Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžm-1/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnicima TE i ZE, zbog kaznenih djela iz čl. 323.a st. 2. u svezi st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama maloljetnika TE i ZE podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Km-49/2025-19 od 8. prosinca 2025., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe maloljetnika TE i ZE podnesene protiv rješenja suda prvog stupnja, kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu, temeljem čl. 16. st. 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZSM/11), prema maloljetnicima TE i ZE izrekao je odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, u kojem maloljetnici, temeljem čl. 16. st. 2. ZSM/11, ostaju najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine, s tim da sud mora svakih šest mjeseci u sjednici vijeća ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom.

1.1. Temeljem čl. 66. st. 4. ZSM/11 smještaj maloljetnika u istražnom zatvoru, odnosno u zatvorenoj zavodskoj ustanovi, počevši od 16. listopada 2025. pa nadalje, uzima se kao vrijeme trajanja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod.

1.2. Temeljem čl. 89. st. 1. ZSM/11 oštećenici SE, Fashion company d.o.o. Zagreb, obrt za trgovinu [obrt], Hotel Split d.d. i Ribola d.o.o. se radi ostvarivanja imovinskopravnih zahtjeva upućuju u parnicu.

1.3. Temeljem čl. 89. st. 1. ZSM/11 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio maloljetnik TE, po branitelju Duji Duplančiću, odvjetniku u Splitu, ne navodeći žalbene osnove zbog kojih pobija rješenje, ali je iz sadržaja žalbe razvidno da se rješenje pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o odgojnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijano rješenje, u svezi kaznenog djela nasilničkog ponašanja, preinači na način da se u tom dijelu donese oslobađajuća odluka, a u svezi ostalih kaznenih djela da se rješenje preinači na način da se umjesto upućivanja u odgojni zavod odredi jedna ili više blažih odgojnih mjera iz čl. 7. ZSM/11.

2.1. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio i maloljetnik ZE, po branitelju Antunu Franetoviću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o odgojnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijano rješenje, u svezi kaznenog djela nasilničkog ponašanja, preinači na način da se u tom dijelu donese oslobađajuća odluka, a u svezi ostalih kaznenih djela da se rješenje preinači na način da se umjesto upućivanja u odgojni zavod odredi jedna ili više blažih odgojnih mjera iz čl. 7. ZSM/11.

3. Sukladno odredbi čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalbe maloljetnika TE i ZE su neosnovane.

5. Obzirom da maloljetnik ZE pobija predmetno rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojale te povrede, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijano rješenje povodom žalbe maloljetnika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ali nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 jer je sud prvog stupnja dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a osim toga nije povrijeđen kazneni zakon na štetu maloljetnika i rješenje je donijelo ovlašteno tijelo.

6. Nisu u pravu maloljetnici TE i ZE niti kada pobijaju rješenje suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. U žalbama maloljetnika TE i ZE, koje su gotovo identične, navodi se da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi maloljetnici počinili kazneno djelo nasilničkog ponašanja na štetu SE, a što da proizlazi, između ostalog, i iz iskaza svjedokinje ME, koja je bila napadana od strane oštećenika SE, pa da su oni reagirali isključivo kako bi otklonili fizički napad oštećenika na ME. U žalbama se ističe kako se ovdje radilo o nužnoj obrani, a sve kako bi se odbio izravno predstojeći napad na svjedokinju ME od strane oštećenika SE. Ističe se kako motiv postupanja maloljetnika nije bilo bezobzirno iživljavanje nad nemoćnom osobom, već da se radilo o reakciji na napad i zlostavljanje svjedokinje ME od strane oštećenika SE.

6.2. Suprotno takvim navodima u žalbama, sud prvog stupnja opravdano drži da su neuvjerljive obrane maloljetnika TE i ZE kojom poriču počinjenje kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a st. 2. u svezi st. 1. KZ/11. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane obojice maloljetnika i svih izvedenih dokaza u postupku, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da su oba maloljetnika počinili predmetno kazneno djelo.

6.3. Sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju argumentirano i uvjerljivo obrazložio da su maloljetnici TE i ZE, inkriminirane prigode, zajednički i dogovorno, u nakani da ponize i zlostave SE, svjesni da je riječ o osobi starije životne dobi (72 godine), što ga čini posebno ranjivim, došli do imenovanog koji je sjedio na klupi te ga je maloljetnik ZE više puta udario zatvorenom šakom u lijevu stranu glave, a potom ga je maloljetnik TE više puta udario stopalom noge, na kojoj je imao tenisicu, u desnu stranu glave, uslijed čega je imenovani zadobio otvorene rane mandibularne regije, a iako su im ostale prisutne osobe govorile da prestanu s takvim ponašanjem, maloljetnici to nisu napravili, već je maloljetnik ZE rekao da ga boli kurac što SE krvari, što je sve kod oštećenika SE izazvalo osjećaj poniženosti i uznemirenosti, čime su maloljetnici počinili kazneno djelo nasilničkog ponašanja iz čl. 323. a st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

6.4. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz iskaza oštećenika SE i svjedokinje ME, koji doduše nisu vidjeli tko je točno udarao oštećenika, ali i sami maloljetnici u svojim obranama priznaju da su udarali oštećenika, ali ne onako kako im se to stavlja na teret. Da su maloljetnici TE i ZE postupali na način kako im se stavlja na teret, odnosno da su udarali oštećenika onako kako je opisano u prijedlogu državnog odvjetnika, proizlazi iz iskaza svjedoka RE i IE, koji nemaju razloga ne govoriti istinu, pa sud prvog stupnja njihove iskaze drži vjerodostojnima, a osim toga iskazi tih svjedoka su potkrijepljeni i sadržajem video snimke događaja, koja je pregledana u dokazne svrhe, i na kojoj se točno vidi koji udarac je bio upućen i od kojeg maloljetnika u oštećenika, kao i sadržajem medicinske dokumentacije za oštećenika iz koje je razvidno da je oštećenik zadobio otvorenu ranu mandibularne regije.

6.5. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio i kako maloljetnici TE i ZE, inkriminirane prigode, nisu postupali u nužnoj obrani, kako to oni tvrde u svojim obranama i podnesenim žalbama, jer u trenutku njihovog dolaska na lice mjesta nije postojao istodobni ili izravno predstojeći napad oštećenika SE na svjedokinju ME, pa nije bilo nikakvog razloga da maloljetnici napadaju oštećenika starije životne dobi od 72 godine, što ga čini posebno ranjivim, osim da ga ponize i zlostave.

6.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u svojim žalbama ističu maloljetnici TE i ZE.

7. Nemaju pravo maloljetnici TE i ZE niti kada pobijaju rješenje suda prvog stupnja zbog odluke o odgojnoj mjeri.

7.1. U svojim žalbama oba maloljetnika su identično navela kako im prvostupanjski sud, prilikom izricanja sankcije, nije u dovoljnoj mjeri cijenio njihovu dob i prethodnu nekažnjavanost, posebno ističući da je dosadašnje trajanje istražnog zatvora polučilo svoju svrhu i da maloljetnicima treba dati priliku i pokušati kroz već postojeće mjere, koje su prema njima primijenjene, ostvariti njihovu resocijalizaciju, pa da se ista svrha mogla postići primjenom blažih mjera, odnosno izricanjem jedne ili više odgojnih mjera iz čl. 7. ZSM/11, koje bi zasigurno polučile bolju svrhu od krajnje mjere upućivanja u odgojni zavod.

7.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere maloljetničke sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji obojice maloljetnika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njihovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, te uvažavajući stručni nalaz i mišljenje sudske socijalne pedagoginje TES i mišljenje predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split KE i FE, prihvatio njihove prijedloge kao opravdane i osnovane te je pravilno prema obojici maloljetnika izrekao adekvatnu odgojnu mjeru.

7.3 Stoga je, ispravno sud prvog stupnja maloljetnicima TE i ZE izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, koja se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom. Sukladno navedenom, upravo je takva odgojna mjera prilagođena težini počinjenih kaznenih djela i stupnju odgovornosti obojice maloljetnika, radi čega je za očekivati da će se njima postići odgovarajuća svrha izricanja odgojnih mjera propisana čl. 6 ZSM/11.

8. Slijedom svega iznijetog, žalbe maloljetnika TE i ZE valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 494. st. 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.

Split, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća za mladež

Maria Majić