REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj P-1956/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J EŠE N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Antei Barešić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika OTP Banka Hrvatska d.d. OIB: 52508873833, kao pravni slijednik Splitske banke Domovinskog rata br. 61, zastupana po punomoćniku SO i ostalim odvjetnicima iz odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., iz Splita ,radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2025. godine u prisutnosti tužitelja FO i punomoćnika tužitelja odvjetnika Dragana Jurjevića, te nakon objave presude dana 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku, OTP Banka Hrvatska d.d. Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB:52508873833, da tužitelju FO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 45331/06, isplati iznos od 5.023,61 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

22,76 EUR od dana 12.03.2007. do isplate

22,67 EUR od dana 10.04.2007. do isplate

22,29 EUR od dana 10.05.2007. do isplate

22,33 EUR od dana 11.06.2007. do isplate

22,07 EUR od dana 10.07.2007. do isplate

22,34 EUR od dana 10.08.2007. do isplate

22,33 EUR od dana 10.09.2007. do isplate

22,02 EUR od dana 10.10.2007. do isplate

22,28 EUR od dana 12.11.2007. do isplate

22,17 EUR od dana 10.12.2007. do isplate

22,52 EUR od dana 10.01.2008. do isplate

22,82 EUR od dana 11.02.2008. do isplate

23,25 EUR od dana 10.03.2008. do isplate

22,88 EUR od dana 10.04.2008. do isplate

22,62 EUR od dana 12.05.2008. do isplate

22,58 EUR od dana 10.06.2008. do isplate

22,50 EUR od dana 10.07.2008. do isplate

22,37 EUR od dana 11.08.2008. do isplate

22,39 EUR od dana 10.09.2008. do isplate

23,12 EUR od dana 10.10.2008. do isplate

23,67 EUR od dana 10.11.2008. do isplate

23,47 EUR od dana 10.12.2008. do isplate

24,63 EUR od dana 12.01.2009. do isplate

43,11 EUR od dana 10.02.2009. do isplate

44,05 EUR od dana 10.03.2009. do isplate

42,41 EUR od dana 10.04.2009. do isplate

42,11 EUR od dana 11.05.2009. do isplate

41,95 EUR od dana 10.06.2009. do isplate

42,28 EUR od dana 10.07.2009. do isplate

41,62 EUR od dana 10.08.2009. do isplate

41,92 EUR od dana 10.09.2009. do isplate

41,40 EUR od dana 12.10.2009. do isplate

41,86 EUR od dana 10.11.2009. do isplate

41,60 EUR od dana 10.12.2009. do isplate

54,16 EUR od dana 11.01.2010. do isplate

55,05 EUR od dana 10.02.2010. do isplate

54,86 EUR od dana 10.03.2010. do isplate

55,61 EUR od dana 12.04.2010. do isplate

56,70 EUR od dana 10.05.2010. do isplate

54,97 EUR od dana 10.06.2010. do isplate

2,69 EUR od dana 11.06.2010. do isplate

53,87 EUR od dana 12.07.2010. do isplate

5,64 EUR od dana 13.07.2010. do isplate

57,71 EUR od dana 10.08.2010. do isplate

37,42 EUR od dana 10.09.2010. do isplate

13,27 EUR od dana 13.09.2010. do isplate

11,37 EUR od dana 14.09.2010. do isplate

53,72 EUR od dana 11.10.2010. do isplate

6,25 EUR od dana 13.10.2010. do isplate

52,95 EUR od dana 10.11.2010. do isplate

7,49 EUR od dana 12.11.2010. do isplate

50,35 EUR od dana 10.12.2010. do isplate

12,11 EUR od dana 14.12.2010. do isplate

14,99 EUR od dana 10.01.2011. do isplate

26,53 EUR od dana 11.01.2011. do isplate

13,27 EUR od dana 12.01.2011. do isplate

10,20 EUR od dana 13.01.2011. do isplate

57,38 EUR od dana 10.02.2011. do isplate

36,79 EUR od dana 10.03.2011. do isplate

21,46 EUR od dana 15.03.2011. do isplate

