Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovi broj: K-18/2024-158

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vanje Petrović kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Ankice Horvat i Ivana Fučkara, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Snježana Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženog OK, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.,– dalje: KZ/11.) i drugih, u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-11/2024-1. od 18. travnja 2024., izmijenjene podneskom broj KO-DO-11/2024-77. od 24. prosinca 2025. nakon rasprave održane 17. prosinca 2025., 30. prosinca 2025. i 12. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu BK, optuženog OK, zamjenice branitelja Petrunjele Gregorić Štefan, odvjetnice u [adresa] te opunomoćenice žrtve EK, odvjetnice u [adresa], **.**.2026. objavio je, a 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin RK i DK rođene O, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom za zanimanje mljekar, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom u iznosu od 420,00 eura, vlasnik kuće na adresi, [adresa] u ½ dijela, razveden, otac petero punoljetne djece, vojsku služio u Beogradu, bez čina, neosuđivan

k r i v  j e

što je

3) dana 24. prosinca 2023., oko 17,30 sati, u [adresa], svjestan prijetećeg sadržaja svojih riječi i postupaka kojima može ozlijediti suprugu UK, i htijući to, s nožem u ruci, govoreći joj „zaklat ću te“, prišao joj, primakao nož njezinom vratu, bacio je na pod, sjeo joj na trbuh i noge, uhvatio je za ruke i njima udarao o pod, a kada je prestao i nakon što je ona uspjela pobjeći iz kuće poslije 20,00 sati, dostigao je na ulici, bacio na tlo i rukom začepio usta te je, držeći je za kosu, odvukao natrag u kuću, na koji je način UK nanio dvije ogrebotine desne strane lica dužine 1 cm, ogrebotinu desne nosnice od 1 cm, natučenje lijeve šake s krvnim podljevom 5x10 cm, dorzalno, natučenje desne šake, krvni podljev podlaktice desne ruke 2x2 cm i natučenje lijevog koljena kao lake tjelesne ozljede,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., te kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. optuženom OK se utvrđuju slijedeće pojedinačne kazne:

- za kazneno djelo iz članka iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

- za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

III. Na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. optuženi OK se za počinjena kaznena djela

O S U Đ U J E

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 4 (ČETIRI) MJESECA.

IV. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom OK se izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti, ako optuženik u roku provjere od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, te ako će se pridržavati sigurnosne mjere iz članka 73. KZ/11. zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog djela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog djela kazne.

V. Na temelju članka 73. KZ/11. optuženiku se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1967., s prebivalištem u [adresa] kojoj se ne smije približiti na razdaljinu ispod 150 metara, u trajanju od 2 (dvije) godine.

VI. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 25. prosinca 2023. do 22. ožujka 2024. te od 12. prosinca 2024. do 13. prosinca 2024.

VII. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženik se oslobađa obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. kao i nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice te postavljene opunomoćenice žrtve.

VIII. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. optuženi OK, s podacima kao u točki I.

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

1) tijekom ljeta 2023., u [adresa], u kući u kojoj su zajedno živjeli, svjestan da njegova supruga UK ne pristaje na spolni odnos, što mu je izričito rekla i pokazala odgurujući ga od sebe, htijući usprkos tome s njom protivno njezinoj volji nasilno spolno općiti, bacio se na nju kada je ležala na krevetu, te je, iako ga je ona, opirući se, stalno odgurivala rukama i govorila mu da se makne, ljubio po licu, uhvatio je za ruku i vrat, skinuo joj gaćice i rukama je dirao po golom spolnom organu, odmaknuvši se na kraju od nje samo zbog njezina uporno pružanog otpora, kojim ga je spriječila u daljnjem spolno nasilnom postupanju,

dakle, da bi s namjerom da uporabom sile s drugom osobom bez njezina pristanka izvrši spolni odnošaj poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela silovanja, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

2) u razdoblju od rujna do studenog 2023., a nakon pokušaja počinjenja kaznenog djela opisanog u točki 1) optužnice, koji je UK ustrašio, u [adresa], u kući u kojoj su zajedno živjeli, svjestan da njegova supruga UK ne pristaje na spolne odnose, što mu je izričito svaki put rekla, i da je ustrašena njegovim prethodnim pokušajem silovanja, htijući usprkos tome s njom protivno njezinoj volji nasilno spolno općiti, u najmanje četiri navrata, uporno i u potpunosti ignorirao njezino nepristajanje na spolne odnose, oglušujući se na njezine riječi da ne želi s njim imati spolni snošaj, te joj je protiv njezine volje skinuo gaćice i svoje spolovilo stavio u njezino,

dakle, da bi s drugom osobom, uporabom sile, bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime da bi radnjama opisanim u točki 1) počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, pokušajem teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavku 2. KZ/11., a radnjama opisanim u točki 2) da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavku 2. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavku 2. KZ/11.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu broj KO-DO-11/2024-1. od 18. travnja 2024. zbog pokušaja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavaka 2. u vezi stavka 1., te članka 34. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavaka 2. u vezi stavka 1., te članka 34. KZ/11., prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a koja optužnica je u činjeničnom opisu kaznenog djela iz točke 3) optužnice izmijenjena podneskom broj KO-DO-11/2024-77. od 24. prosinca 2025.

2. Pozvan da se očituje o optužnici odnosno izmijenjenoj optužnici optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje inkriminiranih kaznenih djela.

3. U dokaznom postupku pročitana je medicinska dokumentacija Opće bolnice Varaždin, Hitne medicine, za UK, od 25. prosinca 2023. (list 27-30 spisa), zapisnik o očevidu (bez naloga) broj 214-02/23-20/40171 od 25. prosinca 2023. – žrtva UK, pregledane su fotografije ozljeda žrtve s priloženog CD-a (list 31-34 spisa), pročitan je zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora broj KU-172/2023 od 26. prosinca 2023. (list 40-46 spisa), obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu – lista za doktore medicine TIM 1 od 25. prosinca 2023. – okrivljeni (list 60 spisa), prijava ozljeda Opće bolnice Varaždin od **.**.2023. – UK (list 148 spisa), potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, klasa 740-04/24-02/10527, od **.**.2024. – UK (list 165 spisa), uvjerenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, klasa 740-02/24-03/24910, od 23. siječnja 2024.

– UK (list 167 spisa), tužba od 18. lipnja 2021. (list 205 spisa), rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Sp-2474/2019 od 14. veljače 2020. (list 206-209 spisa), dopis OTP banke d.d. od 12. listopada 2020. (list 210 spisa), ispis poruka (list 211-216 spisa), dopis HZZO klasa 501-01/24-01/03 od 14. veljače 2024. (list 221 spisa), pregledan je karton pacijenta UK (list 232-465 spisa), pročitana je službena zabilješka Centra za socijalnu skrb Ludbreg od 6. svibnja 2020. (list 512 spisa), službena zabilješka Centra za socijalnu skrb Ludbreg od 7. svibnja 2020. (list 513 spisa), službena zabilješka Centra za socijalnu skrb Ludbreg od 8. svibnja 2020. (list 514 spisa), zapisnik Centra za socijalnu skrb Ludbreg od 13. svibnja 2020. (list 515- 516 spisa), zapisnik Centra za socijalnu skrb Ludbreg klasa 552-04/20-14/26 od 20. svibnja 2020. (list 517-518 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Ludbreg klasa 551-03/21-01/18 od 4. ožujka 2021. (list 519-522 spisa), presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-2008/2021 od 21. siječnja 2022. (list 523-535 spisa), pročitana je medicinska dokumentacija za optuženika (list 608-615), pregledan je zdravstveni karton za optuženika ( 637-833), pročitani su podaci Općinskog suda u Varaždinu te presude Općinskog suda u Varaždinu, prekršajnog odjela Pp-J-67/2020 od 3. veljače 2020., broj Pp-J-46/2020-11 od 19. veljače 2020., broj Pp-J-61/2020 od 5. veljače 2020., broj Pp-2008/2021-14 od 21. siječnja 2022., broj Pp-1652/2022-5 od 10. studenog 2022. (list 875-919), pregledana je dokumentacija HZZSR, Područni ured Ludbreg (list 922-937), pročitan je izlist poziva i analiza telefonskih poziva ( list 982- 983). Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka PK od 5. veljače 2024. i **.**.2024., AK od 29. siječnja 2024. i **.**.2024., ŽK od 26. rujna 2024., svjedokinje NK od 5. veljače 2024. i 6. studenog 2024., svjedokinje dr. LK od 29. siječnja 2024. i 6. studenog 2024., nalaz i mišljenje vještaka Marka Hlebara od 20. veljače 2024. i 27. rujna 2024., nalaz i mišljenje dr. Mirne Zagrajski Brkić od 2. travnja 2024., 27. rujna 2024. i 16. travnja 2025., nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka doc. dr. sc. Nadice Buzina dr. med. psihijatra i Romela Krajačića, prof. psihologije od 24. prosinca 2024. i 16. travnja 2025. te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Josipa Španjola od 23. srpnja 2025. Na raspravi su ispitane stalne sudske vještakinje izv. prof. prim. dr. sc. OKR, dr. med. i mag. psych. Anite Alegić te je pročitan njihov nalaz i mišljenje od 5. studenog 2025. Pročitan je izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika te je optuženik ispitan na kraju dokaznog postupka. Ujedno su pročitani zapisnik o ispitivanju osumnjičenika OK sukladno članku 208.a ZKP/08. od 26. prosinca 2023. i zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenog OK broj KP-DO-57/2023. od 27. prosinca 2023. te su pregledane DVD snimke tih ispitivanja.

3.1. Druge dokaze sud nije provodio, niti su stranke predlagale daljnje dokaze.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nije utvrdio dokazanim da bi optuženik počinio kaznena djela pokušaja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavaka 2. u vezi stavka 1., te članka 34. KZ/11. i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavaka 2. u vezi stavka 1., te članka 34. KZ/11. iz točaka 1) i 2) optužnice no dokazano je da je počinio kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. iz točke 3) optužnice.

5. U svojoj obrani iznesenoj na raspravi optuženik je naveo da je nevin i da ništa nije počinio. Naveo je da je njegov i žrtvin brak bio sretan samo prva dva mjeseca, a potom je krenulo sve nizbrdo i to zbog nje jer je ona takva kakva je. Ona ima traume, a ima ih i on. Naveo je da je sa 15 godina ostao bez roditelja, potom je otišao za zeta no zbog oštećenice su morali otići, nakon čega su otišli u [adresa] pa su opet zbog nje morali otići. 35 godina su bili u braku i to je bila živa muka i sada vidi da to nije trebao trpjeti, pri tome misli na njezine prijetnje, ucjenjivanja i agresivno ponašanje, a vezano uz što su se vodili postupci protiv nje koji su za nju loše završili. Bila joj je izrečena i mjera zabrane približavanja prema njemu. Sve je trpio kako bi sačuvao obitelj. Od nje je pretrpio fizičko nasilje 2019. Tada je od strane nje bio i silovan o čemu je govorio u Centru za socijalnu skrb, zadavala mu je i udarce pa je imao čak i otisak njene papuče na donjem dijelu trenirke te mu se vidjela masnica na licu od njenog udarca. Nadalje, naveo je da su njihove kćeri trpjele glad, nije se adekvatno brinula o njima, maltretirala ih je, nije im davala novce za njihove potrebe već ih je upućivala na njega. Naveo je i da je oštećenica imala punomoć na njegovom računu pa mu je podizala novce, kćeri su mlade otišle od kuće radi njenog vrijeđanja i svašta drugo. 2018. godine umro mu je brat, a koju činjenicu mu je oštećenica zatajila pa su ga kćeri naknadno vodile na bratov grob. To je nju jako pogodilo, došlo je do sukoba u kojem mu je prijetila i zbog čega je završila na sudu, no tada je opet popustio i nije htio svjedočiti iako je trebao poduzeti korake. Tada negdje je i otišla od kuće. Vratila se svojevoljno 1. travnja 2023. i započeli su zajednički suživot. Počela mu je nešto nametati no molio ju je da ne dira ritam života koji si je stvorio. Prihvatio ju je zato što je plakala, govorila da je šećeraš, da nema kamo ići, da nema novaca. On je u kući živio sam i imao dvije prazne sobe pa joj je rekao da je kuća njena kao i njegova te da, osim dvije sobe, može koristiti i kuhinju i kupaonu što je ona prihvatila. Do 1. rujna 2023. bili su u odvojenim sobama no tada je na njenu drugu inicijativu popustio i od tada su spavali skupa u sobi. Između njih je bilo spolnih odnosa, ali je svaki put on bio silovan, ona je legla na njega, a isto tako ga je sa nožnim noktima prolazeći po njegovim nogama svega znala izgrepsti po potkoljenicama pa je znao lagati da ima ogrebotine od klanja kokoši. Tvrdi da on nju nije nikada skinuo niti primio za „onu stvar“, ona je njega skinula, legla na njega i onda "bog pomagaj". Vezano za navod žrtve da je pružala otpor naveo je da on nikada nije bio nasilan nad njom. Ona mu je znala pokazati na sebe i reći da takve kao ona uvijek dobro prolaze, a da će takve budale kao on "najebati". Za Badnjak 2023. se oko 14,15 vratio s posla pa je onda ponovno u 16,15 otišao u Vindiju, a u 16,20 se vratio kući. Nije joj htio ništa govoriti da će za Božić biti kod kuće. Razgovarali su, ona mu je rekla da on mora ispeći puricu jer se nije znala služiti pećnicom, iako se radilo o patki, a što ona ne zna prepoznati. Rekao joj je da ukoliko će htjeti da će radije to ispeći za Božić da bude friško. Tada je ona njega napala i rekla da će radi njega ispasti lažljivka i da imaju plan koji će on pokvariti no ne zna što je pod time mislila. Otišao je sjesti te je žrtva u jednom trenutku iz ladice uzela nož oštrice oko 10 cm i krenula je s njime direktno na njega. Nož je držala u desnoj ruci, a on ju je onda, da se obrani, uhvatio s obje ruke za njezine obje ruke, tada je počela padati prema dolje i kada je pala na leđa sjeo joj je na natkoljenice. Naveo je da je točno da je njezinim rukama počeo udarati sa strane po podu, ali samo da joj izbije nož iz ruke. Međutim, kako je operirao obje šake osjetio je da mu lijeva ruka slabi zbog čega je popustio pritisak i onda je ona sa svojom desnom rukom, u kojoj je držala nož, zamahnula na drugu stranu i tako ga je razrezala po člancima njegove desne ruke od čega mu je potekla krv i od čega su poslije bili krvavi pod i deka na trosjedu. Kada je oštećenica vidjela da mu je krv potekla sjeli su jedan kraj drugog i upravo mu je ona oprala tu krv i odjeću i sanirala ozljedu na način da mu je stavila vatene jastučiće. Tada je rekla da ide u sobu no otišla je van i on je krenuo za njom i tada se ona vani bacila na koljena. Naveo je da je točno da je bježala po ulici i točno je da je on nju vratio u kuću no ne zna kako je mogla bježati kada je imala povrijeđena koljena. Bojao se za svoj život. Napomeno je da ga je 12. prosinca 2023. žrtva prijavila za jedan pregled koji je trebao biti 27. siječnja 2024. nakon čega je komentirala da je on teška budala, da će 1. siječnja završiti tamo gdje će krepati, da ne zna što će mu sve prišiti i da nema suda koji bi ga oslobodio. Nadalje, naveo je da nakon što je ona njemu sanirala ranu, oprala je pod, sve obrisala i stavila prati, zajedno su otišli spavati. Tada je prvi puta nakon 35 godina doživio da ga je poljubila i tada je opet pao, nasjeo, skinula ga je i rekla da su se sad opet pomirili. U to vrijeme je radio jer je morao otplaćivati dva kredita. Naveo je i da je na Badnju večer zvao kćer AK na inicijativu žrtve jer je ona htjela vidjeti unuka no tada mu je kćer rekla da je mali dobio koronu i da ne dolaze. Ne dopušta mogućnost da je ozljeda koljena žrtve nastala kada je žrtvu uhvatio za zapešća radi obrane od noža pa prilikom njenog padanja, tvrdi da je nastala od njenog bacanja na asfalt kada je vidjela da je sustiže. Ne zna koji motiv je oštećena imala da njega napadne nožem no da mu je više puta prijetila da do 1. siječnja 2024. mora završiti tamo gdje će krepati. Tužila ga je s njegovom obranom.

