REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-45/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Ksaver 200a, Zagreb, OIB: 88362248492, kojega zastupa FJ, ministrica zdravstva, radi priznanja statusa sudionika Domovinskog rata, 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-562-01/24-02/04, URBROJ: 534-01/12-24-08 od 17. prosinca 2024., te se predmet vraća na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti prema pravnom shvaćanju i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-562-01/24-02/04, URBROJ: 534-01/12-24-08 od 17. prosinca 2024., odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanje statusa sudionika Domovinskog rata.

2. Tužiteljica tužbu podnosi iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da je zahtjev za priznanjem statusa sudionika Domovinskog rata podnijela na temelju članka 15. točke h) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ br. 121/17., 98/19., 84/21., 156/23. - dalje: ZOHBDR). Ističe da je zahtjevu priložila Potvrdu Kliničke bolnice Osijek od 19. rujna 2000. u kojoj je navedeno da je u vrijeme ratnih zbivanja imala radnu obvezu, te je priložila pripadajući obrazac propisan Pravilnikom o načinu ostvarivanja statusa sudionika Domovinskog rata ("Narodne novine" br. 127/21. – dalje: Pravilnik). Pojašnjava kako je u navedenom obrascu obrazložila činjenicu da je za vrijeme rata radila u bolnici te na taj način pridonosila obrani suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Dalje ističe kako je u obrazloženju osporavanog rješenja samo navedeno da ne ispunjava uvjete za priznanje statusa, što smatra nejasnim i neobrazloženim. Napominje da su mnogi njezini radni kolege i kolegice, s kojima je dijelila ratna vremena i s kojima je zajedno neprekidno radila u bolnici izloženoj granatiranju, dobili traženi status. Smatra da nije trebala u zahtjevu detaljnije obrazlagati činjenice i okolnosti, no ako je to trebalo, da ju je tuženik ili Povjerenstvo Ministarstva branitelja moglo pozvati da dopuni zahtjev. Dodaje da dostavlja primjer rješenja njezine kolegice, s kojom je radila u ratna vremena.

2.1. Ističe da je u 2000. godini od bolnice zaprimila potvrdu o tome da je za vrijeme ratnih događanja imala radnu obvezu te da je ratno vrijeme provela radeći u bolnici. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, a nije dobila nikakvu daljnju informaciju o tome zašto su neki njezini kolege u međuvremenu dobili traženi status, a tužiteljica ne, navodi da se osobno obratila tuženiku tijekom 2022. te je tek u lipnju 2024. dobila obavijest o zaprimljenom zahtjevu. Tvrdi da je tijekom ratnih zbivanja radila u bolnici, bila odvojena od svoje obitelji, pomažući stradalim braniteljima, ranjenicima i ostalim pacijentima. Nadalje, da u svom postupanju nikada nije isticala svoju ulogu niti tražila ikakve povlastice ili privilegije, a do sad ih nije ni ostvarila u bilo kojem obliku. Napominje kako su pojedini njezini kolege i suradnici, zdravstveni djelatnici iz istog vremenskog razdoblja, ostvarili status sudionika/branitelja uz prateća prava. Smatra i da osporavano rješenje ne sadrži nikakvo valjano obrazloženje zašto se zahtjev odbija. Iz tužbe proizlazi da tužiteljica predlaže poništavanje osporavanog rješenja tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je za utvrđivanje statusa sudionika Domovinskog rata sukladno odredbama članka 15. ZOHBDR-a i članka 4. Pravilnika tužiteljica dužna dokazati da je prilikom obavljanja vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba, pridonijela obrani suvereniteta i uspostavi neovisnosti Republike Hrvatske kao pripadnik medicinskog osoblja. Napominje da nadležno tijelo iz članka 3. navedenog Pravilnika donosi rješenje uz prethodno mišljenje Povjerenstva za ostvarivanje statusa Domovinskog rata (dalje: Povjerenstvo) koje imenuje i razrješuje ministar hrvatskih branitelja, čiji su zadaci propisani člankom 8. Pravilnika.