47,98 EUR od dana 11.04.2011. do isplate

9,05 EUR od dana 12.04.2011. do isplate

9,85 EUR od dana 10.05.2011. do isplate

13,24 EUR od dana 12.05.2011. do isplate

13,21 EUR od dana 16.05.2011. do isplate

13,27 EUR od dana 17.05.2011. do isplate

10,30 EUR od dana 23.05.2011. do isplate

11,49 EUR od dana 13.06.2011. do isplate

13,25 EUR od dana 14.06.2011. do isplate

13,25 EUR od dana 15.06.2011. do isplate

13,23 EUR od dana 20.06.2011. do isplate

10,98 EUR od dana 21.06.2011. do isplate

62,50 EUR od dana 11.07.2011. do isplate

69,18 EUR od dana 16.08.2011. do isplate

62,99 EUR od dana 12.09.2011. do isplate

61,65 EUR od dana 10.10.2011. do isplate

53,40 EUR od dana 10.11.2011. do isplate

8,57 EUR od dana 14.11.2011. do isplate

61,62 EUR od dana 12.12.2011. do isplate

0,24 EUR od dana 19.12.2011. do isplate

63,02 EUR od dana 10.01.2012. do isplate

63,84 EUR od dana 10.02.2012. do isplate

64,09 EUR od dana 12.03.2012. do isplate

63,47 EUR od dana 11.04.2012. do isplate

63,72 EUR od dana 10.05.2012. do isplate

0,10 EUR od dana 11.05.2012. do isplate

64,14 EUR od dana 11.06.2012. do isplate

63,65 EUR od dana 10.07.2012. do isplate

63,61 EUR od dana 10.08.2012. do isplate

62,68 EUR od dana 10.09.2012. do isplate

63,00 EUR od dana 10.10.2012. do isplate

50,81 EUR od dana 12.11.2012. do isplate

12,87 EUR od dana 13.11.2012. do isplate

63,47 EUR od dana 10.12.2012. do isplate

63,78 EUR od dana 10.01.2013. do isplate

62,89 EUR od dana 11.02.2013. do isplate

62,54 EUR od dana 11.03.2013. do isplate

63,53 EUR od dana 10.04.2013. do isplate

62,56 EUR od dana 10.05.2013. do isplate

62,05 EUR od dana 10.06.2013. do isplate

61,48 EUR od dana 10.07.2013. do isplate

62,18 EUR od dana 12.08.2013. do isplate

62,57 EUR od dana 10.09.2013. do isplate

62,93 EUR od dana 10.10.2013. do isplate

63,01 EUR od dana 11.11.2013. do isplate

26,73 EUR od dana 10.12.2013. do isplate

13,26 EUR od dana 11.12.2013. do isplate

11,94 EUR od dana 12.12.2013. do isplate

11,63 EUR od dana 16.12.2013. do isplate

44,94 EUR od dana 10.01.2014. do isplate

8,33 EUR od dana 13.01.2014. do isplate

25,51 EUR od dana 11.02.2014. do isplate

5,66 EUR od dana 12.02.2014. do isplate

31,35 EUR od dana 12.03.2014. do isplate

31,26 EUR od dana 10.04.2014. do isplate

30,95 EUR od dana 12.05.2014. do isplate

30,98 EUR od dana 12.06.2014. do isplate

31,12 EUR od dana 10.07.2014. do isplate

31,09 EUR od dana 11.08.2014. do isplate

0,25 EUR od dana 13.08.2014. do isplate

31,44 EUR od dana 10.09.2014. do isplate

28,08 EUR od dana 10.10.2014. do isplate

3,38 EUR od dana 13.10.2014. do isplate

31,66 EUR od dana 10.11.2014. do isplate

24,45 EUR od dana 16.12.2014. do isplate

7,30 EUR od dana 17.12.2014. do isplate

18,94 EUR od dana 12.01.2015. do isplate

12,87 EUR od dana 13.01.2015. do isplate

656,00 EUR od dana 09.02.2015. do isplate

sve u visini stope od 15% godišnje koja teče od dana 12. veljače 2007. do 31. prosinca 2007., zatim sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 30.12.2023. se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023 se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da naknadi tužiteljici prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku, OTP Banka Hrvatska d.d. Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB:52508873833, da tužitelju FO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 40556/07, isplati iznos od 635,88 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

