REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-12084/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Dom za starije i nemoćne osobe Senior Garden, Zagreb, kao pravne osobe i II. okrivljenika CŽJ, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 12717., 98/19., 151/22., 64/23.), prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), te prekršaja iz čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80./13., 137/13., 98/19., 33/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-8295/2025 od 16. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćajući žalbu tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, djelomično osnovanom, preinačuje se pobijana presuda u točki I. 1.) izreke, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.) te u točki I. 3.) izreke u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, na način da se okrivljenicima, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), za prekršajno djelo u toč. I.1.) na temelju istog propisa, utvrđuju novčane kazne i to: I. okrivljeniku u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura, a II. okrivljeniku u iznosu od 500,00 (petsto) eura, te u odnosu na prekršajno djelo u toč. I.3.) izreke, na temelju istog propisa, utvrđuju novčane kazne i to: I. okrivljeniku u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) eura, a II. okrivljeniku u iznosu od 600,00 (šesto) eura.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu u toč. I. 2.) izreke, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Uslijed odluke iz toč. I. i II. izreke ove presude, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona, okrivljenicima za prekršajna djela u toč. I. 1.), 2.) i 3.) izreke pobijane presude, izriče ukupna novčana kazna i to: I. okrivljeniku u iznosu od 6.100,00 (šesttisućasto) eura, a II. okrivljeniku u iznosu od 1.220,00 (tisućudvjestodvadeset) eura, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, pa ukoliko okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. Prekršajnog zakona, smatrati će se da su novčane kazne plaćene u cijelosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom I. okrivljenik Dom za starije i nemoćne osobe Senior Garden, Zagreb, kao pravna osoba i II. okrivljenik CŽJ, kao odgovorna osoba, proglašeni su krivima te primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura te II. okrivljenik u iznosu od 900,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu, prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te prekršaja iz čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, smatrati da su kazne plaćene u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu iz svih zakonskih osnova, dok je iz sadržaja žalbe razvidno da istom pobija odluku o izrečenoj sankciji okrivljenicima.

4. U žalbi, u bitnom navodi da je prvostupanjski sud okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne koje je, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, ublažio znatno ispod zakonom propisanih minimalnih kazni. Smatra da prvostupanjski sud nije cijenio konkretnu težinu počinjenih prekršaja zbog čega nije bilo osnova za primjenu instituta ublažavanja kazne, a izrečenim novčanim kaznama nikako se ne postiže svrha specijalne i generalne prevencije, stoga iz navedenih razloga predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, u odnosu na prekršajno djelo u toč. I. 2.) izreke, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud okrivljenicima za isto djelo pravilno i zakonito izrekao novčane kazne koje prema ocjeni ovog suda nisu preblage, budući da su utvrđene gotovo u visini Zakonom propisanog posebnog minimuma, te su iste razmjerne težini djela, odgovornosti okrivljenika i njihovom ponašanju nakon počinjenog prekršaja, odnosno činjenici da su isti naknadno prijavili radnicu na mirovinsko osiguranje. Stoga je ovaj sud u odnosu na prekršajno djelo u toč. I. 2.) izreke, žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio novčanu kaznu koja je okrivljenicima za isto djelo utvrđena pobijanom presudom.

9. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajno pravnim sankcijama, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud smatra da su novčane kazne izrečene okrivljenicima za počinjene prekršaje opisane u toč. I. 1.) i I. 3.) izreke, s obzirom na njihovu težinu, stupanj odgovornosti okrivljenika i ostale okolnosti koje je prilikom odmjeravanja kazni okrivljenicima za počinjene prekršaje cijenio prvostupanjski sud, preblage.

10. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, u odnosu na prekršaje iz toč. I.1.) i I.3.) izreke, na način da je primjenjujući čl. 37. Prekršajnog zakona, novčane kazne okrivljenicima utvrdio u iznosima koji su viši od iznosa novčanih kazni utvrđenih pobijanom presudom ali su i dalje niži od Zakonom propisanih minimuma kazne za predmetna prekršajna djela, budući da je za prekršaj pod toč. I. 1.) odredbom čl. 229. st. 1. toč.3. i st. 2. Zakona o radu, za počinitelja prekršaja pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura, te za prekršaj pod toč. I. 3.) odredbom čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 9.290,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u rasponu od 450,00 do 1.060,00 eura.

11. Naime, ovaj sud smatra da su okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kod odmjeravanja kazne, kao što su iskreno priznanje prekršaja, okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja istih djela, prethodna neosuđivanost okrivljenika te njihovo ponašanje nakon počinjenjna prekršaja, u svojoj sveukupnosti osobito olakotne okolnosti te u konkretnom slučaju postoji osnov za ublažavanje kazne primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, međutim uzimajući pri tome u obzir težinu prekršaja opisanih u toč. I.1.) i I. 3.) izreke, koju prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao, što osnovano ističe tužitelj u žalbi, novčane kazne je za ove prekršaje utvrdio u nešto višim iznosima od onih koje je utvrdio prvostupanjski sud, te je primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljenicima za prekršaje u toč. I.1.), I.2.) i I.3.) izreke pobijane presude, izrekao ukupne novčane kazne koje su više od novčanih kazni izrečenih od strane prvostupanjskog suda.

12. Ovaj sud smatra da će se sada izrečenim novčanim kaznama, postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja i da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, te da su novčane kazne sada izrečene okrivljenicima razmjerne prirodi i težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.

13. Budući da je odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

14. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 13. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.