5.1. Optuženik na raspravi nije želio odgovarati na pitanja suprotne strane i suda.

5.2. Reproducirane su i snimke njegova ranijeg ispitivanja pa je tako tijekom prvog ispitivanja 27. prosinca 2023. optuženik iskazivao da je, od kada je u travnju 2023. ponovno primio žrtvu UK s njom imao desetak spolnih odnosa, uvijek na njenu inicijativu, ona bi skinula sebe pa njega iako je bila svjesna da on to ne želi zbog njezinih stalnih vrijeđanja. Kada je kupila krevet zvala ga je da dođe da dalje skupa spavaju. Naveo je da je imao problema s penisom što će dokazati te da je nikada nije dirao za spolovilo već samo za ruku ili nogu. Vezano za događaj na Badnjak opisao je da je došao kući, da je žrtva htjela za Badnjak nositi pečenu patku ljubavniku, a no nije htio peći patku pa je žrtva krenula na njega nožem, a on se branio. Uhvatio ju je za ruke, ona je držala nož u lijevoj ruci. Spustila se na pod, on joj je sjeo na natkoljenice, tukao je po podu njenu jednu ruku u kojoj je držala nož. Onda su ustali, pobjegla je na ulicu, išao je za njom 50-100 metara, kada je vidjela da je sustiže na ulici, bacila se na koljena, pomogao joj je da se digne, govorila je da je noga boli, držala se za njega, tako su se vratili u kuću. U sobi je bilo krvi na podu jer je on krvario, upiknula ga je nožem po članku desne ruke. Ona je sve očistila, on je njoj umasirao kremu na koljeno te su otišli zajedno spavati. Drugi dan, na Božić rekla mu je da ide na misu, no kako je stavila neprikladnu odjeću znao je da ga ide prijaviti jer mu je tri mjeseca prijetila time. Naveo je i da dok joj je sjedio na nogama da mu je rekla da ga ludo voli i da bi se za zadnji put trebali poseksati. Kada je na njega krenula nožem govorila mu je da će ga riješiti na što joj je rekao da se budu onda oba dva riješili. Na njoj nije vidio nikakve ozljede. Nakon što je na Božić otišla, zvao ju je dvadesetak puta no nije mu se javljala. Da ima ljubavnika rekla mu je odmah kada ju je primio u kuću, s njim se sastajala dva puta tjedno, a onda su neko vrijeme prekinuli, ne zna tko je to, rekla mu je i da ide u zatvor jer je silovao neku djevojku. Nije joj branio ljubavnika niti mu je to smetalo. Naveo je da nema problema s alkoholom, da dva puta tjedno popije pivo. Potom je na pitanje zamjenika ŽDO u Varaždinu zašto je žrtva trčala naveo da ju je tražio da mu da mobitel da nešto vidi pa kad mu je rekla da će mu ih dati sve i kada mu je dala mobitel, a ima ih 7 ili 8, da je izašla kroz vrata, zalupila vratima. Izašla je na ulicu, onako lagano obučena, u onom u čemu je bila u kući, on je ostavio mobitel i išao za njom da vidi kuda bježi. Naveo je i da mu je poslije žrtva govorila da zna da mu je teško što joj je to napravio, to da joj je s rukama tukao, ali da je to bila samoobrana. Naveo je i da je bježeći ulicom žrtva vikala „pomozi mi, pomozi mi!“, ne zna kome pa ju je on pokušao spriječiti da viče. Kada je vidjela da je sustiže bacila se na koljena. Vani mu je rekla da ju noga boli, iako nije, pomogao joj je da se digne i da dođe u kuću. Ne zna gdje je nož završio, da to treba pitati žrtvu. Potom je ponovno pojašnjavao kako je oštećenica krenula s nožem na njega, da je bilo „sim, tam“, da ga je on ugrabio, kad je išao da ga uzme da se „tu malo spikalo“ (pokazujući srednji članak desne ruke).

6. Iz iskaza žrtve UK danog na dokaznom ročištu proizlazi da je s optuženikom u braku od 1984. Zbog narušenih bračnih i obiteljskih odnosa tri i pol godine je živjela u stanu u [adresa] no 1. svibnja 2023. vratila se živjeti s optuženikom u kuću u [adresa]. Od kada se vratila puno je pio, dnevno po dvije litre pive, nije bilo svađe, ali ju je smetalo što toliko pije pa mu je govorila da bude otišla jer nije bio darežljiv kada je pio, a pod time misli da je ona njemu kuhala i prala. Navela je i da je tri puta bio na liječenju od alkohola, da je imao i lagani moždani udar, a nije htio piti tablete.

6.1. Vezano uz događaj od 24. prosinca 2023. opisala je da joj je optuženik rekao da u 19:00 sati mora ići u mljekaru Bohnec, gdje je inače radio, no otišao je u 16:00 sati. Ona je ostala kod kuće jer su se dogovarali što će sve kuhati za Božić. Dok je oko 17:30 razgovarala sa sestrom na telefon, optuženik je dotrčao u kuću, otišao u kuhinju po nož, zgrabio nož, skočio do nje, vikao joj „mrcino, kurvo prokleta, sad ćeš ti vidjeti, sad bu tebe tvoja sestra pokopala, a mene buju na dvoru pokopali, toj mrcini kojoj odlaziš.“ Tim nožem je išao prema vratu, jednom rukom ju je držao, a drugom joj je nož držao na vratu i prijetio da će je zaklati, i sebe i nju. Bili su jedan nasuprot drugom, hrvali su se jer se branila pa ju je bacio dolje i legao joj na trbuh i još su se dosta dugo hrvali s tim nožem. Uspjela mu je uzeti nož iz ruke te ga je još dosta dugo držala u ruci, a u jednom trenutku ga je uspjela baciti daleko ispod kreveta. Cijelo vrijeme je ponavljao prijetnje, a kada je bacila nož, s njenim rukama je tukao po laminatu, cvilila je, molila ga, što ga je bolje molila on je bolje tukao. Pretpostavlja da je bio pod utjecajem alkohola. Vrijeđao ju je riječima „kurva, mrcina, kolko te plaća taj tvoj jebač, sto eura po noći?“ Rekla mu je da izmišlja no on joj je i dalje tukao rukama. Navela je da se s tim nožem prilikom hrvanja nitko nije ozlijedio, no da je krvi bilo jer je optuženik imao neke ozljede po rukama koje su mu nastale na poslu. Ona je bila sva krvava, išla joj je krv iz nosa. To je završilo tako što joj je rekao da mu da mobitel. Rekla mu je da kako će otići gore kada se ne može dići pa se onda dignuo, podignuo nju i odveo u dječju sobu gdje je imala mobitele. Imala je službeni i svoj mobitel te dva stara mobitela. Dala mu je ta dva stara mobitela, zatvorila mu vrata od dječje sobe, te je pobjegla na ulicu, vikala je „upomoć, upomoć“. To je bilo nešto poslije 20:00 sati. Bježala je prema policiji no sustigao ju je na kraju ulice i bacio na tlo te ju je počeo daviti na način da joj je gurao palac u vrat, već je sve vidjela crno. Mahala je nogama pa ju je pustio, vikao joj je „mrcina, gadura idemo doma, sad buš vidla“. Teško se dizala jer je ozlijedila nogu pa ju je on podigao, stavio joj ruku ispod vrata i drugom rukom joj je začepio usta. Vukao ju je, a ona je vukla nogu za sobom. Mislila je da joj više nema spasa jer više ne može trčati niti se usudila vikati. Natjerao ju je da obriše krv s poda, svukao se pa je i njegovu odjeću morala oprati. Sjela je u dnevnom boravku, a on je govorio da zašto nije napravio to što je naumio. Molila ga je da joj dopusti da popije tabletu za dijabetes i da je pusti doktoru jer ju je boljela noga, no nije joj dopustio. Otišla je u sobu, plakala je cijelu noć, nije spavala, a on je cijelu noć ponavljao da zašto to nije napravio što je ona shvatila da zašto je nije ubio. Nije mogla pobjeći jer je zaključao kuću i uzeo joj mobitele. Tek ujutro nakon što ju je nazvala kćerina svekrva molila ga je da je pusti na misu. Prvo je šutio, a onda joj je rekao da može ići, da zna da ga ide prijaviti, ali da ako završi u zatvoru da će je naći. Otišla je na hitnu gdje su joj utvrđene ozljede ligamenata, stražnjeg dijela glave jer ju je vukao za kosu, crne šake, liječnik je rekao da mora prijaviti. Otišla je na policiju prijaviti ga. Zbog optuženikove prijetnje da će je kad-tad naći, je izgubila san, boji se.

6.2. Navela je da ju je jednom prije tog događaja, na više traženja sutkinje istrage da se proba sjetiti kada, nije se mogla sjetiti kada, no bilo je toplo, optuženik htio silovati, tome se odupirala i rekla mu da nema nikakvu volju. Rekla mu je da to neće prijaviti jer joj je dosta policije. Na pitanje što se točno dogodilo navela je da je ležala u spavaćoj sobi na krevetu i rekla optuženiku da to više ne može trpjeti, da će otići na što joj je on rekao da će si on žile rezati ako ga ostavi, odjeven se bacio na nju, htio ju je ljubiti, pokušavao joj je otvoriti usta, počeo joj je gaćice skidati, nije ih do kraja skinuo, rukama ju je milovao po površini spolnog organa govorio joj je da hoće seksati za zadnji puta, a ona je njemu govorila da nema nikakve volje prema njemu i nek je pusti na miru te ga je odgurivala rukama pa je onda prestao, vidio je da nema svrhe pa je otišao u kuhinju. To je trajalo oko pola sata. Od kada se vratila živjeti s optuženikom do tog dana nisu imali spolne odnose.

6.3. Nadalje, navela je da je ona radila po noći pa bi znala doći u 4:00 kući, legla bi, on bi joj se približio (navela je da ju je sram reći) i govorio da mu se približi, da mu se „digel“. Rekla je da je pusti, da nema volje da je došla s posla, da se mora naspavati, no on je bio uporan i ponavljao no daj, daj pa je pustila da obavi spolni odnos, da bude mir. Tako je bilo i drugi i treći puta, ali da je onda on skužio jer mu je rekla da joj da mira i da nema nikakve volje. Ti odnosi su joj bili dosta bolni. Potom je objasnila da se to dešavalo tijekom rujna, listopada i studenog 2023. i to četiri, pet puta. On ju je sam skinuo u tim prilikama, opirala se na način da mu je rekla da je ne skida no onda je popustila. Na konstataciju sutkinje istrage da ima dojam da je teže doživjela prvu situaciju kada nije bilo spolnog odnosa pa da mu je zato puštala poslije, žrtva je potvrdno odgovorila te je na dodatno traženje sutkinje istrage pojasnila da ju je teže doživjela zato što je dugo bila u stanu i nije imala volje, a da je on njoj stalno govorio da je ona njega silovala, odnosno da ju je teže doživjela jer se bojala. Navela je i kako optuženik nije imao problema s erekcijom niti joj se žalio na to. Osporava da bi imala ljubavnika iako ju je optuženik cijelo vrijeme optuživao za to.

6.4. Također, žrtva je navela da je, kada bi popio, optuženik često spominjao raniji incident u koji su bile uključene i njihove kćeri. Navela je da protiv nje nisu vođeni nikakvi postupci da bi ona napala supruga te da se ona ranije maknula iz kuće kada ju je kćerka AK napala nožem. Osporila je da bi se na predmetni Badnjak, oko 20:30 sati ona i optuženik čuli s kćerkom AK. Navela je i kako nije točno da bi ona zvala optuženikova poslodavca kako bi ocrnila optuženika. Ranije je podnosila tužbu za razvod braka, ali ju je povukla, a sada će je ponovno podnijeti. Na pitanje braniteljice potvrdila je da joj je prije dvije ili tri godine bila izrečena mjera zabrane prilaska optuženiku no ne zna zašto, imali su sukob oko sprovoda, platila je kaznu policiji. Imala je izrečenu i mjeru psihosocijalnog tretmana. Sa kćerima ne razgovara osim što je nekoliko puta pričuvala dijete kćeri AK. Optuženik razgovara sa kćerima. Navela je i da je nakon ozljede noge u događaju od Badnjaka imala longetu te je desetak dana bila na godišnjem odmoru i koristila slobodne dane kako ne bi koristila bolovanje. Nakon što je prijavila optuženika nije kontaktirala s kćerima.

6.5. Na pitanje optuženika nije li se vratila 1. travnja 2023., ostala je kod navoda da se vratila 1. svibnja za Prvi maj, a na pitanje nisu li najprije tri mjeseca živjeli u odvojenim sobama pa da je onda ona dala inicijativu, da ga je namamila da budu u istoj sobi, navela je da to nije točno. Na daljnje pitanje optuženika da je ona inicirala spolne odnose, da je znala nogom po njegovoj nozi ga dirati i prelaziti nogom po njegovoj nozi, navela je da nije. Na navod optuženika da on nikad nije imao običaj dirati je rukom po spolovilu čak ni kad su bili dečko i cura odnosno kada su bili mladi par navela je da to sve nije istina što on govori, da ona zna da se on brani. Na navod optuženika da je u događaju na Badnjak on bio porezan po ruci i da mu je upravo ona zaustavljala krv navela je da nije te da si je on sam otišao oprati ruke. Na daljnji navod optuženika da joj je bilo teško, da ga je nakon toga cijelu noć grlila, da ga je molila da za zadnji puta imaju seks i da ga je rukom dirala po spolovilu po cijeloj toj genitalnoj regiji navela je da to uopće nije istina da je on to sve izmislilo, da je to on njoj radio.

6.6. Tijekom iskazivanja na raspravi pojasnila je da kada se optuženik 24. prosinca 2023. oko 17,30 sati vratio s posla da je razgovarala sa svojom sestrom JK. Optuženik nije mogao znati s kim je razgovarala, on je odmah išao prema noževima i nasrnuo na nju govoreći da je kurva, mrcina i da će je zaklati. Nakon toga je počela „borba“. Razgovor sa sestrom je prekinula sekundu, dvije nakon što je on ušao u prostoriju. Tog dana u tom razdoblju nije s nikim drugim telefonski razgovarala, a poslije ovog nasrtaja nije ni stigla. Jednostavno ne zna kako je došlo do ovog nasrtaja, prije nije bilo nikakve svađe, vjerojatno je optuženi bio negdje u lokalu na piću pa je to bio razlog. Ne zna da li je optuženik s nekim razgovarao nakon predmetnog sukoba.

6.7. Kada su joj predočeni iskazi njenih kćeri NK, PK i AK gdje loše govore o njoj te da li može objasniti razloge takovih njihovih izjava navela je da ova najmlađa kod koje je suprug, AK se ponašala na način da je ostavljala svoje dvoje malodobne djece koje je imala s prvim partnerom, na što joj je ona ukazivala. Naime, djeca su prvo bila s njom da bi onda završila kod oca. Otac je davao za vrtić, ona bi novce trošila i nije plaćala vrtić pa su dijete izbacili iz vrtića. Iz tih razloga nisu u dobrim odnosima. Kada se ova najstarija NK udavala optuženik je bio alkoholiziranom stanju, ona se brinula da sve prođe dobro no jednostavno ne zna iz kojih razloga bi se ona odnosno sve tri prema njoj tako postavile. Željela bi samo da je puste na miru da može krenuti dalje s životom. Navela je da sve ovo što one tvrde o njenom postupanju prema njima da jednostavno nije točno, ne zna tko bi postupao na način kao one tvrde, primjerice nekoga dočekivao automobilom i sl. Napomenula je i da je optuženik uzeo njenu bilježnicu gdje je imala brojeve telefona te nazivao i maltretirao ljude u pijanom stanju. Sa sestrom JK sada ne razgovara i to od predmetnih događaja. Ne zna što je optuženik s njom komunicirao no jednostavno oni se ne žele miješati u sve ovo.

7. Iz iskaza svjedokinje LK, dr. med. proizlazi da je pregledala žrtvu u Općoj bolnici Varaždin 25. prosinca 2023.. Iz njenog iskaza te medicinske dokumentacije Opće bolnice Varaždin, Hitne medicine, za UK, od 25. prosinca 2023., kartona pacijenta UK, prijave ozljeda Opće bolnice Varaždin od **.**.2023. – UK i zapisnika o očevidu (bez naloga) broj 214-02/23-20/40171, od 25. prosinca 2023. – žrtva UK, te pregledanih fotografija ozljeda žrtve, proizlazi da su žrtvi medicinski utvrđene lake površinske ozljede glave (dvije ogrebotine na desnoj strani lica pojedinačnih dimenzija 1 cm i ogrebotine desne strane nosa na nosnici dimenzija 1 cm), površinske ozljede ručnog zgloba i šake (hematom lijevog zapešća 9x5 cm i hematom podlaktice desne ruke 2x2 cm) te iščašenje i nategnuće drugih i nespecificiranih dijelova koljena te da je tijekom pregleda izjavila je da ju je „jučer napao suprug, držao za ruke, udarao u laminat glavom i rukama te je gutio“.

7.1. Svjedokinja LK pojasnila je da utvrđenje gdje stoji „RNS saslušanog sekreta obostrano nema znakova svježeg ili starog krvarenja“ znači da se tu radio rinoskopski pregled nosnica pacijentice. Isto tako je pregledom utvrdila da na vratu nije bilo patoloških rezistencija ili lezija kože u smislu ogrebotina, masnica ili slično.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Marka Hlebara dr. med., od 7. ožujka 2024. kojeg je izradio temeljem zapisnika o očevidu o 25. prosinca 2023., fotografija ozljeda žrtve, nalaza otorinolaringologa i kirurga, oba od 25. prosinca 2023. te imajući na umu navode žrtve s dokaznog ročišta te obranu optuženika danu prilikom prvog ispitivanja, proizlazi da je žrtva UK zadobila dvije ogrebotine desne strane lica dužine 1 cm, ogrebotinu desne nosnice od 1 cm, natučenje lijeve šake s krvnim podljevom 5x10 cm, dorzalno, natučenje desne šake, krvni podljev podlaktice desne ruke 2x2 cm i natučenje lijevog koljena kao lake tjelesne ozljede. Vještak je mišljenja da su dvije ogrebotine desne strane lica dužine 1 cm te ogrebotina desne nosnice od 1 cm vjerojatno nastale bacanjem ili padom na pod, a moguće i grebanjem optuženikovih noktiju prilikom začepljenja žrtvinih usta rukom. Natučenje lijeve šake s krvnim podljevom 5x10 cm, dorzalno, i natučenje desne šake, nastali su udaranjem rukama o pod, dok je krvni podljev podlaktice desne ruke 2x2 cm nastao udaranjem rukom o pod ili kao posljedica pritiska optužnikove šake. Natučenje lijevog koljena posljedica je žrtvina pada na tlo ili optuženikova sjedanja na žrtvine noge.

8.1. Prilikom usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja vještak Hlebar je naveo da je prilikom davanja mišljenja i nalaza uzeo u obzir utvrđenje da je optuženik imao porezotinu na desnoj ruci, a koju ozljedu je iščitao iz medicinske dokumentacije optuženika i njegove izjave. Pojasnio je da porezotina na ruci optuženika može biti tzv. obrambena ozljeda. Moguća je verzija obrane da bi žrtva u ruci držala nož te da bi međusobnim kontaktima došlo do predmetne porezotine. Vezano za ozljede u vidu natučenja desne šake konstatirao je da žrtva i optuženik opisuju isti mehanizam nastanka iste time da navedena ozljeda može nastati i primjerice udaranjem šakom u neku podlogu, tupo-tvrdu i voljnim djelovanjem ozlijeđenog. Vezano za pitanje davljenja te krvarenja iz nosa pojasnio je da je žrtva idućeg dana pregledana od specijalista otorinolaringologa te da isti nije uočio krvarenje iz nosa što bi trebalo biti vidljivo jer se laičkim ispiranjem nosa ne mogu ukloniti tragovi, a vezano uz pitanje davljenja kada mu je predočen iskaz žrtve na koji način je davljena te da se radilo o intenzivnom postupanju uslijed kojeg je gotovo izgubila svijest naveo je da je za očekivati da se kao posljedica takvog postupanja u smislu davljenja odnosno intenziteta ima očekivati neki vidljivi trag, a koji trag također nije evidentiran u medicinskoj dokumentaciji. Naveo je i da ukoliko je žrtva prilikom naguravanja bila isključivo na leđima tada ove ogrebotine nosnice i desne strane lica nisu nastale prilikom bacanja ili pada na pod. To bi bilo moguće eventualno ako bi se radilo o kakvom bočnom položaju ili se radilo o ovom drugom mehanizmu nastanka uslijed grebanja noktima.

8.2. Iz Obrasca medicinske dokumentacije o pacijentu ( list 60 spisa) od 25. prosinca 2023. proizlazi da je optuženik nakon uhićenja pregledan po liječniku hitne medicinske službe u prostorima Policijske postaje Ludbreg te su utvrđene na području desne šake interdigitalno površinske ozljede ekskorijacije za koje je optuženik liječniku naveo da ih je zadobio prilikom pečenja kotlovine.

8.3. Vještak Hlebar je pojasnio i da predmetna ozljeda optuženika nije nužno obrambena rana (kako to prilikom prvog ispitivanja navodi optuženik) te da je ista mogla nastati i nekim drugim mehanizmom nastanka.

9. Svjedokinja PK, kćerka optuženika i žrtve, za koju je na zapisnik ŽDO u Varaždinu od 5. veljače 2024. konstatirano da je tijekom cijelog iskazivanja potresena zbog cijele situacije te da je povremeno plakala, iskazala je da je njena majka psihički bolesna osoba jer maltretira ljude, ima dosje, da je u mljekaru Bohnec slala radnu inspekciju jer tamo radi optuženik. Opisala ju je kao „hodajuće zlo“. Ima saznanja da je susjedi njene poznanice, ŠK, rekla da ju je optuženik „štel zatući nožom“, te da je žrtva na svom facebook statusu od 3. veljače 2024. napisala “evo imalo me zaklao“, a nakon tih događaja je od osobe koju nije željela imenovati čula da joj je žrtva rekla da ga je sredila. Također, oko Stare godine 2023. susjeda uz njihovu roditeljsku kuću joj je rekla da nisu ništa čuli da bi se događalo u kući njenih roditelja. Smatra da je majka prijavila oca kako bi mu napakostila te da je već 2021. pokrenula brakorazvodnu parnicu no kada je saznala da bi trebala otplatiti polovicu dugovanja, zahtjev je povukla. Otac i sestra AK u većini su riješili dugove, a određenim osobama njena majka je rekla da će njen otac kredit otplatiti u lipnju, da će ona ostati živjeti u kući, a on je u zatvoru. Nikada joj majka nije govorila da bi se otac nasilnički ponašao prema njoj, a niti ju je vidjela ozlijeđenu. Majka se ocu vratila negdje od travnja 2023. jer je rekla da nema gdje živjeti. Nisu joj govorili o ikakvom nasilju u seksualnim odnosima. Prije nego se iselila iz roditeljske kuće 2009. zna da nisu spavali u istoj prostoriji. Na ocu nije vidjela ozljede no čula je kada bi mu majka govorila „đubre Gojansko“. Nije vidjela fizički sukob između njih, otac se suzdržavao od toga no kada bi pukao govorio bi joj da ga ostavi na miru. S majkom nije u kontaktu od 2019., a s ocem je u dobrim odnosima. Napomenula je i da joj je sestra AK rekla da ju je otac na Badnjak nazvao i rekao da on i majka žele posjetiti Kristinina sina. Na raspravi je pojasnila da od 2019. ne komunicira s majkom jer se ona od te godine počela još intenzivnije svađati sa svima. Nije mogla prihvaćati da bi netko bio sretan, gurala se u tuđe živote. Par dana prije prolazila je pokraj nje automobilom, vidjela je te joj se luđački smijala. Drži da je ona manipulatorica, svima im zagorčava život i treba joj psihička pomoć. Svjedokinja je navela da je ona jako loše zbog ovog postupka da joj je strašno što zbog ovog mora biti na sudu. Opisala je i da se jednom njena majka autom zalijetala u stražnji dio auta njenog muža, a autu je bilo njihovo dvoje djece. Kada su gradili garažu poslala im je inspekciju da grade bez građevinske dozvole. Prije dva mjeseca dok je suprug sa sinom bio u dućanu bezrazložno mu je psovala mater. Zna da se na isti način odnosila prema prijateljima njenog oca s posla. Također, njen svekar joj je prije nekoliko godina posudio novac koji mu nije vratila, a kada bi je pitao za povrat psovala bi ga, svekrvu bi znala zvati usred noći, pravdala se da je to slučajno. Zbog nje doživljava razne sramote. Sa svojim sestrama je u kontaktu i zna da se u odnosu na njih isto ponaša i to prije ovih predmetnih događaja i nakon, posebice kad su krenuli sudski postupci. Ima više braće međutim malo kada je s njima u dobrim odnosima.

9.1. Svjedokinja NK, kćerka optuženika i žrtve iskazala je da radi u trgovini u [adresa] pa je tako od kupaca čula da njena majka govori po [adresa] da ju je njen otac silovao i da ju je htio zaklati i da će sve tužiti, a vidjela je i da na facebooku objavljuje razne stvari pa tako i pitanje kako da se odrekne kćeri. Ne komunicira s majkom, ne sjeća se od kada no majka joj je oštetila vozilo kao i vozila dvije sestre. Navela je da njena majka već duži niz godina ima problema s psihičkim zdravljem. Što se tiče odnosa njenih roditelja zna da je majka prije 3 ili 4 godine otišla od oca zbog ljubavne veze s drugim muškarcem. Nije joj poznato da bi ranije između roditelja bilo kakvog fizičkog ili seksualnog nasilja, samo uobičajenih bračnih svađi. Nakon što je sa 16 godina otišla od kuće, nekoliko puta tjedno je posjećivala roditelje te nije primijetila da bi otac bio nasilan prema majci, majka je njega ponižavala vezano uz posao na što on nije odgovarao. S ocem ima dobar odnos, a s majkom nije u dobrim odnosima. Majka pljune prema njoj kada je vidi na cesti, zaletava se vozilom prema njoj, želi je uplašiti iako nema razloga za takvo ponašanje. Čula je da je prije predmetnih događaja vikala da će srediti njihova oca i njih, boji se majke, boji se i za supruga i za djecu jer je ona sposobna za svašta dok je otac miran čovjek koji nije sposoban učiniti to za što ga se optužuje.

9.2. Svjedokinja AK (ranije UK), kćerka optuženika i žrtve iskazala je da su negdje 2018. ili 2019. počeli problemi s njenom majkom jer ocu nije rekla za smrt njegova brata. Majka ju je jednom napala kamenjem, oštetila joj vozilo, pogodila je u glavu te su se vodili sudski postupci. Bila je nasilna i prema njenom ocu, vidjela je jednom prilikom da ga je nogama udarala tijekom svađe, a nikada nije vidjela oca da bi udario majku. Otac joj je rekao i da ga je jednom pokušala silovati. Njih dvoje su jedno vrijeme živjeli odvojeni, majka je otišla zbog stalnih svađa, živjela je u [adresa] i imala je jednu intimnu vezu. No i tijekom tog razdoblja dolazila je u [adresa] jer je imala ključ, da bi se početkom 2023. vratila. Nakon što se majka vratila, jedne prilike je bila kod njih te se na televiziji govorilo o nasilju nad ženama i silovanju pa joj je tada majka rekla da bi to mogla namjestiti ocu i da oni skupa spavaju u sobi. Pitala ju je o čemu to priča na što joj se samo nasmijala. Nakon majčina povratka ocu, samo je ona s njima održavala vezu i posjećivala ih. Nikada nije primijetila da bi otac bio nasilan prema majci niti joj je majka rekla da bi otac bio nasilan prema njoj, niti je ikada primijetila ozljede na njoj. Govorila joj je da ima problema s rukom, ramenom i dijabetesom. Provjerom u svoj mobitel utvrdila je da se s ocem čula 24. prosinca 2023. oko 20,24 sata i da je poziv trajao 22 sekunde. Otac ju je pitao da li bi na Božić on i majka mogli doći posjetiti unuka pa im je rekla da ne mogu jer ima koronu pa je u pozadini čula majčin glas „mali je pozitivan, kako je?“. Tada je ona rekla da ide, a otac je odgovorio da ih nazove kada mogu doći. U majčinom glasu nije primijetila uznemirenost te joj se njihov odnos tijekom poziva činio savršenim, da se nešto događalo, majka bi vikala. Zato ju je iznenadio poziv na Božić kada ju je zvala policija. Nakon toga se više nije čula s majkom, a kada ju je vidjela u autu, rukama joj je pokazivala znak uhićenja. Navela je i kako je, dok je majka bila opunomoćenica s očevog računa, podizala cijelu njegovu plaću, a kako je otplaćivao kredit, svoje i majčine obroke u iznosu od 380,00 eura, na što mu je odlazila cijela mirovina, morao je otići raditi u mljekaru Bohnec. Majka joj je jednom pričala da ju je osoba s kojom je bila u vezi kada je otišla od oca, jednom pokušala silovati od čega je imala traume. Ne zna u kojem razdoblju je trajala njezina veza, zna da se radi o muškarcu B, koji je bio iz Donje Voće, viđala ih je u [adresa]. Ništa joj konkretnije nije govorila o nasilju u toj vezi niti ju je to zanimalo.

9.2.1. Na raspravi je svjedokinja navela da je trudnica i da zbog majke pije tablete zbog prijetećeg pobačaja jer je u konstantnom stresu zbog majčinog ponašanja jer gdje god je sretne gestikulira prema njoj, trubi joj i u svakoj mogućoj prilici je uznemirava. Ističe da je majci nužna psihološka pomoć. Unatoč svemu ovome i prije ovih događaja bila je u komunikaciji s njom i sada bi joj pomogla, a vezano uz njezino zdravstveno stanje. Pojasnila je i kako su odnosi do 2018., 2019. bili relativno dobri, znalo je i nekad doći do svađe kada ne bi bilo po njezinom, a sve je krenulo s događajem kada im je izgrebla aute. Radilo se o rođendanu sina svjedokinje kada su se sve sestre okupile, ona nije trpjela takve situacije, gdje bi vidjela da su si sve dobre te je tada došlo do tog slučaja. Navela je i kako ne zna da li je prije nego je otišla od kuće majka već imala ovu vezu no zna da je oduvijek bila „seksualno nastrojena“, pričala bi o tome često. Imala je aferu s prijateljem njenog oca što je bilo i predmetom raspravljanja u jednom prekršajnom postupku, a što je njena majka negirala. Majka joj je o ranije spomenutom pokušaju silovanja od strane osobe s kojom je bila u vezi pričala kad se vratila živjeti ocu. Do srpnja 2023. nisu kontaktirale dvije godine, međutim tada je došla ocu pokazati unuka, a pošto je majka bila prisutna i ona je pristupila pa su počele s njihovim odnosom gdje bi majka nju nazivala pa su razgovarale o raznim temama pa joj je govorila i ovome. Nije htjela čuti nikakve detalje o navedenome, a i pitanje je da li je to točno jer je njena majka sklona lažima i izmišljanju. Ne zna iz kojih se razloga majka vratila živjeti kod oca, moguće iz financijskih razloga, zna da je sklona odlasku u kladionice te duguje određenim ljudima koji nju kontaktiraju zbog toga. Bili su u tretmanu HZZSR obzirom na sudske postupke iz kojih proizlazi da otac nije bio nasilan prema majci već je majka bila nasilna prema njima. Poznato joj je i da je majka slala inspekciju u mljekaru gdje otac radi i prema njegovim prijateljima s posla se odnosila kao i prema njima, automobilom se zalijetala prema njegovoj šefici. Zna da je nešto prijavljivala Termoplinu, s kim si nije dobra šalje inspekcije, prijeti sudovima i odvjetnicima. Navela je i da je unatoč svemu majci omogućila pristup svom djetetu i uspostavila s njom kontaktu jer jednostavno zna praštati, a i u toj prigodi se uljudno ponašala kao i kasnije. Međutim kod nje se zna dogoditi nekakav klik gdje ona jednostavno promjeni svoje ponašanje, a drži da je to posljedica lošeg utjecaja drugih ljudi.

9.3. Iz iskaza ŽK koji s optuženikom radi u mljekari Bohnec, znao je dolaziti u kuću optuženika kada bi mu dovezao drva, više puta na godinu, unatrag sedamnaest godina, svaki put bi se zadržavao po pola sata i tada je čuo da je žrtva vrijeđala optuženika, nazivala bi ga pogrdnim imenima, znala bi reći da se ga bude riješila od kuće, a on joj uglavnom ništa nije uzvraćao. Početkom prosinca je došao do njihove kuće, izašla je žrtva i rekla mu da optuženik leži gore na krevetu jer da ga je istukla. Otišao je do njega i vidio da ima posjekotinu ispod lijevog oka. Rekla mu je da ako će je OK tužiti da će mu on biti svjedok na što optuženik nije ništa govorio, bilo ga je zasigurno sram kako ga ne bi zezali na poslu, a on ga nije pitao što mu se dogodilo. Zna za ovaj kasniji incident za Božić. Naveo je da je ovakvo njezino postupanje bilo gotovo u svakoj prigodi. Misli da ona ima nekih psihičkih problema jer nakon predmetnog događaja svi koji rade kod E imaju problema, primjerice u prometu se zalijeta automobilom, trubi i slično. To radi i njemu. Iz kuloarskih priča je čuo da je žrtva za Badnjak rekla optuženiku rekla neka ispeče piceka i mlince kako bi ih ona odnijela ljubavniku, a da je on tada „popizdio“ te da ju je zbil (izudarao). Optuženik mu je na poslu govorio o tome da ima probleme sa suprugom, da ga maltretira, da se ne ponaša normalno, a žrtva mu nije govorila o nekakvim problemima jer s njom nije razgovarao. Zna da je žrtva tvrtki Bohnec jednom poslala inspekciju rada, da je znala agresivno dolaziti i napadati njihovog voditelja navodeći da OK radi njegov posao, a više puta bio je prisutan takvim događajima.

10. Iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u Ludbregu ( list 922-937 spisa) proizlazi da su u više navrata tijekom 2020. i 2021. postupali u obitelji UK i OK, a povodom međusobnih prijava članova te obitelji za verbalno i fizičko nasilje u obitelji koje prijave su rezultirale prekršajnim postupcima.

11. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp J-67/20. od 3. veljače 2020. proizlazi da su UK i HK (sada AK) oslobođene optužbe da bi počinile prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U postupku su se branile šutnjom.

11.1. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp J-46/2020-11. od 19. veljače 2020. proizlazi da je UK proglašena krivom za počinjenje prekršaja iz članka 10. stavka 1. točaka 1. i 3. te članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to zbog psihičkog i fizičkog nasilja prema HK počinjeno 4. prosinca 2019., a HK je istom presudom oslobođena optužbe da bi počinila isti prekršaj u odnosu na UK.

11.2. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp J-61/2020. od 5. veljače 2020. proizlazi da je UK proglašena krivom za počinjenje prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 3. te članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to zbog nasilničkog ponašanja prema HK počinjenog 15. siječnja 2020. na način da je rukom udarala po njezinom vozilu, bacala kamenje na njezino vozilo te poderala vrećicu sa kćerinim stvarima, a HK je istom presudom oslobođena optužbe da bi počinila isti prekršaj u odnosu na UK.

11.3. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-2008/2021 od 21. siječnja 2022. proizlazi da je UK proglašena krivom za počinjenje prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 3. i članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu ovdje optuženog OK, te ovdje svjedokinja HK, NK i PK i to da je unatrag jedne godine pa do 13. svibnja 2020. ponižavala i vrijeđala supruga OK govoreći mu da je gojansko đubre, da kćeri nisu njegove, da ima ljubavnike kojima odlazi, da je izvršila veliku nuždu u donji veš koji je ostavila u spavaćoj sobi i kupaonici pa je suprugu govorila da ima ljubavnika koji je toliko dobar da izvrši nuždu u donje rublje nakon čega se suprug osjećao loše i mrsko mu je ulaziti u sobu u kojoj UK ostavlja gaće, a kćerke HK, NK i PK da je uznemiravala nazivajući ih putem telefona, često u kasnim noćnim satima pa ih je vrijeđala pogrdnim riječima tako što je HK govorila da ima ljubavnike i često odlazi k njima da su ljubavnici toliko dobri da vrši nuždu u donji veš, da je kurva i đubre, da nije Zdravkova kćer, dok je kćerki NK govorila da je đubre, a PK da je đubre i kurva što je kod svih njih izazvalo osjećaj poniženja, uznemirenosti i straha te povredu dostojanstva. UK izrečena je, između ostalog zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci.

11.3.1. Iz izjave koju je dao u tadašnjem Centru za socijalnu skrb Ludbreg na zapisnik od 13. svibnja 2020. u predmetu 552-04/20-14/26. ( list 922 spisa ), uz okolnosti koje su navedene i u činjeničnom opisu presude od 21. siječnja 2022., optuženi OK je, između ostalog, izjavio da ga je UK tijekom 2019. nekoliko puta prisiljavala na seksualni odnos na način da se zadovoljavala na njegovim rukama kada se nije mogao braniti jer je prije toga imao operacije obje šake, dva, tri puta se uspio obraniti, a nekoliko puta nije.