3,70 EUR od dana 12.03.2007. do isplate

3,69 EUR od dana 10.04.2007. do isplate

3,63 EUR od dana 10.05.2007. do isplate

3,63 EUR od dana 11.06.2007. do isplate

3,59 EUR od dana 10.07.2007. do isplate

3,64 EUR od dana 10.08.2007. do isplate

3,64 EUR od dana 10.09.2007. do isplate

3,58 EUR od dana 10.10.2007. do isplate

3,63 EUR od dana 12.11.2007. do isplate

3,61 EUR od dana 10.12.2007. do isplate

3,61 EUR od dana 10.01.2008. do isplate

3,72 EUR od dana 11.02.2008. do isplate

3,79 EUR od dana 10.03.2008. do isplate

3,72 EUR od dana 10.04.2008. do isplate

3,68 EUR od dana 12.05.2008. do isplate

3,68 EUR od dana 10.06.2008. do isplate

3,66 EUR od dana 10.07.2008. do isplate

3,64 EUR od dana 11.08.2008. do isplate

3,65 EUR od dana 10.09.2008. do isplate

10,00 EUR od dana 10.10.2008. do isplate

10,24 EUR od dana 10.11.2008. do isplate

10,15 EUR od dana 10.12.2008. do isplate

10,65 EUR od dana 12.01.2009. do isplate

10,84 EUR od dana 10.02.2009. do isplate

11,08 EUR od dana 10.03.2009. do isplate

10,66 EUR od dana 10.04.2009. do isplate

10,59 EUR od dana 11.05.2009. do isplate

10,55 EUR od dana 10.06.2009. do isplate

10,63 EUR od dana 10.07.2009. do isplate

10,47 EUR od dana 10.08.2009. do isplate

10,54 EUR od dana 10.09.2009. do isplate

10,41 EUR od dana 12.10.2009. do isplate

10,53 EUR od dana 10.11.2009. do isplate

10,46 EUR od dana 10.12.2009. do isplate

14,29 EUR od dana 11.01.2010. do isplate

14,52 EUR od dana 10.02.2010. do isplate

14,48 EUR od dana 10.03.2010. do isplate

14,67 EUR od dana 12.04.2010. do isplate

14,96 EUR od dana 10.05.2010. do isplate

15,22 EUR od dana 10.06.2010. do isplate

15,71 EUR od dana 12.07.2010. do isplate

15,23 EUR od dana 10.08.2010. do isplate

16,44 EUR od dana 10.09.2010. do isplate

15,81 EUR od dana 11.10.2010. do isplate

15,93 EUR od dana 10.11.2010. do isplate

14,53 EUR od dana 10.12.2010. do isplate

1,94 EUR od dana 14.12.2010. do isplate

8,70 EUR od dana 10.01.2011. do isplate

8,48 EUR od dana 11.01.2011. do isplate

16,37 EUR od dana 10.02.2011. do isplate

13,42 EUR od dana 10.03.2011. do isplate

3,20 EUR od dana 15.03.2011. do isplate

16,27 EUR od dana 11.04.2011. do isplate

17,05 EUR od dana 10.05.2011. do isplate

17,59 EUR od dana 10.06.2011. do isplate

17,83 EUR od dana 11.07.2011. do isplate

19,74 EUR od dana 16.08.2011. do isplate

15,92 EUR od dana 12.09.2011. do isplate

2,05 EUR od dana 13.09.2011. do isplate

12,07 EUR od dana 10.10.2011. do isplate

5,51 EUR od dana 12.10.2011. do isplate

17,68 EUR od dana 10.11.2011. do isplate

17,65 EUR od dana 12.12.2011. do isplate

11,97 EUR od dana 10.01.2012. do isplate

0,66 EUR od dana 11.01.2012. do isplate

2,65 EUR od dana 02.02.2012. do isplate

0,04 EUR od dana 11.02.2012. do isplate

sve u visini stope od 15% godišnje koja teče od dana 12. veljače 2007. do 31. prosinca 2007., zatim sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 30.12.2023. se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023 se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da naknadi tužiteljici prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.957,34 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 13. lipnja 2019. godine, navodi da je dana 20.02.2006. sklopio s prednikom tuženika, HVB Splitskom bankom d.d., Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 45331/06, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 100.000,00 CHF obračunatom prema prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Također, tužitelj da je dana 10.01.2007. s prednikom tuženika Societe generale- Splitska banka d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 40556/07, kojim je kreditor tužitelju odobrio kredit u iznosu od 25.000,00 CHF obračunatom prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja. U članku 5. Ugovora o kreditu od 20.02.2006. stoji da je tužitelj tuženiku dužan platiti promjenjivu nominalnu kamatnu stopu, a koja je kamata na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,20%, dok u čl. 4. Ugovora o kreditu od 10.01. 2007. godine stoji da je tužitelj dužan tuženiku plaćati promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila 6,49%. Takve odredbe predmetnih Ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope su ništetne, što za posljedicu ima primjenu predmetnih Ugovora o kreditu oslobođenih učinaka promjenjivosti kamatne stope. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. godine do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu, predmetne odluke i pravna stajališta potvrđeni su i revizijskom odlukom vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 09.04.2015. godine. Rubriciranim presudama sudovi su utvrdili da ugovorna odredba koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Dodatna okolnost koja je presudna za ocjenu da navedene ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jest činjenica da su iste odredbe u ugovoru unijete na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke, na koje potrošači kao i tužitelj, nisu mogli nikako utjecati, pri čemu nije sporno niti u ugovoru niti u općim uvjetnima poslovanja banaka nisu utvrđeni parametri pod kojima će banke mijenjati promjenjivu kamatnu stopu niti metoda izračuna tih parametara. Na temelju takvih utvrđenja, rubriciranim presudama, sudovi su utvrdili, da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, a prema tome i ništene. Tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa koja je u Ugovoru o kreditu od 20.06.2006. godine iznosila 4,20%, odnosno 6,49% po Ugovoru o kreditu od 10.10.2007. godine. Tužitelj s prije podizana tužbe obratio tuženiku s molbom za dostavom dokumentacije po predmetnim ugovorima o kreditu koja je neophodna za financijsko vještačenje u konkretnom slučaju, međutim tuženik nije dostavio traženu dokumentaciju do dana dizanja tužbe. Stoga je tužitelj prema čl. 186.b ZPP-a tražio da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku dostavu dokumentacije potrebe za uređenje tužbenog zahtjeva. Tužitelj uz tužbu u prilogu dostavlja svu daljnju dokumentaciju koju posjeduje, a temeljem koje je izračunat ukupni iznos preplaćenih iznosa po kreditu, i to: Ugovor o kreditu br. 45331/06 od 20.06.2006. Ugovor o kreditu br. 40556/07 od 10.01.2007., a prema rješenju suda poslovni broj 24 P-1956/19 od 22. listopada 2019. tuženik je sudu dostavio Ugovor o kreditu br. 45331/06 od 20.06.2006., izračun EKS-a i otplatni plan broj 45331/06, obavijesti o promijeni kamatne stope, te obavijesti o promijeni kamatnih stopa. Tužitelj je prema dokumentaciji koju posjeduje i dokumentacije koju mu je dostavio tuženik, podneskom od 31. prosinca 2019. izračunao kako je prilikom otplate kredita broj 45331/06 preplatio iznos od 4.847,88 EUR (36.526,33 kuna), dok je prilikom otplate kredita broj 40556/07 preplatio iznos od 611,90 EUR (4.610,36 kuna), međutim ukoliko tuženik bude osporavao visinu utuženog iznosa, tužitelj će nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja specificirati tužbeni zahtjev na iznos koji je tužitelj preplatio prema predmetnim ugovorima o kreditu. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku donese presudu. Tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 21. ožujka 2024. (l.s. 109-114) pa na ime preplaćenih iznos anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 45331/06, potražuje iznos od 5.023,61 EUR, a Ugovoru o kreditu broj 40556/07, potražuje iznos od 635,07 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 27. siječnja 2020. (l.s. 59-61) ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovnog Općinskog suda u Zadru. U svakom slučaju u cijelosti se tuženik ovdje protivi tužbi i svim postavljenim tužbenim zahtjevima, osporava pravni osnovu, kao i utuženu visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u ovom odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja kao, te predlaže da se tužbeni zahtjevi u cijelosti odbije neosnovani uz osudu tužitelja na podmirenje svih troškova postupka. Prije upuštanja u raspravu o glavnoj stvari ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u zadru. S obzirom da tuženik ima sjedište u [adresa] pa je stoga prema čl. 48. st. 1. ZPP-a nadležan Općinski sud u Splitu. Tuženik ističe da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe jer je obvezno pravni odnos po oba kredita između stranaka prestao ispunjenjem. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja odlukom tuženika, pravno valjana ugovorna odredba i da ista nije u protivnosti s kogentnim odredbama ZOO-a. Ugovaranjem da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, stranke su ugovorile odredivu činidbu, pa ista nije ništetna u smislu odredbe čl. 270 i 272. ZOO- a, niti je u suprotnosti s temeljnim načelima obveznog prava. Oba ugovora o kreditu sadrže više ugovornih klauzula glede ugovorne kamate, pa tako i klauzulu o visini početne kamatne stope, promjenjivosti kamate, kao i odredbu o promijeni kamatne stope odlukom tuženika, s time da je tuženik o svakoj izmjeni dužan pravodobno i pouzdano obavijestiti korisnika kredita, što je i činio. Budući je odredba dispozitivne prirode, stranke su imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna od ugovornih strana, u ovom slučaju tuženik, svojom odlukom. Tuženik upućuje na stav Vrhovnog suda RH koji je odlukom Rev 360/14 od 01.12.2015. zauzeo slijedeće shvaćanje : "Time što su visinu kamatne stope vezale za izmjenu Odluke o kamatama Banke, stranke su u pogledu plaćanja kamata ugovorile odredivu činidbu, a kako to zaključuju i nižestupanjski sudovi." Na razrješenje odnosa između stranaka ne mogu se primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009, dalje ZPK/09), budući je Zakon stupio na snagu 01.01.2010. a Ugovor o kreditu br. 1. je sklopljen 2006., a br. 2. sklopljen j 2007. Međutim prije stupanja na snagu istog zakona koji je odredbom čl 11. obvezivao tuženika kao vjerovnika da ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, o svakoj promjeni obavijesti potrošača ovdje tužitelja, tuženik je i prije i nakon stupanja na snagu navedenog Zakona obavještavao tužitelja o promjeni kamatnih stopa. Obzirom da se tužitelj za osnovanost tužbenog zahtjeva poziva na odredbe ZPP-a i pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH donesenu u kolektivnom sporu (Pž-7129/13 od 13.06.2014.) po kojoj bi ugovorna odredba o pomnjivosti kamatne stope bila ništetna, pa stoga postojanje osnove tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati, takvo shvaćanje je pravno neprihvatljivo i strogo neodrživo. Donošenjem navedene presude nije otpala osnova stjecanja, s obzirom da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača. Istom presudom potrošačima je pružena apstraktna zaštita, a nije za tužitelja ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo, koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja kako postojanja osnova tako i visine tužbenog zahtjeva. Navedeno znači da u svakoj pojedinoj parnici potrošač kao tužitelj na kojemu je teret dokaza, mora dokazati postojanje takve osnove i visine tužbenog zahtjeva. Dakle, činjenična utvrđenja iz postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u zagrebu pod brojem P-1401/12, a u kojemu je VTS donio gore citirane pravomoćne presude, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku. Prema čl. 220.s t. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice (čl. 221. ZPP). Sud je ovlašten i dužan, prema svom uvjerenju ali na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, (čl. 8. ZPP-a). ukoliko bi činjenična utvrđenja iz presude donesene u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u zagrebu bila relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. ZPP-a u vezi s čl. 81. at. 4. ZPP-a (NN 96/03). Tužitelj pogrešno tumači značenje i opseg presude VTS-a broj Pž-7129/13, u odnosu na konkretan spor , budući nije dovedena u pitanje valjanost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima kojima su stranke ugovorile da je kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, niti su takve ugovorne odredbe utvrđene ništetnima , što je konačno potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH. Rješenjem VTS-a ukinuta je I. st. Presuda u dijelu kojim je naloženo tuženim bankama da se ugovori o kreditu izmjene na način da se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zamjeni ugovornom odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi koja je vrijedila u trenutku korištenja- plasiranja kredita, a tužitelj smatra da se visina tužbenog zahtjeva treba izračunati i utvrditi za cijelo vrijeme vraćanja kredita na temelju početne kamatne stope. Navedeno bi značilo da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, a predmetni krediti to nisu. Eventualna ništetnost odredbe o načinu promjene kamatne stope, ne povlači ništetnost ugovorne odredbe da je kamatna stopa promjenjiva. Ugovori o kreditu nisu tipski ugovori , o svim ugovornim odredbama se pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i s istima se usuglasio, pa je stoga između ugovornih strana postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka po oba ugovora o kreditu. Budući je povodom svake obavijesti o promjeni kamatne stope tužitelj nastavio s urednom otplatom kredita po novim otplatnim planovima, tužitelj nije isticao nikakav prigovor, može se zaključiti da je tužitelj prešutno bio suglasan s promjenama kamatnih stopa. Tužitelj ističe i prigovor zastare, jer sve i da je tužbeni zahtjev osnovan, a nije, radi povrata razlike navodno neosnovano više plaćenih anuiteta, imala bi se primijeniti odredba čl. 266.1. ZOOO-a po kojoj tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Prigovor zastare je makar osnovan glede eventualno preplaćenih anuiteta u odnosu na koje je istekao zastrani rok prije pokretanja kolektivnog spora koji je pred Trgovačkim sudom u zagrebu vođen pod brojem P-1401/12, a pokrenut je tužbom od 4. travnja 2012., budući je predmetna tužba podnesena 13.06.2019. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer nije jasno kojom metodologijom je tužitelj došao do utuženog iznosa od 4.847,88 EUR (36.526,33 kuna) za Ugovor o kreditu br. 1., odnosno 611,90 EUR (4.610,36 kuna) za Ugovor o kreditu br. 2. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, ka teče od presuđenja pa do isplate.