3.1. Ističe da je osporavano rješenje doneseno na temelju članka 15. ZOHBDR- a i članka 6. Pravilnika, a uz prethodno mišljenje Povjerenstva KLASA: 029-03/24- 02/104, URBROJ: 522- 2/2-1-24-2 od 4. prosinca 2024., koje je dano na temelju dokaza i isprava koje je tužiteljica priložila uz svoj zahtjev. Napominje da je Povjerenstvo utvrdilo da tužiteljica uz zahtjev za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata nije priložila dokaze propisane odredbom članka 15. ZOHBDR-a. Smatra da radna obveza koju je tužiteljica obavljala tijekom Domovinskog rata u Kliničkoj bolnici Osijek, br. 29/3-2540/0001 od 19. rujna 2000. na temelju Potvrde Kliničke bolnice Osijek nije dostatan dokaz za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata obzirom na odredbu članka 15. Zakona i odredbu članka 4. stavka 1. Pravilnika, što je i nadležno Povjerenstvo ustvrdilo u svom mišljenju. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3.2. Tuženik u podnesku od 5. prosinca 2025. ponavlja da je zahtjev tužiteljice odbijen jer ne ispunjava uvjete propisane člankom 15. ZOHBDR-a i zato što uz zahtjev nije dostavila dokaze propisane člankom 4. Pravilnika. Uz to, navodi da je osporavano rješenje doneseno sukladno članku 6. Pravilnika uz prethodno mišljenje Povjerenstva.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 9. prosinca 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti tužiteljice, a u odsutnosti tuženika koji je izostanak opravdao podneskom od 5. prosinca 2025., primjenom članka 91. stavka 3. ZUS-a. U svojstvu javnosti na raspravu je pristupila CJ, bivša suradnica tužiteljice.

4.1. Tužiteljica je na raspravi ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je navela da je tijekom spornog razdoblja Domovinskog rata imala i radnu i vojnu obvezu jer Osijek nije smjela napuštati. U spis je priložila potvrdu Regionalnog ureda za izbjeglice od 10. siječnja 1992. kao dokaz da su mlt. VJ i mlt. OJ bili smješteni izvan kriznog područja općine Osijek u Feričance (u Poreču su bili otprilike do Božića 1991.), priložila je i potvrdu Opće bolnice Osijek koja je vrijedila od 15. prosinca 1991. do 18. prosinca 1991. da se tužiteljici kao višem medicinskom tehničaru dopušta odlazak na područje općine Poreč, potvrdu Odjela za nuklearnu medicinu, zaštitu od radioaktivnog zračenja i opću patološku fiziologiju da se tužiteljici dopušta da od 15. prosinca 1991. do 18. prosinca 1991. može koristiti radne dane radi odlaska u Poreč, potvrdnicu od 19. rujna 2000. Kliničke bolnice Osijek kojom se potvrđuje da je tužiteljica zaposlenik navedene ustanove na neodređeno vrijeme te da od 17. ožujka 1975. i nadalje obnaša poslove i radne zadatke viši zdravstveni tehničar u nuklearnoj medicini, Odjel za nuklearnu medicinu te da je za vrijeme ratnih zbivanja imala radnu obvezu u Kliničkoj bolnici Osijek. Priložila je i potvrdu kojom je bivšoj suradnici, dakle djelatnici istog odjela u navedenoj bolnici izdana potvrda o stjecanju statusa sudionika Domovinskog rata.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je na temelju zahtjeva tužiteljice za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata. U zahtjevu je tužiteljica navela da je za vrijeme ratnih zbivanja radila u KBC-u Osijek (od 1. svibnja 1991. do 30. srpnja 1992.) na Odjelu za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja kao med.lab.ing. u stalnom radnom odnosu, a da je sve povjerene zadatke obavljala savjesno i odgovorno.

