REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-87/2025-35

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Vesna Šnur, odvjetnica u Vinkovcima, Vladimira Nazora 10, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84399201829, kojeg zastupa AJ, službena osoba tuženika, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140- 03/22-01/03057276041, URBROJ: 341-99-05/3-22-7930 od 30. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 140-03/22-01/03057276041, URBROJ: 341-22-05/3-22-15275 od 2. prosinca 2022.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je osporavanim rješenjem, KLASA: UP/II 140-03/22-01/03057276041, URBROJ: 341-99-05/3-22-7930 od 30. ožujka 2023., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 140-03/22-01/03057276041, URBROJ: 341-22-05/3-22- 15275 od 2. prosinca 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog supruga (hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata) MJ.

3. Tužiteljica u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog nepotpuno odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu njezinog zdravstvenog stanja, odnosno nastupa potpunog gubitka radne sposobnosti, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi suprotan zaključak odnosno da je kod tužiteljice nastao potpuni gubitak radne sposobnosti. Ističe da je pravo na obiteljsku mirovinu ostvarivala do 31. kolovoza 2003, zajedno sa svojom djecom, te je navedeno pravo ukinuto obzirom da nije navršila 45 godina života. Navodi da je sada pok. suprug MJ sudjelovao u Domovinskom ratu od 08. siječnja 1992. do 25. listopada 1992. i stekao status hrvatskog branitelja Domovinskog rata, o čemu je izdana potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Uprave za obranu Vukovar, Ureda za obranu Vinkovci od 28. ožujka 2006. Smatra da je u osporavanom rješenju povrijeđena odredba čl. 67. Zakona o mirovinskom osiguranju, između ostaloga, jer je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Vukovar od 25. siječnja 2023. priznato pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 1.750,00 kn/232,26 eur mjesečno, zbog utvrđenja činjenice postojanja tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog i mentalnog oštećenja, na temelju provedenog vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, PU Osijek, izdvojeno mjesto Vukovar od 2. veljače 2022. Navodi da nema sredstava za plaćanje izvođenja dokaza po sudskom vještaku u ovom upravnom sporu. Poziva se na primjenu odredbe čl. 6. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, koja odredba propisuje da se prednost u ostvarivanju prava između članova obitelji iz stavka 1. i 2. ovog članka utvrđuje prema propisima o nasljeđivanju; Članovi obitelji istog nasljednog reda ostvaruju pravo prema međusobnom sporazumu. Ako se sporazum ne postigne, prednost u ostvarivanju prava ima član obitelji iz istog nasljednog reda koji je s hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata živio u istom kućanstvu. Slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da je tužiteljici i djeci rješenjem bivšeg Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 4. srpnja 1995. priznato pravo na obiteljsku mirovinu, počevši od 12. siječnja 1995., iza pokojnog supruga i oca MJ. Nadalje, rješenjem Područne službe u Vukovaru od 30. rujna 2023. tužiteljici i djeci je prestalo pravo i isplata obiteljske mirovine s danom 31. kolovoza 2003., nakon završenog redovnog školovanja djece, iz razloga što u trenutku prestanka prava na obiteljsku mirovinu djeci tužiteljica nije ispunjavala uvjete za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema tada važećim zakonima. Navodi da je tužiteljica u više navrata podnosila zahtjeve za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog supruga i to: zahtjev od 23. travnja 2008., koji je odbijen rješenjem Područne službe u Vukovaru od 27. siječnja 2009., koje rješenje je potvrđeno kao pravilno rješenjem tuženika od 31. kolovoza 2009.; zahtjev podnesen 3. lipnja 2011., koji je odbijen rješenjem Područne službe u Vukovaru od 16. siječnja 2012., a koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem tuženika od 28. rujna 2012. te presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-1196/12-7 od 27. svibnja 2013. U odnosu na (ponovni) zahtjev podnesen 15. rujna 2022. za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog supruga MJ ističe da (u trenutku podnošenja zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku mirovinu) tužiteljica nema priznato pravo na obiteljsku mirovinu budući da joj je to pravo prestalo još 2003. godine te se ne može govoriti o stečenom pravu tužiteljice niti je činjenica da je ranije, prema drugim propisima i po drugoj osnovi, imala priznato pravo na obiteljsku mirovinu od utjecaja na novo priznanje prava na istu mirovinu budući da se uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu utvrđuju na temelju propisa koji su na snazi u trenutku podnošenja novog zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku mirovinu. Na temelju prethodno iznesenog historijata odlučivanja po prethodnim zahtjevima tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu osporava navod tužiteljice da nije imala saznanja o prethodno donesenim rješenjima. Smatra da se tužiteljica pogrešno poziva na uvjete korištenja obiteljske mirovine propisane odredbom članka 74.a Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) budući da iste odredbe podrazumijevaju da je tužiteljica korisnica svoje mirovine i da joj je priznato pravo na obiteljsku mirovinu u kojem slučaju bi uz ispunjenje uvjeta iz članka 74. a stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju imala pravo koristiti dio obiteljske mirovine uz svoju mirovinu. U odnosu na tužbi priloženo rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 25. siječnja 2023. (kojim je tužiteljici priznato pravo na osobnu invalidninu od 23. studenoga 2022.) ističe kako je pravo na osobnu invalidninu pravo stečeno u sustavu socijalne skrbi, te samo po sebi ne dovodi do zaključka o potpunom gubitku radne sposobnosti tužiteljice, budući da se navedena prava ostvaruju prema drugačijim kriterijima, drugačijim propisima i u drugim tijelima. Stoga prava iz socijalne skrbi ne uvjetuju automatizam ostvarivanja i prava prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Smatra da nije od utjecaja na priznanje prava na obiteljsku mirovinu niti rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 2. veljače 2023. također dostavljen uz tužbu, kojim je tužiteljici priznato pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata budući da su odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji izričito propisani uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu te nisu propisane iznimke, u smislu loše materijalne situacije, koje bi bile od utjecaja na samo priznanje prava na mirovinu. Smatra da nije osnovano niti pozivanje tužiteljice na odredbe članka 6. stavka 4. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji budući da su u trenutku podnošenja zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku mirovinu na snazi odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, koje u odredbama članka 40. do članka 48. (koje su na snazi od 1. siječnja 2019.), propisuju uvjete za priznanje prava na obiteljsku mirovinu. Tuženik zaključuje da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje prava na obiteljsku mirovinu niti prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji niti prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

5. Tužiteljica je 18. rujna 2023. dostavila očitovanje na odgovor na tužbu, u kojemu je ponovila tužbene navode, da prema odredbi članka 65. Zakona o mirovinskom osiguranju sada ostvaruje uvjete za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, te da je na temelju rješenja nadležne službe od 4. srpnja 1995. ostvarila stečeno i konzumirano pravo. Smatra da su postupovni propusti javnopravnih tijela u ovoj upravnoj stvari onemogućili tužiteljici pravo sudjelovanja prema odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku.

6.1. Kako je u ovome sporu, osim primjene materijalnog prava, sporno i utvrđenje odlučnih činjenica, to je sud najprije održao raspravu 20. veljače 2024. u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice GJ, odvjetničke vježbenice u uredu Saše Pufler, odvjetnice u Osijeku, prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje koja je priložena spisu i u nazočnosti službene osobe tuženika, na kojoj raspravi je opunomoćenica tužiteljice ostala kod tužbenog zahtjeva te je predložila da sud izvede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti medicine rada prim. dr. sc. ĆJ na okolnost potpunog ili djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice, na temelju medicinske dokumentacije koja je priložena spisu. Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti, te je istaknula da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 156/23.; dalje: ZID/23), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024., izmijenjena odredba članka 47. navedenog zakona, te koja je povoljnija za tužiteljicu, u slučaju podnošenja novog zahtjeva.

6.2. Na navedenoj raspravi sud je odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, odnosno jer tužiteljica nije učinila vjerojatnim razloge za izvođenje navedenog dokaza, uvažavajući i činjenicu da tužiteljica a priori nije ispunjavala vremenske uvjete iz članka 67. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022; dalje: ZOMO), kao ni iz članka 67. stavak 1. točke 3. ZOMO-a, niti iz članka 67. stavak 4. ZOMO. Također, tužiteljica je sama navela da nema novčanih sredstava za plaćanje predujma za izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku te nije sudu dostavila niti rješenje o odobravanju besplatne pravne pomoći.

7.1. Presudom poslovni broj Us I - 876/2023-10 od 27. veljače 2024. sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/22- 01/03057276041, URBROJ: 341-99-05/3-22-7930 od 30. ožujka 2023. kao i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 140-03/22-01/03057276041, URBROJ: 341-22-05/3-22-15275 od 2. prosinca 2022., te je odbio kao neosnovan (i) zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

7.2. U povodu izjavljene žalbe tužiteljice Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Usž-1471/20254-2 od 22. siječnja 2025. poništio navedenu presudu ovoga suda i predmet vratio na ponovni postupak radi ostvarenja načela jednakosti prava na oružje, odnosno kako bi sud provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u ponovnom postupku tužiteljici omogućio učinkovito osporavanje činjeničnih utvrđenja iz upravnog postupka.

