REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-496/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sutkinja, predsjednice vijeća Ivane Dubravke Kovačević te Kornelije Kallay Blažeković i Marije Garačić- Turković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Mrčela kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022. 114/2023. i 36/2024.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog SU, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. listopada 2025. poslovni broj Kv-309/2025., o ukidanju istražnog zatvora nakon potvrđene optužnice, u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog SU odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu poslovni broj KO-DO- 555/2025 od 12. prosinca 2025., na temelju članka 125. stavka 1. točke 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024 i 72/2025. – dalje: ZKP/08.), pod točkom I. izreke, ukinut je istražni zatvor optuženom SU, a koji istražni zatvor mu je određen na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kir-832/2025-3 od 15. rujna 2025. iz razloga u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i zatim produljen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Kov-301/2025- 26 od 12. studenog 2025. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja je određeno da se optuženik ima pustiti na slobodu 13. prosinca 2025.

1.2. Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 98.a ZKP/08., optuženom SU određene su mjere opreza kao samostalne mjere opreza i to mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08.: zabrana približavanja oštećenom RU, OIB [osobni identifikacijski broj], kojem se ne smije približavati na razdaljinu manju od 100 metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s istim oštećenikom, te zabrana uhođenja ili uznemiravanja istog oštećenika.

1.3. Pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja je određeno da će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najduže do izvršnosti presude, s time da je optuženik upozoren da je nepridržavanje izrečenih samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi SU po braniteljici, odvjetnici Antei Brajković, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine pobijano rješenje u točki III. i IV. izreke i predmet vrati izvanraspravnom vijeću na ponovno rješavanje.

3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da se pobijano rješenje ne može ispitati jer nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, izreka je proturječna razlozima rješenja te su razlozi koji se navode u rješenju u znatnoj mjeri proturječni. Žalitelj nadalje navodi da su u rješenju izostali jasni i određeni razlozi o odlučnim činjenicama budući da je sud "u potpunosti propustio navesti jesu li navedeni dokazi i u kojoj mjeri relevantni za ocjenu o ispunjavanju općeg uvjeta za određivanje istražnog zatvora odnosno samostalnih mjera opreza i postojanja osnovane sumnje zbog čega je pobijano rješenje ostalo bez razloga o odlučnim činjenicama".

5.1. No, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno, zakonito i potpuno utvrdio i obrazložio postojanje razloga za primjenu mjera opreza protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima, sud je za svoju odluku dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako za postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjera opreza kao samostalnih mjera opreza. Jednako tako, sud je dao i razloge zbog kojih nalazi je potrebno odrediti mjera opreza kao samostalnih mjera opreza optuženiku.

5.2. Prema tome, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dovoljni razlozi, koji su primjereno konkretizirani i dovoljno analizirani, te se u istima ne nalazi međusobno proturječje niti su izloženi razlozi u proturječju s izrekom rješenja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire optuženik. Ujedno, napominje se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i kvantitetom izloženih razloga, ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.

6. Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., odnosno mjera opreza kao samostalnih mjera iz članka 98.a ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su, kako je već navedeno, dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjera opreza kao samostalnih mjera iz članka 98.a ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, opširno analizirajući svaki pojedini do sada prikupljeni dokaz, uz problematiziranje njihove vjerodostojnosti, nisu od utjecaja na pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje.

6.1. Napominje se žalitelju da je u ovom stadiju postupka za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjera opreza kao samostalnih mjera dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji zapravo predstavljaju obranu optuženika, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti i stupnju krivnje optuženika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog suda.

7. Nasuprot prigovorima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost, a time i nužnost primjene samostalnih mjera opreza, zbog isteka maksimalnog roka trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

8. Prilikom ocjene postojanja konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu okolnosti i način počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv. Naime, iz činjenično opisanih postupaka optuženika, prijetnjom uz pokazivanje plinskog pištolja i usmjeravanjem istog prema oštećeniku, razvidno je kako je u istima sadržan veći stupanj optuženikove grubosti i bezobzirnosti u protupravnom ponašanju, što upućuje i na veću mjeru njegove kriminalne volje. Uz navedeno, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o tomu da je optuženik prema podacima u spisu tijekom 2021. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11., te zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11., a tijekom 2017. i zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu i optuženikovu prekršajnu kažnjavanost, tijekom 2023., zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8.1. Ove okolnosti žalitelj neopravdano relativizira kada netočno tvrdi da se prvostupanjski sud "samo poziva na prethodnu osuđivanost optuženika", kao i da prekršaj ima bitno drukčiji karakter. Protivno stavu žalitelja, radi se o okolnostima koje upućuju na činjenicu da niti sve ranije osude niti izrečene kazne, nisu utjecale na optuženika da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Naprotiv, njegovo protupravno ponašanje se nastavilo te se optuženik sada ponovno javlja osnovano sumnjiv u počinjenje istovrsnog kaznenog djela prijetnje, zbog kojeg je već i ranije osuđen, pri čemu je i ranije počinjeni prekršaj djelo s obilježjem nasilja. Naglašavajući pak kako ranije počinjena kaznena djela datiraju iz 2021. te da je od tada prošlo četiri godine u kojem razdoblju optuženik nije počinio novo kazneno djelo, žalitelj zanemaruje da prema odredbama Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine broj 143/12., 105/15., 32/17. i 53/22.) nije nastupila rehabilitacija za ta kaznena djela, neovisno o proteku vremena od pravomoćnosti presuda.

8.2. Sve navedene okolnosti, protivno žalbenim prigovorima, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na znatnu upornost i kriminalnu volju optuženika te na njegovu odlučnost u protupravnom postupanju, a stoga i na opravdanost primjene samostalnih mjera opreza iz članka samostalnih mjera opreza iz članka 98.a ZKP/08. u vezi s člankom 98. stavkom 2. točkama 4., 5. i 9. ZKP/08., kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

9. Isto tako, nije u pravu žalitelj niti kada upire na povredu načela razmjernosti. Ističe se žalitelju kako prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja mjera opreza kao samostalnih mjera. Imajući na umu sve navedeno, kao i činjenicu da su samostalne mjere opreza određene uslijed isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08., ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

9.1. Nije utvrđeno da bi optuženiku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav). Napominje se žalitelju da odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači, sama po sebi, povredu optuženikovih ustavnih prava.

10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Velika Gorica, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević