REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-8/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AO i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ĐO, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. prosinca 2025. broj Kv-311/2025-3, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ĐO kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog AO i optuženog ĐO, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog AO i optuženog ĐO, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. rujna 2025. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ĐO putem braniteljice Jadranke Sloković, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i optuženiku omogućiti obranu sa slobode, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i dostatni razlozi i to, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Također, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega i nedostupnosti optuženika može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je jamstvom ili drugim blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju se poziva žalitelj (navodeći da bi se radilo o povredi iz članka 468. stavka 1. "točke 121." ZKP/08.). Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je izložio jasne i adekvatne razloge za otklon primjene jamstva ili drugih blažih mjera, koji su izloženi pod točkom 10. obrazloženja pobijanog rješenja. Žalitelja se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na navedene razloge, koji predstavljaju jedinstvenu cjelinu s razlozima navedenim u pogledu postojanja posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Ujedno, napominje se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i/ili kvantitetom izloženih razloga, ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
6. Nasuprot prigovorima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.
6.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je državljanin Republike Srbije, gdje ima prebivalište, obitelj i zaposlenje. Optuženik u Republici Hrvatskoj nema regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je optuženik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se tereti. Pri tomu treba voditi računa i o visini kazne koja je propisana za kazneno djelo za koje je optuženik osnovano sumnjiv, u trajanju od jedne do osam godina, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske. Pored toga, treba imati u vidu kako je optuženik državljanin države koja nije članica Europske unije te bi zato bila onemogućena primjena europskog uhidbenog naloga. Izloženo, imajući u vidu i aktualno pojačanu društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela, opravdava primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Žalitelj očito neopravdano zanemaruje ukupnost ovih okolnosti, kada žalbom prigovara da strano državljanstvo optuženika nije dovoljno za primjenu istražnog zatvora. Isto tako, paušalne tvrdnje žalitelja kako ne postoje dokazi da bi optuženik izbjegavao ili opstruirao vođenje kaznenog postupka nisu okolnosti koje bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovele u sumnju pravilnost primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
6.3. Isto tako, žalbeno apeliranje na neosuđivanost i obiteljske prilike optuženika te njegovu mlađu životnu dob nije od utjecaja na pravilno utvrđenu opasnost od optuženikove nedostupnosti, jer se ne radi o okolnostima koje bi jamčile njegovu dostupnost u slučaju puštanja na slobodu ili ga spriječile u napuštanju područja Republike Hrvatske. O ovim okolnostima će biti moguće voditi računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka
7. Sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, s obzirom na njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od nedostupnosti optuženika. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera pa tako niti jamstvom, a stoga niti ponuđenom jamčevinom u iznosu 10.000,00 eura.
8. Isto tako, nije u pravu žalitelj niti kada, navodom o optuženikovom boravku u istražnom zatvoru od gotovo četiri mjeseca, upire na povredu načela razmjernosti. Ističe se žalitelju kako prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 13. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
