa] na adresi [adresa] na II. katu na zapadnom dijelu zgrade podignute na čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s početkom preseljenja 22.svibnja 2004. a završetkom 28.svibnja 2004. kada će najmodavac ući u posjed stana u prizemlju zgrade u [adresa] sve kako bi ista iselila iz stana u prizemlju obiteljske kuće pok. EF u kojem je živjela kao zaštićeni najmoprimac. Također je utvrđeno i da je član obiteljskog domaćinstva najmoprimca ĐF, kći najmoprimca kao i da je JF **.**.2010. sklopila brak sa ŽF i da je nakon sklapanja braka uzela prezime ŽF, da je 22.svibnja 2004. stan na adresi [adresa] predan na korištenje najmoprimcu JF a da je **.**.2004. JF predala stan koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa] u posjed njegovom vlasniku BF. Također je utvrđeno i da je 9.studenog 2021. tužiteljica uputila najmoprimcu JF dopisom kojim ju je obavijestila da je ista nasljednica preminulog EF i pozvala je da iznos zaštićene najamnine sada uplaćuje njoj osobno. Dakle, slijedom svega naprijed navedenoga neosnovan je kako prigovor aktivne tako i pasivne legitimacije jer je odredbom članka 129. st.1. Zakona o nasljeđivanju određeno da u trenutku ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i da na nasljednika po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, dakle, tužiteljica je pravna sljednica svojega pok. supruga EF koji je za predmetni stan sklopio Ugovor o najmu sa zaštićenim najmoprimcem FF rođ. VF koja je imala status zaštićenog najmoprimca kao član obiteljskog domaćinstva svoje majke VF.

13. U pogledu prigovora visine zaštićene najamnine, tijekom postupka je utvrđeno da je iznos najamnine na dan 31.kolovoza 2018. iznosio 493,52 kuna odnosno 65,51 EUR, sukladno izračunu zaštićene najamnine zaprimljen u Ministarstvu financija- Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik 7.studenog 2018. a koji iznos se povećavao sukladno čl. 28.a. Zakonu o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova (NN 68/2018) a koje odredbe je ukinuo ustavni sud u rujnu 2020., stoga zaštićeni najmoprimac u utuženom razdoblju nije plaćao povećani iznos najamnine kako to tvrdi tužena dok je sukladno Izračunu Grada Dubrovnika, Upravni odjel za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove od 28.prosinca 2022., klasa:371- 01/22-01/127, urbroj:2117-1-08-22-04 iznos zaštićene najamnine za predmetni stan iznosio 73,39 EUR od 1.siječnja 2022.

