REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-1867/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mariju Kovačeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupan po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice ĆĐ i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice TĐ, dana 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je toč. 2. KAMATNA STOPA (Promjenljivost kamatne stope) Ugovora o kreditu br. 056-50-4730814, sklopljenog između tužitelja, NĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (prije na adresi: [adresa]) i Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Magazinska 69, u Zagrebu dana 27.veljače 2008., ništetna.

II. Utvrđuje se da je toč. 1. IZNOS KREDITA (Valutna klauzula u CHF) Ugovora o kreditu br. 056-50-4730814, sklopljenog između tužitelja NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (prije na adresi: [adresa]) i Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Magazinska 69, u Zagrebu dana 27. veljače

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Magazinska 69, Zagreb da tužitelju, NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (prije na adresi: [adresa]), isplati iznos od 4.168,26 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to:

- na iznos od 6,72 eur tekućim od 30. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 5,71 eur tekućim od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 6,67 eur tekućim od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 8,89 eur tekućim od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 3,42 eur tekućim od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 4,68 eur tekućim od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2,41 eur tekućim od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 0,74 eur tekućim od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,81 eur tekućim od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 2,40 eur tekućim od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 2,44 eur tekućim od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 1,38 eur tekućim od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 3,54 eur tekućim od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 5,36 eur tekućim od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 7,43 eur tekućim od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 7,10 eur tekućim od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 10,20 eur tekućim od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,80 eur tekućim od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 11,06 eur tekućim od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 20,79 eur tekućim od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 17,21 eur tekućim od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 26,20 eur tekućim od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 23,53 eur tekućim od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 20,38 eur tekućim od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 27,89 eur tekućim od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 37,11 eur tekućim od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 32,02 eur tekućim od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 33,88 eur tekućim od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 31,63 eur tekućim od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 32,08 eur tekućim od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 44,70 eur tekućim od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 46,96 eur tekućim od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 59,26 eur tekućim od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 54,25 eur tekućim od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 48,25 eur tekućim od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 50,59 eur tekućim od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 50,38 eur tekućim od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 52,95 eur tekućim od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 56,83 eur tekućim od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 57,40 eur tekućim od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 55,73 eur tekućim od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 57,44 eur tekućim od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 58,76 eur tekućim od 30. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 57,48 eur tekućim od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 58,07 eur tekućim od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 57,50 eur tekućim od 30. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 55,28 eur tekućim od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 58,24 eur tekućim od 30. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 59,81 eur tekućim od 31. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 59,25 eur tekućim od 31. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 54,83 eur tekućim od 28. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 59,16 eur tekućim od 31. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 59,87 eur tekućim od 30. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 58,50 eur tekućim od 31. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 53,49 eur tekućim od 30. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 53,66 eur tekućim od 31. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 55,73 eur tekućim od 31. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 57,89 eur tekućim od 30. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 61,03 eur tekućim od 31. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 59,93 eur tekućim od 30. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 61,27 eur tekućim od 31. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 62,94 eur tekućim od 31. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 63,18 eur tekućim od 28. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 66,03 eur tekućim od 31. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 65,85 eur tekućim od 30. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 64,38 eur tekućim od 31. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 64,29 eur tekućim od 30. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 64,77 eur tekućim od 31. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 67,00 eur tekućim od 31. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 69,47 eur tekućim od 30. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 69,48 eur tekućim od 31. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 71,53 eur tekućim od 30. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 72,95 eur tekućim od 31. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 72,39 eur tekućim od 31. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 110,02 eur tekućim od 28. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 103,65 eur tekućim od 31. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 941,36 eur tekućim od 30. travnja 2015. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. do isplate određuje se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev II-tužitelja NĐ za isplatu daljnjih 1.006,46 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (preko iznosa koji je dosuđen točkom III. izreke ove presude).