8. Stoga je sud, izvanraspravno, rješenjem poslovni broj Us I – 87/2025-19 od 5. veljače 2025. u toč. I. izreke, odlučio izvesti dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti medicine rada, prim. dr. ĆJ, te je pozvao tužiteljicu na uplatu iznosa predujma.

9. Tužiteljica je dostavila rješenje o odobravanju besplatne pravne pomoći Vukovarsko – srijemske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb od 29. veljače 2024., 25. travnja 2025., kojim je istoj odobrena sekundarna pravna pomoć u postupku za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka (vještačenja) u iznosu od 80 % iznosa troškova sudskog postupka. U odnosu na preostali dio predujma (20 %) tužiteljica je 16. svibnja 2025. uplatila iznos od 140,00 eura, o čemu je dostavila dokaz, kao i noviju medicinsku dokumentaciju.

10. Nadalje, rješenjem poslovni broj Us I - 87/2025-23 od 10. srpnja 2025. u toč. III. izreke određen je zadatak vještaka.

11. Sud je po primitku navedenoga nalaza i mišljenja isti dostavio strankama u postupku radi očitovanja, te će sadržaj naknadnih očitovanja stranaka i sudskog vještaka biti iznesen kasnije u obrazloženju presude.

12.1. Sud je 9. prosinca 2025. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice Davora Bestvine, odvjetnika u Osijeku, prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje, te u nazočnosti službene osobe tuženika i sudskog vještaka, na kojoj je stalni sudski vještak, primjenom članka 89. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.; dalje: ZUS), izložio svoj nalaz i mišljenje. Sud je raspravu zakazao i primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

12.2. Sudski vještak je na raspravi izjavio da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja dostavljenog u pisanom obliku, koji je načinjen sukladno činjeničnom stanju.

12.3. Opunomoćenik tužiteljice zatražio je naknadu troška upravnog spora prema troškovniku kojeg je priložio u spis, u ukupnom iznosu od 2.140,00 eura.

13. Tijekom spora sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, te je proveo medicinsko vještačenje po prim. dr. ĆJ, specijalisti medicine rada, po izboru suda, na koji izbor stranke nisu imale primjedbi.

14. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužiteljice podnesenog 15. rujna 2022.

16. Iz spisa tuženika sud je utvrdio da je tužiteljica (rođena **.**.1961.) do dana smrti supruga MJ (**.**.1995.) navršila 33 godine i 4 mjeseca života; da je imenovana bila korisnica obiteljske mirovine nakon smrti bračnog druga i da je to pravo koristila na temelju rješenja bivšeg Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 4. srpnja 1995., prema članku 62. stavak 1. točka 3. tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“ br. 26/83., 48/83., 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 71/91., 26/93., 96/93., 29/94., 37/94., 44/94.), zajedno s djecom (ČJ, NJ i RJ) do 31. kolovoza 2003. kada joj je isto prestalo rješenjem Područne službe u Vukovaru broj: 47231 od 30. rujna 2003., budući da tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu nije navršila 45 odnosno 50 godina života.

17. Iz pribavljenog nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Osijeku, Izdvojeno mjesto rada Vukovar, evidencijski broj vještačenja 833756 od 30. studenog 2022. proizlazi da kod tužiteljice ne postoji niti djelomičan niti potpuni gubitak radne sposobnosti.

18. Također, iz pribavljenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 882713, proizlazi da i navedeno vijeće smatra da kod tužiteljice nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, niti do smrti bračnog druga ili u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga (dakle do 12. siječnja 1996.), te potpuni gubitak radne sposobnosti nije nastupio niti tijekom korištenja prava na obiteljsku mirovinu, zajedno sa djecom prema kojoj je obavljala roditeljsku dužnost, odnosno do 31. kolovoza 2003.

19. Također, u postupcima vođenim po prethodnim zahtjevima tužiteljice od 23. travnja 2008. (odbijen rješenjem Područne službe u Vukovaru od 27. siječnja 2009., koje rješenje je potvrđeno rješenjem tuženika od 31. kolovoza 2009.); zahtjev podnesen 3. lipnja 2011. (koji je odbijen rješenjem Područne službe u Vukovaru od 16. siječnja 2012., a koje je potvrđeno rješenjem tuženika od 28. rujna 2012., kao i presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-1196/12-7 od 27. svibnja 2013.) pregledom ovlaštenih vještaka utvrđeno je da kod tužiteljice nije nastupila opća nesposobnost za rad.