14. Slijedom navedenoga, kako je utvrđeno da je tužena uvođenjem instituta tzv. zaštićenog najmoprimca kroz odredbe ZNS-a i Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine propustila istim odredbama ostvariti pravednu ravnotežu općeg interesa zajednice i pojedinačnog prava tužiteljice, to je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu uslijed činjenice da je u utuženom razdoblju od siječnja 2021. do prosinca 2024. bila spriječena naplatiti najamninu za svoj stan u visini slobodno ugovorene, tržišne vrijednosti najamnine u tom razdoblju, dakle tužena je zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava vlasništva dužna tužiteljici u čijem stanu živi zaštićeni najmoprimac naknaditi štetu u iznosu razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine, sve sukladno čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu ZOO-a), a tužiteljica je, kao najmodavac, dužna podmiriti porezna davanja. Na svaki mjesečni iznos štete tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate primjenom čl. 1086. ZOO-a. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke. Dakle, u ovom slučaju tužiteljici kao vlasnici stana bi prema redovnom tijeku stvari, što je tužena onemogućila, pripadalo pravo na tržišnu najamninu za predmetni stan umanjeno za ono što na ime zaštićene najamnine tužiteljica prima od zaštićenog najmoprimca dakle 1.000,00 EUR te kada se od navedenog iznosa oduzme naprijed navedeni iznosi zaštićene najamnine od 65,51 EUR u razdoblju od siječnja 2021. do prosinca 2021. te iznos od 73,39 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. te iznos poreza i prireza koji se računaju tako da se od porezne osnovice koja se utvrđuje sukladno čl. 57. st.1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16 i 106/18) i koja iznosi 70% od iznosa najamnine (umanjenje od 30 % odnosi se priznate izdatke), te se na isti iznos obračuna porez na dohodak po tada važećoj stopi iz čl. 61. st. 2. istog zakona koja je do 31.12.2020. iznosila 12 % a od 01.01.2021. godine ista iznosi 10 % te prirez na isti porez po stopi od 10 %, visina kojeg u tom razdoblju je bila propisana čl. 3. st.3 Odluke o gradskim porezima i prirezu porezu na dohodak Grada Dubrovnika (Narodne novine br. 147/12), proizlazi da je razlika između tržišne i zaštićene najamnine, uz umanjenje za porezna davanja, za mjesece od siječnja 2021. do prosinca 2021. iznosila po 857,49 EUR, a za razdoblje od 1.siječnja 2022. do 31.prosinca 2024. iznosila po 849,61 EUR, sve uzimajući u obzir i nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da je tržišna cijena najma predmetnog stana u utuženom razdoblju bila od 1.008,99 EUR za siječanj 2021. do 1.485,37 EUR za prosinac 2024.

14.1. Nadalje, na tako utvrđeni iznos najamnine tužiteljici pripada zatezna kamata koja po ocjeni ovoga suda teče na svaki pojedini mjesečni iznos jer se šteta sastoji upravo od razlike zaštićene najamnine i tržišne najamnine za svaki pojedini mjesec i obveza naknade takve štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka te štete, sve na temelju odredbe članka 29. ZOO-a. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I.,

II. i III. izreke.

15. Odredbom članka 190.st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je st. 2 istoga članka propisano da iznimno od odredbe st. 1 ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnoga postupka. St. 3 istoga članka je propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

15.1. Slijedom svega navedenoga, sud je dopustio preinaku tužbe uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti, koncentracije i jedinstva glavne rasprave.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, u daljnjem tekstu Tarifa). Punomoćnik tužiteljice zatražio je naknadu troška troškovnikom predanim na ročištu 26.studenog 2025. i to za sastav tužbe i podnesaka od 7.siječnja 2025. i 14.rujna 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR, podneska od 20.svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR te podnesaka od 7.srpnja 2025. i 10.listopada 2025. u iznosu od po 50,00 EUR te za pristup ročištima od 21.svibnja 2025., 7.srpnja 2025. i 26.studenog 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR, sve uvećano za PDV 25% u ukupnom iznosu od 7.875,00 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 185,82 EUR i presudu u iznosu od 663,61 EUR, te predujma za očevid i vještačenje u iznosu od 1.000,00 kuna, ukupno iznos od 9.724,43 EUR a koje troškove je sud priznao gotovo u cijelosti, osim u odnosu na podnesak od 10.listopada 2025. u iznosu od po 50,00 EUR obzirom da isti nije bio nužan za vođenje ovoga postupka dok je u odnosu na troškove vještačenja iste priznao u dijelu stvarno nastalog troška u iznosu od 874,97 EUR trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 492,14 EUR, dakle ukupan iznos od 9.365,43 EUR. Tuženik je zatražio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR, za sastav podneska od 19.studenog 2025. iznos od 1.000,00 EUR te pristup ročištima od 21.svibnja 2025., 7.srpnja 2025. i 26.studenog 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR, ukupan iznos od 5.000,00 EUR.

Obzirom su tužitelji uspjeli u sporu za oko 92,7% a tuženik za oko 8,3% dužna je tuženica naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od EUR, stoga je odlučeno kao u točki IV. Izreke.

Dubrovnik, 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. ODO GUO Dubrovnik