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Magazinska 69, Zagreb da tužitelju NĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (prije na adresi: [adresa]) naknadi parnični trošak u iznosu od 1.208,25 EUR, zajedno s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 14. lipnja 2023. tužitelj NĐ zatražio je donošenje presude kojom bi se utvrdilo da su toč. 2. KAMATNA STOPA (Promjenljivost kamatne stope) i toč. 1. IZNOS KREDITA (Valutna klauzula u CHF) Ugovora o kreditu br. 056- 50-4730814, sklopljenog između tužitelja i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. dana 27.veljače 2008., ništetne te kojom bi se naložilo tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da mu isplati iznos od 5.174,72 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da se presuda u kolektivnom sporu ne može primijeniti na konkretan ugovor o kreditu te da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnom ugovoru o kreditu nisu ništetne, uz to ističući prigovor zastare. Na pripremnom ročištu 28. veljače 2025. tuženik je povukao prigovor visine tužbenog zahtjeva.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio iznos od 5.174,72 EUR, s pripadajućim kamatama, da bi podneskom od 16. srpnja 2025. povukao tužbu u dijelu u kojem traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (toč 2. Ugovora o kreditu), uz smanjivanje kondemnatornog zahtjeva na način da je zatražio isplatu iznosa od 4.168,26 EUR.

3.1. Tuženik je u podnesku od 27. srpnja 2025. naveo da se protivi djelomičnom povlačenju.

3.2. U članku 193. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP) stavkom 1. je određeno da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok je stavkom 2. propisano da se tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Budući da je tužitelj djelomično povukao tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik na isto nije pristao, valjalo je odlučiti o inicijalno postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno i o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o zahtjevu za isplatom iznosa od 5.174,72 EUR koji tužitelj traži na ime, kako to proizlazi iz sadržaja tužbe, ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

4. Tijekom postupka sud je pročitao otplatni plan (list 10-13 spisa), Ugovor o kreditu od 27. veljače 2008. (list 14-17; 48-53 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 18-25 spisa), promotivne uvjete RBA (list 47-48 spisa), tablicu tržišnih parametara za auto kredit sa valutnom klauzulom u CHF – prosječne veličine za kvartal (list 55 spisa), te je saslušan tužitelj (list 73-74 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF), uz daljnji zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, da su stranke sklopile Ugovora o kreditu br. 056-50-4730814 od 27. veljače 2008. kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.081,91 CHF obračunatom prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je redovna kamatna stopa ugovorena u visini od 6,75% godišnje te da je namjena kredita bila kupnja rabljenih automobila već registriranih u [adresa] kao i da je isti u cijelosti otplaćen.

8. Sporna je osnova zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula švicarski franak (CHF), te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i je li potraživanje u zastari.

9. U čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 23.081,91 CHF obračunatom prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te je nadalje ugovoreno da se kredit otplaćuje na način da se dio glavnice kredita u iznosu od 20.426,06 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, dok preostali dio glavnice kredita u iznosu od 2.655,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovornog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita iz prethodne točke. U čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno je da će redovita kamata iznositi 6,75% godišnje te da je ista promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/2007, 79/2007, u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP-a. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je predmetni Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

11. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko sadržaja sporne odredbe kredita sud je saslušao tužitelja NĐ (list 73 i 74 spisa), a kojem ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivao na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan te nije u protivnosti s ispravama u spisu. Na temelju navedenog iskaza sud utvrđuje da je tužitelj 2007. godine podigao kredit kod auto kuće Škoda Štasni na Jankomiru radi kupnje automobila (testnog vozila) za osobne potrebe; da je ovu banku izabrao jer je auto kuća s njima surađivala pa su mu oni odmah ponudili kredit u CHF i nisu mu nudili nikakav drugi kredit; da s tuženikom nikad nije stupio u kontakt; da se nije posebno pregovaralo o pojedinim odredbama te da mu ništa nije objašnjavano o pojmu valutne klauzule ni kako se tečaj može mijenjati niti mu je objašnjeno kako će se ugovorena kamatna stopa mijenjati; da je isti ugovor pročitao, ali da više od onoga što je pročitano nisam znao jer je po struci stolar i ne razumije se u ekonomsku materiju; da je mislio da će rata kredita ostati onakva kakvu su ugovorili prema otplatnom planu koji mu je tada prezentiran; da je banka povećala mjesečne iznose rata bez da je tužitelja prethodno kontaktirala odnosno bez njegove suglasnosti; da nikada nije imao obrt niti firmu niti da je automobil u vezi kojeg je dizao kredit ikada korišten za kakvu firmu ili za obrt.