11.4. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1652/2022-5. od 10. studenog 2022. proizlazi da je UK oslobođena optužba da bi počinila prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 3. i članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u odnosu na OK i to da bi dana 4. svibnja 2022. psovala ga i vrijeđala. OK u tome postupku nije želio svjedočiti.

12. Iz tužbe od 18. lipnja 2021. ( list 205 spisa) proizlazi da je žrtva 18. lipnja 2021. protiv optuženika Općinskom sudu u Varaždinu podnijela tužbu za razvod braka, zbog teškog i trajnog poremećaja bračnih odnosa, a iz njezina iskaza i iskaza svjedokinja proizlazi da je tu tužbu povukla.

13. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski Brkić, dr. med. i kliničkog psihologa VK, od 2. travnja 2024. (dalje: prvo vještačenje), a koji je izrađen na temelju dokumentacije u spisu, osobnog pregleda žrtve UK te psihologijske obrade na okolnosti psihičkog stanja i dinamike ličnosti provedene po kliničkom psihologu VK, proizlazi da kod žrtve nisu nađeni dijagnostički kriteriji teže duševne bolesti. Sadašnje psihičko stanje zadovoljava kriterije za teškoće prilagodbe nakon traumatičnog iskustva prema MKB-10 klasifikaciji: F43.2. U žrtvinoj kliničkoj slici utvrđeni su posttraumatski simptomi i kao posljedica izloženosti seksualnom, fizičkom ili psihičkom nasilju od strane supruga. Opisuju se naglašenije crte ličnosti uz nezrelije mehanizme suočavanja u emocionalnom i socijalnom kontekstu te skromnost intelektualnih sposobnosti. Žrtva je u mogućnosti objektivno razumjeti događaje u kojima sudjeluje. Ne nalaze se sekundarni motivacijski faktori za lažno terećenje optuženika niti sklonost manipulacijama, izmišljanju, preuveličavanju ili konfabulacijama.

13.1. Iz rezultata psihologijske obrade proizlazi da isti upućuju na osobu ispodprosječnih intelektualnih sposobnosti ( kategorija niski prosjek-granično), shodno tome jednostavnije organizacije ličnosti koju karakterizira emocionalna nezrelost s pasivno agresivnim mehanizmima, narcisoidnost, samoživost s učestalim teškoćama interpersonalne prilagodbe, osobito u obiteljskom miljeu. Naglašene je potrebe za pažnjom i naklonošću drugih ljudi dok istodobno može biti sumnjičava, projektivna i nezadovoljna kada isto nije ispunjeno ili se postavljaju uzvratni zahtjevi za nju. Problemi s odnosima su karakteristični za njene psihičke konflikte, sumnjičavost u motive drugih ljudi, reagira razdražljivo, negativistično ili pasivno agresivno s potisnutom ljutnjom i ostilnošću. Manje funkcionalnih i nezrelih mehanizama suočavanja s tendencijom poricanja, racionalizacije i ekternalizacije krivnje na druge ljude, teže prihvaća odgovornost za vlastito ponašanje, nerealističnih samoprocjena, niskog kapaciteta introspektivnog uvida, dodatno limitiran i skromnijim kognitivnim potencijalima. U kliničkoj slici utvrđuju se posttraumatski simptomi, dijelom seksualne traumatske geneze. Unatoč skromnijim intelektualnim sposobnostima te karakterološkim odstupanjima koji impliciraju niže introspektivne sposobnosti, dostatnih je mogućnosti razumijevanja i izvještavanja o proživljenim događajima.

13.2. Vezano uz simptome seksualne traumatiziranosti u nalazu se navodi da su izneseni tijekom intervjua te u psihološkoj egzaminaciji, a izraženi su u vidu ustrašenosti, vraćanja slika trauma, povišene pobuđenosti, kao i obrambenim izbjegavanjem kao načinom obrane i zaštite od neugodnih osjećaja i misli. Primjena upitnika posttraumatskih simptoma upućuje na postojanje posttraumatske obilježenosti u kliničkoj slici pri čemu se pronalaze i elementi seksualnog karaktera traumatizacije. Od kliničkih ljestvica, značajnim se registriraju intruzivni doživljaji, obrambeno izbjegavanje, zaokupljenost spolnošću i nefunkcionalno spolno ponašanje. Takva konstelacija može se opisati kao posttraumatski profil, s kombiniranim intruzivnim i izbjegavajućim komponentama PTSP-a, uz akutnu preopterećenost simptomima traume ( uvjetovano trenutačnim saznanjem o izlasku supruga iz pritvora) i osjećajem gubitka kontrole nad svojim stanjem. Izraženost ljestvica koje problematiziraju spolnu aktivnost i ideaciju navodi na izloženost nekoj vrsti neprimjerenog seksualnog ponašanja koje doživljava bolnim, prijetećim, uznemirujućim pa i traumatskim.

13.3. Vještakinja Zagrajski Brkić je na ranijoj raspravi pred drugim vijećem pojasnila da kada se govori o posttraumatskim simptomima da njihov intenzitet ne mora nužno određivati period nastanka traume ukoliko se radi o tome da osoba i od duljeg proteka vremena, a govori o mjesecima, a ne godinama i dalje zadržava psihičke simptome, dakle intenzitet simptoma ne mora biti u korelaciji s vremenom, koliko je prošlo od traume i dijagnoze simptoma. Za to su im potrebni i drugi podaci na kojima datiraju kada je trauma nastala, nije dovoljan samo intenzitet simptoma. Osoba koja iskazuje uglavnom i zna kada se trauma dogodila, a teoretski ako govorimo o godinama ipak je vjerojatno da su simptomi blaži. Nije se mogla decidirano izjasniti o tome koliki je protek vremena od uzroka traumatizacije i dijagnosticiranja simptoma. Vezano uz nalaz i mišljenje psihologa gdje se govori o profilu ličnosti žrtve navela je da upravo opisano i jest dovelo do disfunkcionalnih obiteljskih situacija koje traju godinama i koje se većinom reflektiraju na odnos s kćerima te su opisane kao dio psihičkog profila, ali nije nađena korelacija sa ranije izrečenim motivacijskim faktorima vezano uz lažno terećenje optuženika. Pojasnila je da se narcisoidnost opisuje kao mehanizam obrane koji je prisutan kod svih osoba, uključuje nekoliko vrsta psiholoških obrambenih mehanizama, a ukoliko je prisutan na način da isključivo dominira psihičkim životom osobe tada ga opisuju na razini poremećaja, dok u protivnome opisuju kao jednu od karakteristika bez da ga smatraju nužno patološkim. Eventualni mogući generalno gledano motivacijski faktori mogu ukazivati raznoj vrsti potreba koja neka osoba želi zadovoljiti nauštrb nekog drugog, a u obzir dolaze i materijalni i nematerijalni faktori. Vezano uz pronađene elemente seksualne traumatizacije, a koje je povezala s postupcima optuženika izvela je iz navoda same žrtve te nije imala osnova za pripisivanje istih nekoj trećoj osobi. Na pitanje branitelja da li su prilikom vještačenja žrtve kod iste našle elemente koji bi ukazivali na nekakve nasilničke elemente ličnosti žrtve navela je da isti se opisuju u iskazima kćeri konkretno ĐK, NK i AK te isto tako iz podataka prekršajne evidencije uz sklopu kršenja zakona u domeni nasilja u obitelji dok nije imala prilike vidjeti sadržaj presude Općinskog suda u Varaždinu kao ni nastavnu dokumentaciju vezanu uz uredovanje HZZSR, a u obitelji žrtve. Okolnost da žrtva ne komunicira sa svojom djecom posljedica su njezine ličnosti kako su iste opisane. Nakon što joj je predočen sadržaj presude (list 523 spisa) te na upit da li navedeno, odnosno da li bi eventualno pribavljena druga dokumentacija u smislu ulaznih podataka mogla utjecati na nalaz i mišljenje navela je da događanja iz 2019. odnosno 2020. nisu moguća kao sekundarni motivacijski faktor, no ukoliko postoje događanja iz 2023. o kojima do sada nije imala podatak da ih je potrebno razmotriti. Ostala je kod nalaza i mišljenja da kod žrtve nije utvrdila sklonosti manipulacije, izmišljanju, preuveličavanju ili konfabulacija, međutim isto tako je navela da žrtva kao i svaka prosječna osoba može lagati odnosno ogovoriti neistine. Pojasnila je da intruzivni doživljaji predstavljaju neželjeno vraćanje misli, razmišljanja ili slika ili emocija na traumatska iskustva. Obrambeno izbjegavanje uključuje potrebu osobe da se ne uključuje u aktivnosti mjesta situacije koje je podsjećaju na traumatska iskustva, bijeg od situacija koje su iste, slične ili podsjećaju na traumu. Nefunkcionalno spolno ponašanje može uključivati i emocionalni i fizički aspekt odbojnosti, odnosno nemogućnosti uobičajenog spolnog funkcioniranja. Nije mogla odgovoriti da li je moguće da ispitanik prilikom ispunjavanja psihologijskog upitnika daje poželjne odnosno manipulativne odgovore no zna da psihologijski upitnik ima i skale validnosti koji služe za procjenu intepretativnosti rezultata testova u smislu da li ispitanik manipulira prilikom odgovora na neka pitanja. Pojasnila je i da psihološka obrada uključuje intervju s psihologom i primjenu psihologijskih testova prilagođenih za sadržaj procjene te isto tako i pregled rezultata i tumačenje od strane psihologa. U konkretnom slučaju povišena pobuđenost odnosi se na fizički aspekt psihomotornih reakcija ispitanice tijekom razgovora o sadržajima koje je doživljavala traumatskima, odnosi se na vidnu psihomotornu napetost te isto tako na povećanu unutarnju napetost koja se prema van reflektira i opisuje kao razdraženost, povećana anksioznost i slično. Prilikom provođenja intervjua sa žrtvom nije stekla dojam da bi se radilo o neskladu onoga o čemu je govorila i ovih izraženih simptoma povišene pobuđenosti. Pojasnila je i da su konfabulacije većinom prisutne kod osoba koje imaju značajno psihoorgansko oštećenje raznoraznih razloga i tada izmišljenim sadržajem popunjavaju sjećanja. Što se tiče izmišljanja ono može biti blisko psihopatologiji paranoje, sklonosti fantaziranju, potrebe prikazivanja sebe ili događaja u potpuno drugačijem svijetlu od realnosti ili doživljaja okoline. Sklonost manipulaciji nalazimo kod osoba sa disocijalnim obilježjima uz teškoće ili gubitak empatije ili osjećaja za druge i slično. Disocijalna obilježja nisu nađena u psihološkom profilu žrtve, a ta obilježja su gubitak empatije, nemogućnost ostvarivanja značajnijih osobnih veza, značajna agresivnost od ranije dječje dobi, učestali pravni problemi radi teških problema u ponašanju, gubitak morala, emocionalna hladnoća, značajne promjene u mišljenju i ponašanju, praktički od ranije dječje dobi ili puberteta. Takva disocijalna obilježja su kod osobe prisutna od ranije životne dobi. Mišljenje vještakinje je da žrtva nije disocijalna vezano uz kćerke jer su one nju jednostavno prerasle te zbog toga ne može ostvariti adekvatan odnos s njima. U medicinskoj dokumentaciji evidentirana dijagnoza - ostali neurotski poremećaj po vještakinji nije od utjecaja na predmetna utvrđenja, naime konkretno se radi o anksioznom poremećaju utvrđenom od strane psihijatra.

13.4. Obrana je prigovarala navedenom nalazu i mišljenju tvrdeći da je predmet vještačenja iz područja rada vještaka psihologa, a da isti nije bio nositelj vještačenja već da je korišten kao pomoćno sredstvo te obrana ni ne zna da li je sudski vještak (vezano uz to napominje se da je upravo nalogom državnog odvjetnika Tihana Kosi određena za vještaka psihologa u ovom predmetu) te iz razloga što je nalaz i mišljenje u potpunosti u kontradiktornosti s iskazima saslušanih svjedoka- kćeri žrtve koje o karakteristikama njezine ličnosti žrtve iskazuju suprotno utvrđenjima vještaka. Navode i da vještakinja psiholog nije objasnila u nalazu, a ni vještakinja psihijatra ni na ročištu što znače pojedini primijenjeni psihologijski postupci te što se dobilo i uočilo kod svakih od tih postupaka.

13.5. Ranije sudsko vijeće prihvatilo je prijedlog obrane za provođenjem novog kombiniranog psihologijsko-psihologijskog vještačenja žrtve sa istim zadatkom vještačenja.

14. Iz nalaza i mišljenja Klinike za psihijatriju Vrapče, od 24. prosinca 2024. ( dalje:drugo vještačenje) koji su izradili vještak psihijatar Nadica Buzina i vještak psiholog Romel Krajačić proizlazi da je tijekom nekoliko psihijatrijskih intervjua žrtva navela kako ju je bivši suprug kroz ljeto 2023. u nekoliko navrata seksualno pokušao iskoristiti, a od rujna do studenog u najmanje četiri navrata uspio seksualno iskoristiti, a na što ona prethodno nije pristala, te da ju je na Badnjak 2023. i fizički napao te tjelesno ozlijedio.

14.1. Konstatira se, a što i proizlazi i iz medicinske dokumentacije te preslike medicinskog kartona od liječnika opće prakse kako se UK liječi od kroničnih bolesti: visokog tlaka, dijabetesa, povišene masnoće te kroničnih bolova u koljenu, a za sve navedeno uzima kroničnu terapiju. Što se tiče psihijatrijskih bolesti, od 2015. godine vodi se pod dijagnozom: F48 Drugi neurotski poremećaji, a koji može uključivati: kronični osjećaj umora i iscrpljenosti, poremećaj sna i nesanicu, osjećaj napetosti i tjeskobe, znojenje i palpitacije, bolove i glavobolje. Za navedene simptome je imala u terapiji anksiolitik Helex u dozi od 0,25 mg kojeg je u navedenoj dozi uzimala godinama do rujna 2019. kada joj je od strane obiteljskog liječnika povišena na 0,5 mg. U prosincu 2019. je prvi put pregledana po psihijatru koji joj je povisio terapiju na dvije tablete od 0,5 mg. Od tada do prosinca 2020. je u četiri navrata posjetila svoju liječnicu obiteljske medicine gdje joj je pružena psihološka podrška te produžila terapija anksiolitika. Do siječnja 2024. nema evidentiranih posjeta liječniku, a kojih bi bio uzrok simptomi iz dijagnoze F48 Drugi neurotski poremećaji. Nakon spornog događaja je bila pregledana po psihijatru prvenstveno zbog problema sa spavanjem, a iste ima već godinama. Postavljena je i dijagnoza poremećaja prilagodbe kada joj je uveden hipnotik te antipsihotik, ali u dozi u kojoj djeluje kao antidepresiv. Druge teže psihičke bolesti i sama ispitanica negira i nisu utvrđeni.

14.2. Ocjenjujući ispitaničino psihičko stanje vještaci iz Klinike za psihijatriju Vrapče zaključuju da ona ne boluje od duševne bolesti, nije ovisnica o alkoholu ili bilo kojem drugom psihoaktivnom sredstvu, a isto tako u njezinom psihičkom statusu ne nalaze se psihopatologijski elementi koji bi govorili u prilog psihičkih posljedica neke teže organske bolesti. Sve te ocjene su u skladu s ranijim ocjenama psihijatrijskog vještačenja.

14.3. Međutim, po njima opisane karakteristike ispitaničine ličnosti govore u prilog disocijalnog poremećaja ličnosti, kojega karakterizira zanemarivanje osjećaja drugih osoba, manjak odgovornosti, nepostojanje osjećaja krivnje, sklonost uvjerljivim racionalizacijama za ponašanje koje je ispitanicu dovelo u konflikt s obitelji. Isto je pokrijepljeno i psihologijskim testiranjem čiji rezultati također govore za poteškoće u stvaranju dubljih emocionalnih odnosa uz postavljanje pretjeranih zahtjeva drugima, manipulativnost, poteškoće s autoritetima, sklonost svađama uz razdražljivost i zlovoljnost, poteškoće s preuzimanjem odgovornosti, rigidnost, projektivnost, nepovjerljivost, pretjeranu interpersonalnu osjetljivost, smanjenu kritičnost uz sklonost prikazivanju u socijalno poželjnom svjetlu. Osim toga, kod ispitanice nalaze i karakteristike narcističke ličnosti jer ona sebe tijekom svih razgovora i u svim prilikama nastoji prikazati kao izuzetno vrijednu, poštenu, požrtvovnu i dobru osobu. Niti jednom prilikom nije ukazala na neku svoju manu, propust ili manjkavost. Dakle, po vještacima ispitanica ne boluje od duševne bolesti, nije ovisnica o alkoholu ili bilo kojem drugom psihoaktivnom sredstvu, a isto tako u njezinom psihičkom statusu ne nalaze se psihopatologijski elementi koji bi govorili u prilog psihičkih posljedica neke teže organske bolesti.

14.4. Vezano za strukturu njezine ličnosti ocjenjuju da ispitaničino osobno i socijalno funkcioniranje zadovoljava kriterije za disocijalni poremećaj ličnosti sa narcističkim obilježjima pri čemu naglašavaju da poremećaji ličnosti nisu psihičke bolesti u užem smislu već se definiraju kao trajni obrasci ponašanja i unutarnjeg doživljavanja koji značajno odstupaju od očekivanog u kulturi kojoj ta osoba pripada, ti obrasci su stabilni tijekom života i nedostupni su korekciji. Poremećaji ličnosti kao takvi ne kompromitiraju sposobnost pamćenja i prisjećanja ranijih događaja.

14.5. Sama ispitanica tijekom razgovora navodi kako nema nikakvih psihičkih tegoba, osim strahova od supruga iako verbalizirani strahovi nemaju nikakvu emocionalnu pratnju. Jasnih znakova koji bi upućivali na posttraumatsku simptomatiku, odnosno psihičke smetnje koje su isključivo povezane sa traumatskim iskustvima nisu registrirane (izbjegavanje bilo kakvih kontakata, ponovno proživljavanje traume, gubitak interesa i volje, intruzivna sjećanja, itd.) Dakle tijekom vještačenja nisu registrirani simptomi koji bi se mogli dijagnosticirati kao posttraumatski stresni poremećaj odnosno nisu nađeni znakovi traumatizacije koji bi kod ispitanice izazivali neki poseban afektivni angažman.

14.6. Vezano uz sposobnost ispitanice, odnosno procjenu njezinih kapaciteta za davanje vjerodostojnog iskaza, navodi se da ispitanica ima karakteristike disocijalnog i narcističnog poremećaja ličnosti, koji zapravo nisu duševne bolesti u užem smislu i oni ne ugrožavaju kapacitet osobe da se prisjeća ranijih događaja ili da o njima govori. Poremećaji ličnosti utječu na način kako osoba doživljava i prikazuje sebe i svijet oko sebe, ali ne ugrožavaju intelektualne ili kognitivne sposobnosti osobe.

14.7. Nakon provedene cjelokupne obrade ispitanice, nisu našli duševnih bolesti, poremećaja ili simptoma koji bi ugrožavali njezinu sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza ili koji bi ugrožavali njezine mogućnosti pamćenja ili prisjećanja. Ispitanica ima kapaciteta za davanje vjerodostojnog iskaza, a je li taj iskaz vjerodostojan ili ne nije u domeni vještaka psihijatra. Nije evidentirano ni psihičkih smetnji koje bi se mogle izravno povezati sa trumatizacijom i koje bi izazivale neki poseban afektivni angažman.

14.8. Vještaci zaključuju da je žrtva UK osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja kod koje je dijagnosticiran poremećaj ličnosti disocijalnih i narcističkih obilježja. Tijekom provedenog vještačenja nisu nađene duševnih bolesti, poremećaji ili simptomi koji bi ugrožavali njezinu sposobnost odnosno njezine kapacitete za davanje vjerodostojnog iskaza ili koji bi kompromitirali njezine kognitivne sposobnosti, a procjena vjerodostojnosti iskaza nije u kompetenciji vještaka psihijatra. Nije nađeno psihopatoloških simptoma koji bi se mogli izravno povezati sa proživljenim traumatskim doživljajima i koji bi izazivali poseban afektivni angažman.

15. S obzirom na razlike u vještačkim nalazima i mišljenjima te radi eventualnog usklađenja nalaza i mišljenja na raspravi su ispitani vještaci Mirna Zagrajski, Romel Krajačić i Nadica Buzina.

15.1. Na pitanje zamjenika ŽDO zašto su primijenjene različite dijagnostičke tehnike tijekom nalaza u oba nalaza i mišljenja, budući da se prema skraćenicama u oba nalaza podudaraju samo dva psihodijagnostička postupka, je li neka od primijenjenih dijagnostičkih tehnika specifično uporabljiva za utvrđivanje traumatizacije seksualnim postupanjem te je li možda razlika u primijenjenim tehnikama dovela i do razlike i u danim mišljenjima vezano uz postojanje ili ne postojanje žrtvine traumatizacije zbog seksualnog postupanja, vještakinja dr. Nadica Buzina navela je da je za postavljanje dijagnoze PTSP-a bitno da budu zadovoljeni i klinički kriteriji koji opisuju povezanost psihičkih smetnji sa proživljenom traumom i koji na neki način kasnije ometaju osobno i socijalno funkcioniranje. Važan kriterij za postavljanje dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja je izbjegavanje kontakata s osobom, situacijom i događajima, socijalna izolacija, povlačenje, noćne more, oscilacije u raspoloženju. Navedene smetnje javljaju se određeno vrijeme nakon traumatskog iskustva i mogu biti različitog intenziteta. Kod osoba koje imaju ozbiljniji posttraumatski stresni poremećaj potrebna je i terapija, a ponekad i bolničko liječenje. Psihodijagnostički testovi služe kao pomoćno dijagnostičko sredstvo da bi se određena psihopatološka obilježja potvrdila odnosno da bi se potkrijepila klinička slika. U konkretnom slučaju nije nađeno elemenata koje bi mogli povezati sa određenom traumatizacijom, a ispitaničino osobno i socijalno funkcioniranje sadrži elemente koje su dijagnostički ocijenili kao poremećaj ličnosti i to prvenstveno disocijalnih i narcističkih obilježja. U odnosu na dr. Zagrajski Brkić bili su u mogućnosti imati uvid u kompletan sudski spis pa i u sve ove dodatne elemente za koje je traženo da ih se prouči prije rasprave ( sve prekršajne presude i spis HZZSR).

15.2. Nadalje, navela je da su vezano za strukturu ispitaničine ličnosti utvrdili kao i dr. Zagrajski Brkić da ona ne boluje od duševne bolesti, da nije ovisnica o alkoholu ili bilo kojem drugom psihoaktivnom sredstvu i da kod nje nije nađeno psihičkih simptoma koji bi bili posljedica neke teže organske bolesti. Također, u oba vještačenja nađeni su određeni elementi koji govore u prilog poremećaja ličnosti, jedina je razlika u tome što oni ipak nisu našli znakova traumatizacije (izbjegavanje bilo kakvih kontakata, ponovno proživljavanje traume, gubitak volje i interesa, intruzivna sjećanja) već se ti simptomi odnose na duboko ukorijenjene obrasce ponašanja koji se mogu pratiti kroz analizu podataka iz njezina života. Misli da po njihovim nalazima nije nađeno razlika u procjeni je li ispitanica ima kapaciteta za davanje vjerodostojnog iskaza jer su jedni i drugi ocijenili da ona ima kapaciteta, međutim je li taj njezin iskaz vjerodostojan ili nije, u tome su se ogradili jer to nije pitanje za vještake.

15.3. Vještak Krajačić pojasnio je da svaki psiholog bira svoju materiju testova tako da je navedena razlika u primjeni psihologijskih testova i očekivana. Što se tiče procjene ličnosti koriste se inventari ličnosti i projektivne tehnike dok se za procjenu traumatizacije koristi nekoliko vrsta testova s tim da veću težinu i pouzdanost imaju oni testovi koji imaju kontrolne skale koje im služe za procjenu pouzdanosti kliničkih skala kao što su prema dobivenim rezultatima kod ispitanice utvrdili da se ona na testu MMPI prikazuje u socijalno poželjnom svjetlu naglašavajući svoje pozitivne strane ličnosti dok negira loše strane ličnosti. Obrnuti slučaj je na inventaru simptoma trauma gdje ispitanica preuveličava simptome što se odrazilo na povišenim vrijednostima kliničkih skala što je dovelo do smanjenja interpretabilnosti primjenjive testovne forme. Također, emocionalna pratnja i neverbalna komunikacija ispitanice ne upućuju na značajniju traumatizaciju. Nije za očekivati da se vrijednosti kontrolnih skala u jednoj testovnoj formi razlikuju od kontrolnih skala u drugoj testovnoj formi. Smanjena intrerpretacija testovne forme znači da podaci dobiveni u skalama ili ljestvicama nisu pouzdani. Dakle, vrijednosti kliničkih skala moraju se uspoređivati s podacima dobivenih iz kliničkih intervjua primijenjenih testova ličnosti, emocionalne pratnje i neverbalne komunikacije ispitanice kada govori o traumatskim iskustvima. Na MMPI testu ne uočava se povišenje neurotskih kliničkih skala u smislu depresije, anksioznosti, izbjegavanje socijalnih odnosa i slično što je također proturječno dobivenim vrijednosti dobivenih kliničkih slaka na inventaru simptoma traume.

15.4. Vještakinja Zagrajski Brkić je navela da su joj naknadno dostavljene sve prekršajne presude te psihološko psihijatrijsko vještačenje vještaka Nadice Buzina i Romela Krajačića te je na upit o simptomima traumatiziranosti ostala kod ranije izloženog mišljenja gdje je navela da se i u kliničkoj slici i kroz primjenu psihologijskih testova registriraju intruzivni doživljaji vezani uz traumatizaciju, obrambeno izbjegavanje, zaokupljenost spolnošću i nefunkcionalno spolno ponašanje, a takav opis upućuje na posttraumatski profil dok je dala ocjenu kliničke slike teškoća prilagodbe. Istaknula je da se ispitivanje UK u kontekstu njenog vještačenja odvijalo 8 mjeseci prije vještačenja na Klinici za psihijatriju Vrapče. Što se tiče medicinske dokumentacije priložen je psihijatrijski pregled UK iz veljače 2024. u kojem je navedena dijagnoza poremećaj prilagodbe, a razlog dolaska bilo je fizički napad od strane supruga. Dodala je na svoje mišljenje vezano uz interpretaciju preuveličavanja simptoma na određenim psihologijskim testovima da smatra da u nekim situacijama mogu biti povezani sa personološkim stilom odnosno karakteristikama ličnosti i određenom aktualnom preplavljenosti koja uvjetuje određen stil davanja odgovora. Kao što je i ranije navela nije nađena niti je u drugom vještačenju opisana nevalidnost testova već smanjenja intrepetativnost, a to može biti različito. Moguće je da tumačenje preuveličavanja tijekom testiranja bude razmatrano i u okviru karakteristika ličnosti te smatra da smanjena interpretativnost testova ne mora značiti izuzeće od njihove validnosti ili interpretatilnosti. Vremenski odmak može utjecati na intenzitet emocionalnih reakcija kada govorimo o traumatizaciji, a isto tako mogu utjecati i određene životne okolnosti koje povećavaju ili smanjuju osjećaj sigurnosti. Vezano uz isto napomenula je da je u periodu provedbe vještačenja ispitanica bila u situaciji neizvjesne socijalne sigurnosti u smislu povratka supruga iz penalne ustanove kao i toga gdje će živjeti ona, odnosno s kime.

15.5. Vještakinja Buzina je vezano za razvoj odnosno eventualnu simptomatiku iz postojanja PTSP-a navela da se može očekivati da se protokom vremena simptomi ublaže ukoliko se provodi liječenje no obično je taj period vremenski puno dulji od perioda od 8 mjeseci i simptomi koji bi išli tome u prilog bi bilo socijalno povlačenje, izolacija, intruzivna sjećanja što oni nisu registrirali u njezinoj kliničkoj slici, a s čime se složio i vještak Krajačić.

15.6. Vještakinja R navela je da se slaže u dijelu očekivanih opisa simptoma. Što se tiče vremenskog perioda zaostajanja simptoma traume to može biti varijabilno. Što se tiče opisa simptoma koje je navela dr. Nadica Buzina da je isto tako u nalazu vještačenja moguće pročitati da se u psihičkom statusu opisuje prevladavajuće ponašanje koje može ukazivati na navedenu kliničku sliku, a u nalazu opisa povišenih kliničkih skala za koje je obrazloženo da su smanjeno intrepretativne navodi se ljutnja, razdražljivost, intruzivni doživljaji, obrambeno izbjegavanje, disocijacije, nefunkcionalno seksualno ponašanje, ponašanje usmjereno na umanjivanje napetosti što je u suprotnosti sa izrečenim da nije nađeno psihopatoloških simptoma koji bi se mogli izravno povezati s proživljenim traumatskim doživljajima.

15.7. Na pitanje opunomoćenice žrtve koji bi to psihopatološki simptomi izazivali poseban afektivni angažman dr. Buzina je navela da je u nalazu i mišljenju opisivan dio koji se odnosi na eventualnu simptomatiku iz posttraumatskog stresnog puta te kada osoba iznosi određene simptome obično je i njezino ponašanje u skladu s verbaliziranim simptomima što kod ispitanice nisu registrirali. Dakle, kada se govori o silnom strahu ili prijetnji ili drugim nekim proživljavanjima i u emocionalnoj pratnji se obično registrira da ta osoba zaista to i proživljava.

15.8. Vezano uz navode vještakinje Zagrajski Brkić iz točke 15.6. obrazloženja vještak Krajačić naveo je da nalaz nije kontradiktoran kao što je ranije objašnjeno u smislu proživljenih trauma niti ne znaju koji bi bili pravi izvori traume što može ukazivati na različite traume iz prošlosti i ne mora postojati uzročno – posljedična veza u vezi sudskog postupka.

15.9. Nadalje dr. Buzina navela je da tijekom vještačenja u ispitaničinom psihičkom statusu su našli elemenata koji su dio strukture njezine ličnosti i koje su opisali kao narcističko disocijalna obilježja, a u taj dio spada nedostatak emocionalne angažiranosti, manjak empatije te zanemarivanje osjećaja drugih, sklonost uvjerljivim racionalizacijama za ponašanje koje je ispitanicu dovelo u konflikt s obitelji, razdražljivost, poteškoće u preuzimanju odgovornosti, rigidnost, nepovjerljivost, pretjerano interpersonalna osjetljivost, prikazivanje u socijalno poželjnom svijetlu. Prof. Krajačić je dodao da su osobe s disocijalnim narcističkim crtama sklonije manipulaciji u odnosu na ostatak populacije. Osobe s disocijalnim narcističkim crtama osjećaju dublju povrijeđenost i na neke manje frustracijske situacije.

15.10. Dr. R navela je da se slaže da kod UK postoje karakterološka odstupanja u smislu naglašenijih crta ličnosti, nezrelih mehanizama suočavanja u emocionalnom i socijalnom kontekstu te je opisala jednostavniju organiziranu ličnost u kontekstu emocionalne nezrelosti i pasivno agresivnih mehanizama. Navela je da je tijekom prethodnog usmenog izlaganja navela da nije našla disocijalna obilježja u psihološkom profilu ispitanice i svakako naglašava da prema do sada poznatim podacima disfunkcionalno ponašanje se opisuje od 2019. nadalje, ali nema podataka o tome da bi UK pokazivala promjene u ponašanju karakteristične za disocijalni poremećaj ličnosti jer je poznato da bi takve promjene trebale biti prisutne već od doba razvoja identiteta, rekli bi pubertetskog perioda. Zaključuje da je funkcioniranje UK bilo u okviru jednostavnije strukturacije njezine ličnosti, ali da je tijekom života podigla petero kćeri, ostvarila višegodišnje zaposlenje te višegodišnji brak.

15.11. Prof. Krajačić je pojasnio da postoje razlike u muškoj i ženskoj disocijalnosti u smislu da su muški agresivniji, skloni kršenju zakona, impulzivnijeg ponašanja što je djelomično i hormonalno, a kod ženskih osoba s disocijalnim poremećajem nećemo imati tako direktan, agresivni impuls, a problematično je što kćeri ne žele imati odnos sa svojom majkom. Navodi da se tu može uočiti kod ispitanice pogrešnu afektivnost, slabije učenje iz iskustva što je vjerojatno djelomično utjecalo na prekid obiteljskih veza, također po iskazima svjedoka znala je biti neadekvatno verbalno agresivna u kontekstu širih socijalnih odnosa. Također kroz razgovor ne može sagledati svoje mane nego svoje postupke brani jakim projekcijama i racionalizacijama.

15.12. Na pitanje zamjenika ŽDO koji dio svakog od nalaza navodi vještake na različiti zaključak oko postojanja ili ne postojanja žrtvina poremećaja ličnosti disocijalnih obilježja prof. Krajačić je naveo da s psihološke strane na inventaru ličnosti dobivena je povišena skala psihopatske devijacije i paranoje uz sklonost prikazivanju u socijalnom poželjnom svjetlu. Dakle, kod ženskih osoba koje imaju povišenu skalu sa velikim stupnjem sigurnosti može se tvrditi da imaju poremećaj ličnosti najčešće disocijalnog tipa.

15.12.1. Dr. Zagrajski Brkić je odgovorila da je navedeni upitnik također primijenjen tijekom provedbe njenog vještačenja te su opisane klinički značajke ranije navedene PD-PA konfiguracije koje se slabije diferenciraju od drugih kliničkih ljestvica koji su na rubu klinički relevantni. Navedeno je takve konfiguracije da je interpretativnim profilom koji sugerira emocionalnu nezrelost, narcisoidnost, samoživost, teškoće prilagodbe u socijalnim odnosima. Sadržaj i razina testova primijenjenih u sklopu vještačenja kao i klinički pregled nije dobio podataka koji bi govorili u prilog simptomatike na razini poremećaja ličnosti, a kao što je opisala. Na neki način se može i shvatiti da je postojala dosljednost u ispunjavanju takvog obilnog testa ličnosti s obzirom na interpretativni test konfiguracije, no razlika je u tome što isto nije shvaćeno unutar obilježja disocijalnog poremećaja ličnosti već kao što je rekla jednostavnije strukturacije i emocionalne nezrelosti i narcisoidnosti na razini crta ličnosti. Opisana konfiguracija nije shvaćena kao disocijalni poremećaj ličnosti.

16. S obzirom na razlike koje su vještaci dali u svojim nalazima i mišljenjima i to, po sudu, u odnosu na ključne okolnosti dijagnosticiranja žrtvina poremećaja ličnosti disocijalnih obilježja, kako to proizlazi iz mišljenja vještaka od 18.12.2024., te utvrđene teškoće prilagodbe nakon traumatičnih iskustava, bez dijagnosticiranog poremećaja ličnosti disocijalnih obilježja kod žrtve, izraženo u mišljenju od 2.4.2024., a postojanje kojeg poremećaja ličnosti bi mogao upućivati na sklonost manipulacijama te kako postoje i razlike u mišljenjima glede postojanja seksualne traumatiziranosti žrtve, prihvaćen je prijedlog državnog odvjetništva da se odredi novo psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje žrtve, a s kojim prijedlogom su se suglasili i opunomoćenica žrtve i obrana.

17. Novo psihijatrijsko – psihologijsko vještačenje žrtve provedeno je po Klinici za psihijatriju Sveti Ivan i to po izv. prof. prim. dr. sc. BKR, dr. med. i mag. psych. Aniti Alegić koje su 5. studenog 2025. izradile pisani nalaz i mišljenje ( dalje: treće vještačenje). Iz nalaza i mišljenja proizlazi da u razgovoru s vještakom ispitanica u početku nepovjerljivo, no postupno opširno lamentira o postupku koji se vodi uz paranoidnu interpretaciju, gubeći na momente determinirajuću tendencu. Navodi niz kumulirajućih traumatskih događaja koji su joj se desili tijekom života (djetinjstvo opterećeno egzistencijalnom problematikom, odrastanjem samo uz majku u teškim financijskim uvjetima nakon gubitka oca, prepuštenost sebi, teškoćama vezanim uz težak život kako bi se prehranili, rođenjem vanbračne kćeri još kao maloljetnice, napuštanjem od strane djetetovog oca, suprugovim učestalim agresivnim ponašanjem), a osobito od Badnjaka kada se desila zadnja trauma, odnosno napad sada bivšeg supruga u etiliziranom stanju kada se osjetila ugrožena i strahovala za život. Lamentira o svojoj razočaranosti nepravdom, događanjima, povezanosti sustava, projektivna u doživljavanju. Aktualno i dalje navodi da se osjeća silno uznemireno, tjeskobno. Tijekom pregleda eksploriraju se smetnje usnivanja i prosnivanja uz elementarne obmane koje se doimlju uvjetovane silnom tjeskobom kao i nereguliranim snom, disforična te još uvijek snažno afektivno investira minule stresogene događaje uz učestale retraumatizacije (osobito nakon povratka na mjestu gdje se događaj i odvijao), negativnu anticipaciju uz paranoidnu obradu realiteta. Dakle, nakon psihijatrijskog intervjua, vlastitog egzamena uz potkrijepljenost i nalazom dobivenim u psihološkom testiranju postoje indikatori za postavljanje dijagnoze akutna reakcija na stres, sada i dalje prisutnih elemenata PTSP-a nakon odmaka vremena. U socijalnoj interakciji razvidno je da se radi o primarno jednostavnijoj, odgojno depriviranoj strukturi adiranih nepovoljnih okolnosti tijekom života (teško djetinjstvo, adolescentska trudnoća, prekid emotivne veze prije rođenja djeteta, etilizam i violentno ponašanje supruga, nerazumijevanje okoline).

17.1. Uvažavajući u obzir sve do sada poznate informacije iz ispitaničine biografije, podatke iz medicinske dokumentacije, rezultate psihologijske obrade, a i na temelju vlastitog egzamena, vještakinje Klinike Sv. Ivan mišljenja su da se ispitaničine prijašnje i aktualne adaptacijske teškoće mogu dostatno razumjeti na razini poremećaja ličnosti, miješani tip (jednostavnija struktura, odgojno depravirana) s karakteristikama emocionalno nezrelog - emotivna nestabilnost zbog reaktivnosti raspoloženja (disforija, razdražljivost ili anksioznost koja može trajati i više dana); teškoće s kontroliranjem bijesa (izljevi bijesa, ljutnja, tučnjave i svađe – opisano u dokumentaciji o funkcioniranju cijele obitelji, njihova patološka disfunkcionalna obiteljska dinamika); prolazne, uz stres vezane paranoidne ideje, disocijativni simptomi; karakteristikama histrionog (pokazuju samodramatizaciju i pretjerano izražavanje osjećaja, pokazuju brze promjene i površno izražavanje emocija) uz adirana kumulirajuća traumatska iskustva koja su rezultirala slomom adaptacijskih mehanizama te još prisutnim simptomima iz kruga PTSP-a. Ispitaničino aktualno psihičko stanje odgovara reakciji na objektivno frustrirajuća kumulirajuća opterećenja prouzročena silnom afektivnom tenzijom zbog narušene obiteljske dinamike, aktualnim sudskim postupkom adiranim na niz traumatskih kumulirajućih čimbenika koji premašuju njene adaptacijske mehanizme već izrazito vulnerabilne i promijenjene ličnosti, rigidnih mehanizama obrane uz dominaciju projekcije. Anamnestički i uvidom u dokumentaciju uloženu u spis se saznaje o dugotrajnom konfliktnom odnosu ispitanice i obitelji, osobito sa bivšim suprugom i kćerkom AK. Postoji produljena otežana komunikacija kao i učestali međusobni sukobi.

17.2. Vještakinje zaključuju da je UK osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja, jednostavnija struktura, odgojno depravirana kod koje je dijagnosticiran poremećaj ličnosti, miješani emocionalno nezrelih i histrionih obilježja. Tijekom provedenog vještačenja nisu našle duševnih bolesti, poremećaja ili simptoma koji bi ugrožavali njezinu sposobnost odnosno njezine kapacitete za davanje vjerodostojnog iskaza ili koji bi kompromitirali njezine kognitivne sposobnosti. Procjena vjerodostojnosti iskaza nije u kompetenciji vještaka psihijatra. Nađeni su psihopatološki simptomi (psihijatrijski intervju i psihologijsko testiranje) koji bi se mogli izravno povezati sa proživljenim traumatskim doživljajima i koji bi izazvali poseban afektivni angažman. Prosječnih je intelektualnih sposobnosti, urednih izvršnih funkcija te dostatnog kapaciteta pamćenja da realno shvati i reproducira događaje u kojima sudjeluje, no djelomično otežano i obojano rigidnim nezrelim obrana, projekcijom. Ne uočava se sklonost laganju, preuveličavanju, konfabulaciji ili manipulaciji. Uočava se pri dosjećanju manje detalja od onih navedenih u spisu, što je u ovom slučaju i očekivano obzirom da se radi o protoku vremena i kontaminaciji sadržaja. Simptoma seksualne traumatizacije nije nađeno niti su verificirani psihologijskim mjernim instrumentima. UK ima kapaciteta za dati vjerodostojni iskaz.

18. Na raspravi je na pitanje zamjenika ŽDO koji bi to bili psihologijski mjerni instrumenti kojima bi se utvrđivala seksualna traumatizacija vještakinja Alegić odgovorila je da je u konkretnom slučaju primijenjen inventar simptoma traume, taj inventar ima i kontrolne ljestvice koje mjere istinitost odgovora ispitanika i ima dvije podljestvice koje mjere simptome seksualne traumatizacije i koje u ovom slučaju nisu bile povišene. Kratica za taj test je TSI. To je trenutno najbolji test za takvu vrstu procjene traumatskog iskustva. Načelno bi simptomi seksualne traumatizacije bili neadekvatno seksualno ponašanje ili s druge strane pretjerana zainteresiranost za bilo kakve seksualne sadržaje ili izbjegavanje istih, ali na pretjeran način npr. kada vidi dvoje ljudi da se poljube to kod nje izaziva silnu uznemirenost ili naravno u intimnom odnosu izbjegavanje bilo kakvog seksualnog ponašanja s partnerom. Na daljnje pitanje s obzirom da je prvim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem u ovom kaznenom postupku od kliničkih ljestvica značajno registrirano "intruzivni doživljaji", "obrambeno izbjegavanje", "zaokupljenost spolnošću i nefunkcionalno spolno ponašanje", a s obzirom na odgovor na pitanje koji su načelno simptomi seksualne traumatizacije odraslih osoba, je li u njihovom vještačenju primijenjen neki drugi psihologijski mjerni instrument koji bi to objasnio vještakinja Alegić je navela da je upotrijebljen isti mjerni instrument, ali su razlike zbog proteka vremena testiranja, nisu dobiveni identični rezultati i generalno stabilizirana pacijentica. Pretpostavlja da su rezultati sada takvi jer je došlo do generalnog poboljšanja psihičkog stanja.

18.1. Na pitanje zamjenika ŽDO jesu li žrtvino verbalno iskazivanje, a vezano uz traumatizaciju koja je utvrđena tijekom vještačenja pratile odgovarajuće neverbalne emocionalne reakcije vještakinja Alegić odgovara da se sam psihologijski nalaz temelji na procjeni i verbalnog i neverbalnog iskaza pacijenta odnosno ispitanika tako da se svi simptomi i znakovi i verbalni i neverbalni onda ocjenjuju i na temelju kriterija važeće recentne klasifikacije procjenjuju i uobličavaju u dijagnozu.

18.2. Dr. Vuk Pisk je pojasnila da jednostavna struktura ne znači poremećaj ličnosti, jednostavnija struktura referira se na kognitivnu sposobnost iz cjelokupne socijalne interakcije i cjelokupno funkcioniranje osobe u tom kontekstu dok se poremećaj ličnosti zasniva na dominantnim crtama ličnosti i ponašanju koje proizlazi iz tih crta ličnosti u odnosu na interpersonalno funkcioniranje. Na temelju vlastitog ispitivanja i procjene psihičkog stanja pacijentice ispitanice postavljena je dijagnoza poremećaja ličnosti miješanog tipa sa karakteristikama emocionalno nezrele i historične. Prijašnje vještačenje Klinike za psihijatriju Vrapče koje pokazuje diskarapancu u odnosu na njihovo, isto postavlja dijagnozu poremećaja ličnosti, ali se razlikuje u karakterizaciji tog poremećaja ličnosti. Za pojašnjenje razlika, u nalazu ispitanice prema važećoj klasifikaciji ista ima jasno zadovoljene kriterije za dijagnozu poremećaja ličnosti miješanog tipa dominantno nezrele ličnosti i elemente histrionog poremećaja. Za dijagnozu poremećaja ličnosti disocijalnog poremećaja nisu nađeni potrebni zadovoljeni kriteriji, a to su da do 15 god života ispitanica nije imala simptome iz kruga poremećaja ponašanja i ophođenja što je nužno kao preduvjet za postavljanje dijagnoze disocijalnog poremećaja ličnosti, a simptomi nedostatka koji se opisuju kao nedostatak empatije mogu se bolje protumačiti iz kriterija koji zadovoljavaju dijagnozu emocionalno nezrelog poremećaja ličnosti.

18.3. Na pitanje opunomoćenice žrtve da iz zaključka psihologijske obrade proizlazi da su aktualno prisutni neki elementi posttraumatskog stresnog poremećaja vještakinja Alegić je pojasnila da u psihologijskom mjernom instrumentu TSI dominira povišenje na skali koja upućuje na intruzivna namatajuća sjećanja što je jedan od simptoma PTSP-a. Na pitanje opunomoćenice žrtve da li je to neposredno vezano uz događaj na Badnjak 2023. vještakinja Alegić je navela da se upitnik veže za bilo koje simptome, za bilo koji traumatski događaj, ne nužno za konkretan, a s obzirom na sveukupnu sliku i sadržaj intruzivne ruminacije (misli koje vam se stalno vraćaju) mogu ih povezati sa recentnim ili tim konkretnim traumatskim događajem.

18.4. Na pitanje zamjenice branitelja u kojem vremenskom periodu bi se elementi PTSP-a mogli pojaviti i koliko bi mogli egzistirati nakon pretrpljenog traumatskog iskustava dr. Vuk Pisk je navela da nakon proživljenog traumatskog događaja osoba može razviti simptome odmah i tada govorimo o akutnoj reakciji na stres, a ako simptomi perzistiraju nakon toga govorimo o PTSP-u ako su zadovoljeni svi simptomi i kriteriji. Nakon toga kod određenog broja osoba neki od simptoma mogu perzistirati i do kraja života i onda govorimo o krajnjim promjenama ličnosti, a osobito ako imamo ličnost koja je krhka, koja je vunerabilna i koja u komorbiditetu i od ranije ima promjenu razinu strukture ličnosti.

18.5. Na daljnje pitanje zamjenice branitelja da li je tada u konkretnom slučaju moguće utvrditi uzročno posljedičnu vezu između proživljenih traumatskih događaja s točno određenim traumatskih događajima dr. Vuk Pisk je navela da kao što je ranije navedeno da upravo sadržaj intruzivnih ruminacija vezan uz traumu upućuje na povezanost, a osim toga i izbjegavanjem mjesta događaja odnosno prilikom boravka na mjestu događaja, reagiranje pojačanom tjeskobom mogu upućivati na povezanost traume i simptome. Na daljnje pitanje da li je moguće da opisani simptomi primijećeni kod žrtve su također vezani uz traumatske događaje iz djetinjstva dr. Vuk Pisk je navela da kod ispitanice jasno postoji niz tih kumulirajućih stresogenih čimbenika tijekom života, no ponovno sam sadržaj aktualnih intruzivnih ruminacija i tjeskoba, podražljivost, napetost vezana uz povratak na mjesto traumatizacije povezuje se sa zadnjim događajem odnosno događajem zbog kojeg se provodi ovaj sudski postupak.

18.6. Na daljnje pitanje zamjenice branitelja da li sa sigurnošću može tvrditi da su postojeći simptomi izravno i isključivo vezani uz događaje koji su predmet ovog sudskog postupka dr. Vuk Pisk je navela da se navedeni simptomi ne mogu izolirano gledati ako je osoba dugi niz godina proživljavala kumulirane stresogene traumatske događaje i boravila u jednoj takvoj narušenoj partnerskoj dinamici, ali s obzirom na ponovno sadržaj trenutnih misli i još uvijek prisutnu snažnu afektivnu investiciju prilikom iznošenja samog događaja može sa sigurnošću reći da je povezano.

18.7. Na pitanje zamjenice branitelja da li s psihologijske strane postoji kakva klasifikacija traumatizacije vještakinja Alegić je odgovorila da postoji klasifikacija vrste traumatskih događaja, ne intenziteta nego vrste gdje seksualna traumatizacija spada u jedno od najgorih traumatskih događaja, a na pitanje koliko dugo perzistriaju simptomi seksualne traumatizacije kod žrtvi koje su pretrpjele bilo koji oblik seksualne traumatizacije vještakinja Alegić je navela da simptomi seksualne traumatizacije kod nekih ljudi mogu trajati cijeli život.

18.8. Na pitanje predsjednice vijeća vezano uz određene razlike u provedenim vještačenjima dr. Vuk Pisk je navela da svako psihijatrijsko vještačenje podliježe i subjektivnoj interpretaciji, iskustvu, znanju, osobnosti osobe koja provodi vještačenje iako se nastoji objektivizirati i uniformirati postojećim kriterijima recentne klasifikacije. Objektivizacija nalaza je i provedeno psihološko testiranje. Zaključuje da se prvo vještačenje i njihovo vještačenje, osim u dijelu seksualne traumatizacije, podudaraju.

18.9. Na pitanje zamjenice branitelja vještakinja Alegić je navela da kod ispitanice nisu našli simptome preuveličavanja, a na pitanje kakva je po njenom mišljenju bila neverbalna komunikacije žrtve tijekom razgovora, vještakinja je odgovorila da je žrtva kada je iskazivala o traumatskom događaju za Badnjak 2023. imala naglašen afektivan odgovor u obliku disforije i ljutnje, intenzivne napetosti, motoričku uznemirenost i u opisu bivšeg supruga.

18.10. Na pitanje zamjenika ŽDO da pojasne na koji način se tijekom psihologijsko psihijatrijskog vještačenja određenog u kaznenom postupku provodi psihijatrijski intervju s osobom koju se vještači, odnosno, omogućava li se toj osobi neometano izlaganje pa naknadno postavljanje pitanje u odnosu na činjenice koje treba utvrditi i koje su naložene nalogom ili se pak osobi postavljaju pitanja tijekom samog njezinog izlaganja, kao i u odnosu na što se postavljaju pitanja dr. Vuk Pisk je navela da se tijekom psihijatrijskog intervjua sam razgovor provodi kombinirano, osobi se naizmjenice da da samostalno priča o svom razmišljanju, događajima, životnom putu, okolnostima dolaska, a tijekom samostalnog izlaganja usmjerava ju se i traži pojašnjenja dodatnim pitanjima i potpitanjima kako bi se procijenilo njezino cjelokupno psihičko stanje. S obzirom na to ona ne bi govorila o činjenicama odnosno o saznavanju činjenica već je zadatak psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja procjena psihičkog stanja samog ispitanika.

18.11. Na pitanje zamjenika ŽDO s obzirom na primijenjene metode u psihologijsko psihijatrijskom vještačenju, a kojima je dan odgovor na pitanje iz naloga te da je nepostojanje seksualne traumatiziranosti utvrđeno metodom testa, a da je u ovoj dopuni kao metoda traumatiziranosti u više navrata istaknuto žrtvino opisivanje događaja za Badnjak, dakle intervju, je li se osim primjenom TSI testa seksualna traumatiziranost pokušala utvrditi i kroz provedeni psihijatrijski intervju dr. Vuk Pisk je navela da kroz provedeni psihijatrijski intervju se pokušalo utvrditi cjelokupno psihičko funkcioniranje, prisustvo ili neprisustvo psihičkih poremećaja same ispitanice, a s obzirom da su nađeni elementi PTSP-a može se potvrditi da se nastojalo ispitati i okolnosti i razloge koji su doveli do simptoma PTSP-a. Znači gledaju cjelokupnost, sve moguće situacije odnosno traume koje bi do te dijagnoze mogle dovesti. U konkretnom slučaju dominira ono što su dobili prilikom i intervjua i dodatnom psihološkom obradom testiranja, dominira trauma vezana uz događaj od Badnjaka.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za urologiju Josipa Španjola od 23. srpnja 2025. proizlazi da se isti izrađen na temelju kompletne medicinske dokumentacije optuženika iz spisa, a bez pregleda optuženika jer se isti unatoč višekratnim pozivima nije odazvao pregledu.

19.1. Vještak navodi da iz nalaza urologa iz OB Varaždin ( list 608 spisa), proizlazi da je optuženik pregledan zbog problema s mokrenjem, ne spominju se problemi s erekcijom niti u spolnim odnosima, a iz zdravstvenog kartona optuženika od 2015. do 2024. godine (list 637-833 spisa) se nigdje ne nalazi podatak o postojanju erektilne disfunkcije, niti problema u spolnim odnosima, niti je propisan bilo kakav lijek za liječenje erektilne disfunkcije. Zaključuje da u medicinskoj dokumentaciji optuženog ne nalazi da je u istog potvrđena tj. dokazana erektilna disfunkcija, u nalazu urologa se ne spominje kako tužitelj ima erektilnu disfunkciju niti da ima probleme u spolnim odnosima uz napomenu kako u suvremenoj medicini ne postoji nikakva objektivna metoda niti dijagnostički postupak, ako je fizički izgled spolovila uredan, kojim bismo mogli sa stopostotnom sigurnošću dokazati da osoba boluje od erektilne disfunkcije i da nije sposobna imati spolne odnose.

20. Sud je kao vjerodostojnu prihvatio svu medicinsku dokumentaciju za optuženika i žrtvu kao i podatke i dokumentaciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u [adresa], a kao objektivni i stručni prihvaćeni su i nalazi i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Marka Hlebara te dr. Josipa Španjola tim više što na pročitanu dokumentaciju te nalaze i mišljenja ta dva vještaka nije bilo primjedbi.

20.1. Kao vjerodostojan prihvaćen je i iskaz svjedokinje LK, liječnice koja je pregledala žrtvu 25.prosinca 2023. jer je iskazivala objektivno i nezainteresirano za ishod postupka. Također, sud je prihvatio iskaz svjedoka ŽK kao vjerodostojan, jer iako je isti u dobrim odnosima s optuženikom, sud nije našao nikakva motiva da lažno svjedoči tim više što se njegov iskaz o neprimjerenom i agresivnom ponašanju žrtve proizlazi i iz pravomoćnih prekršajnih presuda, dijela iskaza svjedokinja PK, NK i AK te iz rezultata provedenih psihijatrijsko-psihologijskih vještačenja.

20.2. Iskaze svjedokinja PK, NK i AK, kćeri optuženika i žrtve sud je prihvatio u dijelu gdje opisuju odnos optuženika i žrtve u razdoblju prije nego je žrtva u drugoj polovici 2020. godine napustila optuženika i to glede neprimjerenog ponašanja žrtve te fizičkog i verbalnog nasilja žrtve prema njima i optuženiku u razdoblju od sredine 2019. pa do sredine 2020. s obzirom da takvo postupanje žrtve proizlazi i iz pravomoćnih prekršajnih presuda te dokumentacije HZZSR, PU Ludbreg. Također, prihvaćen je iskaz AK da ju je na Badnjak 24. prosinca 2023. oko 20,24 telefonski kontaktirao optuženik jer je takav poziv ostao zabilježen na njenom mobitelu. Sud nije posebno ocjenjivao njihove iskaze u dijelu gdje iznose svoje subjektivne stavove o tome je li optuženik počinio predmetna kaznena djela s obzirom da svjedokinje nemaju neposrednih saznanja o predmetnim inkriminacijama te aktualno nisu u dobrim odnosima sa žrtvom.

20.3. U predmetu su provedena tri psihijatrijsko-psihologijska vještačenja žrtve, a sud je sva tri vještačenja prihvatio samo u dijelu gdje se ista podudaraju i to u dijelu da kod žrtve nisu utvrđene duševne bolesti, poremećaji ili simptomi koji bi ugrožavali njezinu sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza ili koji bi ugrožavali njezine mogućnosti pamćenja ili prisjećanja te u dijelu da žrtva ima kapaciteta za davanje vjerodostojnog iskaza, a je li taj iskaz vjerodostojan ili ne nije u domeni vještaka.

20.4. No u preostalom dijelu, a vezano za zadatak vještačenja postoje razlike u nalazima i mišljenjima. Tako su prvim vještačenjem (R) kod žrtve dijagnosticirane teškoće prilagodbe nakon traumatičnog iskustva. Nisu nađeni sekundarni faktori za lažno terećenje optuženika niti sklonost manipulacijama, izmišljanju, preuveličavanju ili konfabulacijama. U kliničkoj slici se utvrđuju postraumatski sindromi, kao posljedica izloženosti seksualnom, fizičkom ili psihičkom nasilju od strane supruga.

20.4.1. Drugim vještačenjem (Klinika Vrapče-Buzina/Krajačić) kod žrtve je dijagnosticiran poremećaj ličnosti disocijalnih i narcističkih obilježja, a osobe s disocijalnim narcističkim crtama sklonije su manipulaciji u odnosu na ostatak populacije, osjećaju dublju povrijeđenost i na neke manje frustracijske situacije. Nije nađeno psihopatoloških simptoma koji bi se mogli izravno povezati sa proživljenim traumatskim doživljajima i koji bi izazivali poseban afektivni angažman.

20.4.2. Trećim vještačenjem (Klinika Sveti Ivan-Vuk-Pisk/Alegić) kod žrtve je dijagnosticiran poremećaj ličnosti, miješani, emocionalno nezrelih i histrionih obilježja. Ne uočava se sklonost laganju, preuveličavanju, konfabulaciji ili manipulaciji. Nađeni su psihopatološki simptomi koji bi se mogli izravno povezati s proživljenim traumatskim doživljajima i koji bi izazvali poseban afektivni angažman. Simptoma seksualne traumatizacije nije nađeno niti su verificirani psihologijskim mjernim instrumentima.

20.4.3. S obzirom da prvim i trećim vještačenjem kod žrtve nije dijagnosticiran poremećaj ličnosti disocijalnih i narcističkih obilježja koji bi onda upućivao na sklonost manipulaciji te da su dr. R ( točka 15.10. obrazloženja) i dr. Vuk Pisk (točka 18.2. obrazloženja) dale jasna i uvjerljiva objašnjenja, zašto kod žrtve nisu zadovoljeni kriteriji za dijagnozu poremećaja ličnosti disocijalnog poremećaja, sud u tom dijelu pa onda i sklonosti manipulacijama, sud nije prihvatio nalaz i mišljenje drugog vještačenja te je u konačnici prihvatio po trećem vještačenju utvrđenu dijagnozu emocionalno nezrelog poremećaja ličnosti koju dijagnozu je dr. Vuk Pisk detaljno i jasno obrazložila kako u pisanom nalazu tako i prilikom usmenog izlaganja, a kako je navedeno u točki 17.1. obrazloženja. U tom smislu je taj nalaz prihvaćen i u dijelu da se ne uočava sklonost laganju, preuveličavanju, konfabulaciji ili manipulaciji, a u kojem dijelu se podudara i sa prvim vještačenjem.

20.4.4. Nadalje, prvim i trećim vještačenjem utvrđena je psihologijskim testovima i psihijatrijskim egzamenom opća traumatizacija žrtve koja je po prvom vještačenju posljedica izloženosti fizičkom ili psihičkom nasilju od strane supruga, a po trećem vještačenju je rezultat kumulirajućih stresogenih čimbenika tijekom života i boravka u narušenoj partnerskoj dinamici, te s obzirom na sadržaj aktualnih intruzivnih ruminacija i tjeskoba, podražljivosti i napetosti vezane uz povratak na mjesto traumatizacije i rezultat događaja na Badnjak 2023. Drugim vještačenjem nije nađeno psihopatoloških simptoma koji bi se mogli izravno povezati sa proživljenim traumatskim doživljajima i koji bi izazivali poseban afektivni angažman. No kako iz dva vještačenja proizlazi da je kod žrtve utvrđena opća traumatizacija žrtve, a prema simptomima i razlozima koje su vještakinje navele u svojim pisanim i usmenim nalazima i mišljenjima sud je i u tom dijelu prihvatio rezultate prvog i trećeg vještačenja.

20.4.5. Razlika između prvog i trećeg vještačenja postoji samo u odnosu na seksualnu traumatiziranost koja je utvrđena samo prvim vještačenjem, a ne drugim i trećim vještačenjem. Naime, u prvom vještačenju se navodi da izraženost primijenjenih psihologijskih mjernih ljestvica koje problematiziraju spolnu aktivnost i ideaciju navodi na izloženost nekoj vrsti neprimjerenog seksualnog ponašanja koje žrtva doživljava bolnim, prijetećim uznemirujućim pa i traumatskim pri čemu dr. Zagrajski Brkić ističe i da vremenski odmak može utjecati na intenzitet emocionalnih reakcija kada se govori o traumatizaciji.

20.4.6. Kako iz drugog i trećeg vještačenja proizlazi da psihologijskim mjernim instrumentima, a što su vještaci Krajačić (točka 15.3. i 15.8. obrazloženja) i vještakinja Alegić (točka 18. obrazloženja) usmeno detaljno pojasnili, te kroz psihijatrijski intervju proizlazi da kod žrtve nisu nađeni simptomi seksualne traumatizacije sud je u pogledu tog zaključka prihvatio drugo i treće vještačenje.

20.4.7. Pri tome valja napomenuti da je vještakinja Alegić navela da su kod prvog i njihovog, trećeg vještačenja primijenjeni isti psihologijski mjerni instrumenti, ali da su razlike zbog proteka vremena testiranja pa da nisu dobiveni identični rezultati jer pretpostavlja da je došlo do generalnog poboljšanja psihičkog stanja. Taj navod sud ne prihvaća s obzirom da upravo iz zaključka trećeg vještačenja proizlazi da nije došlo do generalnog poboljšanja psihičkog stanja žrtve jer da su i dalje prisutni elementi stresnog poremećaja uz aktualne intruzivne ruminacije, tjeskobu, podražljivost, napetost vezano uz povratak na mjesto traumatizacije i prisutnu snažnu afektivnu investiciju uz događaj za Badnjak. Osim toga, i sama vještakinja Alegić je navela da seksualna traumatizacija spada u jedno od najgorih traumatskih događaja te da simptomi seksualne traumatizacije kod nekih ljudi traju cijeli život.

U odnosu na osuđujući dio presude

21. U odnosu na kaznena djela prijetnje i tjelesne ozljede iz točke 3) optužnice optuženik ne osporava da je na Badnjak, dana 24. prosinca 2023. oko 17:30 došao kući u [adresa] gdje je živio sa žrtvom UK. No, optuženik je na raspravi osporio da bi on nožem napao žrtvu, tvrdi da je ona nožem napala njega i to zato što na Badnjak nije želio ispeći patku koju je ona obećala odnijeti svom ljubavniku. Kako bi se obranio od njenog napada nožem uhvatio ju je za ruke, ona se spustila na pod, on joj je sjeo na noge, natkoljenice i njenom rukom počeo udarati o pod kako bi pustila nož, no kako je operirao šake, otpustio je pritisak lijeve ruke pa ga je ona zamahujući nožem svojom desnom rukom porezala po člancima njegove desne ruke od čega mu je potekla krv, a kada je to žrtva vidjela da mu je očistila krv i sanirala mu ozljedu, a onda da je rekla da ide u sobu, ali je otišla van, bježala je po ulici i on je krenuo za njom, vani se bacila na koljena, on ju je vratio u kuću.

21.1. Tijekom ranijeg ispitivanja u državnom odvjetništvu optuženik je glede određenih okolnosti iskazivao drugačije pa je tako ranije naveo da je žrtva, kada je krenula na njega, nož držala u lijevoj ruci ( na raspravi je rekao u desnoj), da kada joj je pokušao ugrabiti nož da se „tu malo spikao“ (dakle ne kako je naveo na raspravi, da kada je popustio pritisak da je žrtva zamahnula nožem i ozlijedila ga). Također, tijekom ranijeg ispitivanja naveo je da je žrtva pobjegla kada je tražio da mu da mobitel da nešto vidi, da je bježala po ulici 50 do 100 metara lagano obučena pa kada je vidjela da ju sustiže da se bacila na koljena, da je dozivala pomoć, a on ju je pokušao spriječiti da viče.

21.2. Optuženik na raspravi nije pojasnio razlike u iskazima niti ga je sud mogao ispitati na okolnosti razlika u iskazima jer je koristio svoje zakonsko pravo da ne odgovara na pitanja suda i suprotne strane.

21.3. S druge strane žrtva predmetni događaj opisuje na način da je oko 17:30 razgovarala sa sestrom na telefon, optuženik je dotrčao u kuću, otišao u kuhinju po nož, zgrabio nož, skočio do nje, počeo je vrijeđati je i prijetiti, nožem je išao prema vratu, jednom rukom ju je držao, a drugom joj je nož držao na vratu i prijetio da će je zaklati, i sebe i nju. Bili su jedan nasuprot drugom, hrvali su se jer se branila pa ju je bacio dolje i legao joj na trbuh. I na podu su se dosta dugo borili za nož, uspjela ga je uzeti te ga je još dosta dugo držala u ruci no uspjela ga je baciti daleko ispod kreveta. Tada je s njenim rukama optuženik počeo udarati po laminatu, cvilila je, molila ga, da prestane. Navela je da se s tim nožem prilikom hrvanja nitko nije ozlijedio, no da je krvi bilo jer je optuženik imao od ranije neke ozljede. To je završilo tako što joj je rekao da mu da mobitel. Dala mu je dva stara mobitela te je pobjegla na ulicu, vikala je „upomoć, upomoć“. To je bilo nešto poslije 20:00 sati. Bježala je prema policiji no sustigao ju je na kraju ulice i bacio na tlo te ju je počeo daviti na način da joj je gurao palac u vrat, već je sve vidjela crno. Mahala je nogama pa ju je pustio, vikao joj je „mrcina, gadura idemo doma, sad buš vidla“. Teško se dizala jer je ozlijedila nogu pa ju je on podigao, vukao za kosu, stavio joj ruku ispod vrata i drugom rukom joj je pokušavao začepiti usta. Vukao ju je, a ona je vukla nogu za sobom.

22. Analizirajući tako suprostavljene iskaze optuženika i žrtve te dovodeći iste u vezu s medicinskom dokumentacijom žrtve te rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku Marku Hlebaru kao i rezultatima provedenih psihijatrijsko- psihologijskih vještačenja žrtve sud je u pogledu događanja na Badnjak 2023. kao uvjerljiv, istinit i vjerodostojan prihvatio iskaz žrtve.

22.1. Naime, žrtva je vrlo detaljno, dosljedno, uvjerljivo i bez proturječja opisala slijed događaja tijekom 24. prosinca 2023., a posebice od optuženikova povratka kući oko 17:30 koji slijed događaja i dinamiku njegova napada, njene obrane, borbe na podu, udaranje po podu njenim rukama pa potom bijeg na ulicu, optuženikovo sustizanje i bacanje na pod pri čemu je ozlijedila koljeno ( što ne osporava niti optuženik time da on navodi da se sama bacila na koljena), te njegov pokušaj da je rukama utiša potvrđuje i mišljenje vještaka Hlebara koji potvrđuje da je žrtva mogla zadobiti ozljede koje su kod nje utvrđene upravo u takvoj dinamici događaja odnosno da je dvije ogrebotine desne strane lica dužine 1 cm i ogrebotinu desne nosnice od 1 cm mogla zadobiti od grebanja noktima kada ju je optuženik pokušavao ušutkati rukom, a natučenje lijeve šake s krvnim podljevom 5x10 cm, dorzalno, natučenje desne šake i krvni podljev podlaktice desne ruke 2x2 cm da je mogla zadobiti udaranjem njenim rukama po podu i natučenje lijevog koljena prilikom pada na tlo.

22.2. Vezano za optuženikovu ozljedu koja je evidentirana liječničkim pregledom prilikom uhićenja, vještak Hlebar je naveo kako ista može biti obrambena ozljeda, ali ne nužno. Pri tome se ističe da je optuženik prilikom tog prvog liječničkog pregleda liječniku rekao da je ozljedu zadobio prilikom pečenja kotlovine, a i žrtva je navela da je ozljedu imao od prije i da ju je zadobio na poslu. Krajnje je neživotno, ako je on bio napadnut, zašto bi prilikom tog pregleda zatajio način zadobivanja ozljede, zašto ne bi odmah rekao da ju je zadobio od noža. Kao što je već navedeno, iskaz optuženika u tome dijelu je proturječan jer je na raspravi naveo da je žrtva držala nož u desnoj ruci pa kada je s te njene ruke otpustio pritisak svoje lijeve ruke da je tada nožem zamahnula i ozlijedila ga, iako je u ranijem iskazu naveo da je nož držala u lijevoj ruci te uopće nije spominjao da bi žrtva zamahnula nožem već da se upiknuo kada je htio ugrabiti nož. Također naveo je da je udarao samo jednom žrtvinom rukom, kako bi ispustila nož no ozljede su utvrđene na obje ruke.

22.3. Oboje spominju da je bilo krvi na podu i odjeći pa je sasvim moguće da se upravo prilikom borbe za nož optuženik sam upiknuo kako je prvotno rekao ili da je raskrvario raniju ozljedu. Žrtva tvrdi da je krvarila iz nosa. Iako iz nalaza otorinoralingologa te mišljenja vještaka Hlebara ne proizlazi da je došlo do unutarnje ozljede nosa koja bi krvarila, isto ne upućuje na to da bi žrtva u tom dijelu lažno iskazivala jer je žrtva zadobila ogrebotinu s vanjske strane nosa koja je jasno vidljiva i iz fotografija njenih ozljeda pa je moguće da je krvarila iz te ogrebotine nosa. Također, činjenica što vještačenjem niti pregledom žrtve nisu nađeni tragovi davljenja kojeg opisuje na način da joj je optuženik palcem pritiskao vrat ne upućuje na njenu nevjerodostojnost već činjenicu da, ako je i bilo takvog pritiskanja, nije bilo takvog intenziteta, kako ga je žrtva subjektivno doživjela, da bi ostavilo vidljive tragove.

22.4. Nadalje, neživotna je i neuvjerljiva obrana optuženika, ako je on bio napadnut i ozlijeđen nožem, da bi žrtva bježala iz kuće u laganoj odjeći dozivajući pomoć, a da bi on trčao za njom samo da vidi kamo ide, a potom je vraćao kući. Životno i logično je da bi upravo on, tim više što mu je, kako sam tvrdi, žrtva više mjeseci prijetila kako će da strpati u zatvor, ako je doista bio napadnut, odmah zvao policiju i prijavio žrtvu upravo kako bi od sebe otklonio bilo kakvu sumnju na napad. No to nije učinio, štoviše, kao što je navedeno, niti drugi dan, prilikom pregleda kod uhićenja ne navodi da mu je ozljedu zadala žrtva. Također, optuženik i sam navodi da je od žrtve tražio da mu da mobitel da nešto vidi. Nije jasno kojeg bi motiva optuženik za to imao ako je on te večeri bio napadnut, osim ako je upravo on napao žrtvu pa je tražio njen mobitel kako bi je onemogućio da ona pozove pomoć, a s tim ciljem ju je po ocjeni suda i s ulice vratio kući. Svjedokinja AK navela je da ju je optuženik te večeri nazvao, sudu je prezentirala zapis tog poziva oko 20:30 s trajanjem 22 sekunde, iz čega bi slijedilo da je to bilo nakon što su se žrtva i optuženik vratili s ulice. Ako je optuženik bio napadnut, za očekivati je da bi se o tome tada požalio kćeri. No, tada se raspitivao kada bi on i žrtva mogli doći vidjeti unuka, čime je očito pokušao na neki način ublažiti prethodno postupanje prema žrtvi i pred kćeri stvoriti dojam da je s njima sve u redu. Tako se i kćeri učinilo jer je iskazala da joj se činilo da im je odnos idiličan te da nešto nije bilo u redu da bi majka vikala. Po mišljenju suda, žrtva nije vikala jer je sasvim sigurno, što je životno i logično tada bila u strahu od optuženika koji ju je prethodno napao nožem, prijetio joj i ozlijedio je, dovukao s ulice i uzeo mobitele. Sasvim je moguće i da se zbog stanja u kojem je bila žrtva prilikom iskazivanja nije sjećala tog telefonskog poziva.

22.5. Prema prvom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenja žrtve u žrtvinoj kliničkoj slici utvrđeni su posttraumatski simptomi kao posljedica izloženosti fizičkom ili psihičkom nasilju od strane supruga. Prema trećem vještačenju kroz psihijatrijski intervju i psihologijsko testiranje žrtve nađeni su psihopatološki simptomi koji bi se mogli izravno povezati sa proživljenim traumatskim doživljajima i koji bi izazvali poseban afektivni angažman. Po vještakinji Alegić i Vuk Pisk postoji niz kumulirajućih stresogenih čimbenika tijekom života, no ponovno sam sadržaj aktualnih intruzivnih ruminacija i tjeskoba, podražljivost, napetost vezana uz povratak na mjesto traumatizacije povezuje se sa zadnjim događajem na Badnjak 2023.

22.6. Imaju li se na umu, uz već sve navedeno, i navedeni rezultati prvog i trećeg vještačenja u pogledu opće traumatiziranosti žrtve koja se između ostalih životnih, osobnih i obiteljskih prilika može povezati sa događajem od 24. prosinca 2023. sud nalazi da isti dodatno potvrđuju vjerodostojnost iskaza žrtve u pogledu događanja na Badnjak 24. prosinca 2023. i to da ju je optuženik napao nožem, prijetio joj i zadao joj tjelesne ozljede.

22.7. S druge strane iskaz optuženika glede događanja za Badnjak 2023. nije prihvaćen jer je neuvjerljiv, proturječan, nevjerodostojan te očito usmjeren na otklanjanje kaznene odgovornosti. Po ocjeni suda predmetno ponašanje optuženika kulminacija je nesporno poremećenih odnosa između žrtve i optuženika koja se nakon njenog povratka postepeno intenzivirala, žrtva je optuženiku zamjerala što pretjerano konzumira alkohol, on njoj što mu remeti ritam koji si je stvorio i što ga neprestano vrijeđa. Pri tome, iako je tvrdio da mu je žrtva rekla da ima ljubavnika i da ga to nije smetalo, iz njegove obrane dalo bi se zaključiti da je povod da napadne žrtvu između ostalog bilo i to što je pretpostavljao da žrtva želi ispeći meso na Badnjak i odnijeti ga ljubavniku pa je moguće i kada ju je vidio da razgovara na telefon pretpostavljao da razgovara s ljubavnikom (iako je razgovarala sa sestrom što proizlazi iz ispisa poziva) s obzirom da ju je odmah nakon toga napao. Osim toga, žrtva je navela i da joj je između ostalog prilikom prijetnji rekao i „.....toj mrcini kojoj odlaziš... kolko te plaća taj tvoj jebač..“ čime je očito aludirao na njenog ljubavnika.

23. Slijedom navedenoga sud nedvojbeno utvrđuje da je optuženik dana 24. prosinca 2023., oko 17,30 sati, u [adresa], s nožem u ruci, govoreći joj „zaklat ću te“, prišao žrtvi UK, primakao nož njezinom vratu, bacio je na pod, sjeo joj na trbuh i noge, uhvatio je za ruke i njima udarao o pod, a kada je prestao i nakon što je ona uspjela pobjeći iz kuće poslije 20,00 sati, dostigao je na ulici, bacio na tlo i rukom začepio usta te je, držeći je za kosu, odvukao natrag u kuću, na koji je način UK nanio dvije ogrebotine desne strane lica dužine 1 cm, ogrebotinu desne nosnice od 1 cm, natučenje lijeve šake s krvnim podljevom 5x10 cm, dorzalno, natučenje desne šake, krvni podljev podlaktice desne ruke 2x2 cm i natučenje lijevog koljena kao lake tjelesne ozljede.

23.1. Optuženik je kao odrasla punoljetna i poslovno sposobna osoba bio svjestan prijetećeg sadržaja svojih riječi i postupaka kojima može ozlijediti suprugu UK te je htio ustrašiti i ozlijediti svoju suprugu. Bio je svjestan protupravnosti svog postupanja te je postupao s izravnom namjerom prvog stupnja.

23.2. Optuženik je dakle drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi te je drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi ( supruga je bliska osoba u smislu članka 87. stavka 9. KZ/11), čime je nedvojbeno na štetu žrtve UK počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., te kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

24. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11., utvrdio okolnosti na strani optuženika koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti). Sud je optuženiku olakotnim cijenio činjenicu da je starije životne dobi (68 godina) te da do sada nije prekršajno i kazneno osuđivan, da je i sam bio žrtva prekršaja iz domene zaštite od nasilja u obitelji kojeg je prema njemu počinila žrtva UK dok mu je otegotnom cijenjeno što je počinio dva kaznena djela prema žrtvi što upućuje na jaku kriminalnu volju i upornost optuženika u protupravnom postupanju imajući pritom na umu i način počinjenja kaznenog djela prijetnje ( prijetnja nožem) i izgovorene riječi ( da će je zaklati). Nadalje, sud je cijenio i jačinu povrede zaštićenog dobra koja se ogleda u činjenici da je žrtva uslijed optuženikova postupanja zatražila liječničku pomoć, utvrđeno joj je više ozljeda, trpjela je bolove u nozi, imala imobiliziranu nogu te je zbog pogoršanja psihičkog stanja bila u tretmanu psihijatra, a i aktualno su kod iste prisutni simptomi PTSP-a. Također, optuženik je tijekom ovog postupka, iako su na snazi bile mjere opreza pokušao telefonskim putem kontaktirati žrtvu.

24.1.Slijedom navedenih okolnosti, sud je optuženiku na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

24.2. Potom je na temelju ocjene optuženikove ličnosti ( da se radi o osoba koja je do sada poštivala pozitivne pravne propise) i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, da se radi o realnom, heterogenom stjecaju kaznenih djela, sud optuženika, na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. za počinjena kaznena djela osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti, ako optuženik u roku provjere od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, te ako će se pridržavati sigurnosne mjere iz članka 73. KZ/11. zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog djela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog djela kazne.

24.3. S obzirom na poremećene odnose žrtve i optuženika kao i činjenicu da je optuženik počinio dva kaznena djela u odnosu na žrtvu te da ju je tijekom trajanja mjere opreza pokušao kontaktirati, sud smatra da postoji opasnost da bi optuženik prema žrtvi mogao ponovno počiniti kazneno djelo zbog čega mu je na temelju članka 73. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1967., s prebivalištem u [adresa] kojoj se ne smije približiti na razdaljinu ispod 150 metara, u trajanju od 2 (dvije) godine, koje trajanje sud smatra dostatnim za otklanjanje navedene opasnosti.

24.4. Ocjena je suda da su tako utvrđene kazne zatvora te izrečena jedinstvena kazna zatvora u tako odmjerenom trajanju pa potom tako izrečena djelomična uvjetna osuda prikladne za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Takvom kaznom izražava se društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućava počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

24.5. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 25. prosinca 2023. do 22. ožujka 2024. te od 12. prosinca 2024. do 13. prosinca 2024.

25. S obzirom da iz podataka u spisu proizlazi da optuženik ostvaruje mirovinu u iznosu od 420,00 eura, da je podstanar, da gotovo cijelim iznosom mirovine podmiruje kredit za kuću, da dodatno radi kako bi ostvario sredstva za uzdržavanje, sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženika oslobodio obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. kao i nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice te postavljene opunomoćenice žrtve jer bi plaćanjem tih troškova bilo ugroženo uzdržavanje optuženika.

U odnosu na oslobađajući dio presude

26. Kao što je već navedeno, nije sporno da su optuženik i žrtva tijekom ljeta 2023. te u razdoblju od rujna do studenog 2023. zajedno živjeli kući u [adresa], a iz njihovih iskaza sud utvrđuje da nije sporno da su imali više spolnih odnosa, no optuženik tvrdi da ih je bilo oko desetak i to od rujna 2023. od kada ga je žrtva pozvala da spavaju u istom krevetu, da ih nije htio jer ga je žrtva konstantno vrijeđala i da joj je to rekao no da je bio silovan. Znao ju je dirati samo po ruci ili nozi, nikada ne po spolnom organu.

26.1. Žrtva pak tvrdi da su, od kada se vratila k njemu, spavali u istom krevetu, ne sjeća se točno kada, no bilo je toplo, ležala je u spavaćoj sobi na krevetu i rekla optuženiku da to više ne može trpjeti (misleći na njegovu konzumaciju alkohola), da će otići na što joj je on rekao da će si on žile rezati ako ga ostavi, odjeven se bacio na nju, htio ju je ljubiti, pokušavao joj je otvoriti usta, počeo joj je gaćice skidati, nije ih do kraja skinuo, rukama ju je milovao po površini spolnog organa, govorio joj je da hoće seksati za zadnji puta, a ona je njemu govorila da nema nikakve volje prema njemu i nek je pusti na miru te ga je odgurivala rukama pa je onda prestao, vidio je da nema svrhe pa je otišao u kuhinju. To je trajalo oko pola sata.

26.2. Nadalje, žrtva tvrdi da u razdoblju od rujna do studenog 2023., kada bi u ranim jutarnjim satima došla s posla, četiri ili pet puta, iako mu je rekla da nema volje da je došla s posla, da se mora naspavati, on od nje uporno tražio da imaju spolni odnos pa je pustila da obavi spolni odnos, da bude mir. On ju je sam skinuo u tim prilikama, opirala se na način da mu je rekla da je ne skida no onda je popustila.

26.2.1. Za razliku od opisivanja događaja za Badnjak 2023. kada je žrtva iskazivala spontano, dosljedno te s puno detalja, u odnosu na kaznena djela protiv spolne slobode spontano je iskazivala vrlo šturo, većinom odgovarajući na pitanja i potpitanja sutkinje istrage i državne odvjetnice pri tome dajući većinom potvrdne ili negativne odgovore bez dodatnih pojašnjenja. Tako je npr. na konstataciju sutkinje istrage da ima dojam da je teže doživjela prvu situaciju kada nije bilo spolnog odnosa pa da mu je zato puštala poslije, žrtva je potvrdno odgovorila, dakle, žrtva nije spontano sama navela tu tvrdnju već je samo potvrdila tvrdnju sutkinje istrage i bez da je to sama i pojasnila. Kada je pozvana da to pojasni odgovorila je da zato što je dugo bila u stanu i nije imala volje, a da je on njoj stalno govorio da je ona njega silovala, da bi onda na kraju rekla da se bojala. Pri tome nije pojasnila čega se točno bojala.

26.2.2. Nadalje, ako je žrtva doživjela seksualnu traumu i to više puta, nije životno i logično da bi ostala živjeti s optuženikom i da ga ne bi prijavila. Štoviše, žrtva je navela da se nije svađala s optuženikom, ali da ju je smetalo što puno pije i da mu je govorila da će zbog toga otići od njega. Dakle, namjeravala je otići od njega jer je puno pio pa je nelogično, ako je doživjela pokušaj spolnog nasrtaja da već tada nije otišla i prijavila ga, a osobito ako su se nakon toga realizirali nasilni spolni odnosi i to više puta, a koji su za nju bili bolni. Radi se o jednim od najtežih kaznenih djela te bi se odmah po prijavi takvih kaznenih djela aktivirao cijeli sustav mehanizama za zaštitu žrtve, od smještaja u sigurnu kuću i pružanja psihološke pomoći žrtvi. Žrtva UK nije bila financijski ovisna o optuženiku, zaposlena je, štoviše, tri godine je samostalno živjela u podstanarstvu te sud doista ne nalazi razloga, ako su se nasilni spolni nasrtaji dogodili zašto bi ih žrtva trpjela i zašto ih odmah ne bi prijavila, zašto je ostala nakon prvog pokušaja ako se nakon toga bojala optuženika, tim više što je već zbog same konzumacije alkohola namjeravala napustiti optuženika.

26.2.3. Ima li se pri tome na umu da iz dva provedena vještačenja nije utvrđena seksualna traumatizacija žrtve, a koja bi se, da je postojala zasigurno, utvrdila kroz psihologijske testove i psihijatrijske egzamene jer je vještakinja Alegić navela da seksualna traumatizacija spada u jedno od najgorih traumatskih događaja te da simptomi seksualne traumatizacije kod nekih ljudi traju cijeli život, te kako nije bilo drugih dokaza koji bi u tome dijelu potvrdili navode žrtve sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz žrtve u dijelu koji se odnosi na pokušaj i na prisilne spolne nasrtaje od strane optuženika. Pri tome se značajnim ukazuje i činjenica da je žrtva detaljno i spontano opisala kako se osjećala nakon događaja za Badnjak, da je cijelu noć plakala, da nije spavala dok vezano uz nasilne spolne odnose nije ništa u tom smislu opisala što je neživotno s obzirom na težinu i ozbiljnost tih kaznenih djela. Nadalje, prilikom drugog vještačenja, prilikom psihijatrijskog intervjua žrtva navela je da je bilo više pokušaja silovanja dok je na dokaznom ročištu navela da je bio jedan pokušaj silovanja. Također, tijekom provođenja trećeg vještačenja žrtva uopće nije spominjala niti opisivala kaznena djela protiv spolne slobode već općenito okolnosti odrastanja, braka, odnosa s kćerima i događaj od Badnjaka 2023.

26.3. S druge strane, iako provedenim urološkim vještačenjem nije potvrđena obrana optuženika o erektilnoj disfunkciji, upravo zbog navedenih nelogičnosti i nevjerodostojnosti iskaza žrtve sud je prihvatio obranu optuženika da prema žrtvi nije počinio kaznena djela protiv spolne slobode.

26.4. I iz iskaza žrtve i iz iskaza optuženika proizlazi da su tijekom obnovljenog zajedničkog života imali spolne odnose, žrtva navodi četiri pet nasilnih spolnih odnosa, dok optuženik tvrdi da ih je bilo oko desetak i da je on bio silovan, da je upravo njega žrtva skinula i obavila spolni odnos iako on zbog njenog stalnog vrijeđanja nije imao volje, što joj je izričito i rekao. I sama žrtva navela je da joj je optuženik govorio da je ona njega silovala. Također, napominje se i da je optuženik još 13. svibnja 2020. kao što je navedeno u točki 11.3.1. ovog obrazloženja nadležnom Centru za socijalnu skrb dao izjavu da ga je žrtva nekoliko puta prisiljavala na spolni odnos te opisao način na koji je to činila, a iz dostupne dokumentacije nije vidljivo da li su vezano uz te njegove navode poduzete kakve radnje.

26.4.1. Međutim, okolnosti da li je i kada optuženik bio silovan nisu predmet ovog postupka već samo utvrđenje je li optuženik prema žrtvi počinio inkriminirana kaznena djela protiv spolne slobode, a što, kao što je prethodno navedeno u ovome postupku nije utvrđeno.

27. Sud je razmatrao i kojeg bi motiva žrtva imala da optuženika tereti i za kaznena djela protiv spolne slobode. Iako je vezano uz događaj za Badnjak 2023. žrtva iskazivala vjerodostojno te je njen iskaz vezano uz taj događaj potvrđen i drugim dokazima, sud zaključuje da je motiv žrtve očito namjera da si prijavljivanjem i tih kaznenih djela ojača poziciju u kaznenom postupku i eventualno postupku podjele bračne imovine s obzirom na realiziran razvod braka. Da žrtva u dijelu svog iskazivanja nije bila iskrena i da je pokušavala zatajiti neke činjenice proizlazi i iz činjenice što je na izričit upit, na dokaznom ročištu izričito opovrgla da su se protiv nje vodili postupci da bi napala optuženika, što je suprotno utvrđenjima iz prekršajnih presuda navedenih pod točkama 11.3. i 11.4. ovog obrazloženja. Također, navela je da nije točno da bi napadala svoje kćeri već da su one nju napadale i da bi htjela da je ostave na miru, no iz opsežne dokumentacije HZZSR te prekršajnih presuda proizlazi da je upravo žrtva više puta osuđena za počinjenje prekršaja prema kćerima.

28. Slijedom svega navedenog, kako je obrana optuženika glede spornih okolnosti vezanih uz kaznena djela protiv spolne slobode prihvaćena kao vjerodostojna, a kako iskaz žrtve nije prihvaćen te nema drugih dokaza iz kojih bi proizlazila kaznenopravna odgovornost optuženika, sud nalazi da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo pod točkom 1) optužnice - pokušajem teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. te kazneno djelo opisano u točki 2) optužnice - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavku 2. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavku 2. KZ/11. zbog čega je u skladu s člankom 453. točkom 3. ZKP/08. optuženika valjalo osloboditi optužbe za ta dva kaznena djela.

Varaždin, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vanja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KO-DO-11/2024

2. Optuženi OK

3. Branitelj optuženika, odvjetnik RK, odvjetnik u [adresa]

4. Opunomoćenica žrtve, odvjetnica EK, odvjetnica u [adresa]