20. Odredba članka 39. stavak 4. ZOMO propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

21. Odredba članka 125. ZOMO-a propisuje postupak za priznanje prava na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti na način da se navedena činjenica utvrđuje na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka.

22. Suprotno shvaćanju tužiteljice odredba članka 65. ZOMO-a odnosi se na pretpostavke koje moraju biti ispunjene na strani osiguranika (ovdje pok. supruga tužiteljice) od kojega se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu.

23. Također, tužiteljica pogrešno tumači odredbu članka 74.a ZOMO jer navedena odredba podrazumijeva da je tužiteljica korisnica svoje mirovine (koji uvjet nije ispunjen) i da joj je priznato pravo na obiteljsku mirovinu u kojem slučaju bi uz ispunjenje uvjeta iz članka 74. a stavka 2. ZOMO imala pravo koristiti dio obiteljske mirovine uz svoju mirovinu.

24. Odredba članka 67. ZOMO-a propisuje da udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu: 1. ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života ili 2. ako je mlađa od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti ili je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga ili 3. ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. Udovica kod koje tijekom trajanja prava na toj osnovi nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji takva nesposobnost (stavak 1.); Udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života, ima pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života (stavak 2.); Udovica koja je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3. ovoga članka, navršila 50 godina života, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovici to pravo prestane prije navršene 50. godine života, ali nakon navršene 45. godine života, može pravo ponovno ostvariti kada navrši 50 godina života (stavak 3.); Udovica koja je do smrti bračnog druga ili prestanka prava na obiteljsku mirovinu navršila 45 godina života, stječe pravo na obiteljsku mirovinu i prije navršenih 50 godina života ako kod nje nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti (stavak 4.); Udovac ima pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima iz stavaka 1. do 4. ovoga članka (stavak 5.); Udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu i kada je dijete osiguranika rođeno nakon njegove smrti (stavak 1. točka 3. ovoga članka) i to joj pravo pripada od dana smrti osiguranika (stavak 6.).

25. Stalni sudski vještak izradio je nalaz i mišljenje 12. kolovoza 2025. u kojem je iscrpno analizirana sva medicinska dokumentacija tužitelja i uspoređena s provedenim vještačenjima u upravnom postupku, sukladno danoj uputi.

26. Sudski vještak zaključno u nalazu i mišljenju navodi, između ostaloga i na temelju podataka dobivenih od tužiteljice o liječenju maligne bolesti nakon 2022. godine, da kod tužiteljice od 20. listopada 2022., po prekidu kemoterapije, postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan posljedicama maligne bolesti - odstranjenja dijela debelog crijeva, oštećenjem jetre zbog metastaza koje se nisu posve povukle, slabošću sva 4 ekstremiteta uz znakove neuropatije, općom slabošću, nemogućnošću reguliranja tlaka, palpitacijama i zaduhama te teškog oštećenja sluha. Datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti je 20. listopada 2022., a uzrok je bolest.

27. Tuženik je u očitovanju na nalaz i mišljenje sadržajno ponovio stav iznesen u osporavanom rješenju, dok je tužiteljica u podnesku od 8. prosinca 2025. inzistirala na tvrdnji da tužiteljici pripada pravo na obiteljsku mirovinu, ali sada po odredbi članka 70. – 74. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 96/25.; dalje: ZOMO/25, koji je na snazi tek od 1. srpnja 2025.), ponovnim stjecanjem. Također smatra da tužiteljica ispunjava i uvjet iz Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.; dalje: ZHBDR), kao lex specialisa, obzirom da je pokojni suprug bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, o čemu (ponovno) prilaže i potvrdu ministarstva obrane Republike Hrvatske, uprave za ljudske resurse, uprave za obranu Vukovar, Ureda za obranu Vinkovci od 28. ožujka 2006. iz koje proizlazi da je MJ sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 8. siječnja 1992. do 25. listopada 1992. i stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

28. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka koji je proveo sudsko vještačenje tužitelja, a u kojem je ocijenjena sva priložena medicinska dokumentacija kao i vještačenja nadležnih tijela iz upravnog postupka, ovaj sud smatra valjanim, stručnim i potpuno obrazloženim u pogledu odlučnih medicinskih činjenica potrebnih za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu. Međutim, iako je sudski vještak utvrdio postojanje potpunog gubitka radne sposobnosti isto nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari jer potpuni gubitak radne sposobnosti nije nastupio u rokovima propisanim odredbom članka 67. ZOMO-a (stavak 1. toč. 2. i 3., kao članka 67. stavka 4. ZOMO-a) te stoga nije ispunjen uvjet za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu (prema zatraženoj osnovi).

29. Također valja ponoviti da je već na održanoj raspravi (20. veljače 2024.) tužiteljica, u smislu odredbe članka 9. ZUS-a, te unatoč tome što ju zastupa opunomoćenik iz redova odvjetnika, poučena o mogućnosti podnošenja novog zahtjeva s obzirom na donošenje ZID/23, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024., posebice članka 6. ZID/23 kojim je izmijenjena odredba članka 47. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21.), na način da ista glasi: Bračni ili izvanbračni drug umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, osim bračnog ili izvanbračnog druga umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz članka 46. ovoga Zakona, osiguranika ili korisnika prijevremene starosne, starosne, invalidske mirovine zbog potpunog ili djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili najniže mirovine ostvarenih prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili prema ovome Zakonu odnosno prijašnjem općem propisu o mirovinskom osiguranju ili prijašnjim propisima kojima su se uređivala prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, stječe pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života.

30. Suprotno shvaćanju tužiteljice na predmetni zahtjev podnesen 15. rujna 2022. ne mogu se primijeniti odredbe ZID/23, koji uopće nije bio na snazi u trenutku podnošenja, niti isti ima retroaktivno djelovanje.

31. S obzirom na navedeno tužiteljica ima mogućnost podnijeti zahtjev u smislu odredbe članka 47. stavak 1. ZHBDR-a, a eventualno ostvareno pravo na isplatu pripada, u smislu članka 40. stavak 5. ZHBDR-a (pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruje se pod uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano), od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

32. U odnosu na pitanje primjene članaka 70. – 74. ZOMO/25 valja naglasiti da je isti stupio na snagu 1. srpnja 2025., dakle također uopće nije bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva, niti isti ima retroaktivno djelovanje.

33. Sud smatra neosnovanim i prigovor tužiteljice da joj tijekom postupka nije bilo omogućeno sudjelovanje, sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21), te u skladu s odredbama ZOMO-a.

34. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog tijela kao i tuženika da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu: u odnosu na članak 67. stavak 1. ZOMO jer do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, nije navršila 50 godina života; u odnosu na članak 67. stavak 1. točka 2. ZOMO-a jer nije (u trenutku podnošenja zahtjeva) mlađa od 50 godina života te do smrti bračnog druga nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti niti je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga, što je također utvrđeno u prethodno citiranim pravomoćnim rješenjima u povodu ranije podnesenih zahtjeva tužiteljice, kao i u nalazu i mišljenju sudskog vještaka; u odnosu na članak 67. stavak 3. ZOMO-a jer tužiteljica nije tijekom prethodnog trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3. ovoga članka, navršila 50 godina života (42 godine starosti u trenutku prestanka prava); stoga u odnosu na tužiteljicu nema elementa trajanja prava na toj osnovi, pa eventualni (kasniji) nastup potpunog gubitka radne sposobnosti nije od utjecaja niti postoji mogućnost zadržavanja prava na obiteljsku mirovinu dok postoji takva nesposobnost, jer je prethodno priznato pravo na obiteljsku mirovinu prestalo i ne radi se o stečenom pravu; u odnosu na članak 67. stavak 4. ZOMO-a tužiteljica do smrti bračnog druga ili prestanka prava na obiteljsku mirovinu nije navršila 45 godina života.

35. Sud smatra da prvostupanjsko tijelo kao niti tuženik nisu povrijedili postupovne odredbe postupka, te sud ocjenjuje pravilnim i navod tuženika (iznesen u odgovoru na tužbu) o različitosti kriterija, metodologije i svrhe vještačenja radi priznanja prava iz domene socijalne skrbi, te utvrđenja smanjenja ili gubitka radne sposobnosti (u točno određenom vremenskom razdoblju, prema odredbi članka 67. ZOMO-a). Stoga činjenica priznanja prava na osobnu invalidnidnu ne uvjetuje i priznanje prava iz mirovinskog osiguranja.

36. Stoga se osporavano rješenje tuženika (kao i prvostupanjsko rješenje) ocjenjuje zakonitim, te je valjalo odlučiti kao u toč. I. i toč. II. izreke presude, primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

37. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u ovom upravnom sporu zatražila naknadu troškova upravnog spora te cijeneći da je ista u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u toč. III. izreke presude.

U Osijeku 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćenici

2. Tuženiku