2.1. Rješenjem Naslovnog suda poslovni broj 24 P-1956/2019-10 od 1. veljače 2021., odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, uz obrazloženje kako je u ovom postupku nesporno da je Ugovor o kreditu broj 45331/06 zaključen u [adresa], 20. lipnja 2006. između pravne prednice tuženice HVB Splitska banka d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, te EO kao sudužnika (u nastavku teksta: Ugovor o kreditu), dok je odredbom čl. 18. toč. 2. tog Ugovora, određeno kako je u slučaju eventualnog spora mjesno nadležan sud prema mjestu zaključenja Ugovora. S obzirom na to da su tužitelj i pravna prednica tuženice sklopile pisani sporazum kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda prema mjestu zaključenja Ugovora o kreditu, a kako je nesporno da je isti zaključen u [adresa], to je za postupanje u konkretnom slučaju nadležan Općinski sud u Zadru jer su ispunjene zakonske pretpostavke iz citirane odredbe čl. 70. ZPP-a i čl. 18. toč. 2. Ugovora o kreditu.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: ugovor o kreditu broj 45331/06 sklopljen između stranaka 20. lipnja 2006. (l.s. 5-9, 22-31), ugovor o kreditu broj 40556/07 sklopljen između stranaka 10. siječnja 2007. (l.s. 11-13), zk izvadak od 23.03.2006 (l.s. 32), izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 45331/06 (l.s. 33-38)obavijesti o promjeni kamatne stope (l.s. 39- 43), pregled uplata po kreditu (l.s. 44-52), proveo je dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Majdi Korljan, koja je sačinila pisani nalaz i mišljenje 3. ožujka 2024. (l.s. 94-103), na ročištu održanom pred ovim sudom 25. studenog 2025. izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (l.s. 140- 141).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa koji predstavlja preplatu anuiteta po sklopljenim Ugovorima o kreditu, slijedom utvrđene ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnim ugovorima o kreditu i to za Ugovor o kreditu 45331/06 iznos 5.023,61 EUR, a Ugovoru o kreditu broj 40556/07, iznos od 635,07 EUR, sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate, sve na ime stečenog bez osnove.

5. U konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice: da je tužitelj s prednikom tuženika, dana 20. lipnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu 45331/06, gdje se u čl. 3. Ugovora navodi da se odobreni kredit ima koristiti isključivo za kupnju nekretnine, a kojim ugovorom je prednik tuženika kao kreditor, tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 100.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

-da je tužitelj s prednikom tuženika, dana 10. siječnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu 40556/07 u kojem je navedeno da je kredit bez određene namjene, a kojim je kreditor stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 25.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

-da je tužitelj sredstva stečena gore navedenim ugovorima o kreditu iskoristio za plaćanje kupoprodajne cijene za stan, kako o proizlazi iz iskaza tužitelja.

- da je kredit po Ugovoru o kreditu 45331/06 odobren s rokom otplate od 120 mjeseci, odnosno u 119 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.025,50 CHF te jednog preostalog anuiteta u iznosu od 1.022,86 CHF, a kredit po Ugovoru o kreditu broj 40556/07 odobren je s rokom otplate od 60 mjeseci, odnosno u 60 mjesečnih anuiteta u iznosu od po 489,63 CHF.

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke (l.s. 94-103), prednica tuženice tužitelju po Ugovoru o kreditu 45331/06 uplatila kunski iznos, obračunat po prodajnom tečaju Banke za devize na dan 6.7.2006., kao dana isplate kredita, kao protuvrijednost odobrenog iznosa kredita od 100.000,00 CHF te da je prednica tuženice tužitelju po Ugovoru o kreditu 40556/07 uplatila kunski iznos, obračunat po prodajnom tečaju Banke za devize na dan 15.1.2007., kao dana isplate kredita, kao protuvrijednost odobrenog iznosa kredita od 25.000,00 CHF.

- da je tužitelj po kreditu broj 45331/06 zbog promjene ugovorene kamatne stope tuženici preplatio ukupno 5.023,61 EUR, a da je po kreditu broj 40556/07 zbog promjene ugovorene kamatne stope tužitelj tuženici preplatio ukupno 635,88 EUR.

7. Na temelju iskaza tužitelja saslušanog kao stranke na ročištu pred ovim sudom dana 25. studenoga 2025. (l.s.140-141), ovaj sud utvrdio je da je tužitelj navedene kredite podigao radi kupnje stana u [adresa]. Iz banke da su mu tada savjetovali da uzme dva ugovora o kreditu s povoljnom kamatnom stopom, a da je za istu sam mislio da je fiksna. Prilikom sklapanja oba ugovora o kreditima nitko ga nije upozorio na moguće rizike, budući mislio da je od početka ugovorena fiksna kamatna stopa te da se ista neće mijenjati tokom otplate predmetnih kredita. Nakon nekoliko mjeseci dobio je obavijest od banke o promijeni kamatne stope, te je nastavio otplaćivati navedene kredite, budući u početku povećanje kamatne stope nije bilo veliko. Na navedenu okolnost kontaktirao je banku ali su mu rekli da se radi o formalnoj proceduri. S obzirom da u početku povećanje anuiteta nije bilo preveliko isto mu nije predstavljalo problem, ali protekom vremena kamata je postala suviše visoka.

8. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije.

9. Slijedom tumačenja Suda Europske unije, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

10. U konkretnom slučaju iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je isti u trenutku sklapanja prijepornih Ugovora imao status potrošača.

11. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

11.1. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

11.2. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11.3. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.4. Naime, prema odredbi čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.5. Navedene odredbe ZPP i ZZP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st. 1. ZPP. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

11.6. Pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi riješeno je presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. travnja 2014. kojom je utvrđeno da su navedene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, a koja povreda traje i nadalje. To znači da su navedene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom navedenih banaka, a to znači i tuženika te i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik OTP Banka Hrvatska d.d. kao trgovac i korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljene na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, a što znači da je tuženik OTP Banka Hrvatska d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) u navedenom razdoblju kad je ugovor sklopljen.

12. Kako je dakle, i ovaj sud vezan odlukama donesenima u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, to u konkretnom slučaju zaključuje da su odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

13. Međutim, ništetnost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga Ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora, a na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. U konkretnom slučaju, tužitelj je u svakom slučaju, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu 20. lipnja 2006. i 10. siječnja 2007., nastupio u svojstvu potrošača jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, ni njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14. Iz gore navedenih razloga valjalo je prihvatiti tužbene zahtjeve, pri čemu je visina utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Majde Korljan dipl. oec. (l.s 94-103) kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.

15. Iz iskaza tužitelja, u bitnom, proizlazi da o ni jednoj odredbi predmetnih ugovora o kreditu nije mogao pregovarati niti na nju utjecati, da se radilo o tipskim ugovorima, te da nije upozoren na postojanje rizika u vezi tečaja, štoviše, da ga se poticalo podići kredit upravo u ovoj valuti. Ovaj zaključak sud temelji na navodima tužitelja, da je podigao kredit, pri čemu da je već bila određena kamatna stopa o kojoj se dakle nije pregovaralo.

16. U konkretnom slučaju je i analizom predmetnog Ugovora ovaj sud zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

17. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao osnovanost činjenice iz tužbe - da je s prednikom tužene banke sklopio predmetne ugovore o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, na koje se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

18. U konkretnom slučaju, visina tražbine utvrđena je na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.

19. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

20. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora, na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

21. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.

22. U konkretnom slučaju vještak je izračunao da je tužitelj po kreditu broj 45331/06 zbog povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 4,20 % preplatio ukupni iznos od 5.023,61 EUR, a po kreditu broj 40556/07 je tužitelj zbog povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 6,49 % preplatio ukupni iznos od 635,88 EUR.

23. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.

25. Tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja, istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.

26. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

27. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljevu tražbinu zastara je počela teći od 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne, pa kako je predmetna tužba podnesena 13. lipnja 2019., to je ista podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok. Dok je prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024., zauzeto je shvaćanje, da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

28. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je valjalo prihvatiti na temelju odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO i naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznose koji predstavljaju razliku u iznosu anuiteta zbog promjene tečaja CHF/KN na dan plaćanja u odnosu na tečaj CHF/KN na dan isplate kredita.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) te odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, po kojima je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav podnesaka od 31. prosinca 2019., 18. ožujka 2020. i 21. ožujka 2024 po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 17. siječnja 2023. i 25. studenog 2025. po 1000 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2 EUR (Tbr. 54.), čini 1.200,00 EUR. Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25%, ukupni trošak koji je tužitelj imao za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika iznosi 1.500,00 EUR. Ovom iznosu valjalo je pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, plaćenu pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i troškova kopiranja po dopisu suda od 19. studenoga 2019., odnosno materijalne troškove (Tbr. 48.) u iznosu od 4,25 EUR, što čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 1.957,34 EUR, dok je u preostalom dijelu, za iznosi koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen kao neosnovan jer nije zatražen u skladu s odredbama Tarife i VPS, kao i odredaba ZPP. To odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu koju tužitelj neće biti u obvezi platiti.

U Zadru, 13. siječnja 2026. godine

Sudski savjetnik

Sutkinja

Matej Zurak

Antea Barešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u članku 335. ZPP- a, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

Tužitelju po pun.

Tuženiku po pun.