REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-9/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Kornelije Kallay Blažeković i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VR i okrivljenog FR, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 228. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog VR, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-398/2025 od 19. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog VR odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podnošenja optužnice protiv okrivljenog VR, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. i kaznenog djela pokušaja teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), okrivljenom VR produljen istražni zatvor, iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je, na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ukinut istražni zatvor okrivljenom FR te je određeno da se isti ima pustiti na slobodu. Pod točkom III. izreke je, na temelju članka 98. stavaka 1. i 6. ZKP/08., okrivljenom FR određena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. i to obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu i to Policijskoj postaji Slavonski Brod svakog drugog ponedjeljka u mjesecu. Pod točkom IV. izreke je određeno da će mjera opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, time da se u slučaju nepridržavanja naložene mjere ista „može“ (pravilno bi bilo: „će se“) zamijeniti istražnim zatvorom. Pod točkom V. izreke je, okrivljenom VR, u istražni zatvor, uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. studenog 2025. pa nadalje, dok je okrivljenom FR uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. studenog 2025. do 19. prosinca 2025.
2. Pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni VR po branitelju po službenoj dužnosti Davorinu Bukovcu, odvjetniku iz Zagreba, zbog svih zakonom predviđenih razloga dok sadržajno proizlazi da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se mjera istražnog zatvora zamijeni primjerenijom blažom mjerom, odnosno da se pobijano rješenje ukine i okrivljenik pusti na slobodu.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog VR nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi osporava postojanje osobitih okolnosti koje dokazuju da su ispunjeni uvjeti za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te ističe da sud nije ispravno ispitao mogućnost zamjene mjere istražnog zatvora drugom blažom mjerom. Žalitelj navodi da je sud uzeo u obzir činjenicu da je okrivljenik prekršajno osuđivan i to zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a da se u konkretnom slučaju ne radi o istovrsnim djelima pa da je stoga činjenica okrivljenikove osuđivanosti neosnovano uzeta u obzir prilikom odlučivanja o produljenju istražnog zatvora. Također, žalitelj ističe da je okrivljenik od početka surađivao s nadležnim tijelima, da je priznao počinjenje kaznenih djela i izrazio žaljenje i kajanje, da je otac maloljetne djece o kojima treba skrbiti te da brine o bolesnoj majci, a da mu boravak u istražnom zatvoru onemogućuje da nađe posao i financijska sredstva nužna za egzistencijalne potrebe najuže obitelji. Završno, žalitelj smatra da bi se primjenom mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. mogla ostvariti ista svrha, a manje bi se zadiralo u temeljna prava okrivljenika.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog VR te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, a koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su valjani i dostatno konkretizirani.
7. Nadalje, suprotno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje ukazuju na postojanje realne i razumno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Navedeno prvenstveno proizlazi iz činjenice da je okrivljeni VR, prema izvatku iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, višestruko kazneno osuđivan i to u Kraljevini Španjolskoj, Francuskoj Republici i Saveznoj Republici Njemačkoj, uglavnom zbog imovinskih kaznenih djela počinjenih krađama i teškim krađama, ali i kaznenog djela prijetnje i nasilja u obitelji te su mu izricane kazne zatvora pa i u višegodišnjem trajanju. Dakle, radi se o osuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela protiv imovine, za koja kaznena djela je okrivljenik i sada osnovano sumnjiv da ih je počinio. Stoga je očito da je okrivljenik sklon protupravnom postupanju te da isti svoje postupke ne može uskladiti sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja, kao i da do sada izrečene kazne očito nisu odgojno utjecale na okrivljenika. Također, okrivljenik je i prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što također ukazuje da ne poštuje zakonske propise. Uz navedeno, pri procjeni iteracijske opasnosti, uz raniju osuđivanost okrivljenika, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na način i okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela jer su ista počinjena u kraćem vremenu od 22. listopada 2025. do 14. studenog 2025., a čime je okrivljenik iskazao visok stupanj kriminalne volje te upornosti za protupravnim stjecanjem imovinske koristi. Isto tako, prvostupanjski sud je cijenio i to da je okrivljenik nezaposlena osoba, bez prihoda i imovine, a u obvezi je uzdržavanja maloljetne djece i majke, iz čega proizlazi zaključak da činjenjem kaznenih djela stječe osnovna sredstva za život. Sve navedeno, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, ukazuje na to da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o postojanju realne i razumno predvidive opasnosti da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo te je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
7.1. Isto tako, napominje se okrivljeniku da njegova suradnja s tijelima kaznenog progona, priznanje počinjenja kaznenih djela te izraženo žaljenje i kajanje, kao i okolnost da uzdržava maloljetnu djecu i brine o majci, nisu odlučne okolnosti kod procjene postojanja iteracijske opasnosti i primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., premda će ove okolnosti biti moguće uzeti u obzir u daljnjem tijeku kaznenog postupka.
8. Također, u odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, prvostupanjski sud je, u odlomku 11. na petoj stranici pobijanog rješenja, ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je utvrđeno da se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od zakonom predviđenih blažih mjera opreza.
9. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu i nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 13. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