12. Sud nije provodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu budući da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (tako i u rješenju USRH broj: U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

13. Slijedom navedenoga utvrđeno je da je tužitelj u veljači 2008. sklopio ugovor o kreditu kao fizička osoba te da je svrha kredita bila kupnja automobila za osobne potrebe, odnosno da isti korišten u svrhe koje nisu namijenjene zanimanju tužitelja niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se stoga radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 9. ZZP-a, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 16. ZZP-a. Jednako tako, utvrđeno je predmetni ugovor o kreditu u sebi sadrži odredbe s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom o kojima se nije posebno pregovaralo te da tužitelj pritom od strane banke (tuženika) nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF niti mu je objašnjen način na koji, odnosno parametri po kojima će se mijenjati kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, pa je, uzevši u obzir da tužitelj nije ekonomist, životno i logično da ništa više od onoga što je u ugovoru pisalo nije znao. S tim u vezi valja uzeti u obzir i Direktivu 93/13/EEZ prema kojoj se sukladno čl. 3. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive, a ovaj je članak i formalno implementiran u nacionalno zakonodavstvo na temelju odredbe čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12). Ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao. Zaključno, a glede pozivanja tuženika na Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom od 2005. napominje se kako je tuženik u istima samo općenito naveo da visina kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tržišnih prilika, te cijeni novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima, bez preciznih i jasnih kriterija po kojima se promjena kamate može odrediti. Iz istog razloga nisu relevantni niti Pravilnici o obračunu kamata i naknada od 2005. i 2011.

14. Prema tome, sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. 818-50-2926023 od 4. srpnja 2005., koji je bio sklopljen između stranaka, ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF, po kojoj je kunski iznos kredita i anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka (čl. 1. predmetnog ugovora o kreditu) te u dijelu u kojem je njime ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika (čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu) pa je valjalo odlučiti kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

15. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Ujedno je tuženik ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

16. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna, slijedom čega u predmetu nije provođeno financijsko vještačenje. Stoga je nesporno da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe te zbog povišenja kamatne stope na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 38.989,00 kn / 5.174,72 eura, kako je i zatražio u tužbi.

17. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja na temelju ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP-a. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, i to donošenjem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. lipnja 2023., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. ZOO.

18. Slijedom navedenog, a budući da u postupku nije sporna visina tužbenog zahtjeva, tužitelju je valjalo od ukupno zatraženog iznosa od 5.174,72 EUR dosuditi iznos od 4.168,26 EUR koji je preplaćen po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

19. Pritom valja ukazati da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od početnog tečaja tuženika za CHF, a iz razloga što u ovom postupku nije istaknuo prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor prijeboja niti protutužbeni zahtjev (tako VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023.).

20. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

21. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan u dijelu u kojem od tuženika zahtijeva iznos s osnove preplate na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, sa pripadajućim zateznim kamatama, i to od 1.006,46 EUR (ukupno zatraženi iznos od 5.174,72 EUR manje iznos s osnove preplate zbog valutne klauzule od 4.168,26 EUR). Za navedeni dio potraživanja tužitelja nastupila je zastara. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, i to donošenjem presude posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. lipnja 2023., to je razvidno da je u konkretnom slučaju protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 371. ZOO. Obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je u tom dijelu odbiti kao neosnovan (preko iznosa koji je dosuđen) i odlučiti kao u toč. IV. izreke ove presude.

22. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora (5.174,72 EUR) te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, 107/25 – dalje: OT), a u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu parničnog troška, pri čemu se napominje da se deklaratorni zahtjevi, postavljeni su uz činidbu, ne uzimaju u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.

22.1. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

22.2. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio 100%, a s visinom je uspio s 80,55% (od ukupno traženih 5.174,72 EUR uspio je s 4.168,26 EUR) te je shodno tome uspjeh tužitelja u parnici ocijenjen je s 90,275 % (100% + 80,55 % = 180,55 % / 2 = 90,275 %), a tuženika s 9,725 % pa kada se ti postotci oduzmu dobije se postotak koji odgovara postotku razmjernog uspjeha tužitelja u parnici od 80,55 %.

22.3. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT) i sastav podnesaka od 21. prosinca 2023. 30. travnja 2024. i 16. srpnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT) te zastupanje na ročištima 28. veljače 2025., 2. travnja 2025. i 5. studenog 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT) i zastupanje na ročištu od 16. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/2 OT), što uz PDV, iznosi sveukupno 1.500,00 EUR. Kada se uzme u obzir omjer razmjeran uspjeh u sporu, tužitelju na ime naknade parničnih troškova pripada iznos od 1208,25 EUR.

22.4.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24. lipnja 2024. budući da isti nije bio potreban u ovom postupku.

22.5. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 23. prosinca 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

22.6. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod toč. V. izreke ove presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.