8. U provedenom postupku utvrđeno je da tužiteljica nema priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te da ne ostvaruje zbog oštećenja organizma prava kao HRVI iz Domovinskog rata prema članku 13. ZOHBDR-a kao i prema ranije važećim propisima kojima su bila regulirana prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

9. Također je utvrđeno da tužiteljica nije osuđivana za kaznena djela iz članka 21. ZOHBDR-a, što proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: 740-02/24-03/237791, URBROJ: 514-05-02-01/02-24-02 od 9. srpnja 2024., te da se protiv tužiteljice ne vodi kazneni postupak za kaznena djela iz istog članka ZOHBDR-a, što potvrđuje Uvjerenje Općinskog suda u Osijeku Poslovni broj: Su-Ukp-5453/2024 od 20. lipnja 2024.

10. Na temelju potvrdnice Kliničke bolnice Osijek, br.: 29/3-2540/0001 od 19. rujna 2000. u postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila zaposlenik Kliničkog bolničkog centra Osijek u razdoblju od 17. ožujka 1975. i nadalje kao viši zdravstveni tehničar u nuklearnoj medicini i da je za vrijeme ratnih zbivanja imala radnu obvezu. Prema vlastitoj izjavi tužiteljice na obrascu zahtjeva, u provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u vrijeme ratnih zbivanja radila u KBC-u Osijek na Odjelu nuklearne medicine.

11. Iz Mišljenja Povjerenstva za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata, KLASA: 029-03/24-02/104, URBROJ: 522-2/2-1-24-2 od 4. prosinca 2024., proizlazi da je navedeno Povjerenstvo mišljenja da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa sudionika Domovinskog rata.

12. Tužiteljica je dostavila Potvrdu Opće bolnice Osijek, izdanu od strane ravnatelja Opće bolnice Osijek prim. dr. ČJ mr. sci., prema kojoj se tužiteljica nalazi u stalnom radnom odnosu u Općoj bolnici Osijek u svojstvu viši med. tehničar. Potvrda je izdana u svrhu reguliranja prava pri prijelazu s područja Općine Osijek na područje Općine Poreč i obratno, a vrijedi od 15. prosinca 1991. do 18. prosinca 1991. Također, dostavljen je i dokument Opće bolnice Osijek, Odjela za nuklearnu medicinu, zaštitu od radioaktivnog zračenja i opću patološku fiziologiju Osijek, izdanu od strane rukovoditelja odjela dr. PJ, kojom potvrđuje da djelatnik Odjela za nuklearnu medicinu, ovdje tužiteljica, u periodu od 15. prosinca do 18. prosinca 1991. može koristiti odrađene dane radi izlaska iz Općine Osijek u Poreč. 13 . Nadalje, tužiteljica je dostavila i Potvrdu Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-011-01/20-02/236, URBROJ: 534-01/4-20-03 od 23. travnja 2020., kojom se potvrđuje da je TJF (bivša suradnica na istom odjelu) sudionik Domovinskog rata.

14. U spis je dostavljen i dokument Republičkog fonda socijalne zaštite, Podružnice Osijek, Centra za socijalni rad, Regionalnog ureda za izbjeglice, KLASA: 551-01/91-01/446, URBROJ: 2158-17-01/1-91-3 od 10. siječnja 1992., sukladno kojemu se obitelj VJ, r. 1980. i OJ, r. 1986., iz Osijeka upućuju na smještaj izvan kriznog područja općine Osijek u Feričance.

15. Člankom 15. stavkom 1. točkom h) ZOHBDR-a propisano je da je sudionik Domovinskog rata osoba koja nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koja je prilikom obavljanja vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba pridonijela obrani suvereniteta i uspostavi neovisnosti Republike Hrvatske kao druga osoba koja nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koja je prilikom obavljanja vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba pridonijela obrani suvereniteta i uspostavi neovisnosti Republike Hrvatske.

16. Slijedom svega navedenog, iz materijalne dokumentacije proizlaze okolnosti koje dovode u sumnju zakonitost osporavanog rješenja. Naime, iz potvrdnice Kliničke bolnice Osijek, br.: 29/3-2540/0001 od 19. rujna 2000. razvidno je da je tužiteljica bila zaposlenik Kliničkog bolničkog centra Osijek u razdoblju od 17. ožujka 1975. i nadalje kao viši zdravstveni tehničar u nuklearnoj medicini i da je za vrijeme ratnih zbivanja imala radnu obvezu. Tako je i prema vlastitoj izjavi tužiteljice, danoj na obrascu zahtjeva, u vrijeme ratnih zbivanja tužiteljica radila u KBC-u Osijek na Odjelu nuklearne medicine. Sud ocjenjuje da je takva dokumentacija vjerodostojna jer ne postoje okolnosti koje dovode u sumnju vjerodostojnost iste.

17. Nadalje, prema Potvrdi Opće bolnice Osijek, izdanoj od strane ravnatelja Opće bolnice Osijek prim. dr. ČJ mr. sci., tužiteljica se nalazila u stalnom radnom odnosu u Općoj bolnici Osijek u svojstvu viši med. tehničar. Ista potvrda je izdana u svrhu reguliranja prava pri prijelazu s područja Općine Osijek na područje Općine Poreč i obratno, a vrijedi od 15. prosinca 1991. do 18. prosinca 1991. Također, dokument Opće bolnice Osijek, Odjela za nuklearnu medicinu, zaštitu od radioaktivnog zračenja i opću patološku fiziologiju Osijek, izdan od strane rukovoditelja odjela dr. PJ, potvrđuje se da djelatnik Odjela za nuklearnu medicinu, ovdje tužiteljica, u periodu od 15. prosinca do 18. prosinca 1991. može koristiti odrađene dane radi izlaska iz Općine Osijek u Poreč. Uzimajući u obzir i dokument Republičkog fonda socijalne zaštite, Podružnice Osijek, Centra za socijalni rad, Regionalnog ureda za izbjeglice, KLASA: 551-01/91-01/446, URBROJ: 2158-17-01/1-91-3 od 10. siječnja 1992., sukladno kojemu se obitelj VJ, r. 1980. i OJ, r. 1986., iz Osijeka upućuju na smještaj izvan kriznog područja općine Osijek u Feričance, životno je i logično da se tužiteljici koja je za vrijeme ratnih zbivanja imala radnu obvezu, moralo regulirati pravo pri prijelazu s područja jedne općine u drugu.

18. Dodatnu sumnju u pravilnost odlučivanja u upravnom postupku unosi i Potvrda Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-011-01/20-02/236, URBROJ: 534-01/4-20-03 od 23. travnja 2020., kojom se potvrđuje da je TJF sudionik Domovinskog rata. Tužiteljica tvrdi kako je riječ o bivšoj suradnici, odnosno djelatnici istog odjela u bolnici kojoj je izdana potvrda da je sudionik Domovinskog rata. Ostaje za obrazložiti po čemu se posao tužiteljice razlikovao od drugih da nije bilo moguće priznati status sudionika Domovinskog rata, ako je, po tvrdnjama tužiteljice, drugim djelatnicima istog odjela u bolnici za isto razdoblje sudjelovanja priznat status sudionika i tako otkloniti sumnju u arbitrarnost postupanja.

19. Ovdje se treba uzeti u obzir načelo jednakog postupanja. Naime, u odlučivanju upravnih tijela prema svim strankama mora se postupati na jednak i pravedan način, odnosno da se u jednakim ili usporedivim situacijama ne smiju donositi različite odluke bez opravdanog razloga. Ovo je u skladu i s općim načelima upravnog postupka, osobito načelu zakonitosti i razmjernosti te je usmjereno na sprječavanje samovolje i proizvoljnosti u radu javnopravnih tijela.

20. Stoga se ocjenjuje da je osporavano rješenje potrebno podrobnije obrazložiti. Valjano i potpuno obrazloženje nužan je preduvjet za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari te za mogućnost sudske kontrole tog rješenja. Prema članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21.) obrazloženje rješenja sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučni pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Bez takvog obrazloženja nije opravdano održati osporavano rješenje na snazi.

21. Stoga je Sud usvojio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke presude

21.1. Tuženik će u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju ove presude, kao što je to navedeno pod točkom II. izreke presude, određene sukladno članku 119. stavku 4. ZUS-a.

U Osijeku 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak (članak 127. ZUS-a u vezi s člankom 126. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku