REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-548/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj svari tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stanoju Marinoviću, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Podružnica Varaždin, Zagrebačka 63, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-1426/2018-2 od 20. svibnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj Pn- 42/2017-23 od 10. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 95.340,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, a tekućoj od 19. siječnja 2011. pa do isplate, te na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade iznos od 40.920,00 kn također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj u izreci, a tekućoj od 10. svibnja 2018. pa do isplate. Ujedno je pod točkom II. izreke odbijen tužitelj u pogledu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 40.920,00 kn na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade od 16. siječnja 2015. pa do 10. svibnja 2018, te pod točkom III. izreke s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u pogledu izgubljene zarade za iznos od 11.265,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, a pod točkom IV. izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.760,00 kn s zatraženom zakonskom zateznom kamatom s osnova neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 55.595,12 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 10. svibnja 2018. pa do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd 3034/2020-2 od 8. prosinca 2020. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije zbog sljedećeg pitanja:
„Smatra li se činjenica da oštećenik nije bio vezan sigurnosnim pojasom, pa makar je tijekom postupka utvrđeno da do ozljeđivanja uopće ne bi došlo da je isti bio vezan sigurnosnim pojasom, samo njegovim doprinosom nastanku štete u određenom omjeru ili isključivom odgovornosti za nastalu štetu?“
4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja za koje ističe da je važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz prijedlog da se pobijana presuda preinači uz naknadu troškova postupka.
5. Tuženik je u odgovoru na reviziju istaknuo da revizija nije osnovana. Predlaže odbiti reviziju uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom imovinske i neimovinske štete.
8.1. Budući da među strankama nije sporno da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 04. rujna 2008. između mjesta [adresa] i [adresa] u kojoj je sudjelovalo vozilo osiguranika tuženika, te da se u predmetnom vozilu nalazio na zadnjem sjedištu iza suvozača i da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, kao i da je u kritično vrijeme kod tužitelja utvrđena koncentracija alkohola 0,90 g/kg, a kod osiguranika tuženika ABC 0,91g/kg, pa da je tužitelj bio svjestan činjenice da je KL koji je upravljao vozilom konzumirao alkohol, prvostupanjski sud na osnovu navedenog zaključuje da je doprinos tužitelja zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem, s kojim je isti zajedno i konzumirao i obilazio ugostiteljske objekte 20%. Osim toga, isti sud ocjenjuje doprinos tužitelja u istom omjeru od još 20% zbog nevezivanja istog sigurnosnim pojasom sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama uz obrazloženje da takav zaključak sud temelji na vještačkom nalazu sudskog vještaka Josipa Škavića koji tvrdi da je tužitelj u času prometne nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom, da bi njegovo tijelo bio zadržano u sjedalu, tj. bilo bi izbjegnuto izlijetanje njegovog tijela iz vozila, te bi time bile izbjegnute i sve utvrđene ozljede koje su u stvarnosti nastale radi izlijetanja tijela iz vozila i udarca u podlogu, radi čega se doprinos osiguranika tuženika štetnom događaju u nastaloj šteti ocjenjuje u omjeru od 60%.
8.2. Drugostupanjski sud ističe da polazeći od stava izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2787/11 od 05. siječnja 2016. da će se vodeći računa o svakom konkretnom slučaju i svim okolnostima takvog slučaja cijeniti hoće li se nevezivanje pojasom smatrati isključivim uzrokom štetnog događaja ili će se cijeniti samo kao doprinos nastanku istog, a sukladno utvrđenjima u prvostupanjskom postupku i to posebno zaključcima kombiniranog prometno-tehničkog i medicinskog vještačenja, a na koji vještački nalaz tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, u konkretnom slučaju jasno se da zaključiti da u času prometne nesreće tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom (što tužitelj ni ne osporava) jer bi u protivnom njegovo tijelo bilo zadržano u sjedalu tj. bilo bi izbjegnuto izlijetanje njegovog tijela iz vozila - a time bi bile izbjegnute sve utvrđene ozljede koje su nastale.
8.3. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Navedeni zaključak drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj revizijski sud i to upravo zbog činjenice da je u ovom postupku provedeno kombinirano prometno- tehničko i medicinsko vještačenja (na koji vještački nalaz tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore), a iz kojeg proizlazi zaključak prema kojem bi kod tužitelja bile izbjegnute sve utvrđene ozljede da je u trenutku prometne nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom.
9.1. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Kad je kombiniranim prometno-tehničkim i medicinskim vještačenjem utvrđeno da oštećenik ne bi zadobio utvrđenje ozljede da je u trenutku prometne nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom, tad se činjenica da oštećenik nije bio vezan sigurnosnim pojasom, ima smatrati isključivom odgovornosti za nastalu štetu“.
10. Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena, to je na temelju čl. 393. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.
11. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tuženika za sastavom odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
